Poslovni broj: Usž-859/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković , predsjednice vijeća , Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice AFiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , OIB: 95093210687 , radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l- 4666/2024-4 od 23. prosinca 2024. , na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-4666/2024-4 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , klasa: UP/II-363-03/23-04/442 , urbroj: 531-03-4-24-2 od 25. rujna 2024. i rješenje Grada Zagreba , Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove , Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I-363-02/16-008/4317 , urbroj: 251-10-32-1/015-23-4- TS, od 22. rujna 2023.
1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje , graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, klasa: UP/I-363-02/16-008/4317 , urbroj: 251- 10-32-1/015-23-4- TS, od 22. rujna 2023.
1.2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za ozakonjenu stambenu zgradu u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 740,26 m3, u iznosu od 7.957,80 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, jer je upravni postupak utvrđivanja komunalnog doprinosa pokrenut prema odredbama „starog“ Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ističe da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti kada je prvostupanjsko tijelo zaprimilo podatke potrebne za obračun komunalnog doprinosa, odnosno prije stupanja na snagu „novog“ Zakona o komunalnom gospodarstvu. U tom smislu navodi da je takvo shvaćanje već zauzeto u presudama ovoga Suda, primjerice: Usž-1746/2023-2 od 21. rujna 2023., Usž-1799/2023-2 od 21. rujna 2023., Usž-3359/2023-2 od 21. ožujka 2024. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, u cijelosti poništiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoji niti jedna žalbena osnova zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita, niti razloga na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Prema stavku 4. istog članka Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, nadležno upravno tijelo dužno je tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Odjel za graditeljstvo, Šesti područni odsjek za graditeljstvo prvostupanjskoga tijela zatražio od nadležnog komunalnog odjela istog tijela dopisom, koji je zaprimljen u Odjelu za komunalne poslove i zelenilo 24. veljače 2016., obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu dostavio arhitektonski snimak izvedenog stanja, presliku zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju te presliku rješenja o izvedenom stanju s pečatom izvršnosti i pravomoćnosti. Iz navedenog dopisa Odjela za graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka za graditeljstvo prvostupanjskog tijela proizlazi da o toj radnji tužiteljica nije obaviještena. Iz spisa predmeta također proizlazi da je proračun troškova komunalnog doprinosa izrađen 15. rujna 2020.
8. Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja prva radnja u postupku ne može smatrati zaprimanje podataka potrebnih za obračun komunalnog doprinosa 24. veljače 2016., budući da o toj radnji stranka, tužiteljica, nije imala saznanja niti se na isto mogla očitovati pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju postupak započet nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG/18) odnosno nakon 4. kolovoza 2018., zbog čega je trebalo primijeniti ZKG/18, a ne Zakon o komunalnom gospodarstvu iz 1995. godine. S obzirom na navedeno, odluke Suda na koje se žalitelj poziva u konkretnom slučaju nisu primjenjive.
9. Budući da odredbe ZKG/18 upućuju na zakon kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima ( članak 83. stavak 3. ), da se u konkretnom slučaju primijeni Opći porezni zakon („ Narodne novine “, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ/16 ) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja prvostupanjskog tijela, a na temelju kojeg prava i obveze poreznog poreza. tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova osvrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći ( članak 108. stavak 1. ) s vremenom da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći iste godine u kojoj je nastala porezna obveza ( članak 108.). stavak 2. ).
10. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 4. prosinca 2015. , postalo izvršno i pravomoćno 1. siječnja 2016. , te da je sukladno članku 22. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za utvrđivanje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, nakon čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka . 2. OPZ/16 počela je zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa teći 1. siječnja 2017. , što ima za posljedicu da je donošenje rješenja prvostupanjskog tijela 22. rujna 2023. odnosno rješenja tuženika 25. rujna 2024. , protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1.
OPZ/16 za utvrđivanje te obveze.
11. Kako se, prema ocjeni ovog Suda , presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom iu potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu , 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković