REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3518/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Gugić, Kovačić & Krivić – Odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52/VII, protiv tuženika OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2425/23 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2425/23 od 8. srpnja 2024. u točkama I. i II. njezine izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 19.746,16 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je u točki I. izreke utvrdio da je osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika OH kao tražbine II. višeg isplatnog reda u iznosu od 1.615.761,94 EUR priznate rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2023., poslovni broj St-101/21, u stečajnom postupku nad društvom Feliciter d.o.o. u stečaju, u točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 59.570,29 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2024. do isplate, a točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 59.238,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je odluka o tužbenom zahtjevu donesena na temelju odredbe čl. 143. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ) i čl. 137. st. 1. istog Zakona. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv točki I. i II. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 25.444,86 EUR. U žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, navodi da tužitelj nije dokazao da je tužba pravovremena, da je sud trebao tužbu odbaciti, tumači zakonske odredbe na način da je sud donio pogrešnu odluku o tužbenom zahtjevu jer je tužbeni zahtjev neosnovan budući da je njegova uvjetna tražbina trebala biti utvrđena rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama kako bi tuženik ukoliko tražbina nastane mogao ostvariti pravo regresa. Dalje se poziva na odredbu čl. 72.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojom je propisano da jamci prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoje nedospjele tražbine za koje će imati regresno pravo od dužnika u slučaju ispunjenja obveze pa se navedena odredba mora primijeniti i u stečajnom postupku, da su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo vlasništva i pravo na pravično suđenje te da je presuda produkt pretjeranog formalizma. Predlaže da sud donese dopunsko rješenje kojim bi se tužitelju naložilo da tuženiku plati trošak sastava podneska od 22. veljače 2024. i 22. svibnja 2024. po načelu culpae, a ukoliko sud ne prihvati prijedlog, podnosi žalbu i na odluku suda o troškovima postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana, da je prvostupanjska odluka pravilna i zakonita, da tužitelj ponavlja navode koje je iznosio ranije, da je tužitelj svjestan činjenice da ništa nije platio umjesto glavnog dužnika, da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da tuženik nema tražbinu prema stečajnom dužniku jer na jamca isplatitelja tražbina prelazi tek činom isplate i on tek tada stječe regresno pravo od dužnika, odnosno tek isplatom stječe imovinskopravni zahtjev, te da s obzirom na navedeno, tuženik nije vjerovnik stečajnog dužnika, pa da je pogrešno podnio prijavu tražbine. Dalje navodi da je prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenja kojim bi se tužitelju naložilo da tuženiku plati trošak sastava podneska od 22. veljače 2024. i 22. svibnja 2024. po načelu culpae u cijelosti neosnovan te da je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 19.746,16 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. U odnosu na žalbeni navod da tužitelj nije dokazao da je tužba pravovremena i da je sud trebao tužbu odbaciti, valja reći da je taj navod neosnovan. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2023. poslovni broj St-101/21, tužitelj upućen da u roku od 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja, odnosno od primitka drugostupanjske odluke, pokrene parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine II. višeg isplatnog reda, priznate u stečajnom postupku nad Feliciter d.o.o. u stečaju, Sesvete, Ulica Marina Studina 40, OIB: 33362149552. Rješenjem ovog suda od 18. travnja 2023. poslovni broj Pž-1103/2023-2 odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv predmetnog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama, a tu je odluku tužitelj primio 6. srpnja 2023., slijedom čega je tužba podnesena 14. srpnja 2023., podnesena u zakonskom roku iz čl. 267. st. 1. SZ-a.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđivanje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika OH iz [adresa] u iznosu od 1.615.761,94 EUR kao tražbine II. višeg isplatnog reda koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku protiv stečajnog dužnika Feliciter d.o.o. u stečaju. Sporno je postoji li tražbina tuženika prema stečajnom dužniku u trenutku otvaranja stečajnog postupka, odnosno je li tuženik stečajni vjerovnik.

10. Iz podataka u spisu proizlazi da među strankama nije sporno:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. siječnja 2023. poslovni broj St-101/21 tužitelj upućen da u roku od 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja, odnosno od primitka drugostupanjske odluke, pokrene parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine II. višeg isplatnog reda, priznate u stečajnom postupku nad Feliciter d.o.o. u stečaju, Sesvete,

- da su 27. studenog 2007. tužitelj kao kreditor, stečajni dužnik kao korisnik kredita, tuženik kao jamac platac I, META NEKRETNINE d.o.o. kao jamac platac II te RH i FH kao založni dužnici, sklopili Ugovor o kreditu,

- da su u skladu s odredbom čl. 6.11. Ugovora o kreditu, 22. veljače 2008. tužitelj i stečajni dužnik sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji,

- da je radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu i povezanog Sporazuma o poslovnoj suradnji, 27. studenog 2007. sklopljen Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, OV-18524/2007 i to između tužitelja kao vjerovnika, stečajnog dužnika kao dužnika, tuženika kao jamca platca I, META NEKRETNINE d.o.o. kao jamca platca II te ĐH i FH kao založnih dužnika,

- da je čl. 4. Sporazuma o osiguranju tuženik kao jamac platac izričito pristao da tužitelj, radi naplate novčane tražbine koja se osigurava Sporazumom o osiguranju, može neposredno pokrenuti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njegovoj imovini na kojoj se ovrha može provesti,

- da su čl. 5. sve strane Sporazuma o osiguranju suglasno utvrdile da je potpisani i solemnizirani Sporazum o osiguranju ovršna isprava,

- da je tuženik svoju eventualnu regresnu tražbinu prema stečajnom dužniku po osnovi Ugovora o kreditu u iznosu od 1.615.761,94 EUR (12.173.958,34 kn) prijavio u predstečajnom postupku koji se vodio nad stečajnim dužnikom,

- da tuženik tražbinu iz Ugovora o kreditu od 27. studenog 2007. nije platio tužitelju umjesto stečajnog dužnika.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu od 18. siječnja 2016. poslovni broj Stpn-205/15 odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između predstečajnog dužnika i njegovih vjerovnika te je utvrđena tražbina tuženika prema predstečajnom dužniku u iznosu od 12.173.958,34 kn po osnovi prava regresa iz Ugovora o kreditu te je određeno da će stečajni dužnik biti dužan predmetnu tražbinu ispuniti samo u slučaju nastupa regresne obveze za dužnika i to uz 120 mjeseci počeka počevši od dana nastupa regresne obveze i uz jednokratnu isplatu po proteku počeka, s time da se tijekom počeka ne obračunava kamata,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. rujna 2022. poslovni broj St-101/21, otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Feliciter d.o.o. Sesvete te su vjerovnici viših isplatnih redova pozvani da u roku od 60 dana prijave svoje tražbine,

- da je tuženik stečajnom upravitelju 7. studenog 2022. podnio podnesak kojim je postavio zahtjev za osiguranje iznosa koji će platiti u slučaju nastupa regresne obveze, a uz koji je priložio, između ostalog i „Prijavu“, tražbinu iz predstečajne nagodbe u iznosu od 1.615.761,94 EUR (12.173.958,34 kn),

- da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima se propisuje jamstvo (čl. 104. do 124.) odnosno pravo regresa (čl. 125.), tek činom isplate na jamca isplatitelja prelazi tražbina i tek činom isplate stječe regresno pravo od dužnika i ostalih jamaca i tek isplatom stječe neki imovinskopravni zahtjev,

- da solidarni dužnici i jamci stečajnog dužnika koji su već izvršili isplatu (prije ili nakon otvaranja stečajnog postupka) stekli su pravo regresa i svoju tražbinu mogu ostvarivati podnošenje prijave, kao i svi drugi stečajni vjerovnici, a solidarni dužnici i jamci koji još nisu platili, nisu prema stečajnom dužniku stekli pravo regresa, oni prema stečajnom dužniku nemaju tražbine i slijedom toga nisu stečajni vjerovnici te ne mogu prijaviti tražbinu jer ju još nemaju,

- da tuženik nije izvršio isplatu tužitelju umjesto stečajnog dužnika i nije nastala regresna obveza pa tuženik nema tražbinu prema stečajnom dužniku, odnosno u trenutku otvaranja stečajnog postupka nije stečajni vjerovnik, već je trebao samo uputiti zahtjev stečajnom upravitelju za osiguranje budućeg regresnog prava.

12. Prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja te primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima kojima je propisano jamstvu i pravo regresa te odredbe čl. 137. st. 1. i čl. 143. st. 1. i st. 2. SZ-a, donosi odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. S utvrđenjima prvostupanjskog suda, primjenom materijalnog prava kao i s odlukom o tužbenom zahtjevu, suglasan je i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prema odredbi čl. 137. st. 1. SZ-a, stečajni vjerovnici su osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu. Odredbom čl. 143. SZ-a propisano je da solidarni dužnici i jamci dužnika mogu kao stečajni vjerovnici tražiti da im se vrati ono što su za dužnika platili prije ili nakon dana otvaranja stečajnoga postupka, ako im pripada pravo na vraćanje isplaćenoga prema dužniku (st. 1.), solidarni dužnici i jamci mogu podnijeti zahtjev da im se osigura iznos što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi im pripao kao stečajnim vjerovnicima (st. 2.).

14. S obzirom na to da među strankama nije sporno da tuženik u predmetnom slučaju nije ispunio obvezu prema tužitelju umjesto dužnika iz Ugovora o kreditu od 27. studenog 2007. koji su sklopili tužitelj kao kreditor, stečajni dužnik Feliciter d.o.o. kao korisnik kredita, a koji je tuženik sklopio kao jamac platac, tuženik nema tražbinu prema stečajnom dužniku, odnosno u trenutku otvaranja stečajnog postupka nije stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 137. st. 1. i čl. 143. st. 1. SZ-a. Tuženik je trebao samo uputiti zahtjev stečajnom upravitelju za osiguranje budućeg regresnog prava (st. 143. st. 2. SZ-a).

15. Točno je da je odredbom čl. 72. a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano da jamci prijavljuju u postupak predstečajne nagodbe svoje nedospjele tražbine za koje će imati regresno pravo od dužnika u slučaju ispunjenja obveze, ali je neosnovan žalbeni navod da bi se ta zakonska odredba primjenjivala u ovom slučaju. Pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbe Stečajnog zakona.

16. U odnosu na žalbene navode da su tuženiku povrijeđena ustavna i konvencijska prava valja reći da su ti navodi neosnovani budući da je u konkretnom slučaju mjerodavno pravo pravilno tumačeno i primijenjeno, u pobijanoj su presudi izneseni i obrazloženi dostatni i pravno relevantni razlozi za njezino donošenje, tako da učinci pobijane presude ne dovode do povrede tužiteljevih prava zajamčenih Ustavom. Time što je tužitelj nezadovoljan odlukom suda, pored pravilno prevedenog dokaznog postupka primjenom odredba parničnog postupka, nisu povrijeđene odredbe Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i tužitelj je dobio obrazloženu odluku prvostupanjskog suda kao i pravo na ulaganje pravnog lijeka.

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), stoga je i u tom dijelu tuženikova žalba neosnovana.

18. Slijedom navedenog, kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović