Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-960/2023-100

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari 1.-tužitelja: MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.-tužiteljice: MTD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koje sve zastupa punomoćnica Anka Zaharija, odvjetnica iz Rovinja, protiv tuženika:

Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024. godine, u prisutnosti zamjenske punomoćnice tužitelja CTD i punomoćnice tuženika CT, temeljem čl.335. i čl.338. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje. ZPP), dana 26. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola Posl.br. Ovr-6081/15 od 27.studenog 2015.g. na svim kunskim i deviznim računima i oročenim sredstvima i to u odnosu na 2. ovršenika za iznos od 1.531,08 eur/11.535,94 kn i u odnosu na 3.ovršenika za iznos od 3.532,14 eur/26.612,93 kn, u svim bankama, koju ovrhu ima provesti FINA, Vrtni put 3, 10 000 Zagreb (Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10) i to pljenidbom, prijenosom i namirenjem tražbine ovrhovoditelja na žiro račun IBAN broj [broj bankovnog računa], poziv na broj 7102980518, do potpunog namirenja tražbine.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da 1.tužitelju MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati (vrati) ukupan iznos od 1.531,08 (tisućupetstotridesetjedan eurao i osam centi) eura / 11.535,94 (jedanaesttisućapetstotridesetpet kuna i devedesetčetiri lipe) kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 26. ožujka 2025., pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da 2.tužiteljici ATD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati (vrati) ukupan iznos od 3.532,14 (tritisućepetstotridesetdva eura i četrnaest centi) eura / 26.612,93 (dvadesetšesttisućašestodvanaest kuna i devedesettri lipe) kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 26. ožujka 2025., pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da 1.tužitelju AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ATD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove svakom u iznosu od po 1.658,49 (tisućušestopedeseatosam eura i četrdesetdevet centi) eura uvećane za zakonske zatezne kamate počevši od dana donošenja presude 26. ožujka 2025. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Između tužitelja ĐT i ĐTD i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, vodio se parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je nakon provedenog postupka Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, donio prvostupanjsku presudu i rješenje poslovni broj: P-955/2019-60, od 09. veljače 2021., kojom se proglašava nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Ovr-6081/15 od 27. studenog 2015.godine, dok je rješenjem prvostupanjski sud odbacuje se kao nedopuštenu tužba s dijelom tužbenog zahtjeva da 1.-tužitelju ĐT plati (vrati) ukupan iznos od 11.535,94 kuna uvećano za zakonske kamate, te da 2. -tužiteljici ATD, plati (vrati) ukupan iznos od 26.612,93 kune.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tužitelji i tuženik su podnijeli žalbe, te je po izjavljenoj žalbi Županijski sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, rješenjem poslovni broj: Gž-2242/2021-4, od 24. kolovoza 2023. godine, prihvatio žalbe tužitelja i tuženika, ukinuo presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: P-955/2019-60, od 09. veljače 2021., i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s uputom da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku upotpuni činjenično stanje i raspravi sve odlučne činjenice za rješenje spora, te da donese novu i na zakonu utemeljenu odluku i odluči o troškovima žalbenog postupka.

3. Prema čl.377. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – dalje: ZPP), prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka (st.1.), te je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju (st.2.).

4. Postupajući po rješenju Županijski sud u Osijeku, poslovni broj: Gž-2242/2021-4, od 24. kolovoza 2023. godine, prvostupanjski sud je proveo ponovno suđenje.

5. Tužitelji u tužbi navode da su rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 21 Ovr-6081/15 od 21. rujna 2018. godine upućeni na pokretanje parnice protiv tuženika, tada ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te su stoga dana 28.11.2018. godine podnijeli tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi tužitelji tvrde da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 21 Ovr-6081/15 od 27. studenog 2015. godine određena ovrha na njihovim računima radi naplate iznosa od 73.664,20 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 03.12.2014. pa nadalje do isplate, iznosa od 4.455,33 kune uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 03.12.2014. pa nadalje do isplate, iznosa od 3.925,17 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 03.12.2014. pa nadalje do isplate, iznosa od 29.416,56 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od 02.12.2014. pa nadalje do isplate, te im je naloženo da tuženiku naknade trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.381,00 kuna. Navode kako se radi o potraživanju tuženika prema ocu I-tužitelja i II-tužiteljice, pokojnom PT, pa je tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv I-tužitelja ĐT i II-tužiteljice mlt. Okret UT kao nasljednika koji odgovaraju za dugove ostavitelja. I- tužitelj MT je naslijedio 1,2200 udjela u Fondu Hrvatskih branitelja iz domovinskog rada i članova njihovih obitelji u ½ dijela što predstavlja vrijednost od 286,17 kuna, osobni automobil „renault clio“ model 1.4 RN, broj šasije [broj šasije], što predstavlja vrijednost od 1.543,59 kuna i prava ostavitelja iz radnog odnosa u 1/3 dijela što predstavlja iznos od 18.000,00 kuna, odnosno ukupno je naslijedio iznos od 19.832,09 kuna.

2.-tužiteljica, tada još mlt. MTD, naslijedila je 1,2200 udjela u Fondu Hrvatskih branitelja iz domovinskog rada i članova njihovih obitelji u ½ dijela što predstavlja vrijednost od 286,17 kuna, motocikl skuter „honda“, tip SCV, modle 100 JF11, broj šasije [broj šasije], što predstavlja vrijednost od 1.543,59 kuna i prava ostavitelja iz radnog odnosa u 1/3 dijela što predstavlja iznos od 18.000,00 kuna, odnosno ukupno je naslijedila iznos od 19.832,76 kuna. 1.-tužitelj MT i 2.-tužiteljica MTD za dugove ostavitelja odgovaraju do navedene visine vrijednosti naslijeđene imovine. Međutim nakon što je navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno Financijskoj agenciji, račun I-tužitelja i II-tužiteljice je blokiran, te je zaplijenjen i prenijet na račun tuženika iznos od ukupno 89.262,49 kuna, a što premašuje vrijednost imovine koju je svaki pojedini tužitelj naslijedio iza svojeg pokojnog oca. Tuženik je od 1.-tužitelja naplatio ukupno iznos od 34.631,72 kune, a od II-tužiteljice iznos od 51.432,67 kuna, pa je ovrha u odnosu na tužitelje djelomično nedopuštena i to u odnosu na 1.-tužitelja za iznos od 17.997,96 kuna (37.830,05 kn – 19.832,09 kn), a u odnosu na 2.-tužiteljicu za iznos od 31.602,68 kn (51.432,44 kn – 19.829,76 kn), za koje iznose je prijeđena vrijednost imovine koju je svaki pojedini od njih naslijedio, a tuženik je na opisani način stekao nepripadajući utuženi iznos novca.

6. Tužitelji su svojim podneskom od 25.02.2020. godine, nakon provedenog vještačenja po vještaku prometne i financijske struke, precizirali tužbeni zahtjevu skladu s nalazima vještaka. Ukupni iznos koji je skinut s računa 1.-tužitelja je 37.830,05 kuna, a vrijednost naslijeđene imovine na dan 13.08.2014. godine iznosila je 26.294,11 kuna pa je radi toga iznos koji je neosnovano skinut s računa I-tužitelja umjesto 17.997,96 kuna, iznosi 11.535,94 kune / 1.531,08 eura, dok ukupni iznos koji je skinut s računa 2.-tužiteljice je 51.432,44 kuna, a vrijednost naslijeđene imovine na dan 13.08.2014. godine iznosila je 24.819,51 kuna pa je radi toga iznos koji je neosnovano skinut s računa 2.-tužiteljice umjesto 31.602,68 kuna iznosi 26.612,93 kune / 3.532,14 eura.

7. Tužitelji su u ponovljenom postupku na ročištu održanom dana 16.07.2024. godine (stranica 242-244) izmijenili prvobitni tužbeni zahtjev na način da zahtijevaju da se ovrha djelomično proglasi nedopuštenom, čime je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva, što se ne smatra preinakom tužbe.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je predmetna tražbina uz koju je vezana navedena ovrha ustupljena trećoj osobi APS Delta s.r.o. koja je nakon toga isto potraživanje ustupila trgovačkom društvu Svea ekonomi d.o.o. Zagreb, pri čemu je novi vjerovnik stupio na mjesto tuženika o čemu su tužitelji obaviješteni dana 31.07.2017. godine, pa predlaže da se tužba odbaci kao nedopuštena. Nadležni sud je rješenjem od 03.12.2018. godine utvrdio daje treća osoba Svea ekonomi d.o.o. Zagreb stupila na mjesto ovrhovoditelja, ovdje tuženika, o čemu su tužitelji obaviješteni, pa predlaže da se o pokrenutoj parnici obavijesti treća osoba Svea ekonomi d.o.o. Zagreb koja ima interes stupiti u parnicu na mjesto tuženika odnosno kao umješač na strani tuženika. Tuženik osporava osnovanost i visinu potraživanja, te ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik ističe da je u ovršnom postupku naplaćen iznos koji je bio određen ovršnom ispravom, te tvrdi kako nisu osnovani navodi tužitelja da je naplaćeni iznos veći od stvarnog, te osporava jednostrani izračun vrijednosti ostavine koji je dostavljen i naveden od strane tužitelja budući da navedena dokumentacija ne predstavlja dokaz, niti je tuženik suglasan da se ista dokumentacija koristi u ovom postupku. Zakon o nasljeđivanju u čl.139.st. 1., st.3. i st.4. određuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, a u situacijama kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva, pa su stoga tužitelji, kao nasljednici, imali pravo u tijeku sudskog postupka ili prije upuštanja u meritum istaknuti prigovor svoje odgovornosti cjelokupnom imovinom do visine naslijeđenog dijela, ali ga nisu istaknuli do predmetnog namirenja, nego nakon postupka namirenja, pa isti prigovor sud ne smije uzeti u obzir u odnosu na namireni dio prije istaknutog prigovora. Tužitelji se neosnovano pozivaju i na institut stjecanja bez osnove budući da je tuženik u predmetnoj ovrsi zahtijevao dospjelo potraživanje temeljem ovršne isprave koje mu je djelomično nadoknađeno u postupku iz čega jasno proizlazi da je postojala valjana pravna osnova potraživanja koja i dalje egzistira. Tužitelji neosnovano potražuju iznos zateznih kamata koje su nastale kao zakašnjelo ispunjenje glavne tražbine dužnika (ostavitelja). Odgovornost nasljednika ograničena vrijednošću naslijeđene imovine odnosi se samo na onaj dio tražbine vjerovnika koji je postojao u času ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno od vrijednosti naslijeđene imovine, vjerovnik uvijek ima pravo na naplatu potraživanja i onog dijela koji se odnosi na zatezne kamate koje je nastalo kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja jer u tom dijelu to nije dug ostavitelja, već jedino nasljednika i na taj dio se ne odnosi čl.139. Zakona o nasljeđivanju, te je nasljednik u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu neovisno od toga da li je time njegova obveza premašila vrijednost naslijeđene imovine, pa su stoga neosnovani prigovori tužitelja u odnosu na potraživanje koje je nastalo zbog neispunjenja glavnog duga ostavitelja od trenutka ostavine do ispunjenja. Tuženik predlaže da se tužba odbaci, a podredno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da mu se nadoknadi parnični trošak.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Djelomično rješenje o nasljeđivanju posl.br.O-202/2014-18 (list 8), Rješenje o nasljeđivanju posl.br. O- 202/2014-22 (list 9-10), Elaborat procjene vrijednosti rabljenog osobnog automobila od 06.09.2017. (list 11-13), Elaborat procjene vrijednosti rabljenog motocikla od 11.09.2017. (list 14-16), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovr-6081/15 od 23.10.2018. za 1. i 2. tužitelja (list 17-22), izračun informativnog kalkulatora portala Fond hrvatskih branitelja (list 23), Obavijest tužiteljima od 24.07.2017. (list 30-31), Vještački nalaz i mišljenje od 17.09.2019.(list 58-70), Nalaz financijskog vještačenja od 02.10.2019. (list 74-76), Zapisnik od 26. veljače 2020. o saslušanju vještaka prometne i financijske struke (stranica 105-108), Zapisnik od 13. siječnja 2021. o saslušanju svjedoka ŠT i oba tužitelja (stranica 139-142).

10. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Sud je rješenjem posl.br. P-955/2019-55, od 01.10.2020. godine odbio sudjelovanje Svea ekonomi d.o.o. kao umješača u ovoj pravnoj stvari, a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 25.11.2020. godine.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je djelomično nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-6081/2015 od 27. studenoga 2015. Općinskog suda u Puli - Pola i kondemnatorni zahtjev za povrat neosnovano naplaćenog iznosa i to 1.-tužitelju iznos od 1.531,08 eura / 11.535,94 kuna, a 2.- tužiteljici iznos od 3.532,14 eura /26.612,93 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Iz sadržaja tužbe i odgovora na tužbu sud nalazi kako je između parničnih stranaka nesporna činjenica da su tužitelji nasljednici iza pokojnog RT, nesporno je da je pokojni JT imao dugovanje prema tuženiku, te da je tuženik radi naplate istog dugovanja protiv tužitelja, kao ovršenika i ostaviteljevih nasljednika, pokrenuo ovršni postupak radi naplate duga, te je nesporno da je u ovršnom postupku tuženik od tužitelja naplatio dio dugovanja.

14. U postupku je spona visina vrijednosti naslijeđene imovine koju su tužitelji naslijedili iza pokojnog oca, te je s tim u vezi sporno da li je od strane tuženika, kao ovrhovoditelja, u odnosu na tužitelje, kao ovršenike, naplaćen iznos koji premašuje vrijednost naslijeđene imovine iza pokojnog oca RT.

15. Spono je da li je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i osnova i visina potraživanja, te da li je za potraživanje tužitelja prema tuženiku nastupila zastara potraživanja.

16. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-6081/2015, utvrđeno je da je Rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave posl.br. Ovr- 6081/2015, od 27.11.2015. godine (list 34 ovršnog spisa) određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje I-tužitelja i II-tužiteljice, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika.

Budući da protiv navedenog rješenja ovršenici nisu podnijeli žalbu isto je postalo pravomoćno dana 30.12.2015. godine (list 34 ovršnog spisa).

17. Ovršenici, ovdje tužitelji, su u svojem podnesku od 13.12.2017. godine (list 83 ovršnog spisa) istaknuli prigovor da kao nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja samo do vrijednosti naslijeđene imovine, te kako su kroz provedeni ovršni postupak platiti više od toga, pa stoga su predložili obustavu ovršnog postupka.

18. Ovršni sud je u svojem rješenju poslovni broj 21 Ovr-6081/15 od 21. rujna 2018. godine (list 115-117 ovršnog spisa) njihov podnesak tretirao kao žalbu podnesenu nakon pravomoćnosti rješenje o ovrsi, iako isti nije naslovljen kao žalba, međutim obzirom da su ovršenici u podnesku istaknuli prigovor da kao nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, ovršni su ih je prihvatio, te uputio u parnicu obzirom da u smislu čl.55.st.1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 i 73/2017 – dalje: OZ), koji je tada bio na snazi, smatra da u parnici treba utvrditi vrijednost naslijeđene imovine ovršenika u odnosu na predmetno potraživanje ovrhovoditelja, te obzirom da istaknuti prigovor predstavlja razlog za nedopuštenost ovrhe u smislu čl.50.st.1.toč.7. OZ-a.

19. Sukladno čl.55.st.4. OZ-a propisano je da ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe nakon isteka roka bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava.

20. Uputa ovršnog suda je u skladu s čl. 52.st.1. u vezi sa st.3. OZ-a, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja, a prema kojem prvostupanjski sud donosi rješenje kojim ovršenika upućuje da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, odnosno ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tj. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (toč.7.), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč.9.), ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (toč.10.) ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (toč.11.).

21. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-6081/2015, iz sadržaja rješenja (list 115-117 ovršnog spisa) utvrđeno je da su tužitelji, kao ovršenici, upućeni od strane ovršenog suda da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Predmetno rješenje ovršnog suda postalo je pravomoćno dana 19.11.2018. godine, što je utvrđeno iz bilješke na poleđini rješenja, te su isti u ostavljenom roku od 15 dana podnijeli tužbu neposredno naslovnom sudu dana 28.11.2018. godine, tako da je tužba pravovremeno podnesena, čime su tužitelji, kao ovršenici, postupili prema uputi ovršnog suda.

22. Vezano uz istaknuti prigovor tužitelja da kao nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine sud utvrđuje kako se radi o žalbenom razlogu iz čl.50.st.1.toč.7. OZ-a kojim je propisano da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Druge razloge tužitelji, kao ovršenici, nisu isticali.

23. U postupku je potrebno utvrditi visinu vrijednosti naslijeđene imovine koju su tužitelji naslijedili iza pokojnog oca, obzirom da je ista okolnost sporna, a ista je vrijednost utvrđena provođenjem predloženih dokaza u okviru dispozicije stranaka.

24. Iz iskaza svjedoka ŠT (ranije Okret) utvrđeno je kako je ista nakon smrti supruga RT osobno sudjelovala u ostavinskom postupku koji se vodio pred javnim bilježnikom, a njezina djeca, koja su ovdje tužitelji, u to su vrijeme bila maloljetna, te su bila prisutna tijekom postupka, te kako u tijeku postupka provođenja ostavine nije isticala nikakve prigovore, a nasljedstva se prihvatila, te joj je bilo poznato da je njezin suprug kod Zagrebačke banke imao zajam još od 2003. godine, te kako nisu rekli djeci, koja su tada bila maloljetna, za kredit u Zagrebačkoj banci jer ih nisu time htjeli opterećivati.

25. 1.-tužitelj MT potvrdio je da je sudjelovao u ostavinskom postupku, tada je bio maloljetan, te kako je prije provođenja postupka prethodno s majkom i sestrom dogovorio da od ostaviteljeve imovine njemu pripadne vozilo, sestri skuter, a majci drugo vozilo marke "toyota", kao i sva ostalu imovinu uključivo i dugove koji su ostali iza oca, u vrijeme provođenja ostavinske rasprave znao je da od dugova postoji jedan kredit koji je uzet za kupnju vozila, za druge dugove pokojnog. oca nije znao, te da je tijekom 11 ili 12 mj 2015.godine provedena ovrha na računu koji je imao kod Erste banke.

26. 2.-tužiteljica MTD potvrdila je da je sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojnog oca, tada je bila maloljetna, sjeća se da smo majka, njezin brat MT i ona dogovorili da njoj pripadne u vlasništvo skuter, bratu motorno vozilo marke "renault clio", a majci računi u banci i drugo vozilo, ništa nisam znala o dugovanjima moga oca odnosno o njegovim kreditima jer je tada imala 12. odnosno 13. godina te ju roditelji s time nisu opterećivali, a ona kao trinaestogodišnjakinja djevojčica tada uopće nije razumjela da je netko ovršio njezin račun, majka joj je nešto o tome govorila, ali ona ju nije razumjela što to znači ovrha ili tome slično.

27. Čitanjem Djelomičnog rješenja o nasljeđivanju posl.br.O-202/2014-18 (list 8) i Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-202/2014-22 (list 9-10) utvrđeno je da su tužitelji nasljednici iza svojeg pokojnog oca RT, te da su naslijedili 1,2200 udjela u Fondu hrvatskih branitelja iz domovinskog rata svaki u ½ (pola) dijela, I- tužitelj osobno vozilo "renaulit clio", II-tužiteljica skuter "honda", pravo posjeda na ½ nekretnine-stambeno poslovne zgrade u [adresa], koja je izvanknjižno vlasništvo svaki u 1/3 dijela, te prava s osnova radnog odnosa ostavitelja kod poslodavca Adista d.o.o. Rovinj svaki u 1/3 dijela.

28. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-6081/2015, iz sadržaja rješenja pravne osobe Adista d.o.o. Rovinj (list 84 ovršnog spisa) utvrđeno je da ostaviteljevi nasljednici ostvaruju pravo na isplatu potpore u iznosu od 54.214,68 kuna neto, a kako je Djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju posl.br.O- 202/2014-18 određeno da im svakom pripadne po 1/3 dijela to bi jednostavnom računskom operacijom dijeljenja iznosilo 18.071,56 kuna svakom nasljedniku, što znači i 1.-tužitelju i 2.-tužiteljici svakom po 18.071,56 kuna.

29. Čitanjem Elaborata procjene vrijednosti rabljenog osobnog automobila od 06.09.2017. (list 11-13) i Elaborata procjene vrijednosti rabljenog motocikla od 11.09.2017. (list 14-16), utvrđeno je da se radi o procjeni vozila čiju su izradu tužitelji privatno naručili, te prema kojoj vrijednost vozila "renaulit clio", koje je naslijedio 1.-tužitelj iznosi 1.545,92 kune na dan izrade procjene 06.09.2017., dok vrijednost skutera "honda", koji je naslijedila 2.-tužiteljica iznosi 1.543,59 kuna na dan izrade procjene 11.09.2017.

30. Sud ne prihvaća kao sadržajno vjerodostojne predmetne elaborate procjene vrijednosti rabljenog osobnog automobila od 06.09.2017. i procjene vrijednosti rabljenog motocikla od 11.09.2017. obzirom da pri izradi istih nije uzeta u obzir okolnost da se vrijednost naslijeđene imovine procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti stvari koje predstavljaju ostavinsku imovinu na dan smrti ostavitelja, a to je dan 13.08.2014. godine.

31. Čitanjem Vještačkog nalaza i mišljenja od 17.09.2019.(list 58-70) vještak prometne struke ZT je utvrdio vrijednost vozila "renault clio", kojeg je naslijedio 1.- tužitelj u iznosu od 8.047,90 kuna, a vrijednost skutera "honda", kojeg je naslijedila 2.-tužiteljica, u iznosu od 6.573,30 kuna, na dan 13.08.2014. godine kada je ostavitelj preminuo, te je isti vještak prilikom saslušanja iskazao kako u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju, koji se imaju smatrati i njegovim usmenim nalazom i mišljenjem, te kako je osobno na licu mjesta pregledao predmet vještačenja, te je nalaz i mišljenje sastavio u skladu sa svim pravilima vezanim uz procjenu vrijednosti, motornih vozila, pri čemu se koristio s katalogom Centra za vozila Hrvatske koji je jedini mjerodavan za utvrđivanje vrijednosti vozila, kako i za novonabavljene, tako i za polovne obzirom na njihovu starost, prijeđenu kilometražu i opće stanje vozila.

32. Čitanjem Nalaza financijskog vještačenja od 02.10.2019. (list 74-76) vještak financijske struke Klaudije Gostiša Mr.sc.oec. utvrdio je vrijednost naslijeđenih udjela iz Fonda hrvatskih branitelja za svakog od tužitelja u iznosu od 246,21 kunu odnosno 32,23 eura na dan 13.08.2014. godine kada je ostavitelj preminuo, te je isti vještak prilikom saslušanja iskazao kako u cijelosti ostaje pri pisanom nalazu i mišljenju, te isti se ima smatrati i njegovim usmenim nalazom i mišljenjem u ovoj pravnoj stvari, te kako je pri izradi vještačkog nalaza i mišljenja obradio pravni okvir koji se odnosi na upravljanje Fondom hrvatskih branitelja, te se služio s podacima javno objavljenim na internetskim stranicama predmetnog fonda, prvo je utvrdio vrijednost jedinične kvote, te je izračunao ukupnu vrijednost, te istu izrazio i u kunskoj vrijednosti, kao i u vrijednosti valute euro.

33. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje DT, kao i iskaze tužitelja, kao vjerodostojne jer su njihovi iskazi potvrđeni kroz provedene dokaze u pogledu naslijeđene imovine, kao i podjele iste između nasljednika.

34. Sud je pisane nalaze i mišljenje vještaka, kao i njihovo usmeno izlaganje, prihvatio u cijelosti kao stručno i vjerodostojno jer su oba vještaka na detaljan i jasan način opisali na koji način su utvrdili vrijednost vozila odnosno vrijednost udjela u Fondu hrvatskih branitelja.

35. Tužitelji na provedeno vještačenje nisu imali primjedbe, dok je tuženik osporavao provedeno vještačenje navodeći u svojem podnesku od 22.01.2020. godine da prigovara nalazima i mišljenjima prometnog i financijskog vještaka, međutim nije naveo čemu konkretno prigovara, tako da tuženikov prigovor sud ocjenjuje paušalnim.

36. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako vrijednost imovine koju je 1.-tužitelj naslijedio iznosi 26.365,67 kuna, a ista se sastoji od prava s osnova radnog odnosa ostavitelja kod poslodavca Adista d.o.o. Rovinj u 1/3 (trećini) dijela što iznosi 18.071,56 kuna, vrijednost vozila "renault clio" 8.047,90 kuna, te vrijednost udjela iz Fonda hrvatskih branitelja u ½ (pola) dijela što iznosi 246,21 kunu.

37. Vrijednost imovine koju je 2.-tužiteljica naslijedila iznosi 24.891,07 kuna, a ista se sastoji od prava s osnova radnog odnosa ostavitelja kod poslodavca Adista d.o.o. Rovinj u 1/3 (trećini) dijela što iznosi 18.071,56 kuna, vrijednost skutera "honda" 6.573,30 kuna, te vrijednost udjela iz Fonda hrvatskih branitelja u ½ (pola) dijela što iznosi 246,21 kunu.

38. Vezano uz spornu okolnost da li je tuženik, kao ovrhovoditelj, od tužitelja, kao ovršenika, naplatio iznos koji premašuje vrijednost naslijeđene imovine, sud je čitanjem Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-6081/15 od 23.10.2018. za 1.-tužitelja i 2.-tužiteljicu (list 17-22)¸ utvrdio da je na dan 23.10.2018. godine po Financijskoj agenciji od 1.-tužitelja naplaćeno 81.871,42 kuna, a od 2. -tužiteljice 81.871,42 kune.

39. Obzirom da je prethodno u toč. 37. obrazloženja sud utvrdio da vrijednost naslijeđene imovine 1.-tužitelja iznosi 26.365,67 kuna, dok je 2. -tužiteljica naslijedila imovinu u vrijednosti od 24.891,07 kuna, nedvojbeno je da je tuženik, kao ovrhovoditelj naplatio iznose koji premašuju vrijednost naslijeđene imovine.

40. Zakonom o nasljeđivanju (Narodne novine 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) u čl.129.st.1. propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, dok je u čl.139. propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove (st.1.), te da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st.2.), a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva (st.4.).

41. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da časom smrti ostavitelja za nasljednike nastaje obveza podmirenja njegovih dugova, te je tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten provesti ovrhu protiv tužitelja, kao solidarnih dužnika, ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine, pa stoga sud utvrđuje kako je osnovan prigovor 1. - tužitelja i 2.-tužiteljice da kao nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine, slijedom čega sud smatra da je tuženik bez osnove naplatio razliku iznosa koji premašuju vrijednost naslijeđene imovine, te je osnovan zahtjev za povratom stečenog bez osnove po čl.1111.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) koji propisuje kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

42. Ovaj prvostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje Županijskog suda u Osijeku, kao drugostupanjskog, koji u svojoj ukidnoj odluci poslovni broj: Gž-2242/2021-4, od 24. kolovoza 2023, u točkama 15. – 17. obrazloženja navodi kako se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može isticati i tužbeni zahtjev za naknadu štete ili radi stjecanja bez osnove, te da odluka o zahtjevu za isplatu ovisi o odluci po deklaratornom zahtjevu tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

43. Vezano uz visinu potraživanja 1. -tužeitleja sud smatra kako bi isti imao pravo na povrat višeg iznosa od onoga koji potražuje obzirom na razliku između naplaćenog iznosa od 81.871,42 kuna, te naslijeđene vrijednosti imovine od 26.365,67 kuna, međutim 1.-tužitlej potražuje niži iznos od 1.531,08 eura /11.535,94 kuna, a budući da sud nije ovlašten samoinicijativno mijenjati postavljeni tužbeni zahtjev, sud utvrđuje visinu potraživanja 1.-tužitelja upravo u tom zatraženom iznosu od 1.531,08 eura /11.535,94 kuna.

44. I 2.-tužitlejica bi imala pravo na povrat višeg iznosa od onoga koji potražuje obzirom na razliku između naplaćenog iznosa od 81.871,42 kuna, te naslijeđene vrijednosti imovine od 24.891,07 kuna, međutim i 2. -tužitlej potražuje niži iznos od 3.532,14 eura / 26.612,93 kuna, a budući da sud nije ovlašten samoinicijativno mijenjati postavljeni tužbeni zahtjev, sud utvrđuje visinu potraživanja 2. -tužitelja upravo u tom zatraženom iznosu od 3.532,14 eura / 26.612,93 kuna.

45. Nadalje, odlučujući o tuženikovom prigovoru zastare u odnosu na potraživanja tužitelja, sud nalazi kako isti prigovor nije osnovan.

46. Sukladno čl.225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

47. Čitanjem Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-6081/15 od 23.10.2018. za 1.-tužitelja i 2.-tužiteljicu (list 17-22) utvrđeno je da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio Financijskoj agenciji rješenje o ovrsi dana 15.12.20215. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena dana 28.11.2018. godine, što je unutar roka od 5 godina propisanog za zastaru, slijedom čega sud utvrđuje da zastara potraživanja tužitelja nije nastupila.

48. Vezano uz tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije sud isti ocjenjuje neosnovanim.

49. Čitanjem Obavijest tužiteljima od 24.07.2017. (list 30-31) utvrđeno je da je tadašnji ovrhovoditelj, ovdje tuženik, Zagrebačka banka d.d., obavijestila tužitelje da je ustupila sva prava i obveze po ugovoru o nenamjenskom gotovinskom kreditu koji je zaključila s ostaviteljem Okret Oreliom u korist društva APS Delta s.r.o., te da je društvo APS Delta s.r.o. istom obavijesti obavijestilo tužitelje da je potraživanje dalje ustupljeno društvu Svea ekonomi, te da od dana obavijesti 24.07.2017. tužitelji, kao nasljednici, svoje obveze mogu jedino valjano ispuniti na način da dugovane iznose uplate u korist Svea ekonomi d.o.o.

50. Sukladno čl.82.st.1. ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

Obzirom da je ustupitelj tj. Zagrebačka banka d.d. tužiteljima, kao dužnicima, poslala obavijest o ustupu od 24.07.2017. godine, sud smatra kako je ustup tražbine pravno valjan.

51. Čitanjem specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-6081/15 od 23.10.2018. za I-tužitelja i II-tužiteljicu (list 17-22)¸ utvrđeno je da je na dan 23.10.2018. godine Financijska agencija od oba tužitelja naplatila ukupni iznos od 81.871,42 kune po osnovi za plaćanje Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-6081/15, te da je kao ovrhovoditelj/primatelj sredstava naznačen upravo tuženik Zagrebačka banka d.d.

52. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-6081/2015, iz sadržaja rješenja od 03.12.2018. godine (list 134-135 ovršnog spisa) utvrđeno je da je treća osoba Svea ekonomi d.o.o. temeljem ugovora o ustupu tražbine stupila na mjesto ovhovoditelja Zagrebačke banke d.d.

53. Dovodeći izvedene dokaze u međusobnu povezanost sud utvrđuje kako je točno da je Zagrebačka banka d.d. ugovorom ustupila svoje potraživanje u korist društva APS Delta s.r.o. koje je zatim dalje izvršilo ustup društvu Svea ekonomi d.o.o., a ugovor je stupio na snagu kada ga stranke potpišu, a javni bilježnik solemnizira (list 122-133 ovršnog spisa), a što je nastupilo dana 08.11.2018. godine.

54. Stoga sud utvrđuje kako je sve do dana 08.11.2018. godine Financijska agencija vršila naplatu osnove za plaćanje Ovr-6081/15, te da je ovrhovoditelj odnosno primatelj naplaćenih sredstava bio upravo tuženik Zagrebačka banka d.d., pa je stoga prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, a isto je potvrdio i Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski, u svojoj ukidnoj odluci poslovni broj: Gž-2242/2021-4, od 24. kolovoza 2023, u točkama 11. – 13. obrazloženja.

55. Nakon provedenog postupka sud je temeljem čl.55. u svezi s čl.53. i čl.50.st.1.toč.7. OZ-a, te čl.139. ZN-a prihvatio kao osnovan tuženi zahtjev iz točke I tužbe za proglašenjem djelomično nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Ovr-6081/15, od 27. studenog 2015. godine, na svim kunskim i deviznim računima i oročenim sredstvima i to u odnosu na 2. ovršenika za iznos od 1.531,08 eura / 11.535,94 kuna i u odnosu na 3.ovršenika za iznos od 3.532,14 eura / 26.612,93 kuna, obzirom da je utvrdio osnovanost istaknutog tužiteljevog razloga iz čl.50.st.1.toč.7. OZ-a odnosno da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika, budući da tužitelji, kao nasljednici, solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a tuženik je provedbom ovrhe od tužitelja solidarno naplatio dugovanje koje premašuje visinu naslijeđene imovine koju je pojedini tužitelj naslijedio, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

56. Nadalje, obzirom da su tužitelji dokazali da je tuženik od njih u ovršnom postupku bez pravne osnove naplatio iznos koji premašuje vrijednost naslijeđene imovine sud je temeljem čl.1111.st.1. i st.3. ZOO prihvatio kao osnovan tuženi zahtjev iz točke II i točke III tužbe, te naložio tuženiku da 1. -tužitelju plati novčani iznos od 1.531,08 eura / 11.535,94 kuna, a 2. -tužiteljici iznos od 3.532,14 eura / 26.612,93 kuna, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II točkom III izreke ove presude.

57. Međutim sud ocjenjuje da tuženik prilikom stjecanja novčanih iznosa od 1. -tužitelja u visini od 1.531,08 eura / 11.535,94 kuna, i od 2. -tužiteljice u visini od 3.532,14 eura / 26.612,93 kuna, nije bio nesavjestan, obzirom da su tužitelji, kao ovršenici, tek nakon donošenja Rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave posl.br. Ovr- 6081/2015, od 27.11.2015. godine (list 34 ovršnog spisa) u svojem podnesku od 13.12.2017. godine (list 83 ovršnog spisa) istaknuli prigovor da kao nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja samo do vrijednosti naslijeđene imovine, te nikakve prigovore nisu isticali niti tijekom provođenja ostavinskog postupka što je utvrđeno iz iskaza njihove majke ŠT ranije Okret, obzirom da sud na prigovor odgovornosti nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine pazi samo na prigovor nasljednika, slijedom čega sud zaključuje kako tuženik prilikom provedbe ovrhe nije znao, niti je mogao znati koja je vrijednost naslijeđene imovine, tako da isti nije bio nesavjestan stjecalac, stoga tužiteljima ne pripada pravo na zateznu kamatu od dana stjecanja, već od dana podnošenja zahtjeva odnosno tužbe 28.11.2018. godine temeljem članka 1115. ZOO-a.

58. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154.st.2. ZPP-a o djelomičnom uspjehu u sporu u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

59. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici prvobitno je naznačena u ukupnom iznosu od 49.600,00 kuna, te je naknadno promijenjena podneskom tužitelja od 25.02.2020. godine (stranica 112-113) na iznos od 38.148,87 kuna / 5.063,23 eura.

60. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te mu pripada povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, što bi iznosilo 110 bodova, po Tbr.40.st.1. Tarife, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

61. Sud nadalje utvrđuje kako u ovoj pravnoj stvari tužitelji nisu jedinstveni suparničari u smislu čl.201. ZPP-a, budući da se prema njima spor može riješiti na različiti način (npr. ako je od jednog tužitelja naplaćen iznos do visine vrijednosti naslijeđene imovine).

62. Obzirom da je tuženik izgubio parnicu, isti je dužan tužiteljima nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 110 bodova što iznosi 220,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na ročištima održanim dana 15.05.2019., 26.02.2020., 13.01.2021., 16.07.2024. i 26.11.2024. u ukupnom iznosu 550 bodova što iznosi 1.100,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav obrazloženog podneska od 04.11.2019., 25.02.2020. i 15.07.2024. u iznosu od 330 bodova što iznosi 660,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- PDV od 25% na obavljene radnje u iznosu od 495,00 eura po Tbr.46. Tarife;

- troškovi prometnog vještačenja i troškovi financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 636,86 eura, jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da su navedenim dokaznim sredstvom tužitelji uspjeli dokazati visinu tužbenog zahtjeva, a koja je osporavana od strane tuženika;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 112,28 eura po Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021);

- za sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 112,28 eura Tar.br.2.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

63. odnosno ukupno priznata visina prvostupanjskog postupka tužiteljima iznosi 3.336,42 eura.

64. Budući da je Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski, u svojoj ukidnoj odluci poslovni broj: Gž-2242/2021-4, od 24. kolovoza 2023,, naložio prvostupanjskom sudu da odluči o troškovima žalbenog dijela postupka, sud utvrđuje kako su tužitelji i tuženik izjavljenim žalbama uspjeli u cijelosti budući da je po izjavljenim žalbama drugostupanjski sud odlučio da se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie od 09. veljače 2021. poslovni broj P- 955/2019-60 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te je sud temeljem čl.166.st.3. ZPP-a tužiteljima priznao troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe u iznosu od 275,00 eura (110 bodova s povećanjem od 25 % po Tbr.10. toč.1. Tarife),

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 68,75 eura (po Tbr.46. Tarife),

- za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 56,14 eura po Tar.br.3.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

- odnosno ukupno priznata visina žalbenog postupka tužiteljima iznosi 412,50 eura.

65. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužiteljima (prvostupanjski i žalbeni postupak) iznosi 3.748,92 eura.

66. Temeljem čl.166.st.3. ZPP-a tuženiku je sud priznao troškove žalbenog postupka kako slijedi:

- za sastav žalbe u iznosu od 165,90 eura (100 bodova s povećanjem od 25 % po Tbr.10. toč.1. Tarife),

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 41,48 eura (po Tbr.46. Tarife),

- za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 224,57 eura po Tar.br.3.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

- odnosno ukupno priznata visina žalbenog postupka tužiteljima iznosi 431,95 eura.

67. Nakon međusobnog prijeboja priznatih troškova tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 3.316,97 eura, a budući da tužitelji nisu jedinstveni suparničari tuženik im je troškove dužan nadoknaditi na jednake dijelove po čl.161.st.1. ZPP-a odnosno svakom tužitelju po 1.658,49 eura, te je temeljem čl.154.st.1. u vezi čl.155., čl.161.st.1. i čl.166.st.3. ZPP-a odlučio kao točki IV. izreke ove presude.

68. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

69. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

70. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 26. ožujka 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.