REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-286/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. SZ iz [adresa], 2. BZ iz [adresa], 3. ĐZ iz [adresa], 4. ĆZ iz [adresa], i 5. IZ iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Branimiru Brečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-02-17-23-15 od 29. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-02-17-23-15 od 29. prosinca 2023. utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/23- 02/279, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 13. ožujka 2023., kojim je tužiteljima naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju (zgradu za povremeni boravak, nadstrešnicu i spremište, s detaljima kao u izreci tog rješenja), sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 2. svibnja 2023. (t. 1.), a da tužitelji u ostavljenom zakonskom roku od 15 dana niti nakon izrečene prve novčane kazne nisu izvršili to rješenje (t. 2.), pa se tužitelji prisiljavaju na izvršenje tog rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 € / 39.932,85 kn (t. 3.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 4. do 6.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelji u tužbi ne osporavaju da nisu izvršili rješenje o uklanjanju kao i da nisu ishodili akt za gradnju. Međutim tužitelji ističu da su protiv rješenja o uklanjanju i protiv rješenja kojim se izriče prva novčana kazna pred ovim sudom pokrenuli upravne sporove. Također ističu da je tuženik donio još tri rješenja o uklanjanju kojima je tužiteljima naložio uklanjanje građevina sa susjednih nekretnina (k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]), protiv kojih su tužitelji također pokrenuli upravne sporove, pa predlaže da Sud spoji sve navedene sporove. Zaključno ističu navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju (pogrešno utvrđene osobe investitora, objekti ne predstavljaju građevine, zapisnik iz upravnog postupka nikada nije dostavljen tužiteljima), te smatraju da navedene nezakonitosti dovode i do nezakonitosti rješenja o izvršenju, budući da se izvršiti može samo rješenje čija je izreka jasna i provediva.

3. Tužbenim zahtjevom tužitelji predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja, pri čemu osobito ističe da su se tužitelji ĐZ, LZ i SZ u tijeku postupka očitovali da su investitori svi suvlasnici. Također ističe da djelomično razvrgnuće suvlasništva uslijedilo tek naknadno, 15. siječnja 2024., te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 6. ožujka 2025., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, kao i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja. Pritom Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodom predmetnog ročišta uslijed prethodno zakazanih drugih ročišta u kojima sudjeluje isti opunomoćenik, budući da je opunomoćenik tužitelja poziv za ročište zaprimio 27. siječnja 2025., a odgodu je predložio tek podneskom zaprimljenim dan pred raspravu 5. ožujka 2025. S obzirom na narav spriječenosti (prethodno zakazana druga ročišta), Sud je ocijenio da je opunomoćenik tužitelja već po primitku poziva za ročište u ovome sporu mogao Sud obavijestiti o eventualnoj spriječenosti, pa takvu obavijest i molbu za odgodu zaprimljene neposredno prije ročišta nije ocijenio opravdanima. Stoga je smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud nije prihvatio ni prijedlog tužitelja za spajanjem predmetnog upravnog spora s upravnim sporovima koje su tužitelji pokrenuli protiv drugih rješenja tuženika, budući da, iako se radi o istim strankama, riječ je o različitim građevinama, a dio predmetnih upravnih sporova u međuvremenu je i okončan.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (očevid na licu mjesta, mjerničko i građevinsko vještačenje, saslušanje stranaka i svjedoka), budući da su navedeni dokazi predloženi radi utvrđivanja okolnosti relevantnih za zakonitost rješenja o uklanjanju, a ne ovdje osporenog rješenja o izvršenju, pri čemu je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dostatno izvršiti uvid u spis upravnog postupka, iz razloga koji će biti detaljnije obrazloženi u nastavku.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/23-02/279, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 13. ožujka 2023. tužiteljima naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju (zgradu za povremeni boravak, nadstrešnicu i spremište, s detaljima kao u izreci tog rješenja), sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k.o.

Peroj bez izvršne građevinske dozvole.

10. Upravni spor koji su tužitelji pokrenuli protiv tog rješenja okončan je presudom ovoga suda posl.br. Us I-1211/2023-8 od 25. srpnja 2024., kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a nije sporno da je predmetno rješenje postalo izvršno 2. svibnja 2023.

11. Nastavno, iz spisa upravnog postupka također proizlazi da je dana 28. listopada 2023. donijeto rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02- 02-17-23-7 kojim se tužitelji prisiljavaju na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem prve novčane kazne. Upravni spor koji su tužitelji pokrenuli protiv tog rješenja okončan je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. Us I-2590/2023-8 od 15. travnja 2024., kojom je tužbeni zahtjev odbijen, potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2426/2024-2 od 12. prosinca 2024.

12. Iz spisa proizlazi da je viši građevinski inspektor potom dana 27. prosinca 2023. ponovno izvršio kontrolni pregled izvršenja inspekcijskog rješenja, te utvrdio da tužitelji i dalje nisu postupili po tom rješenju, odnosno nisu uklonili bespravno izgrađene građevine (niti ishodili akt za gradnju), temeljem čega je donijeto pobijano rješenje kojim se tužitelji prisiljavaju na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem druge novčane kazne.

13. Tužitelji u tužbi niti ne tvrde da su postupili po citiranom inspekcijskom rješenju ili da su ishodili akt za građenje, međutim ističu da je pobijano rješenje nezakonito budući da su rješenjem o uklanjanju pogrešno utvrđeni svi tužitelji kao investitori, kao i iz ostalih razloga koji se odnose na (ne)zakonitost rješenja o uklanjanju.

14. Međutim, ovakvi se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.

15. Postupak izvršenja rješenja o uklanjanju uređen je odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, dalje: ZDI), koji se na pitanja vezana uz postupanje građevinske inspekcije primjenjuje kao specijalni zakon, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

16. Citiranom odredbom čl. 114. ZDI-a propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (st. 1.), no da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz st. 1. ovoga članka putem treće osobe, izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).

17. Sukladno čl. 133. ZUP-a, rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (st. 1.), pri čemu, kada je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (st. 4.).

18. Sukladno čl. 134. ZUP-a, izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

19. Iz iznijetog stanja inspekcijskog postupka proizlazi da tužitelji niti nakon što im je izrečena prva novčana kazna kojom se isti prisiljavaju na izvršenje rješenja o uklanjanju, nisu postupili po tome rješenju i uklonili bespravno izgrađene građevine, a niti su ishodovali odobrenje za gradnju.

20. Pritom nije relevantna okolnost je li (kako to tužitelji navode u tužbi) tuženik rješenjem o uklanjanju pogrešno utvrdio sve tužitelje kao investitore spornih građevina te je li naknadno došlo do razvrgnuća suvlasništva između tužitelja. Naime, izvršenje se sukladno čl. 134. ZUP-a provodi protiv osobe koja je izvršnim rješenjem obvezana ispuniti obvezu, a do razvrgnuća suvlasništva došlo je tek nakon donošenja osporenog rješenja.

21. Neosnovani su i preostali navodi tužitelja koji se odnose na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju (da se ne radi o građevini, da su pogrešno utvrđeni investitori, da tužiteljima nije pružena mogućnost očitovanja na zapisnik), budući da se u predmetnom sporu oko zakonitosti rješenja o izvršenju mogu ocjenjivati samo navodi koji se odnose na vrijeme, mjesto i način izvršenja (čl. 139. st. 4. ZUP-a). Tužitelji su svoje navode kojima osporavaju zakonitost rješenja o uklanjanju imali mogućnost isticati u zasebnom upravnom sporu pod posl.br. Us I-1211/2023, a u kojem sporu je tužbeni zahtjev također odbijen kao neosnovan.

22. Slijedom svega navedenoga, proizlazi da je osporavano rješenje tuženika zakonito, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude (t. I.).

23. Budući su tužitelji u cijelosti izgubili u ovome sporu, to istima na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora (t. II.).

U Rijeci 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Branimiru Brečeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8