Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-754/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Lovačkog društva Jelen, OIB: 47544438871 iz Novske, Trg Đure Szabe 4, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Klaić odvjetnik u Kutini, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-202/2019-30 od 4. travnja 2022., na sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-202/2019-30 od 4. travnja 2022.,

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu Jelen iz Novske, Trg Đure Szabe 4 na ime naknade štete isplatiti tužitelju RJ iz [adresa] iznos od 13.089,75 kn (trinaest tisuća osamdeset i devet kuna i sedamdeset i pet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 2.7.2018.. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.250,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 4.4.2022. do isplate, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik, iz razloga propisanih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11.,25/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23., nastavno: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom, odnosno da pobijanu presudu u pobijanim dijelovima ukine i vrati prvostupanjskom usud na ponovno suđenje te obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupa i troška za sastav žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika ovaj sud nije utvrdio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi neosnovano ukazuje tuženik.

5.1. Naime, po ocjeni ovog žalbenog suda izreka pobijane presude je jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, i nije proturječno sadržaju dokaza u spisu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, koju je pretrpio na vozilu uslijed prometne nezgode koja se dogodila dana 20. studenog 2017., oko 20h, na način da je divljač (divlja svinja), istrčala na cestu neposredno ispred tužiteljevog vozila reg. oznake [registarska oznaka], te je uslijed navedenog tužitelj prednjim krajem vozila naletio na istu.

7. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao i dinamika nastanka štetnog događaja na način kako je opisano u tužbi, dok visina koja je utvrđena vještačenjem, nije sporna.

8. U konkretnom slučaju tuženik odgovora po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18., dalje-ZOO), a sukladno čl. 1067. ZOO-a, tuženik je bio dužan tijekom postupka dokazati postojanje okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost, odnosno da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štete.

9. Žalbeni navod tuženika koji se odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno na to da prometni vještak nije utvrdio glavne argumente a to su da je brzina kojom je vozio tužitelj jedan od uzroka nastanka štete, da tužitelj nije poštivao postavljene znakove uz cestu koji se odnose na upozorenja da je divljač na cesti, te nedostatak bioloških tragova na vozilu tužitelja, kao i približnu kilažu divlje svinje, nije osnovan

9.1. Ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud pravilno uvažio nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji je bio pozvan u postupku i koji je dostavio svoje stručno mišljenje. Naime vještak je na raspravi (list 94 spisa), detaljno pojasnio sve relevantne okolnosti, uključujući odgovore na sve prigovore tuženika (brzina, prometni znakovi, postojanje bioloških tragova na vozilu i cesti, te kilažu divlje svinje).

9.2. Navedene prigovore koje tuženik ističe u žalbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, isticao je i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i na te prigovore se vještak očitovao.

10. Na prigovor tuženika vezano za utvrđenje postojanja prometnih znakova prije nesreće, vještak je ukazao da je od nastanka prometne nesreće pa do dana provođenja rekonstrukcije proteklo četiri godine te je moguće da su mjesto i oznake uz cestu izmijenjene te da o tim podacima raspolaže organizacija koja ima u nadležnosti održavanje te dionice ceste.

10. 1. Iz dopisa Hrvatskih cesta od 13. siječnja 2022., proizlazi da je na dan štetnog događaja postojao prometni znak „A33 divljač na cesti“sa dopunskom pločom „E02-u na km 14+787 u duljini 4,5 km, a nije postojao znak najveće dozvoljene brzine.

11. Vezano za brzinu kretanja vozila tužitelja, prometni vještak je utvrdio da je neposredno prije naleta na divlju životinju tužitelj vozio 67 km/h što je znatno niža brzina od dozvoljene brzine kretanja izvan naseljenog mjesta, a uzimajući u obzir i dopis Hrvatskih cesta od 13. siječnja 2022., iz kojeg proizlazi da na predmetnoj lokaciji (15 km državne ceste D47, dionica 001), ne postoje prometni znakovi najveće dozvoljene brzine, pa se u tom slučaju primjenjuje dozvoljena brzina propisana u članku 54. stavak 1. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. - dalje: ZOPC), a koja iznosi 90 km/h, te da se divlja svinja trčeći kretala brzinom od 20 km/h.

11.1. Vještak je također naveo da je s obzirom na utvrđeno mjesto sudara, divlja svinja u kretanju po bankini i kolniku prolazni put od 2,8 m na kojem je tužitelj može uočiti. Taj put divlja svinja prolazi u vremenu od 0,5s. Vrijeme od 0,5s, je manje od vremena reakcije prosječnog vozača, tako da u tim uvjetima tužitelj nije mogao učiniti ništa da ne dođe do naleta vozila na divlju svinju. U danim uvjetima kretanja divljači, tužitelj je istu mogao uočiti kada je od mjesta sudara prostorno bio udaljen 9,3m a na toj udaljenosti je mogao zaustaviti vozilo pri brzini od 15 km/h.

12. U odnosu na kilažu divlje svinje, vještak je jasno naglasio da kilaža divlje svinje od oko 150 kg (kako to navodi tužitelj) s obzirom na način određivanja brzine kretanja vozila i mjesto zaustavljanja vozila tužitelja, nije imala utjecaj na nastalo oštećenje na vozilu tužitelja.

13. U pogledu bioloških tragova, izostanak istih na vozilu i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne dovodi u pitanje da je do nesreće došlo naletom na divlju svinju, pogotovo jer postoje drugi dokazi a to su oštećenja na vozilu, svjedoci, tragovi grebanja tijela divlje svinje po kolniku i tragovi blata na vozilu a kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

14. Na temelju provedenih dokaza a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje doprinosa tužitelja za nastanak štete, a tužitelj je dokazao kako je na njegovom vozilu došlo do štete uslijed udara u divlju svinju. Oštećenja na vozilu, zapisnik o nesreći te okolnosti samog događaja potvrđuju da je sudar s divljači bio uzrok materijalne štete.

15. S obzirom na sve navedeno, jasno je da odgovornost za nastalu štetu nije na tužitelju, već na tuženiku, budući je on nedvojbeno nadležan za upravljanje područjem u kojem se dogodila nesreća (dopis Ministarstva poljoprivrede, dopis Lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije), te isti odgovora za štetu po načelu objektivne odgovornosti.

16. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, kada je odlučio o troškovima postupka iz toč. II. izreke prvostupanjske presude.

17. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnova, budući sa žalbom nije uspio.

18. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, u odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac