Poslovni broj: P-3936/2022-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice HTI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Manueli Mamić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. veljače 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnice tuženice, na ročištu određenom radi objave presude, 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (prije zk. ul. [broj ZK uloška]) , pa se nalaže Općinskom sudu u Splitu, Zemljišno knjižni odjel da ga upišu kao vlasnika predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa tog prava sa imena DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] .

Nalaže se tuženici da HT isplati iznos od 100.000,00 EUR-a štete zbog koristeći nekretninu tužitelja bez pravne osnove,

Nalaže se tuženici DTI da nekretninu označenu ko čet.zem. 4708/18 , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dovede u prijašnje , to sve u roku od 15 dana, Ukoliko tuženica ne dovede predmetnu nekretninu u prijašnje stanje , ovlašćuje se tužitelj da o trošku tuženice predmetnu neokretnu dovede u prvobitno stanje

Dužan je tužiteljica tuženiku naknaditi troškove postupka“

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 7.652,72 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška u dijelu preko određenog iznosa od 7.652,72 eura, a do zatraženog iznosa od 7.873,09 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] koju je naslijedio iza smrti IT pokojnog H, kojeg je naslijedio njegov sin ĆT. ĆT je imao suprugu LT i nisu imali djece. IT je preminuo 1975. godine, a njegova supruga LT 1989. godine i svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavila je HT Rješenjem o nasljeđivanju 1/1 koje je rješenje sudu tužitelj priložio još 2002. godine, a do danas nije dobio odgovor. U rješenju je navedeno da će rješenje o nasljeđivanju biti provedeno nakon pravomoćnosti, međutim FT je pokrenula pojedinačni ispravni postupak za ispravak koje se vodio pod poslovnim brojem uknjižbe Z-20655/2021, a kojem se postupku tužitelj protivio. Kao neukoj stranci tužitelju je sud odbacio i odbio žalbu, te je za predmetnu nekretninu otvorio novi uložak pod brojem 3816, a kao vlasnicu uknjižio ovdje tužiteljicu iako ista nije imala nikakvu ispravu temeljem koje bi dokazala da je vlasnica nekretnine označena kao čest. zem: [katastarska čestica] m a upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] ( prije upisa zk. ul. [broj ZK uloška]). U ispravnom postupku tužitelju nije omogućeno predlaganje drugog vještaka , a sve jer vještak Krunoslav Ćaleta bio pristran na strani ovdje tužiteljice, tvrdeći da je nekretnina 8708/18 nastala cijepanjem od nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što ne odgovara pravom stanju. Navedena čestica 8708/18 k. o. [katastarska općina] nastala je cijepanjem od nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u pojedinačnom ispravnom postupku da dostavio sve dokaze iz koji je više nego razvidno da FT nije vlasnica predmetne nekretnine. Tuženica i njen prednik koristeći činjenicu da vlasnik nekretnine bio odsutan istu nezakonito koristili čime su tužitelju počinili štetu, a isti se neosnovano obogatili na tuđoj nekretnini. Budući je tužiteljica FT uspjela u pojedinačnom ispravnom postupku upisati se kao vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelj podnosi tužbu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da ne zna o kojim dokazima govori tužitelj niti se na iste može očitovati, s obzirom da joj isti nisu predočeni niti uz tužbu niti uz podnesak nadnevka 14. lipnja 2024. god., a koliko je razvidno iz e- komunikacije dokazi nisu dostavljeni niti uz sudski spis, tako da su navodi tužitelja paušalne naravi. U odnosu na cijepanje čestica, potpuno je proizvoljna tvrdnja tužitelja da je čest. zem. [katastarska čestica] nastala iz čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je razvidno pregledom parcelacijskog elaborata i rješenja koje prileži zbirci isprava Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Omišu, u postupku usklađenja katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka. Nije jasno o kojoj mapi priča tužitelj, te kakve veze ima čest. 8759 sa česticom čest. zem. [katastarska čestica], na kojoj isti nikada nije bio upisan kao vlasnik, a iz pojedinačnog ispravnog postupka posl. br. Z-20655/2021, koji spominje tužitelj, je razvidno da je isti uporno dostavljao podatke za nekretninu koja nije niti bila predmet tog postupka. Nejasan je navod tužitelja da je tuženica koristila nekretninu bez pravne osnove, pored činjenice da je ista upisana kao isključivi vlasnik te nekretnine te utvrđena vlasnicom u zemljišnoknjižnom pojedinačnom ispravnom postupku. Dakle, valjana pravna osnova je nesporna. Ističe kako je nejasan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da tuženica vrati nekretninu u prijašnje stanje, kada tužitelj nigdje ne opisuje, odnosno precizira, kakvo bi to stanje bilo niti navodi kada je stanje nekretnine izmijenjeno. Tužba da je napisana uz očigledne i brojne gramatičke pogreške, bez punih i točnih podataka koje mora imati svaki podnesak sukladno ZPP-u.

3. U postupku je sud izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. LT od 03. veljače 2000. (l.s. 4, 5), oporuku ĆT pok. H od 13. ožujka 1936. ( l.s. 52, 105-134), skicu, položajni nacrt, kopiju katastarskog plana ( l.s. 7-9, 64), mišljenje sudskog vještaka Milenka Galiota ( l.s. 34), identifikaciju čestica, povijest promjena na katastarskim česticama, posjedovni list ( l.s. 38-46), izvadak iz zemljišne knjige ( l.s. 48,49), spis ovog suda poslovni broj Z-20655/21, saslušao svjedokinju GT i stranke. Tužitelj je odustao od prijedloga za provedbom očevida. Tuženica je odustala od prijedloga za saslušanjem TT, kao svjedokinje. Stranke su na ročištu od 21. veljače 2025. predložile zaključiti glavnu raspravu. Pismeno TT ( u prilogu spisa) sud nije koristio kao dokaz jer je tuženica od prijedloga za saslušanjem iste odustala. Navedeno pismeno korišteno je samo kao opravdanje za izostanak TT s ročišta.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( Narodne novine broj 53/91) pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem. Pravo vlasništva stječe se i odlukom državnog organa, na način i pod uvjetima određenim zakonom. Prema paragrafu 355. Općeg građanskog zakonika od 01. lipnja 1811. godine propisano je: „Sve stvari jesu uopće predmeti prava vlasnosti, i svak, kojega zakoni naročito ne isključuju, može steći pravo to sam sobom ili po drugom u svoje ime." Prema čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu, poslovni broj O-192/89, iza pok. LT, od 03. veljače 2000., proizlazi da je njenim nasljednikom proglašen HT pok. D. Iz oporuke ĆT pok. H iz [adresa] od 13. ožujka 1936. proizlazi, između ostaloga, da je oporučitelj naveo u slučaju da se njegovi sinovi i kćeri budu dijelili onda da ostavlja sinu ĆT zemlju zvanu "Rat" kao nagradu za njegovu skrb i rad. Iz identifikacije čestica od 10. svibnja 2021. proizlazi da broj kat. čestice [katastarska čestica], PL 413, površina 461 m2, odgovara podacima u zemljišnoj knjizi: ZKČ je dio KČ, broj ZK č.4708/1, broj zk. ul. [broj ZK uloška], površina 409 m2. Iz identifikacije čestica od 10. svibnja 2021. proizlazi da broj kat. čestice [katastarska čestica], PL 413, površina 461 m2, odgovara podacima u zemljišnoj knjizi: ZKČ je dio KČ, broj ZK č.4708/18, broj zk. ul. [broj ZK uloška], površina 52 m2. Iz posjedovnog lista broj 917 i 413 proizlazi da je na katastarskoj čestici [katastarska čestica], zgrada i dvorište, upisan ITI.

7. Svjedokinja GT je iskazala da se predmetna čestica nalazi blizu njene, očeve kuće. Ta čestica da je bila vlasništvo ZT, a on da je bio od njenog strica sin, prvi rođak njene majke. Upravo ZT da je još prije mnogo godina tu česticu prodao ocu ovdje tuženice i to NT, to da je bilo u doba kad je svjedokinja imala nekih 12-13 godina, svjedokinjina obitelj je inače bila u jako dobrim, prijateljskim odnosima s obitelji NT. Na toj čestici se i danas nalazi ta kuća. Što se tiče dijela površine od 52 m2 radi se o današnjem dvoru-dijelu dvorišta koji je otkupljen od IT, a za potrebe izrade predmetne kuće po nacrtu, odnosno da se izgradnja kuće napravi odmaknuto od "mejaša". IT je njihov stričević, on nikad nije bio zaposlen, bio je zemljoradnik pa mu je dobro došlo da taj dio zemlje, sadašnjeg dvorišta, proda. Svjedokinji je navedeno poznato od njenih roditelja, oni su to pričali. Tužitelj da je vlasnik ostale zemlje IT, a to znači zemlje baš one koja se nalazi uz česticu koju je svjedokinja opisivala, dakle tih 52m2 i zemlje gdje se nalazi kuća obitelji NT. Svjedokinja je navela kako ne može reći da ona to zna već se tužitelj tu pojavljuje i predstavlja kao vlasnik, nije svjedokinja vidjela ostavinsko rješenje ili neki drugi dokument u tom smislu.

8. O nasljeđivanju predmetne čestice i stjecanju vlasništva na tom temelju iskazuje tužitelj, ali isto ne proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza. U rješenju o nasljeđivanju iza pok. LT od 03. veljače 2000. predmetna čestica nije navedena kao ostavinska imovina. U oporuci ĆT pok. H od 13. ožujka 1936. se ne navodi predmetna čestica, a za nekretninu zvanu "Rat" koja je u oporuci spomenuta nema brojčane ( katastarske ili zemljišnoknjižne) oznake da bi se ista mogla dovesti u bilo kakvu vezu s predmetnom nekretninom. Tužitelj u tom smislu nije predložio svjedoke ni eventualno vještačenje, a iz kojih dokaza bi eventualno proizišlo da se radi o istoj čestici. Ni brojevi posjedovnog lista kao ni zemljišnoknjižnog uloška koji su navedeni u tužbi i ispravama u spisu ( položajnom nacrtu, identifikaciji čestica, povijesti promjena na katastarskim česticama, posjedovnom listu, izvatku iz zemljišne knjige) nisu navedeni u rješenju o nasljeđivanju i oporuci koje je priložio tužitelj pa da bi se moglo zaključiti da je tužbeni zahtjev osnovan. Mišljenje sudskog vještaka Milenka Galiota ( str. 2. istoga) koju presliku je tužitelj dostavio uz podnesak od 14. lipnja 2024. ne predstavlja dokaz iz kojeg se može zaključiti da je tužbeni zahtjev osnovan jer iz istog mišljenja nije razvidno na što se to mišljenje odnosi, u vezi čega je vještak Galiot angažiran i u kojem postupku ( od strane suda ili fizičke osobe i slično), a tužitelj isto nije objasnio u tijeku postupka ni u svom iskazu. Tužitelj nije predložio kao dokaz ni rješenje o nasljeđivanju iza pok. IT pok. H ( ni njegovog sina pok. IT). Teret dokazivanja u ovom postupku bio je, temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a, na tužitelju. U predmetu ovog suda poslovni broj Z-20655/21 prihvaćen je prijedlog ovdje tuženice za ispravak zemljišnoknjižnog upisa u pogledu predmetne čestice i u odnosu na raniji zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] ( predmetna čestica je na temelju rješenja Z-5461/22 (Z-20655/21) otpisana u novi zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]).

9. Sud nakon svih izvedenih dokaza zaključuje da tužitelj nije, temeljem čl. 114. ZVDSP-a i čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazao da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine pa je tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao u izreci presude. Iz istog razloga nije osnovan ni dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata novčanog iznosa zbog korištenja bez pravne osnove te vraćanje iste nekretnine u prijašnje stanje jer bi za raspravljanje o tom dijelu tužbenog zahtjeva kao uvjet bilo potrebno dokazati da tuženica nije vlasnica predmetne nekretnine, a što je u ovom postupku izostalo. Sud je između ostalog, odluku donio i na temelju čl. 221. a ZPP-a po kojemu ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tuženica je navela kako je tužitelj podneskom od 19. prosinca 2024. postavio novi tužbeni zahtjev međutim ovaj sud nije smatrao da se radi o preinaci sukladno odredbama čl. 190.-192. ZPP-a jer u tom podnesku tužitelj navodi česticu 8708/18 koja nije predmet ovog postupka. Sud je odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku tužitelja od 14. lipnja 2024.

10. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 2. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

11. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tuženici, s obzirom da je uspjela u sporu, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), sastav podnesaka od 3. srpnja 2024. i 05. veljače 2025. vrijednost od po 752 boda ( Tbr. 8.1.) te za zastupanje na ročištima od 16. rujna 2024., 6. prosinca 2024. i 21. veljače 2025. vrijednost od po 752 boda ( Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 7.652,72 eura. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za pristup ročištu za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Odbijen je zahtjev za naknadom troškova sudskih pristojbi jer taj trošak za tuženicu nije nastao. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje i sukladno vrijednosti predmeta spora.

12. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 26. ožujka 2025.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

D N A :

1. Tužitelju.

2. Tuženici po punomoćnici.