REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1222/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Draško Šoć, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ivana Radeljak, odvjetnica u Zagrebu, te 2. tuženika BORŠO AUTOMOBILI d.o.o. u stečaju, OIB: 90563892660, [adresa], kojega zastupa stečajni upravitelj Zoran Ostović iz Velike Gorice, Šibenska ulica 19, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1639/2022-62 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1639/2022-62 od 24. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1639/2022-62 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se prvotuženiku naloži isplatiti mu iznos od 24.817,51 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove postupka u iznosu od 2.125,00 EUR s kamatama (točka II. izreke). Rješenjem je utvrđeno da je u odnosu na drugotuženika tužba povučena.

2. Odluka o tužbenom zahtjevu u odnosu na prvotuženika donesena je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) budući da je utvrđeno da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), a o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Odluka u odnosu na drugotuženika donesena je na temelju odredbe čl. 215. st. 2. ZPP-a.

3. Protiv navedene odluke žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu i rješenje. U žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, navodi da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja i da se donoseći odluku o tužbenom zahtjevu sud oslanja na svoje privatno mišljenje, da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a, da je sud bezrazložno odbio izvesti sve dokaze koje je tužitelj predložio u dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva te daje svoju ocjenu izvedenih dokaza - iskaza stranaka i svjedoka i sadržaja isprava u spisu.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a kojom je propisano da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, to što sud nije izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio ne znači da tužitelju nije dana mogućnost da raspravlja. Prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke te je stoga neosnovan taj žalbeni razlog povrede parničnog postupka.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 24.817,51 EUR s kamatama, koju su prema tužiteljevim tvrdnjama, tužitelju prouzročili prvotuženik i drugotuženik svojim postupanjima u postupku kupoprodaje osobnog vozila marke Mercedes Benz, model R 350 CDI, 2011. godina proizvodnje od trećetuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., OIB 46550671661, Zagreb, Zelinska 3.

10. Naime, u ovom postupku je već ranije donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1715/2020-18 od 19. travnja 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 186.987,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je naloženo tužitelju tuženicima naknaditi parnične troškove, svakome u iznosima od po 9.375,00 kn. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi ovaj je sud presudom poslovni broj Pž-3489/2021-3 od 23. kolovoza 2022. odbio kao neosnovanu tužiteljevu žalbu u odnosu na trećetuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. Zagreb za isplatu iznosa od 62.329,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama budući da se radi o djeljivoj obvezi pa je to iznos koji se odnosi na tog tuženika, djelomično je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka, a u odnosu na prvotuženika i drugotuženika presuda je ukinuta. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika i drugotuženika isključivo prihvaćanjem prigovora promašene pasivne legitimacije što je obrazložio nepostojanjem ugovornog odnosa između tužitelja i tih tuženika, a tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete koja može biti i iz izvanugovornog odnosa dok je u odnosu na drugotuženika istaknuto da je utuženi iznos stekao bez osnove.

11. Stoga se u nastavku postupka odlučuje o zahtjevu tužitelja protiv prvotuženika i drugotuženika radi naknade štete u iznosu od 24.817,51 EUR s kamatama.

12. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno da je:

- 4. listopada 2017. MI kao prodavatelj prodao predmetno vozilo drugotuženiku po cijeni od 211.400,00 kn. U ugovoru nije naznačen broj prijeđenih kilometara vozila,

- 5. listopada 2017. drugotuženik to vozilo prodao trećetuženiku Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. Zagreb po cijeni od 221.987,50 kn i za to mu ispostavio račun. U tom je ugovoru navedeno da vozilo ima prijeđenu kilometražu od 118.000 km,

- 4. listopada 2017. trećetuženik Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. Zagreb kao davatelj leasinga i tužitelj kao primatelj sklopili su Ugovor o financijskom leasingu u trajanju 24 mjeseca za to vozilo,

- 3. siječnja 2018. pri redovnom tehničkom pregledu tužitelj je dobio podatak da je stanje brojača kilometara 2. veljače 2015. iznosilo 467.039 prijeđenih kilometara,

- 7. kolovoza 2018. tužitelj je od trećetuženika Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. Zagreb zatražio informativni izračun vrijednosti objekta radi privremenog otkupa,

- 13. kolovoza 2018. tužitelj je izvršio uplatu te vrijednosti i stekao vlasništvo,

- prvotuženik je odgovorna osoba drugotuženika koja je izdala račun pri kupoprodaji vozila trećetuženiku.

13. Tužitelj tvrdi da je prvotuženik u račun unio neistinite podatke i svojim potpisom i pečatom ovjerio račun neistinitim sadržajem, a tuženici su podnijeli prigovor promašene pasivne legitimacije i naveli da im se tužitelj nije obratio zahtjevom s osnove nedostataka na vozilu; prvotuženik tvrdi da on kao drugotuženikov direktor nije sudjelovao u tom poslu osim što je potpisao račun, nije posjedovao vozilo, prodaju je izvršio stvarni vlasnik MI, drugotuženik je bio posrednik, jer je tužitelj želio automobil kupiti putem leasinga; drugotuženik je iznosio iste prigovore kao i prvotuženik navodeći da trećetuženik Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. Zagreb nije mogao odobriti leasing fizičkoj osobi pa je tužitelj auto dobavio preko drugotuženika, ali je stvarni prodavatelj i vlasnik bio MI kojemu je tužitelj i platio dio kupoprodajne cijene od 20.000,00 kn.

14. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud u dokaznom postupku utvrdio sljedeće:

- iz računa drugotuženika broj 97/POSL1/1 od 5. listopada 2017. da je drugotuženik predmetno vozilo prodao trećetuženiku Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o. Zagreb za iznos od 221.987,50 kn, s naznačenom prijeđenom kilometražom vozila od 118.000 km,

- iz rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kov-124/19-12 od 10. listopada 2019. da je protiv prvotuženika i drgotuženika odbačena optuženica zbog kaznenog djela iz čl. 247. i čl. 279. Kaznenog zakona te da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Kv II-525/2019-3, Kir-216/2019 od 11. lipnja 2019. odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja kao oštećenika protiv navedenog rješenja,

- iz iskaza prvotuženika i svjedoka MI, čije je iskaze sud u cijelosti prihvatio, da nema krivnje prvotuženika u postupku kupoprodaje predmetnog vozila, da je prvotuženik s ZI posao kupoprodaje vozila te da je u oglasu na portalu Njuškalu bilo ime i broj telefona MI kojega je tužitelj kontaktirao vezano za kupnju vozila, a vozilo je i prilikom preuzimanja bilo registrirano na ime MI,

- da sud nije prihvatio iskaz tužitelja jer je u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima, a sud je ocijenio od kakvog je značaja i činjenica da je tužitelj na ročištu održanom 4. prosinca 2023. odbio odgovarati na pitanja punomoćnika prvotuženika u vezi s ugovaranjem posla sa svjedokom ZI.

15. Prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a ocijenio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 1045. ZOO-a. S utvrđenim činjeničnim stanjem, primjenom materijalnog prava te s odlukom o tužbenom zahtjevu, suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

16. Prema čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz obrazloženja pobijane presude kao i iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete. Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

17. Prema odredbi iz čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju sudu pružiti dokaz o tome, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a.

18. Uzevši u obzir sve navedeno ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda, navedene razloge o odlučnim činjenicama, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom materijalnog prava. Pravilno je sud utvrdio odlučne činjenice o tijeku kupoprodaje predmetnog vozila, pravilno je ocijenio izvedene dokaze te je pravilno utvrdio da u postupcima tuženih nema krivnje odnosno da tužitelj niti nije dokazao pretpostavke za naknadu štete iz odredbe čl. 1045. ZOO-a.

19. Ovdje se još navodi da tužitelj i u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, o neosnovanosti kojih je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne i razumljive razloge.

20. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

21. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

22. I prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužba u odnosu na drugotuženika povučena je pravilno i zakonito, doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 215. st. 2. ZPP-a. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da će postupak koji je prekinut zbog razloga navedenog u čl. 212. t. 5. istog Zakona, a vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, sud nastaviti po službenoj dužnosti i donijeti rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, ako tužitelj nije podnio prijedlog za nastavak parnice pod pretpostavkama propisanim zakonom kojim je uređen stečajni postupak, ili ako tužitelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku, ili ako je tražbina priznata u stečajnom postupku, a ako je prekid postupka nastupio nakon donošenja prvostupanjske odluke, tim će rješenjem i ukinuti prvostupanjsku odluku.

23. U predmetnom slučaju postupak je u odnosu na drugotuženika prekinut rješenjem od 16. listopada 2023. jer su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka (čl. 212. t. 5. ZPP-a), postupak koji je prekinut vodi se o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, a tužitelj tu tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku, što on niti ne osporava.

24. Stoga je tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjao odbiti kao neosnovanu i predmetno rješenje potvrditi (čl. 380. t. 2. ZPP-a) te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović