Poslovni broj: P Ob-438/2023-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Valentini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, protiv I. tuženika VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Canjugi, odvjetniku iz Sesveta, II. tuženika JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužene HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. i III. tuženi zastupani po punomoćniku RG, odvjetniku iz [adresa], radi bračne stečevine, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. veljače 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice, zamjenika punomoćnika I. tuženika te II. i III. tuženih osobno i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 26. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku VG, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.914,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se II. tuženiku JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.844,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se III. tuženici HG OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.844,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu kojim ista potražuje od I. tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 7.163,58 eur sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kao i u dijelu kojim ista traži isplatu zakonskih zateznim kamata na iznos od 4.914,20 eur od dana podnošenja tužbe do 25. ožujka 2025.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu kojim ista potražuje od II. i III. tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 2.946,76 eur sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kao i u dijelu kojim ista traži isplatu zakonskih zateznim kamata na iznos od 3.689,38 eur od dana podnošenja tužbe do 25. ožujka 2025.

VI. Nalaže se tužiteljici SG, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I. tuženiku VG, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 74,56

EUR u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se II. tuženiku, JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. tuženoj,

HG OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici, SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 370,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom sudu u Zlataru, Stalan služba u Krapini tužbu dana 1. lipnja 2017. u kojoj navodi da je s I. tuženikom bila u braku koji je razveden pravomoćnom presudom poslovni broj P Ob-139/2015-11. od 1. srpnja 2016. godine, a da su II. i III. tuženici roditelji I tuženika. Tužiteljica navodi da su za vrijeme trajanja braka živjeli na adresi tuženika u kući koja je u zemljišnim knjigama upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo II i III tuženika. Za vrijeme trajanja braka u predmetnu kuću su izvršena ulaganja i to uglavnom kreditima koje je ona podizala pa je tako postavljeno centralno grijanje za 27.000,00 kn, kupljen je namještaj za kuhinju, provedena struja i voda do iste, kupljen je namještaj za dnevni boravak, uređena je i namještena jedna soba na katu kuće, a za što da je sve podigla kredit od 50.000,00 kn koji otplaćuje. Također je stavljena fasada na kući te je tužiteljica 23.000,00 kn platila samo materijal, a njezin otac je izvršio znatan dio radova s obzirom da je zidar. Nadalje navodi da je za vrijeme trajanja braka s I. tuženikom kupila u zaleđu [adresa], na ime I. tuženika zemljište s ruševnom gospodarskom zgradom, kčbr. [katastarska čestica], gospodarska zgrada i dvorište od 21 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Zgrada je pretvorena u stambeni objekt, katnica s kuhinjom, dnevnim boravkom i kupaonom u prizemlju te dvije sobe i sanitarnim čvorom na katu. Kako su sva ulaganja i u braku stvorena imovina ostala na korištenju i u posjedu tuženika, to traži da joj I. tuženik isplati u ½ vrijednosti nekretnina označenih sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što iznosi barem 220.000,00 kn, a II. i III. tužena u dijelu ulaganja na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznos od 50.000,00 kn. Tužiteljica je nakon provođenja vještačenja na glavnoj raspravi 3. veljače 2020. precizirala tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika tako da umjesto iznosa 200.000,00 kn, potražuje iznos od 91.000,00 kn.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica od I tuženika traži isplatu iznos do 12.077,78 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe odnosno od 1. kolovoza 2015. do isplate, od II i III tuženika solidarnu isplatu iznosa od 5.308,91 eur ( iznos od 40.000,00 kn) na ime izvršenih ulaganja, te iznos od 1.327,23 eur (10.000,00 kn) na ime namještaja (kuhinjski elementi i štednjak) sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe odnosno od 1. kolovoza 2015. do isplate te potražuje naknadu troškova parničnog postupka na način da joj tuženici solidarno isplate iznos od 8.281,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. I. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nesporno je je brak s tužiteljicom razveden presudom poslovni broj P Ob-139/2015. od 1. srpnja 2016. godine kao i da je točno da su živjeli u kućanstvu koje je vlasništvo II i III tuženih, tj. njegovih roditelja. Osporava da bi tužiteljica financirala radove u kući njegovih roditelja te navodi da su svi priključci postojali u trenutku useljenja u kuću kao i namještaj. Navodi da je tužiteljica kupila materijal za fasadu, dok su svi eventualni drugi radovi koji su bili nužni za uzdržavanje kućanstva financirani od strane II i III tuženih, te djelomično od njegove strane. U odnosu na objekt na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodi da je isti kupljen isključivo njegovim sredstvima temeljem kredita kojeg je dobio od Ministarstva branitelja koji kredit otplaćuje i ima ga za otplaćivati još 17 godina, iz tog razloga nije ni upisan kao samo vlasnik. Radi se o kreditu koji je ostvaren preko Ministarstva branitelja u Hrvatskoj poštanskoj banci na iznos od 15.000 eur kojim kreditom ne raspolaže pa predlaže da ga sud službenim putem pribavi ukoliko je navedeno sporno.

4. II i III tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navode da je tužiteljica svoju tražbinu istaknula s naslova povrata stečenog bez pravne osnove, na ime ulaganja u tuđu nekretninu. Nadalje su naveli da je tužiteljica u tužbi učinila nespornim činjenicu da je nekretnina, obiteljska kuća izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u koju je ona navodno svojedobno uložila određena novčana sredstva njihovo suvlasništvo u ½ dijela. Navode da predmetna kuća ne predstavlja ni u kojem dijelu suvlasništvo tužiteljice ili njezina bivšeg supruga, te da njezina ulaganja ne predstavljaju njezinu bračnu stečevinu već se mogu smatrati jedino ulaganjima u tuđu nekretninu. Ističu prigovor zastare obzirom potraživanja s naslova ulaganja u tuđu nekretninu, s naslova stjecanja bez pravne osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina od dana kada su ulaganja izvršena. Ističu da je tužiteljica iselila iz kuće 2010. te da je potraživanje zastarjelo prije podnošenja tužbe. Osporavaju da bi tužiteljica obavila radove uvođenja centralnog grijanja te ističu da su sami izvršili navedene radove vlastitim sredstvima, te osporavaju da bi tužiteljica financirala postavljanje fasade jer su istu oni napravili 2010. vlastitim sredstvima. Kupaonica je uređena prije 2004. godine, a priključci za struju, vodu i plin su također postojali prije dolaska tužiteljice u kuću. Svi građevinski radovi koje tužiteljica spominje u tužbi su obavljeni prije nego je tužiteljica došla živjeti u predmetnu kuću. Podredno ističu i prigovor radi prebijanja u slučaju ukoliko sud utvrdi da bi potraživanje tužiteljice prema II i III tuženicima bilo osnovano i to s osnova njihove tražbine s naslova korištenja njihove nekretnine od strane tužiteljice od 2003. do 2010. obzirom je ista koristila sa suprugom trosobni stan u kući, dnevni boravak, kuhinju i kupaonicu u prizemlju kuće i dvije sobe na katu kuće, a kako najam trosobnog stana iznosi oko 300 eur mjesečno to bi tužiteljica bila u obvezi platiti 150 eur mjesečno. Radi navedenoga za razdoblje od 7 godina tužiteljica je ostvarila korist u visini od ½ dijela potencijalne najamnine koju bi II i III tuženici mogli ostvariti iznajmljivanjem trosobnog stana odnosno iznos od 12.600,00 eur te ističu prigovor radi prijeboja u visini od 12.600,00 eur s eventualno osnovanom tražbinom tužiteljice s naslova ulaganja tužiteljice u njihovu kuću.

5. Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini donio je presudu poslovni broj P Ob-82/2017-66. dana 25. ožujka 2022. koja je ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ob-563/22-4 od 27. prosinca 2022. i to iz razloga jer prvostupanjski sud nije na pravno relevantan način utvrdio kada je tužiteljica prestala koristiti nekretninu u [adresa], a radi istaknutog prigovora zastare, dok u odnosu na nekretninu u [adresa] propušteno utvrditi koliki iznos kredita I. tuženik nije bio u obvezi vratiti i koji je pravni temelj za oslobođenje od vraćanja dijela kredita, kao i ima li se isti smatrati njegovom vlastitom imovinom.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), zk ul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), Ugovor o kreditu broj 92034/10 od 15.10.2010. (list 30 spisa), knjigovodstvenu karticu dužnika robne kuće B.A.M.T. d.o.o. s računima (list 31 do 37 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 6100037104 (list 38 do 43 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆG (list 50 spisa), saslušanjem tužiteljice kao i dopunsko saslušanje (list 50, 51, 128, 306 i 307, 353 spisa), II. tuženika i dopunsko saslušanje (list 51,128, 307 i 308 te 354 spisa), III. tužene i dopunsko saslušanje (list 51, 52, 129, 308 i 309 te 355 spisa), izvršen je uvid u zapisnik Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici od 21. studenoga 2018. godine (list 80 i 81 spisa) nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnine dipl. inženjera građevinarstva PG (list 82 do 97 spisa), proveden je očevid dana 23. rujna 2020. uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Tušek Mirjane, ing. građevine u [adresa] koji je dao svoj nalaz i mišljenje (list 116 do 126 spisa), proveden je dokaz saslušanjem vještakinje Tušek Mirjana (list 136 i 137, 166 i 167 spisa), te je izvršen je uvid u očitovanje na nalaz i mišljenje od 31. listopada 2021. godine zaprimljen od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina (list 138 i 139 spisa). Također je sud izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 212 do 214), rješenje Općinskog suda u Crikvenici (list 216 i 217), karticu partije Zagorske kreditne unije (list 218 do 220), Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 221-222) preslike osobnih iskaznica (list 224), potvrdu HPB d.d. uz izvadak o promjenama i stanju na računu (list 225 do 227), potvrdu RBA d.d. i izvadak o stanju po kreditu (list 231 do 233), potvrdu o priznavanju statusa HRVI i iskaznicu (list 234 do 236) te u rješenje o pravu na stambeni kredit (list 101 do 103, 237 do 241).

7. Među strankama nije sporno da su zaključile brak koji je razveden presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P Ob-139/15-11 od 1. srpnja 2016., da su stranke roditelji jednog mlt. djeteta, kao i da su za vrijeme trajanja bračne zajednice živjeli u kućanstvu s II i III. tuženicima u kući koja je u njihovom suvlasništvu na adresi [adresa] svakog u ½ dijela.

8. Sporno je između stranaka:

-kada je došlo do prekida faktične bračne zajednice tužiteljice i I. tuženika odnosno kada je tužiteljica iselila iz kuće

-jesu li tijekom trajanja bračne zajednice izvedeni radovi na kući u [adresa], odnosno je li iste financirala tužiteljica

-je li nastupila zastara potraživanja u odnosu na II. i II.I tuženike vezano za ulaganje u nekretninu u [adresa]

-predstavlja li nekretnina u [adresa] bračnu stečevinu stranaka, a ukoliko predstavlja u kojem omjeru.

9. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan u dijelu kako je to navedeno u izreci pod I do III, dok ju je s neosnovanim dijelom zahtjeva valjalo odbiti kako je to navedeno u izreci pod IV i V.

10. U odnosu na nekretninu u [adresa] iz dostavljenog izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su suvlasnici iste II i III tuženik svaki u 1/2 dijela (zk ul broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su na čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište površina 882 m2) što među strankama nije niti sporno. Među strankama nije sporno da su brak zaključile 17. travnja 2004., da je isti razveden presudom od 1. srpnja 2016., te je nesporno da su tužiteljica i I. tuženik živjeli u predmetnoj kući i to od 2003. godine.

11. U odnosu na spornu činjenicu kada je tužiteljica iselila iz predmetne kuće sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, II i III tuženika te je izvršio uvid u spis o razvodu braka. Tužiteljica je činjenično tvrdila da je bračna zajednica prestala 2016., u iskazu je navela da je u kući živjela od 2003. do 2010. , da bi na raspravi 15. veljače 2022. navodila da je brak razveden 2016, a da je ona iz zajedničkog kućanstva otišla 2014. kada je napustila zajedničko kućanstvo svih tuženika. U iskazu danom 13. rujna 2024. tužiteljica navodi da se zabunila jer je pogrešno navela da je iz zajednice otišla 2010. godine, a zapravo je otišla iz zajednice 2014. godine, a navedeno je pobrkala jer joj je dijete bilo staro 10 godina kada je otišla iz kućanstva odnosno 2014. te je sa strankama zajedno živjela u kući u [adresa] od 2003. godine pa sve do 2014. godine. Iz iskaza III. tužene, HG, proizlazi da je 2003. godine tužiteljica uselila u kuću i tada ju je njezin suprug prijavio, a da je 2010. godine iselila je iz kuće. I prije je bilo razmirica između tužiteljice i I. tuženika, te zna da je i ranije bilo svađa nakon kojih bi tužiteljica otišla iz kuće, ali bi se i vratila. Sjeća se da je te večeri tužiteljica uzela vreće za smeće, napunila ih robom i rekla da ide i da se više ne vraća, dijete je ostalo kod njih u kućanstvu tada je jako plakalo, misli da je išla u prvi ili drugi razred osnovne škole. Razvod je uslijedio puno kasnije, misli da je pokrenut 2016. godine, a da su razvedeni 2017. godine. Dijete je tada bilo veće, imala je 10 ili 12 godina. Iz iskaza II. tuženika, JG, proizlazi da se tužiteljica uselila u kuću u [adresa]. godine, a iselila je 2010. I prije 2010. godine tužiteljica je znala na par dana otići iz kuće kod oca radi svađa sa I. tuženikom. 2010. godine otišli su u Centar za socijalnu skrb nakon što je ona odselila.

12. Uvidom u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P Ob-139/15 sud je utvrdio da je VG podnio tužbu za razvod braka dana 14.svibnja 2015. u kojoj je naveo da je bračna zajednica prestala tijekom listopada 2014., u navedenom postupku proveden je dokaz saslušanjem SG, ovdje tužiteljice, te je ista iskazala dana 6. lipnja 2016. da je napustila bračnu zajednicu u listopadu 2014. dok je dijete ostalo živjeti s ocem u sredini u kojoj je od tada živjelo, te iz izvješća Centra za socijalnu skrb od 12. rujna 2015. je utvrđeno da su stranke navele da je SG bračnu zajednicu napustila u listopadu 2014.

13. Iz naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljica s I tuženikom cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice od 2003. živjela u zajedničkom kućanstvu s I tuženikom u kući koja je u suvlasništvu II i III tuženika, a u kojoj su i živjeli II i III tuženici te da je napustila trajno navedeno kućanstvo u listopadu 2014. godine. Sud je navedeno utvrdio iz iskaza tužiteljice, spisa o razvodu braka u kojem su i I tuženik i tužiteljica tvrdili da je zajedničko kućanstvo napustila u listopadu 2014. te je prihvatio iskaz tužiteljice u navedenom dijelu kao i obrazloženje da se zabunila kada je iskazivala da je iz kućanstva izašla 2010. obzirom je navedeni iskaz davala 1. veljače 2021. kada je već proteklo puno vremena od iseljenja tužiteljice, dok je postupak razvoda braka bio vremenski bliži iseljenju tužiteljice te su u istom tužiteljica i I. tuženik tvrdili da je izašla iz zajedničkog kućanstva u listopadu 2014., a u tom razdoblju nisu imali razloga pogrešno iskazivati o datumu prestanka bračne zajednice. Sud nije prihvatio iskaze II i III tuženika u dijelu u kojem su iskazivali da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu 2010. jer je u navedenom dijelu njihov iskaz u suprotnosti s navodima tužiteljice i I tuženika u postupku razvoda braka, te je isti usmjeren da tuženici uspiju u postupku.

14. Navedeni dio tužbenog zahtjeva odnosi se na ulaganje u tuđu nekretninu te zastari rok počinje teći od trenutka prestanka korištenja tuđe nekretnine (od prestanka korištenja plodova tog rada), a ne od dana učinjenih ulaganja. Kako je sud utvrdio da je tužiteljica predmetnu nekretninu napustila u listopadu 2014., a tužbu je podnijela 1. lipnja 2017., to nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima te je prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim.

15. U odnosu na izvršena ulaganja i njihovu vrijednost sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedoka OG, II i III tuženike, izvršen je uvid u račune te je proveden očevid i građevinsko vještačenje.

16. Na konkretnu situaciju primjenjuju se pravila stjecanja bez osnove odnosno čl. 1111. st.1. ZOO kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratit ga odnosno ako je to moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Tužiteljica u bitnom tvrdi da je tijekom trajanja braka s I tuženikom ulagano u predmetnu nekretninu čiji suvlasnici su II. i III tuženici svaki u ½ dijela. Na pitanje bračne stečevine primjenjuje zakon koji je vrijedio u vrijeme stjecanja. Na imovinu stečenu nakon 1. srpnja 1999. godine primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 116/03, 17/04, 136/04, 107/07,57/11, 61/11, 25/13 i 05/15) koji se temeljem čl. 552 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15) primjenjuje u ovoj pravnoj stvari. Odredbom čl. 247. Obiteljskog zakona propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Odredbom čl. 249. st. 1. istog Zakona propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Čl. 250. Obiteljskog zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava osim ako Obiteljskim zakonom nije drugačije određeno. Čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Odredbom čl. 253. st. 2. propisano je da je vlastita imovina, imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. Obiteljskog zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

17. Iz Ugovora o kreditu broj 92034/10 od 15.10.2010. (list 30 spisa),utvrđeno je da je izdan od strane robne kuće B.A.M.T. Mače, da je kao kupac navedena Repovečki Ivana iz [adresa], iznos računa je 21.790,95 kn. Isti je potpisan od strane kupca SG [adresa] te prodavatelja. Iz knjigovodstvene kartice dužnika robne kuće B.A.M.T. d.o.o. s računima (list 31 do 37 spisa), utvrđeno je da je kao dužnik navedene tužiteljica. Zaduženja se odnose na Ugovor od 15.10.2010. broj 92034/10. Iz Računa je vidljivo i to konkretno sa računa broj 35357 od 15.10.2010. godine da isti glasi na iznos od 21.790,95 kn, te da je na računu navedena fasada, mrežice, sep obojeni fasade, vijci i tiple, stiropor. Iz računa od 8. studeni 2010. proizlazi da se isti odnosi na kupovinu u B.A.M.T. robna kuća da je zamijenjen fasada cokl za fasada kutnik te je plaćena razlika od 16,00 kn.

18. Iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 6100037104 (list 38 do 43 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između Zagorske kreditne unije kao kreditora i SG kao korisnika kredita dana 8.11.2012. godine. Iznos kredita je ugovoren člankom 1. od 3.324,09 EUR-a, a što je iznosilo po srednjem tečaju HNB na dan 8.11.2012. 25.000,00 kn. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je navedeni novac korišten za uvođenje struje u kući na moru, dakle nije korišten u predmetnoj kući.

19. Svjedok OG ĆG, otac tužiteljice, navodi da je tijekom trajanja braka tužiteljica bila zaposlena, a I. tuženi je bio u mirovini, da je III. tužena radila, a II. tuženik je bio u mirovini. Dok su tužiteljica i I. tuženik živjeli s roditeljima za vrijeme trajanja braka ulagali su u kuću, tj. poznato mu je da je njegova kćerka ulagala. Kuća je bila nedovršena i njegova kćerka je dizala kredite da bi se mogla ta kuća dovršiti i da bi se moglo u njoj živjeti. Na kući u prizemlju radila se dnevna soba i kuhinja, na katu jedna soba radi djeteta. Prizemni dio bio je napravljen od betonskih blokova morao se stavljati siporeks, također su se žbukali zidovi kao i na katu, radila se keramika kao i postavljali parketi, a ispod njih se radila glazura. Također na cijeloj kući radila se vanjska fasada. U jednom dijelu kuće nije bilo centralno grijanje, te kada se krstila unuka nisu se kupovali darovi nego su se davali novci i njegova kćer je kasnije te novce uložila u centralno grijanje. On i supruga kao roditelji, kupovali su spavaču sobu za kćer, a za kuhinju i dnevni boravak je tužiteljica digla kredit i kupila namještaj. Struja i voda, koliko se sjeća je bila. Vodio je radove kao pravi građevinarac koji su se izvodili na kući, a pomagali su i njihovi prijatelji ili susjedi, on ih je tada upoznao.

20. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su za vrijeme trajanja braka ulagali u kuću u kojoj su živjeli i to u prizemlju su napravili kuhinju i dnevni boravak, na katu za kćerku sobu, te se je napravila fasada. Njezin otac je zidar po struci, i on je to sve kada se je radilo nadzirao, a također je i radio, a pomagali su i prijatelji i susjedi.Za fasadu je materijal kupila u B.A.M.T. Maču na kredit, te je sve ostale materijale većinom kupovala ona. U odnosu na ugovor o kreditu od 15. listopada 2010. godine navodi kako se radi o novcu kojim je kupljen materijal za fasadu. Kredit nije otplatila, a preostalo je još 8.000,00 kn. Misli da je centralno grijanje uvedeno u cijelu kuću 2007. ili 2008. godine, te je trošak uvođenja istoga bio vjenčani poklon njezine sestre i šogora jer je to radio njihov prijatelj iz Zlatar Bistrice i misli da je to bilo oko 22.000,00 kn. Radi proteka vremena ne sjeća se jesu li u cijelosti platili trošak ili dio, ne sjeća se da bi netko drugi platio taj trošak. Uvođenje je radio njihov prijatelj koji je donio sav potreban materijal za uvođenje centralnog grijanja. U kuhinji i dnevnom boravku parketi su također kupljeni na kredit, postavljao ih je njezin otac i tetak, a u dječjoj sobi od bivšeg supruga prijatelj. Cijelo vrijeme trajanja braka bila je zaposlena. Imala je primanja od 2.700,00 kn te je trebala paziti kuda će to uložiti s obzirom da je tu bilo malo dijete, a također novac je bio potreban i I. tuženiku, jer on sa svojim novcima nije znao raspolagati. Njezin bivši suprug imao je nakon njihovog vjenčanja mirovinu jedno dvije, tri godine u iznosu od 1.500,00 kn, a kasnije 3.500,00 kn. Kada su si sredili kuhinju i dnevni boravak, tada su bili zasebno u istoj kući, a njegovi roditelji su bili zasebno u kući. Ne sjeća se koje godine se je na kući radila fasada, centralno grijanje je rađeno kada i fasada, ali se ne sjeća točno koje godine. Namještaj za dnevni boravak tj. regal su joj poklonili roditelji. Kuhinja je kupljena u B.A.M.T. Maču na kredit i to je bio kredit na njezino ime. Namještaj za dječju sobu su joj poklonili roditelji. Za kuhinjski namještaj u Maču Bamtu dala je 10.000,00 kn i to je uzela na rate. Sama je otplaćivala te rate. U tom periodu kada je otplaćivala kuhinjski namještaj nije imala drugo za otplaćivati i taj kuhinjski namještaj kupila je 2005. godine. Pločice za kuhinju i regal u vrijednosti od 6.000,00 kn kupila je njezina majka. II. i III. tuženi otišli su u mirovinu, ali se ne sjeća kada. Po njihovoj priči čula je da je II. tuženik dobio otpremninu, ali ne zna kada i koji iznos niti je ona taj novac vidjela. III. tužena dobila je otpremninu, no ne sjeća se koliko niti kada. Sve kredite vraćala je iz svoje plaće. Za vrijeme braka nije posuđivala novac od III. tužene jer je radila i nije bilo za tim potrebe, a da je imala potrebu, posudila bi od svojih roditelja. Potvrđuje da je imala nenajavljene inventure i utvrđene manjkove koje je pokrivala novcem od svojih roditelja, a ti manjkovi nastali su radi I. tuženika koji bi dolazio u dućan i uzimao što želi, a ona je to morala kasnije platiti. Nikada joj II. i III. tuženici nisu platili doprinose za godinu dana staža.

21. Iz iskaza II. tuženika JG proizlazi da su za vrijeme trajanja braka tužiteljica i I. tuženi živjeli njegovoj kući u suvlasništvu njega i njegove supruge. Nisu za vrijeme trajanja braka ništa ulagali u kuću, ako se je nešto radilo to se je radilo njegovim novcem. Za vrijeme trajanja njihovog braka on je bio u mirovini koja je iznosila 1.000,00 kn. Njegova supruga u to vrijeme je bila zaposlena sa mjesečnim primanjima oko 5.000,00 kn. Imaju samo jedno dijete i to sina. U prizemlju njihove kuće radio se dnevni boravak i kuhinja, a kupaona je prije sklapanja njihovog braka bila gotova i namještena. Stolarija je bila postavljena prije sklapanja njihovog braka u tom prizemnom dijelu. Također je bila i struja, ali je trebalo još nešto napraviti u svezi te struje i to je napravio njegov šogor. Bila je voda i uveden je bio plin. U tom prizemnom dijelu izvodilo se žbukanje zidova, nakon žbukanja vršili su se malerski radovi, postavljale su se i pločice, radila se glazura i postavljao se laminat na pod. Glazuru u kuhinji radili su on i njegov nećak S, jer se je otac od tužiteljice napio, te nije mogao raditi. Zidove je žbukao njegov jedan prijatelj i od sina prijatelj i to strojem. Materijal za izvođenje tih radova kupovao se njegovim novcem i nije im to davao od svoje mirovine, nego od otpremnine koju je dobio u iznosu od 120.000,00 kn. Oni su dizali kredite, ali ne zna za što su dizali te kredite. Fasada na kući je rađena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. On i njegova supruga dali su novac za materijal koji je bio potreban za fasadu, a zašto se je kupio materijal na kredit on ne zna, ali zna da su živjeli luksuzno. Oni su sa svojom otpremninom bez njih mogli sve to financirati i napraviti. On je sebi kupio 2003. godine auto i za kupnju tog auta je digao 5.000 EUR-a kredita, i u tom periodu je radio. Potkraj 2003. godine je dobio otpremninu, a na početku godine je kupio auto. Kupio je novi auto Reno Clio. Nije mu poznato da li tužiteljica otplaćuje kredit za robu kupljenu u Bamt Maču, a koja roba se odnosi na izradu fasade. Fasadu su radili njegovi prijatelji i sinov prijatelj, otac tužiteljice koji je vodio radove, a također i radio. Tužiteljici je dao osobno 12.000,00 kn da se napravi centralno, međutim tim novcima nije napravljeno centralno grijanje, nego je pola novaca za centralno dao vjenčani kum tužiteljice i prvo tuženika, a sa tih 12.000,00 kn kupila je godinu dana sebi staža, jer nije bila u radnom odnosu, a nakon godine dana se je zaposlila. Ne sjeća se kada je rađeno centralno grijanje, a također ni kada je rađena fasada. To centralno grijanje je obavio poznanik sestre tužiteljice i šogora te je to bio vjenčani dar tužiteljici, a uvođenje centralnog grijanja i materijal koštali su 22.000,00 kn. On je dao novac svom sinu kako bi tužiteljici uplaćivao staž, oni su mu taj novac trebali vratiti no rekao je da ne moraju već da taj novac služi za doplatu za centralno grijanje. Materijal je kupio majstor koji je radio centralno grijanje, a sestra i šogor tužiteljice financirali su rad i materijal te njemu njegovih 12.000,00 kn nije vraćeno. Vjenčani dar dobiven za ugradnju centralnog grijanja je dar svima njima jer svi žive u kući. Što se tiče kredita, zna da je zadnji kredit koji je tužiteljica digla trebao služiti tome da njegovoj supruzi vrati dugovanje obzirom je tužiteljica imala u trgovinama gdje je radila minuse koji bi bili utvrđeni na inventuri, u svakom dućanu po 4.000,00 kn do 5.000,00 kn. Tužiteljica je trebala vratiti njegovoj supruzi oko 14.000,00 kn ili 15.000,00 kn uzevši u obzir auto Twingo za koju kupnju je dobila novac od njegove supruge. Što se tiče ugovora o kreditu s lista 30 spisa on je iskorišten za fasadu na njegovoj kući. Imao je majstore, te je radio i otac tužiteljice. Taj kredit tužiteljica nije otplatila i još ima dug. Kredit s lista 38 spisa iz 2012. godine je potrošila na način da je bratu dala novac da zatvori dugovanja te ne zna koliko joj je novaca ostalo. Niti tužiteljica niti I. tuženik za vrijeme dok su živjeli kod njih nisu plaćali najamninu niti režije te su se i znali ponekad hraniti kod njih. Trošak održavanja kuće i popravak kvarova pretežno su financirali II i III tuženici, III. tuženica je održavala higijenu prostora, i to njihovog dijela te zajedničkih prostorija koje su koristili dok tužiteljica ništa nije pospremala i čistila. On je uređivao okoliš, a pomagala je tužiteljica. Ne zna tko je kupio namještaj za kuhinju i dnevni boravak. I za sobu dječju na katu dao je sinu novce, ali ne zna kuda su njihovi novci od kredita nestali. Namještaj u dječjoj sobi je rabljen i taj namještaj je bio prije od snahe i njezine sestre na kojem su spavale. Njegova supruga je radila u pošti, pa je otišla u mirovinu, ali se sada više ne sjeća kada, a dobila je otpremninu od 180.000,00 kn. Za namještaj za kuhinju i za dnevni boravak dao je on, jer je njegov sin dolazio i stalno su im trebali novci. Puno prije kupljen je namještaj nego se je radila fasada. Pretpostavlja da su namještaj kupili tužiteljica i prvo tuženik. Zna da je majka tužiteljice kupila regal, a ostali namještaj valjda su kupili zajedno, jer on u tome nije sudjelovao. Ne zna na koji način si je kupila staž, ali on joj je dao 12.000,00 kn.

22. Iz iskaza III. tužene HG proizlazi da su nakon sklapanja braka njezin sin i tužiteljica živjeli u njihovoj kući. U prizemlju je trebalo ožbukati kuhinju i dnevni boravak, kupaona je bila napravljena. Žbukanje kuhinje i dnevnog boravka, postavljanje glazure, laminata, keramike financirali su ona i njezin suprug. U vrijeme trajanja njihovog braka bila je zaposlena, a sa 1.1.2009. kada su još bili u braku, otišla je u mirovinu i primila otpremninu 188.000,00 kn. U vrijeme gradnje tog prizemnog dijela, njezin sin je imao mirovinu od 1.200,00 do 1.500,00 kn, a za tužiteljicu ne zna da li je uopće bila u radnom odnosu i imala kakvu naknadu, s obzirom da je u to vrijeme rodila dijete. Ljudi koji su radili te radove, nisu se plaćali, jedino čovjek koji je radio strojno žbukanje i to ga je platio njezin suprug. Pomagao je kod radova i otac tužiteljice. U dječjoj sobi postavljao se knauf i to je radio prijatelj koji se nije platio, struju je napravio njezin brat koji se nije platio, a laminat je postavljao majstor kojega je njezin sin platio 500,00 kn, jer je to vidjela. Nitko drugi nije pomagao u toj sobi. Materijal za fasadu je kupila njezina snaha i o tome postoji dokaz. Taj materijal se uložio i postavio u fasadu. Radove na fasadi je izvodio njezin otac i još troje njihovih prijatelja. Radovi su trajali mjesec dana i ona je svaki dan kuhala tri obroka za njih. Centralno je rađeno 2005. godine, a fasada je rađena 2010. godine i to znade iz razloga jer ona otišla u mirovinu 1.1.2009 godine, a fasada se je radila kasnije. Centralno grijanje uvedeno je 2005. godine i cijena je bila za rad i materijal 21.000,00 kn ili 22.000,00 kn. Veći dio od tog iznosa platio je II. tuženik jer je imao novac od otpremnine, dio je platila ona, a dio je bio vjenčani dar koji su dali šogor i sestra tužiteljice, radilo se o iznosu od 500,00 DEM te nije logično da bi dali dar od 22.000,00 kn. Radnici koji su uvodili centralno bili su prijatelji šogora tužiteljice i oni su donijeli materijal i na kraju napravili obračun i po tom obračunu platili su kako je navela. Otac tužiteljice nije sudjelovao u tim poslovima jer se radi o uvođenju plina i za to treba biti majstor. Što se tiče fasade navodi da je ona tužiteljici dala novac jer je tužiteljica radila u dućanu i bilježila bi u bilježnicu dugove kupaca koji bi joj platili kada bi im došla plaća ili mirovina no to njezin poslodavac nije odobravao i kada bi bila inventura bio bi joj utvrđen manjak pa ju je molila da joj posudi novac kako bi zatvorila dugovanje. To je bilo u nekoliko navrata, ne zna niti koji iznos joj je posudila no nikada joj ništa nije vratila. Navedeni novac davala joj je od dobivene otpremnine. Tužiteljica joj je rekla da je u RBA imala prijeboj kredita i da je dobila 30.000,00 kn, rekla je da joj duguje novac od pozajmica koje joj je dala pa da će s tih 30.000,00 kn uzeti materijal za fasadu u BAMT. Mislila je da je to plaćeno tom gotovinom no nakon par mjeseci je shvatila da je digla kredit. Vidjela je da joj je otac jamac pa ga je pitala kako to da su digli kredit i gdje je tih 30.000,00 kn i njezin otac je rekao da je to otišlo u vjetar. O drugim kreditima nema saznanja. Dana 01. siječnja 2009. godine otišla je u mirovinu, 2008. godine dobila je otpremninu 188.000,00 kn. Suprug, ovdje II. tuženik, je u mirovinu otišao 2003. godine, dobio je otpremninu 120.000,00 kn. Od namještaja navodi da je majka tužiteljice kupila jednu vitrinu, tužiteljica je kupila pločice za prostor od 10 – 12 m2, štednjak te viseće elemente u kuhinji dok je u dječjoj sobi je bio stari namještaj tužiteljice. Sav namještaj i pločice kupljeni su na početku braka tužiteljice i I. tuženika. Tužiteljica i I. tuženik za vrijeme braka nisu plaćali najamninu niti su plaćali režije. Cijelo vrijeme trajanja njihovog braka ona je za njih kuhala, a znao je kuhati i njezin suprug. Kuhala je i dok je bila u radnom odnosu za sve njih te je i spremala. Tužiteljica je znala počistiti svoj dio kuće, a ostalo je sve čistila ona pa čak i zajedničko stepenište. Kada je njezina snaha radila, njezin suprug je znao voditi dijete u vrtić, kasnije školu, također je znao voditi brigu o djetetu i voditi ga u vrtić i otac djeteta, a kada je ona otišla u mirovinu tada je vodila ona i njezin suprug.

23. Iz provedenog očevida dana 23. rujna 2020. kojem su bile prisutne stranke, sudjelovao je i stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Tušek Mirjane, ing. građevine u [adresa], koji je dao svoj nalaz i mišljenje (list 116 do 126 spisa), utvrđeno je neposrednim zapažanjem da je kuća koja je predmet ovog postupka katnica sa izgrađenom fasadom, a predmet očevida je dnevni boravak i kuhinja u prizemlju predmetne kuće kao i fasada na cijeloj kući.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da vrijednost ulaganja u stambenu građevinu i to u kuhinju i dnevni boravak tj. žbukanje zidova, ugradnja glazure, soboslikarski radovi, postavljanje laminata i keramičkih pločica, 13.650,37 kn s uključenim PDV-om u visini od 25%. Od tako utvrđenog iznosa otpada 60% na vrijednost materijala, a što iznosi 8.190,22 kn s uključenim PDV-om od 25% i 40% na vrijednost rada a što iznosi 5.460,15 kn s uključenim PDV-om u visini 25%. Izrada ovojnice građevine-fasade u ukupnom iznosu iznosi 61.242,00 kn s uključenim PDV-om u visini 25%. Samo rad na postavi skele iznosi 8.750,00 kn s uključenim PDV-om od 25%, a rad na fasadi ukupno iznosi 52.492,00 kn s uključenim PDV-om. Od utvrđenog iznosa otpada 60% na vrijednost materijala, a što iznosi 31.495,20 kn s PDV-om, i 40% na vrijednost rada, a što iznosi 5.460,15 kn s PDV- om. Radovi na centralnom grijanju iznose 41.182,62 kn s uključenim PDV-om, a od tako utvrđenog iznosa otpada 60% na vrijednost materijala, što iznosi 24.709,59 kn s PDV-om i 40% na vrijednost rada a što iznosi 16.473,05 kn s PDV-om. Vještak je nadalje naveo da na temelju ugrađenih materijala nije moguće utvrditi vrijeme izvođenja radova na građevini.

25. II. i III. tuženici prigovorili su nalazu i mišljenje vještaka navodeći da iz dokumentacije dostavljene od strane tužiteljice proizlazi vrijednost materijala i radova za postavljanje fasade u iznosu od 23.000,00 kn, a ne 31.495,00 kn, kako to navodi vještak u svojem nalazu i mišljenju. Nadalje je navedeno da je II. tuženik o svom trošku pribavio tj. posudio skelu za postavljanje fasade i za to da nije ništa plaćeno, kao što nije ništa plaćeno ni za posao izrade fasade. Centralno grijanje je postavljeno 2005. godine i vrijednost montaže centralnog grijanja iznosila je cca 27.000,00 kn, a ne kao što je to navela vještakinja.

26. Radi istaknutih prigovora II i III tuženika očitovao se vještak na način da u cijelosti ostaje kod utvrđene vrijednosti na izradi fasade iz razloga što su u cijeni uzeti u obzir svi potrebni radovi kao i materijal. S obzirom na cijenu za ugradnju centralnog grijanja, vještak je korigirao cijenu uzimajući u obzir starost istog, jer da prilikom izrade nalaza i mišljenja od 23. prosinca 2020. godine nije raspolagala podatkom da je ugradnja centralnog grijanja izvršena 2005. godine. Iz tog razloga je navedeno da raniju utvrđenu vrijednost umanjuje za starost i to za 15% tako da je ukupna vrijednost radova (materijal i rad) na ugradnji centralnog grijanja utvrđena u visini od 35.005,23 kn, što znači da je vrijednost materijala u visini od 21.003,14 kn (60%), a vrijednost radova u visini od 14.002,09 kn (40%).

27. II i III tuženici su ostali kod iznijetih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a u odnosu na izradu fasade, te navode da je radove na izgradnji fasade obavio otac tužiteljice koji je po zanimanju zidar, te da ni ona ni tuženici te radove nisu platili, pa da stoga tužiteljica nije ovlaštena potraživati naknadu za rad u visini od 20.996,80 kn koliko je procijenjeno da iznosi trošak rada na izradi fasade. Također navode da tužiteljica nije snosila ni nikakve troškove skele za izgradnju fasade.

28. Radi istaknutih prigovora II i III tuženika na nalaz i mišljenje vještaka kao i očitovanje vještaka sud je neposredno saslušao vještakinju na glavnoj raspravi 15. veljače 2022. (list 166 i 167 spisa) te je ista u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i kod očitovanja od 22.10.2021. godine, a koje je i usmeno obrazložio. Za vještaka nije bilo nikakvih pitanja, a također niti daljnjih prigovora.

29. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je za vrijeme trajanja braka tužiteljice i I. tuženika napravljena fasada na kući te da je za isto tužiteljica zaključila ugovor o kreditu kojim novcima je kupila materijal za izradu fasade. Navedeno potvrđuje u svom iskazu III. tuženica, a isto proizlazi iz iskaza tužiteljice, ali i dostavljenog Ugovora o kreditu od 15. listopada 2010. i računa od 15. listopada 2010. II. tuženik u svom iskazu tvrdi da je isto financirano njegovim novcem no njegov iskaz je u navedenom dijelu u suprotnosti s iskazom III tuženice i dostavljenim računima i ugovorom o kreditu. Iz dostavljenih računa utvrđeno je i da je tužiteljica otplaćivala navedeni kredit. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je ista cijelo vrijeme bila zaposlena, dok je I. tuženik bio u mirovini koja je iznosila 3.500,00 kn.Iz iskaza tužiteljice i III. tuženice utvrđeno je da nisu plaćali radnike za izvođenje radova fasade već su navedene radove izvodili otac tužiteljice i prijatelji. Radi navedenoga stav je ovoga suda da su tužiteljica i I tuženik, kao bračni drugovi, zajedno uložili u navedenu nekretninu u smislu plaćanja materijala za fasadu sredstvima iz rada obzirom tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da bi svojom posebnom imovinom plaćala kredit radi čega je stav ovoga suda da su tužiteljica i I tuženik uložili u fasadu svaki u ½ dijela na osnovi čl. 248. i 249. st.1. ObZ.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da izrada ovojnice građevine-fasade u ukupnom iznosu iznosi 61.242,00 kn s uključenim PDV-om u visini 25%. Samo rad na postavi skele iznosi 8.750,00 kn s uključenim PDV-om od 25%, a rad na fasadi ukupno iznosi 52.492,00 kn s uključenim PDV-om. Od utvrđenog iznosa otpada 60% na vrijednost materijala, a što iznosi 31.495,20 kn s PDV-om, i 40% na vrijednost rada, a što iznosi 5.460,15 kn s PDV-om. Stoga je utvrđeno da vrijednost ulaganja u vidu fasade iznosi 31.495,20 kn. Sud je ocijenio osnovanim prigovor II. i III. tuženika da tuženica ne ostvaruje pravo na naknadu za troškove izvođenja radova i postavljanja skele obzirom je tužiteljica u iskazu potvrdila da troškove oko izvođenja nisu imali jer su iste izvodili njezin otac i prijatelji, a nije niti tvrdila da bi se imao trošak skele. Stoga, a primjenom čl. 248. i 249. st.1. ObZ stav je ovoga suda da je osnovan zahtjev tužiteljice za izvršena ulaganja u vidu plaćenog materijala za fasadu u iznosu od 15.747,60 kn.

31. U odnosu na radove vezano za uređenje kuhinje, dnevnog boravka i dječje sobe na katu sud je iz iskaza tužiteljice, II. i III. tuženika te svjedoka OG utvrdio da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i I. tuženika uređen dnevni boravak, kuhinja i dječja soba (stavio se siporeks, žbukali zidovi, keramika, parketi, glazura za parkete, malerski radovi). Iz iskaza tužiteljice i svjedoka OG proizlazi da je tužiteljica financirala navedene radove u vidu kupovine materijala, dok II tuženik tvrde da je materijal kupljen njegovim novcem od otpremnine, a III. tuženica tvrdi da su te radove financirali ona i suprug te je ona dobila otpremninu. Iz iskaza tužiteljice, II i III tuženika je utvrđeno da radovi nisu plaćeni jer su ih radili otac tužiteljice i prijatelji. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su nakon izvedenih radova ona i I tuženik imali zaseban dio u kojem su živjeli pa je i logično i životno uvjerljivo da su sami financirali materijal za navedene radove. II i III tuženici suprotno iskazuju u navedenom dijelu i to na način da je II. tuženik platio svojom otpremninom materijal za navedene radove, a III tuženica da je njezinom otpremninom plaćen materijal za navedene radove, time da isti ne dostavljaju nikakve dokaze o iznosima otpremnine. Stoga je stav ovoga suda da su tužiteljica i I tuženik financirali materijal za navedene radove. Naime, životno je logično i uvjerljivo da su tužiteljica i I. tuženik plaćali navedeno uređenje obzirom se radilo o uređenju djela kuće u kojem su oni živjeli te su oboje imali prihode u navedenom razdoblju tako da su imali novac iz kojega su mogli navedeno financirati. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da vrijednost ulaganja u stambenu građevinu i to u kuhinju i dnevni boravak tj. žbukanje zidova, ugradnja glazure, soboslikarski radovi, postavljanje laminata i keramičkih pločica, iznosi 13.650,37 kn s uključenim PDV-om u visini od 25% time da od tako utvrđenog iznosa otpada 60% na vrijednost materijala, a što iznosi 8.190,22 kn s uključenim PDV- om od 25% i 40% na vrijednost rada, a što iznosi 5.460,15 kn s uključenim PDV-om u visini 25%. Kako su tužiteljica i I. tuženik kao bračni drugovi, zajedno uložili u navedenu nekretninu u smislu plaćanja materijala za navedene radove obzirom tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da bi svojom posebnom imovinom plaćala isto, to je stav ovoga suda da su tužiteljica i I. tuženik uložili svaki u 1/2 dijela, na osnovi čl. 248. i 249. st.1. ObZ, te je vrijednost ulaganja tužiteljice osnovan u iznosu od 4.095,11 kn.

32. U odnosu na centralno grijanje tužiteljica tvrdi da su navedeni radovi izvedeni kada i fasada, dok III tuženica tvrdi da su rađeni 2005. Svjedok OG tvrdi da je uvođenje centralnog grijanja platila tužiteljica novcem koji je dan kada se krstila kćer tužiteljice i I. tuženika. Tužiteljica tvrdi da je centralno grijanje bio vjenčani poklon njezine sestre i šogora, da je isti radio njegov prijatelj iz Zlatar Bistrice, misli da je to koštalo oko 22.000,00 kn te je taj prijatelj donio sav potreban materijal. II. tuženik tvrdi da je on dao tužiteljici 12.000,00 kn za centralno grijanje koji novac ona nije koristila za to već za kupovinu staža, a da je polovinu novaca za centralno dao vjenčani kum tužiteljice i I. tuženika. Potvrđuje da je radove za isto obavljao poznanik sestre tužiteljice i šogor i da je to bio vjenčani dar tužiteljici te da su uvođenje grijanja i materijal koštali 22.000,00 kn. Majstor je kupio sav potreban materijal, a sestra i šogor tužiteljice su financirali radi i materijal , a njemu nije vraćeno 12.000,00 kn. III. tuženica navodi da je centralno grijanje uvedeno 2005., da je cijena za rad i materijal iznosila 21.000,00 ili 22.000,00 kn, da je veći dio platio II tuženik od novaca od otpremnine, dio je platila ona, a dio je bio vjenčani dar sestre i šogora tužiteljice, a radilo se oko 500,00 DEM. Navodi da su radnici koji su uvodili centralno donijeli sa sobom materijal i da je isto plaćeno po obračunu. Stoga je utvrđeno da je nesporno za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i I. tuženika uvedeno centralno grijanje u premetnu kuću i da je trošak uvođenja iznosio oko 22.000,00 kn no sporno je jesu li II. i III tuženici sudjelovali u financiranju istoga. Stav je ovoga suda da je teret dokaza da je cjelokupni rad i materijal za uvođenje centralnog grijanja financiran od vjenčanog dara na tužiteljici što ista tijekom postupka nije dokazala. Naime, svjedok OG, otac tužiteljice tvrdi da je isto financirano novcem koji je dobiven kao dar na krštenju djeteta što niti tužiteljica ne tvrdi tako da očito isti nema detaljna saznanja o tome kojim novcem je navedeni posao obavljen. Iz iskaza tužiteljice i II. i III. tuženika utvrđeno je da je doista određeni novčani iznos dobiven kao vjenčani dar i da je upotrjebljen za uvođenje centralnog grijanja, time da I. tuženik tvrdi da je on dao oko 12.000,00 kn za taj posao, a polovina je od dara tužiteljici, dok III. tuženica tvrdi da je veći dio platio II. tuženik, dio je dala ona, a dok je dar iznosio oko 500,00 DEM. Kako tužiteljica nije dokazala da je doista uvođenje centralnog grijanja plaćeno u cijelosti kao vjenčani dar, a II. tuženik potvrđuje da je on dao 12.000,00 kn, a dok je 10.000,00 kn bilo dano kao vjenčani dar, to je stav ovoga suda da je doprinos tužiteljice i I. tuženika u financiranju uvođenja centralnog grijanja iznosio 45,45 %. U konkretnom slučaju radi se o vjenčanom daru koji su dali sestra i šogor tužiteljice, a kako je isti dan kao dar u vrijeme početka zajedničkog života tužiteljice i I. tuženika i kako se radilo o ulaganju u nekretninu u kojoj su tužiteljica i I tuženik živjeli to je očito bila volja da se navedeni dar daruje supružnicima, ovdje tužiteljici i I. Sud nije prihvatio iskaz III. tuženice u navedenom dijelu da je dar iznio 500 DEM jer je u suprotnosti s iskazom II. tuženika. Slijedom navedenoga, iz nalaza i mišljenja vještaka, koji je sud u navedenom dijelu prihvatio jer je vještak uzeo u obzir prigovore II. i III. tuženika vezano za vrijeme ugradnje centralnog grijanja, utvrđeno je da ukupna vrijednost radova (materijal i rad) na ugradnji centralnog grijanja utvrđena u visini od 35.005,23 kn, što znači da je vrijednost materijala u visini od 21.003,14 kn (60%), a vrijednost radova u visini od 14.002,09 kn (40%). Kako je doprinos tužiteljice i I. tuženika u navedenom trošku iznosio 45,45 % to isti ostvaruju pravo na naknadu vrijednosti ulaganja u iznosu od 15.909,87 kn a kako se radi daru tužiteljici i I. tuženiku svakom u 1/2 dijela obzirom drugačiji omjeri nisu ugovoreni to tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu za izvršena ulaganja s navedene osnove u iznosu od 7.954,93 kn na osnovi čl. 253. st.2. ObZ

33. Što se tiče namještaja iz iskaza svjedoka OG proizlazi da su on i supruga kupili tužiteljici spavaću sobu, a da je tužiteljica kreditom kupila namještaj za kuhinju i dnevni boravak. Tužiteljica tvrdi da ne zna koliko iznosi potraživanje u odnosu na namještaj, navodi da je kuhinju kupila u B.A.M.T. Maču na kredit i to za 10.000,00 kn, da su joj namještaj za dječju sobu pokloniti roditelji, da je regal kupila njezina majka. II. tuženik navodi da ne zna tko je kupio namještaj za kuhinju i dnevni boravak, da je namještaj u dječjoj sobi rabljen od tužiteljice, da je on dao novac za namještaj za kuhinju i dnevni boravak, da je majka tužiteljice kupila regal, a da su ostali namještaj valjda kupili tužiteljica i I. tuženik, a III. tuženica navodi da je majka tužiteljice kupila jednu vitrinu, da je tužiteljica kupila štednjak te viseće elemente u kuhinji dok je u dječjoj sobi star namještaj tužiteljice. Prema stavu ovoga suda tužiteljica je trebala tražiti prvenstveno predaju pokretnina u posjed, no u konkretnom slučaju ista je ostavila stvari u kući u vlasništvu II i III tuženika, koje koristi i I. tuženik. Kako bi ostvarila pravo na naknadu vrijednosti pokretnina trebala je dokazati vrijednost navedenih pokretnina, pa kako tužiteljica tijekom postupka nije navedeno dokazala to je tužbeni zahtjev primjenom čl. 219. st.1. u svezi s čl. 221 a ZPP- a ocijenjen neosnovanim.

34. Stoga je utvrđeno da vrijednost ulaganja tužiteljice u predmetnu nekretninu iznosi 3.689,38 Eur (protuvrijednost 27.797,64 kn) u kojem dijelu je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim primjenom čl. 1111. st.1. ZOO. Kako su tuženici u statusu običnih dužnika isti su obvezni izvršiti isplatu vrijednosti ulaganja u razmjeru prema svojim suvlasničkim dijelovima i to II. tuženik 1.844,69 EUR, a II tuženica 1.844,69 EUR. U preostalom dijelu sud je tužbeni zahtjev u iznosu od 2.946,76 eur ocijenio neosnovanim. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod II, III,V.

35. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja II i III tuženika valja reći kako je navedeni prigovor istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, a isti su ga mogli istaknuti samo do donošenja rješenja o zaključenja prethodnog postupka na osnovi čl. 288. a st.6. ZPP-a. Kako navedeni prigovor nije pravovremeno istaknut to je isti ocjenjen neosnovanim.

36. Tužiteljica ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate od dana presuđenja obzirom je vrijednost ulaganja koju su I i II. tuženici dužni naknaditi tužiteljici utvrđena danom presuđenja, a primjenom čl. 29. st.2. ZOO.

37. U odnosu na potraživanje tužiteljice prema I tuženiku u odnosu na nekretninu u [adresa] sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice, II i III tuženika, svjedoka OG, zamolbeno je proveden očevid te je provedeno građevinsko vještačenje.

38. Među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo I. tuženika (zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), utvrđeno je da je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] gospodarska zgrade i dvorište površine 21 čhv, upisan VG iz [adresa]) te da je ista stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i I. tuženika. Sporno je predstavlja li ista vlastitu imovinu I. tuženika, obzirom ju je isti stekao putem povoljnijeg kredita na temelju vojnog invaliditeta ili bračnu stečevinu stranaka.

39. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetna nekretnina kupljena na način da je I. tuženik dobio vojni kredit za stambeno zbrinjavanje njih svih tj. i nje i djeteta. Za te novce tj. kredit kupio se je gospodarski objekt blizu [adresa] za kojega je trebalo izvršiti prenamjenu. Na tom objektu opet su radili svi, i ona i njezin otac. Roditelji njezinog bivšeg supruga nisu nikada bili dolje i nisu financijski pomagali. U prizemlju je bila struja tj. u tom dograđenom dijelu, ali na jednu žicu, te se je trebala raditi nova instalacija. Gdje je bila prije kupaona tu je bila voda, ali ju je trebalo dovesti u kuhinju. U tu kuću na moru trebao je biti uložen iznos od 35.000 EUR-a. Naime, taj iznos je dobio njezin muž kao kredit, međutim uloženo je puno više, a i njezin bivši suprug se neodgovorno ponašao prema novcima, jer je često pio i častio. Također dva puta je plaćala struju, jer kada mu je dala 11.000,00 kn da plati struju, on je otišao na more i to potrošio. Radi se o objektu na kat. U prizemlju se nalazi kuhinja i mali dnevni boravak, te malo veća kupaona i terasa. Na katu su jedna veća soba, jedna dječja soba i jedan mali sanitarni prostor. To je sve uređeno i namješteno. To je kamena kuća. Ona ključ od tog objekta nema, jer joj je bivši suprug to zabranio. Kredit koji je njezin suprug dobio od Ministarstva branitelja u početku nije redovito otplaćivao, te su ona kao sudužnik i njezin otac kao jamac platili 3.000,00 kn na ime kredita, jer su im sjeli na plaću odnosno mirovinu. Sada valjda otplaćuje. U odnosu na ugovor o nenamjenskom kreditu od 08. studenog 2012. godine sa lista 38 spisa navodi kako se radi o novcu za uvođenje struje u kuću na moru. Kredit je otplaćen. U RBA je imala kredit koji je digla mislim 2009. godine na iznos od 80.000,00 kn i novac je upotrjebljen za ranije dugove i materijal za kuću na moru te za radnike koji su radili na kući na moru. U Trgocentru je digla kasu uzajamne pomoći na iznos od 4.000,00 kn za plaćanje troškova struje na moru. Naime, dala je novac od kreditne unije u iznosu od 11.000,00 kn bivšem suprugu koji je trebao platiti trošak struje na moru što nije učinio pa je zato uzela ovaj novac. Trošak struje bio je oko 10.000,00 kn. I. tuženik je platio pola iznosa, a drugu polovinu nije uplatio i da bi se pustila struja potrebno je bilo podmiriti cijelo dugovanje pa je dala novac za to. Misli da je kuća u [adresa] koštala 120.000,00 kn te je plaćena isključivo novcem koji je I. tuženik dobio kreditom. On je dobio 35.000,00 EUR te za kupovinu te kuće nije korišten drugi novac. Misli da je trebalo vratiti od 35.000,00 EUR dobivenog iznosa iznos od 17.000,00 EUR uzevši u obzir njegov invaliditet od 70 %. Taj kredit on je dobio za stambeno zbrinjavanje nje, djeteta i sebe, dakle obitelji. Nije joj poznato koliki iznos kredita bi dobio samo za sebe da nije bilo nje i djeteta. I. tuženik je popunjavao dokumentaciju za realizaciju kredita. Preostali iznos od navedenog kredita I. tuženik je potrošio na vlastite potrebe. Radi se o osobi koji ima problem s alkoholom i neracionalno troši novac pa je tako tim novcem on plaćao taxi vožnju od [adresa] do mora, častio prijatelje, pravio se važan. Dakle, taj novac nije trošen na uređenje nekretnine. Kada je najavljena kontrola da se vidi na što je novac utrošen, digao je kredit u RBA na 100.000,00 kn i tim novcem je vršeno uređenje i dogradnja navedene nekretnine. Ne sjeća se kada je podigao taj kredit. Ne zna je li taj kredit otplaćen, pretpostavlja da je.

40. Iz iskaza II. tuženika proizlazi da je njegov sin dobio vojni kredit oko 37.000 EUR-a i još je jedan kredit digao i to za vrijeme trajanja braka, za ovaj drugi kredit ne zna. Iz toga kredita kupljeno je to na moru i sin je to sve financirao. Kada se je gradila kuća na moru njegov sin tj. prvo tuženik je kuhao. To mu je poznato jer mu je njegov sin to rekao. Kod gradnje pomagali su sinovi prijatelji i njegovi prijatelji, otac od tužiteljice i tužiteljica. Nisu sve miješali na ruke nego su imali i miješalicu. Navedeni vojni kredit koji je dobio njegov sin potrošeni je i na luksuz s time da tužiteljica puši dvije kutije cigareta dnevno, a njihov sin toliko zapije. Ne može reći koliko je istine u tome da je I. tuženik zapio i potrošio dio novaca, ne vjeruje da bi njegov sin cjelokupni kredit potrošio na alkohol i vožnju. Radilo se o velikim poslovima koji su trebali biti rađeni, o gradnji i adaptaciji. Trebalo je platiti majstore, njihovu hranu, a to je sve njegov sin organizirao, dok tužiteljica nije bila prisutna. Što se tiče financiranja te kuće on i supruga u to nisu bili uključeni i nemaju saznanja o tome. Nisu mu poznati detalji oko kredita koji je sin dizao za tu nekretninu. Smatra da je novac od tog kredita uložen u gradnju te kuće.

41. Iz iskaza III. tuženice proizlazi da ona o nekretnini na moru ne zna ništa i da nikada nije bila u njoj. Poznato joj je da je njezin sin dobio kredit za stambeno zbrinjavanje hrvatskih branitelja i to u iznosu od 35.000 EUR-a i po njegovom pričanju i po pričanju tužiteljice to je uloženo u kupnju nekretnine na moru, a kako su tim novcem raspolagali, ne zna. Nije htjela nikad ići na more jer je tu bilo uvijek društvo.

42. Iz iskaza svjedok OG, oca tužiteljice, proizlazi da je I. tuženik digao kredit za koji je kupio ruševnu gospodarsku zgradu negdje kod [adresa], koju je trebalo promijeniti. Prilikom kupnje bio je prisutan kada je I. tuženik isplatio 97.000,00 kn, ali ne zna da li je i prije nešto dao. On je radio tj. preuredio da bi to mogao biti stambeni objekt. S njim je bila i njegova kćer PG, a također je bio i vodoinstalater koji je postavio i pločice tj. keramiku, a sve ostalo od prozora do žbukanja je napravio on i pomagala mu je njegova kćer PG. Roditelji tj. II. i III. tuženi nisu na moru pomagali kod radova. Također bio je prisutan i I. tuženik, ali nije radio fizički. Misli da je na dijelu koji je dograđivan, tj. gdje se dogradio dnevni boravak i kuhinja bila struja.

43. Sud nije provodio dokaz saslušanjem I. tuženika obzirom se isti nije odazvao na ročište, iako je bio uredno pozvan, a kao razlog nedolaska navodi obvezno obavljanje pretraga prije operativnog zahvata koji je zakazan za 12. veljače 2025. Iz dokumentacije koju je dostavio proizlazi da je zakazan operativni zahvat za 12.2.2025. (jednodnevna kirurgija) kao i narudžbu za CT za dan 18.2.2025. te je dostavio i dokumentaciju iz koje proizlazi da uzima terapiju. Iz dostavljenog maila proizlazi da je pozvan prije kontrole dva do tri dana ranije izvaditi krv, a što je mogao obaviti i dan nakon ročišta. Također navodi da su prisutni bolovi te da uzima lijekove radi kojih je usporen i teško razgovijetan. Iz dostavljene dokumentacije sud nije mogao utvrditi da bi I. tuženik zaista bio spriječen doći na navedeno ročište radi čega je pozvao I. tuženika rješenjem od 5. veljače 2025. da dostavi potvrdu liječnika obiteljske medicine o nemogućnosti dolaska na ročište kako je to navedeno u rješenju kao i da se očituje postoje li drugi razlozi koji onemogućavaju dolazak I. tuženika na raspravu 11. veljače 2025. Navedeno rješenje je I. tuženik zaprimio 5. veljače 2025. i potvrdu liječnika nije dostavio radi čega je sud odbio njegov prijedlog za odgodu ročišta te je postupljeno sukladno čl. 269. st.2. ZPP te je sud cijenio da I. tuženik nije voljan pristupiti na ročište i dati svoj iskaz, a uzevši obzir i da se na ranije pozive nije odazivao.

44. Iz rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 14. listopada 2011. utvrđeno je da je I tuženiku priznato pravo na stambeni kredit za kupnju kuće ili stana u vlastitoj organizaciji u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 35.000,00 eur kao 60 % HRVI te mu je utvrđeno pravo na popust pri otplati dodijeljenog kredita u visini od 60 % tako da je korisnik kredita dužan vratiti razliku u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 14.000,00 eur. Iz navedenog rješenja utvrđeno je i da mu je u procjenu koji iznos kredita mu pripada uzeta u obzir činjenica da isti ima obiteljsko kućanstvo od tri člana te da mu sukladno s čl. 11. st.1. toč. c Uredbe pripada 60 m2 stambenog prostora umanjeno za 10,00 m2 ostvarenih u obnovi tako da mu pripada stambena površina od 50 m2.

45. U konkretnom slučaju sud je zaključio prethodni postupak na ročištu održanom dana 27. rujna 2017. te su sve stranke pa tako i I. tuženik bili upozoreni na to da moraju iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze do zaključenja prethodnog postupka, stoga nakon zaključenja prethodnog postupka mogu iznositi činjenice i predlagati dokaze koje svojom krivnjom nisu mogle ranije iznijeti (čl. 299. st.2. ZPP-a). I. tuženik prije zaključenja prethodnog postupka isključivo tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja njegovu posebnu imovinu koju je kupio kreditom ostvarenim preko Ministarstava branitelja u HPB d.d. na iznos od 15.000,00 EUR koji isključivo on otplaćuje, a kao dokaz predlaže prijaviti navedeni ugovor. Stoga navode I. tuženika iznijete tek u žalbi da je kupio objekt u vrijeme kada faktična bračna zajednica nije postojala kao i daje 2013. podigao kredit jer mu dobivenih 35.000,00 eur nije bilo dovoljno za nastavka radova sud nije posebno cijenio jer je iste mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Od dostavljenih otkaza sud je cijenio potvrda HPB-a iz koje je utvrđeno da je I. tuženik bio korisnik kredita odobrenog temeljem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja koji je plasiran 24. studenog 2011. u iznosu od 35.000,00 eur, time da je bespovratni dio iznosio 21.000,00 eur, a ostatak za povrat u iznosu od 14.000,00 eur bio je raspoređen na otplatu 240 mjeseci, a mjesečni anuitete je iznosio 70.83 eur.

46. Sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je predmetna kuća kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice, te je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je koštala 120.000,00 kn te je plaćena isključivo novcem koje je I. tuženik dobio kreditom. Iz iskaza tužiteljice i potvrde HPB-a utvrđeno je da je tuženiku odobren kredit temeljem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja koji je plasiran 24. studenog 2011. u iznosu od 35.000,00 eur, time da je bespovratni dio iznosio 21.000,00 eur, a ostatak za povrat u iznosu od 14.000,00 eur. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice da je I. tuženiku navedeni kredit odobren radi stambenog zbrinjavanja obitelji (nje, djeteta i I tuženika) kao i uzevši u obzir njegov invaliditet jer isto odgovara rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja, ali joj nije poznato koliki iznos kredita bi dobio samo za sebe da nije bilo tužiteljice i djeteta. Dakle. I. tuženik je sredstva za kupnju nekretnine ostvario temeljem rješenja Ministarstva odnosno na osnovi čl. 42. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10 i 55/11)te na osnovi Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata (NN 86/05) pa stoga sredstva nisu stečena radom niti proizlaze iz rada već se radi o posebnoj imovini I. tuženika koju je on stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalida Domovinskog rata. Stoga je utvrđeno da iznos od 21.000,00 eur koji je dobiven kreditom, a koji predstavlja nepovratna sredstva predstavlja vlastitu imovinu I. tuženika, dok iznos od 14.000,00 eur koji je bio u obvezi otplaćivati predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika te se navedeni kredit otplaćivao od sredstva stečenih radom. I. tuženik bi ostvario pravo na isplatu dijela plaćenih rata kredita od tužiteljice sukladno njezinom suvlasničkom omjeru.

47. Tužiteljica u bitnome tvrdi da su oni adaptirali kupljenu nekretninu da je novac dobiven kreditom od 35.000,00 eur trebao služiti i za adaptaciju, no da je I. tuženik zapio dobiveni novac i da je luksuzno živio te da je naknadno digao kredit u Raiffeisen banci od 100.000,00 kn kojim je izvršena renovacija, time da se ne sjeća kada je taj kredit digao. Navodi i da je ona digla kredit u Zagorskoj kreditnoj uniji za uvođenje struje u tu kuću (list 38 spisa). Tužiteljica je trebala dokazati da je novac dobiven kreditom koji je ona otplaćivala bio korišten za uređenje kuće odnosno uvođenje struje no navedeno nije ničime dokazala. Također nije dokazala niti da bi novac od kredita bio potrošen u druge svrhe i da bi se adaptacija radila novcem dobivenim kreditom koji je tuženik naknadno ostvario, a sve navedeno je ista bila u obvezi dokazati na osnovi čl. 219. st.1. ZPP-a. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice da je ona u RBA je imala kredit koji je digla 2009. godine na iznos od 80.000,00 kn i novac je upotrjebljen za ranije dugove i materijal za kuću na moru te za radnike koji su radili na kući na moru obzirom je predmetna kuća kupljena tek krajem 2011. Iz iskaza tužiteljice i II. tuženika utvrđeno je da je izvršena adaptacija kuće no tužiteljica nije ničime dokazala da bi se navedena adaptacija izvršila nekim drugim sredstvima osim dobivenim kreditom I. tuženika, a kako I. tuženik tvrdi da je adaptacija izvršena od sredstva dobivenih kreditom od HPB d.d., to je stav ovoga suda da je predmetan kuća adaptirana time sredstvima.

48. Iz Zapisnika Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici od 21. studenoga 2018. godine, utvrđeno je da je isti sastavljen na licu mjesta u Belgradu , da je bila prisutna i tužiteljica, te stalni sudski vještak Ivan Vučemil, a koji je nakon što je neposredno obišao predmetnu nekretninu sačinio nalaz i mišljenje tj. procjenu vrijednosti nekretnine.

49. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnine dipl. inženjera građevinarstva TG proizlazi je da je nalaz sačinjen na temelju očevida na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa]. Nadalje je vještak naveo da je procjena napravljena uz pretpostavku da su sklopovi objekta koji nisu bili vidljivi prilikom očevida iz razloga što kuća nije bila otključana i nije bio moguć ulaz u kuću, u istom ili sličnom kvalitativnom stanju kao oni viđeni izvana prilikom očevida. Prema viđenom stanju izvana objekt da je građen kao gospodarska zgrada, a kasnije prenamijenjen u stambeni objekt za povremeni boravak. Osnovni dio kuće da je starije gradnje građen prije cca 70 godina, a naknadno je adaptiran. Kuća se sastoji od suterena i prizemlja s odvojenim ulazima između kojih nema unutrašnje vertikalne komunikacije. Krovište je ravna betonska ploča, a pročelje je neobrađeno i kameno s grubom žbukom u razini prizemlja sa sjeveroistočne strane. Stolarija je novija drvena. Donji dio dvorišta je popločen keramičkim pločicama, a gornji prilazni je betoniran. Na temelju premjera vanjskih gabarita kuće prilikom očevida i utvrđene katnosti kao obračunsku bruto površinu vještak je uzeo 52,46 m2, a uz standardni omjer bruto i neto površine za ovakav tip objekta, kao neto korisnu površinu kuće je uzeo okvirnih 39 m2. Nadalje je vještak naveo da je tržišna vrijednost nekretnine tj. kuće i dvorišta u [adresa] označena kao kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k.o. Belgrad 182.000,00 kn.

50. Stranke nisu imale primjedbi na pročitanu procjenu stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina tj. na procjenu vrijednosti nekretnina od 3.12.2018.

51. Stoga, a kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da je predmetna nekretnina kupljena i adaptirana sredstvima dobivenim kreditom HPB d.d. u iznosu od 35.000,00 eur od čega iznos od 21.000,00 eur predstavlja vlastitu imovinu tuženika, dok iznos od 14.000,00 eur predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika na osnovi čl. 248 i čl. 249. st.1. ObZ, to je sud utvrdio da je suvlasnički omjer tužiteljice u navedenoj nekretnini 20%. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ivana Vučemila kao stručan, jasan i obrazložen, na koji stranke nisu imale prigovora niti primjedbe iz kojega je utvrđeno da vrijednost nekretnine iznosi 24.571,00 eur (182.000,00 kn) slijedom čega tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu iznosa od 4.914,20 eur na osnovi čl. 249. st.1. ObZ. U preostalom dijelu u iznosu od 7.163,58 eur tužbeni zahtjev tužiteljice je ocijenjen neosnovanim. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod I. i IV.

Tužiteljica ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate od dana presuđenja obzirom je vrijednost koju joj je I. tuženik dužan naknaditi utvrđena danom presuđenja, a primjenom čl. 29. st.2. ZOO.

52. U odnosu na trošak parničnog postupka na osnovi čl. 154. st.2. ZPP-a sud je utvrdio da je tužiteljica u odnosu na tužbeni zahtjev prema I. tuženiku uspjela u omjeru od 40,68 %, a dok je I. tuženik uspio u omjeru od 59,32 % pa je tužiteljica u obvezi I. tuženiku isplatiti trošak parničnog postupka u omjeru od 18,64 %.Tuženiku zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova na osnovi Tbr 8/1 OT i trošak zastupanja na ročištu 11.2.2025. 100 bodova na osnovi Tbr 9/1, vrijednost boda je 2 eur na osnovi Tbr 54 OT, tako da trošak ukupno iznosi 400,00 eur, a kako je tužiteljica u obvezi nadoknaditi 18,64 % to je I. tuženiku priznat trošak u iznosu od 74,56 EUR te je odlučeno kao u izreci presude pod VI. Nisu mu priznati troškovi zastupanja na ročištima 5.2.2024., 13.5.2024., 13.9.2024., 2.12.2024. i 9.1.2025. obzirom su ročišta preložena ili I tuženik na ista nije pristupio niti je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku.

53. U odnosu na trošak parničnog postupka na osnovi čl. 154. st.2. ZPP-a sud je utvrdio da je tužiteljica u odnosu na tužbeni zahtjev prema II i III. tuženiku uspjela u omjeru od 55,59 %, a dok su II i III. tuženici uspjeli u omjeru od 44,41 % pa su I. i II. tuženici u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 11,18%.

54. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe 100 bodova na osnovi Tbr 7/1 OT, zastupanja na ročištima 27.09.2017., 17.01.2018., 18.09.2018.,03.02.2020., 23.09.2020., 01.02.2021., 14.09.2021., 15.02.2022., 13.09.2024. i 02.12.2024. svaki po 100 bodova na osnovi Tbr 9/1 OT, trošak sastava podneska 16.10.2023. 100 bodova na osnovi Tbr 8/1 OT te trošak sastava žalbe na presudu 125 bodova na osnovi Tbr 10/1 OT, vrijednost boda 2,00 EUR na osnovi Tbr 54 OT, što iznosi 2.650,00 EUR uvećano za trošak PDV-a od 25 % koji iznosi 662,50 EUR, što ukupno iznosi 3.312,50 EUR. Kako su II. i III. tuženici u obvezi naknaditi tužiteljici trošak postupka u omjeru od 11,18 % to su isti u obvezi isplatiti trošak u iznosu od 370,33 EUR te je odlučeno kao u izreci presude pod VII.

55. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice odlučeno je primjenom odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona i odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, te su iste dosuđene tužiteljici od 26. ožujka 2025. godine do isplate.

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćnici

I. tuženik po punomoćniku

II. i III. tuženi po punomoćniku