REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1271/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Ane Galoši Comisso i punomoćnice tuženika TH, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030242- 69800008522/2005 sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 13. prosinca 2005.g u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknada za obradu kredita i za prijevremeno zatvaranje kredita, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 6. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:" Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20 %, jednokratno u naprijed....Ujedno se obvezuje platiti i sve troškove u svezi javnobilježničkih i sudskih pristojbi, kao i druge eventualno nastale troškove. Korisnik kredita ovlašćuje banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti njegovu partiju kredita za sve troškove koje ima Banka, a vezane uz njegove obveze.....kao i druge slične troškove koje ima Banka.."

-članak 8. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:" Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana u naprijed. U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke. "

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 305,62 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 16. prosinca 2005. po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. veljače 2023., navodi da je tužitelj sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 5140030242-69800008522/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u iznosu od 40.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,20% iznosa kredita, te je naplatio tužitelju dana 16. prosinca 2005. iznos od 2.302,70 kuna, odnosno 305,62 eura, na ime troškova za obradu kredita, te na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Identično navodi i za odredbu čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030242-69800008522/2005 sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 13. prosinca 2005.g u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknada za obradu kredita i za prijevremeno zatvaranje kredita, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 6. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:" Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20 %, jednokratno u naprijed....Ujedno se obvezuje platiti i sve troškove u svezi javnobilježničkih i sudskih pristojbi, kao i druge eventualno nastale troškove. Korisnik kredita ovlašćuje banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti njegovu partiju kredita za sve troškove koje ima Banka, a vezane uz njegove obveze.....kao i druge slične troškove koje ima Banka.."

-članak 8. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi:" Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana u naprijed. U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke. ", te tužitelj potražuju od tuženika isplatu iznosa od 305,62 eura na ime naplaćene naknade za obradu kredita zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 16. prosinca 2005. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je u bitnom istaknuo da su ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremeno zatvaranje kredita valjano ugovorene, te da su jasno razumljiva i lako uočljive. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o njegovoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita i naknadi o prijevremenom zatvaranju kredita, o istima je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su mu informacije o istima bile dostupne. Navodi da navedene ugovorne odredbe ne uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 5140030242-69800008522/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 6-9), presliku naloga za isplatu (list 10), presliku članka iz Informatora (list 25-30). Sud je također proveo dokaz saslušanjem svjedoka IH (list 84-85), te tužitelja (list 91-92).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 5140030242-69800008522/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama na iznos od 40.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 15 godina (članak 3. Ugovora), te činjenice da je od tužitelja dana 16. prosinca 2005. od strane prednika tuženika naplaćen iznos od 2.302,70 kuna (305,62 eura) na ime troškova obrade kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je, je su li odredbe članka 6. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,20% jednokratno ništava i naknada za prijevremeno zatvaranje kredita, te je li tužitelju neosnovano naplaćena naknada za obradu kredita dana 16. prosinca 2005. u iznosu od 305,62 eura, kao i pitanje zastare.

7. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 6. i 8. predmetnog ugovora koje se odnose na troškove obrade kredita i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, valja istaknuti da je odredbom čl. 46. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01- dalje: ZOO), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u čl. 47. ZOO propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv - ugovor je ništav.

8. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbama čl. 6. i 8. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o tim spornim odredbama.

11. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbe prema kojima se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita i prilikom prijevremenog zatvaranja kredita platiti banci naknade za obradu i druge troškove kreditnog zahtjeva, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoje navedene naknade. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

12. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da je išao sklapati predmetni ugovor o kreditu s prednikom tuženika te da je uočio u ugovoru odredbe članka 6. i 8., te mu je službenica tuženika rekla da će morati platiti navedene naknade, ali on tu nije mogao ništa drugo nego ili dići taj kredit ili ne dići te nije mogao o navedenim naknadama pregovarati.

13. Također i iz iskaza svjedoka IH koja je sklapala navedeni ugovor u ime prednika tuženika s tužiteljem proizlazi da nije postojala mogućnost da se neka odredba u ugovoru o kreditu izmijeni te su ugovori bili šprancirani od strane tuženika.

14. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena, a niti odrediva to je ista u smislu odredbe čl. 47. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporne ugovorne odredbe su zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te su kao takve nepoštene, a time i ništave i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da su unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve ulazne naknade tužitelj financijski oštećen jer je tuženik povrijedio zakon na njegovu štetu.

15. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio zahtjev kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnim odredbe čl. 6. i 8. predmetnog ugovora o kreditu o troškovima obrade kredita i naknade za prijevremeno zatvaranje kredita. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Naime, iako je u navedenom stajalištu riječ o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, isto se stajalište može primijeniti i na druge naknade, u konkretnoj situaciji, odnosno u tzv. ulaznoj naknadi, s obzirom da je utvrđeno kako se o istoj također nije pregovaralo niti je postojala takva mogućnost.

16. U odnosu na prigovor zastare tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV- 33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. Tuženik nije tijekom postupka osporio činjenicu plaćanja predmetne naknade. S obzirom da tužitelj zahtjevom potražuje isplatu navedenog iznosa to je zahtjev za isplatu iznosa od 305,62 eura na temelju odredbi čl. 104. u vezi čl. 210. ZOO prihvaćen kao osnovan. Naime prema čl. 104. st.1. ZOO u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon ne određuje što drugo. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništave ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 210. ZOO uz obvezu plaćanja zateznih kamata od dana stjecanja do isplate sukladno odredbi čl. 214. ZOO, s obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj, pa je upravo na temelju navedenih odredbi dakle, odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 23. veljače 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 12. lipnja 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 07. ožujka 2024. i 04. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

19. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podnesaka od 20. ožujka i 18. rujna 2024. s obzirom da tužitelj nije dokazao da je iste podnio.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.