REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-355/2020-26
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Slovaček, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB 79517545745 da u roku 15 dana isplati tužitelju JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana tužitelju naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
r i j e š i o je:
I. Tužitelj je dužan tuženiku na ime naknade štete isplatiti iznos 2.250,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik dana 20. studenog 2019. godine u svom digitalnom izdanju Sportskih novosti na internetskoj adresi: https://sportske.jutarnji.hr/nogomet/nogomet-mix/tada-jedan-od-kljucnth-ljudi-u-klubu- mi-je-rekao-ti-nisi-igrac-za-hajduk-jos-jedno-hajdukovo-dite-pravu-je-karijeru-apravilo- izvan-hrvatske/9640369/ dana 20. studenoga 2019. godine u 16.55 sati objavio članak pod naslovom 'TADA JEDAN OD KLJUČNIH LJUDI U KLUBU MI JE REKAO:
TI NISI IGRAČ ZA HAJDUKI' Još jedno 'Hajdukovo dite' pravu je karijeru napravilo izvan Hrvatske" potpisan od novinara UŠ, te uređen od strane DŠ, glavnog urednika. U navedenom je članku izneseno je niz neistina i objeda na račun tužitelja i to na način da je novinar UŠ navodno razgovarao s igračem LŠ te je naveo netočne informacije, a između ostalog i sljedeće: „Nazvao me na telefon JŠ i rekao da ja nisam igrač za Hajduk i da od mog dolaska na Poljud nema ništa". Nakon navedenog citata novinar donosio i svoj zaključak, citirano: „Nakon svega nemoguće se ne zapitati po kojim je to kriterijima Mariboru koji dolazi u posljednje europsko pretkolo LŠ dobar, a Hajduku koji ispada od malteških hotelijera ili konobara više vrijede J i njemu slični". Osim toga, u uvodu je teksta, autor je naveo, citirano: „... LŠ koji je u slovenskom velikanu pokazao kvalitetu koju na Poljudu nije dobio prigodu pokazati, no izgleda da je to bila još jedna pogrešna procjena splitskog kluba". Ovakav zaključak autora teksta prati i oprema teksta, budući da nadnaslov glasi „KRIVA PROCJENA". Tuženik je dana 20. studenog 2019. godine u tiskanom izdanju Sportskih novosti, na stranici 11. objavio članak pod naslovom „ JŠ ME JE NAZVAO I REKÃO DA JA NISAM IGRAČ ZA HAJDUK, A S U ĆU BITI PRVAK", potpisan od UŠ, kao autora, te uređen od strane MŠ, glavnog urednika. U navedenom članku izneseno je niz neistina i objeda na račun tužitelja i to na način da je novinar UŠ navodno razgovarao s igračem LŠ te je naveo netočne informacije, a između ostalog i sljedeće: „Nazvao me na telefon JŠ i rekao da ja nisam igrač za Hajduk i da od mog dolaska na Poljud nema ništa". Nakon navedenog citata novinar donosio i svoj zaključak, citirano: „Nakon svega nemoguće se ne zapitati po kojim je to kriterijima Mariboru koji dolazi u posljednje europsko pretkolo LŠ dobar, a Hajduku koji ispada od malteških hotelijera ili konobara više vrijede J i njemu slični". Osim toga, u uvodu je teksta, autor je naveo, citirano: „...
LŠ koji je u
slovenskom velikanu pokazao kvalitetu koju na Poljudu nije dobio prigodu pokazati, no izgleda da je to bila još jedna pogrešna procjena splitskog kluba". U ovim je navodima iznesena netočna informacija, budući da tužitelj nikada nije telefonski niti na bilo koji drugi način kontaktirao/razgovarao ili pak pregovarao s g. LŠ oko njegova dolaska u Hajduk. Nadalje, autoru teksta u digitalnom i tiskanom izdanju, kao sportskom novinaru, zasigurno je morala biti poznata funkcija koju je g. tužitelj obnašao u HNK Hajduk š.d.d. a to je voditelj Akademije „ ĐŠ" te je isti bio zadužen isključivo za rad s djecom i mladima, a ne za dovođenje igrača seniorskog nogometa kojim se bavi 26- godišnji igrač LŠ. Samim time, stavljanje tužitelja u kontekst dovođenja ili nedovođenja ovog igrača u HNK Hajduk š.d.d., uz podrugljivo spominjanje „malteških hotelijera i konobara" odnosno „još jedne pogrešne procjene splitskog kluba" sigurno nema za cilj objektivno i točno informiranje javnosti čime je autor teksta postupio protivno svim postulatima novinarske profesije. Od važnosti je za ukazati kako su informacije objavljene u spornim člancima neprovjerene i neistinite te su članci pisani s ciljem difamiranja tužitelja u javnosti odnosno narušavanja njegova profesionalnog ugleda kao dugogodišnjeg sportskog djelatnika. Naime, isti novinar nije uopće kontaktirao tužitelja niti je provjerio gore navedene dostupne informacije, prije objave informacija čime je grubo povrijeđen Kodeks časti hrvatskih novinara koji u čl. 5 i 6 navodi kako je novinar obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju te kada izvještava o temama o kojima postoje različita relevantna stajališta, a posebice kada se iznose optužujući navodi, novinar nastoji sva ta stajališta predstaviti javnosti. Autor tekstova je povrijedio i Kodeks čast u članku 13 u kojem je navedeno kako je nedopustivo koristiti stereotipe, pejorativne izraze kao i ponižavajuće prikazivanje osoba o kojima se piše. Dakle, sve ove činjenice mogle su se provjeriti da se prije objavljenih tekstova tuženik obratio tužitelju, a nakon toga je tuženik mogao objaviti istinite informacije te točno i potpuno informirati cijenjeno čitateljstvo. Imajući u vidu činjenicu da su u člancima o tužitelju iznesene neistine koje imaju izrazito veliku težinu u poslovnom i privatnom okruženju tužitelja, sukladno pravilima novinarske struke i prije objave članaka autor je morao pristupiti ozbiljnijoj provjeri svih informacija. Međutim, autor članaka prije objave istih nije od tužitelja zatražio očitovanje odnosno informacije o predmetnim navodima niti je kod HNK Hajduk š.d.d. provjerio istinitost navedenih informacija. Tužitelj je u skladu sa Zakonom o medijima od tuženika i glavnog urednika zatražio objavljivanje ispravaka i naveo sve relevantne činjenice ali bez obzira na to tuženik nije objavio zatražene ispravke. Iz svega izloženog proizlazi kako je jedina svrha objave predmetnih članaka bila omalovažavanje, ozloglašavanje i izrugivanje tužitelju te je prilikom pripremanja tekstova članaka autor povrijedio odredbe pozitivnih propisa pa je objavom predmetnih članaka s neistinitim informacijama i insinuacijama tuženik čitatelje doveo u zabludu i kod istih u odnosu na tužitelja izazvao prijezir jer je šira javnost povjeravala da je objavljena informacija istinita. Tužitelj je takvim postupanjem tuženika omalovažen kao stručnjak i osoba pa je tužitelj zbog objave spornih članaka osjećao uznemirenost, stres i strah za sigurnost sebe 1 svoje obitelji te mu je objavom spornih članaka grubo povrijeđen ugled, čast, dostojanstvo, odnosno, njegovo pravo osobnosti kao i poslovna konkurentnost. Tužiteljeva povreda prava osobnosti je dodatno pojačana time što je objava predmetnih članaka negativno utjecala na cijelu užu obitelj tužitelja i izazvala uznemirenost, stres i strah kod članova obitelji tužitelja, jer su isti svjesni da tužitelj kao i oni sami mogu biti žrtve napada od strane trećih osoba. Zaključno, objavom spornih članaka tužitelju je nanesena neimovinska šteta odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti te isti još uvijek trpi duševne boli velikog intenziteta, budući da su sporni članci i dalje dostupni široj javnosti, a k tome i u internetskom izdanju, a naklada tiskanog izdanja je bila velika pa tužitelj kao pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti potražuje ukupan iznos od 20.000,00 kuna. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka odluči kako je zatraženo u tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbenog zahtjeva, kao i visinu istog. Tužitelj u tužbi navodi kako mu je člancima objavljenim dana 20.11.2019. godine u tiskanom izdanju Sportskih novosti, te na portalu www.sportske.jutarnjii.hr, počinjena neimovinska šteta, te isti radi toga potražuje iznos od 20.000,00 kuna. Utuženi članci od dana 20.11.2019. godine nose naslov: "TADA JEDAN OD KLJUČNIH LJUDI U KLUBU MI JE REKAO: TI NISI IGRAČ ZA HAJDUK Još jedno "Hajdukovo dite" pravu je karijeru napravilo izvan Hrvatske", te podnaslov "Kriva procjena". Naime, u tužbi pod točkom IV. tužitelj navodi kako je od gl. urednika tiskanog izdanja Sportskih novosti OŠ, kao i od gl. urednika digitalnog izdanja Sportskih novosti DŠ zatražio objavu ispravka informacija sukladno odredbi čl. 40. Zakonu o medijima (dalje u tekstu ZM). Nadalje, tužitelj navodi da gl. urednici predmetnih medija neopravdano nisu objavili zatražene ispravke, iako je tužitelj, navodno, naveo sve relevantne činjenice kojima bitno nadopunjuje navode u objavljenim tekstovima. Tuženik se strogo protivi navodu iz tužbe pod točkom IV. kojom se ovdje tuženika, odnosno gl. urednike tereti da nisu postupili sukladno svojoj obvezi iz Zakona o medijima iz razloga što isti po primitku zahtjeva za ispravak tužitelja od dana 12.12.2019. godine nisu objavili zatražene ispravke. Člankom 42. st. 4. ZM-a propisani su slučajevi u kojima glavni urednik nije dužan objaviti zatraženi ispravak. U slučaju kada glavni urednik odbije objaviti zatraženi ispravak (kao što je i ovaj predmetni) njegova je jedina obveza propisana odredbom čl. 42. st. 5. ZM-a, a koja glasi: ”glavni urednik dužan je u slučaju iz stavka 4. ovog članka pisano obavijestiti tražitelja o razlozima neobjavljivanja isprike, a u roku propisanom za objavu ispravka”. Da su gl. urednici postupili sukladno čl. 42. st. 5. ZM-a, tuženik u prilogu dostavlja dopise gl. urednika kojim isti obavještavaju ovdje tužitelja o razlozima neobjavljivanja traženog ispravka. Uvidom u gore navedene dopise gl. urednika razvidno je iz kojih razloga isti nisu odlučili objaviti zatražene ispravke od strane tužitelja. Naime, navodi iz zatraženih ispravaka poput: "...sigurno nema za cilj objektivno i točno informiranje javnosti čime je autor teksta postupio protivno svim postulatima novinarske struke...", "...autor teksta povrijedio je Kodeks Časti...", "...u cilju dobre buduće suradnje, za sve daljnje potrebne informacije, a neophodne za Vaš kvalitetan, istinit te zakonit rad, moja stranka Vam stoji na raspolaganju...", uistinu predstavljaju komentiranje rada, te suptilno vrijeđanje kako autora utuženih članaka, pa tako i ovdje tuženika. Osim što u predmetnom slučaju gl. urednici nisu bili dužni objaviti predmetni zahtjev za ispravak tužitelja sukladno odredbi čl. 42. alineji 3. i 6. ZM-a, također u prilog tome da gl. urednici medija nisu dužni objaviti ispravke koji sadrže komentare na rad novinara govori i mnogobrojna sudska praksa. Primjerice, presudom Županijskog suda u Varaždinu od dana 23. siječnja 2019. godine, pod poslovnim brojem Gž-1688/2016 određeno je da: ”prvostupanjski sud doista u obrazloženju prvostupanjske presude nije citirao dijelove teksta koji je tužitelj zahtjevao da se objavi kao ispravak objavljene informacije, odnosno odgovora na objavljenu informaciju, a koje smatra uvredljivim za treću osobu zbog čega bi objavom takvog sadržaja izložio nakladnika odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 42. st. 4. ZM-a. Međutim, navedeno ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako to pogrešno smatra tužitelj, a to iz razloga što je tuženik podneskom od 15. srpnja 2015. detaljno ukazao tužitelju koji dio zatraženog teksta ispravka i odgovora na objavljenu informaciju smatra uvredljivim za treće osobe, a što je bio razlog odbijanja objave istog po tuženiku”. Također, presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem Gž- 1976/15 od dana 25.11.2015. godine, određeno je da: "prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako dio teksta ispravka pod točkom I. sadrži navode koji ne mogu predstavljati ispravak pa ni u širem smislu, jer se u tom dijelu ispravak ne zasniva isključivo na podacima kojima se pobijaju navodi izneseni u objavljenoj informaciji već sadrži i navode i druge podatke i određenu kritiku bez izravne veze sa sadržajem objavljene informacije i predstavljaju tvrdnje i zaključke tužitelja o postupanju "Jutarnjeg lista" i stoga takvi navodi sadržajno ne mogu predstavljati ispravak, pa ni u širem smislu. Takvi navodi izlaze iz okvira instituta objave ispravka i ovlaštenja koja taj institut daje oštećenoj osobi". Konačno, gore navedenu tezu tuženika nalazimo i u sentenci Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-6/14 od dana 06.02.2014. godine, koju tuženik dostavlja u prilogu. Uzimajući u obzir sve gore navedeno, gl. urednici predmetnih medija nisu bili dužni objaviti traženi ispravak sukladno čl. 42. alineji 3. i 6. ZMa. S time u svezi, iz dopisa gl. urednika od dana 20.12.2019. godine jasno proizlazi kako su isti u dobroj vjeri, neovisno o tome što tužiteljevi zahtjevi za ispravak ne udovoljavaju zakonskim pretpostavkama za objavu, pokazali dobru volju da se zatraženi ispravci objave, ali bez navoda koji su naznačeni u samim dopisima gl. urednika jer takvi navodi izlaze is okvira instituta objave ispravka. No, tužitelj se oglušio na predmetne dopise gl. urednika. Pritom tuženik naglašava da niti jedna osoba koja se navodi u utuženim člancima nije zatražila objavu ispravka osim ovdje tužitelja koji se spominje u jednoj rečenici. Nadalje, tuženik skreće pozornost naslovnom sudu kako nakladnik sukladno odredbi čl. 21. st. 4. alineji 3. ZM-a ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je štete učinjena – utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Kao što je iz utuženog članka jasno vidljivo, autor članka je odradio intervju sa gospodinom LŠ te utuženi članak zapravo sadržajno predstavlja objavljeni intervju te ujedno predstavlja ispunjenje eskulpacijskog razloga iz čl. 21. st. 4. druge alineje ZM-a. Nadalje, autor utuženih članaka navedene informacije je prije njihove objave sve provjerio, a sve u skladu sa odredbama Zakona o medijima, te sukladno Kodeksu časti hrvatskih novinara. Odredbom čl. 21. st. 4. alinejom 6. ZM-a propisano je da: “nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri”. Nastavno na sve navedeno, sasvim je legitimno i u skladu novinarske struke da novinar obavještava javnost o događajima za koje postoji interes iste. S tim u svezi, notorno je da nogomet interesira velik dio javnosti te je prema tome autor predmetnih članaka imao pravo pratiti karijeru jednog našeg nogometaša koji pruža sjajne nogometne partije u susjednoj državi te je obzirom na godine i potencijalni kandidat za ulazak u nacionalnu reprezentaciju. Osim toga, tuženik skreće pozornost na nespornu činjenicu da je tužitelj do lipnja 2019. (kad mu je ugovor raskinut/otkazan) bio voditelj Akademije HNK Hajduk “ ĐŠ - glavna osoba u omladinskoj nogometnoj školi HNK Hajduk. Isto tako, notorna je činjenica da je upravo “šef omladinske škole” bilo kojeg nogometnog kluba JEDNA OD NAJVAŽNIJIH OSOBA U KLUBU. Navedenu činjenicu doista nije potrebno dokazivati
– ta osoba radi s potencijalnim budućim GŠ, D, L itd. i njena je uloga krucijalna u razvoju svakog nogometnog kluba. Posljedično, doista nije potrebno dokazivati da je tužitelj bio (obzirom na titulu i poziciju unutar HNK Hajduk) jedna od ključnih osoba u HNK Hajduk. Dakle, titula (pozicija) tužitelja mu je davala na važnosti u HNK Hajduk te je posljedično i njegova izjava LŠ imala (naj)veću težinu – tu doista vrijedi da nije bitno što se kaže nego tko je to rekao. Ako “šef omladinske škole” kaže mladom nogometašu da za njega nema mjesta u kadru nekog kluba, logično je da će taj nogometaš tu izjavu shvatiti ozbiljno. Drugim riječima, to je upravo i posao voditelja nogometne akademije u nekom klubu! Prema tome, i ona osoba koja je naslijedila tužitelja na toj poziciji ima ogroman utjecaj na klub zbog opisa posla kojim se bavi. Ovdje valja naglasiti kako većina novinskih članaka, kao i predmetni, imaju glavnu vijest i sporedne vijesti koje su nerijetko vezane u glavnu. U predmetnom slučaju glavna vijest je prikaz karijere g. LŠ, s kojim je autor utuženog članka vodio razgovor. S obzirom na sadržaj tog razgovora i činjenicu da je g. LŠ autoru dao niz javno dostupnih informacija o svojoj karijeri, autor je u potpunosti poklonio vjeru g. LŠ jer nije našao niti jedan razlog zašto bi isti govorio neistinu, a pogotovo uzimajući u obzir da je u Republici Hrvatskoj pa i šire poznato da nogometni klub Hajduk i nije (blago rečeno) najvičniji u pitanju prepoznavanja mladih nogometnih talenata. Primjera radi GŠ osvajač Zlatne lopte 2018. godine, kapetan hrvatske reprezentacije, desetka najvećeg kluba na svijetu Real Madrida bio je kao tinejdžer na probi u Hajduku no isti ga je klub odbio uz obrazloženje da nije dovoljno dobar za Hajduk. ĆŠ igrač talijanskog kluba Milan i član hrvatske nogometne reprezentacije također je kao i GŠ bio na probi u Hajduku, no iz kluba su smatrali da isti nije dovoljno dobar za Hajduk. VŠ, igrač hrvatske reprezentacije i nogometnog kluba Dinamo, također je kao i GŠ i ĆŠ prošao "ispod radara" Hajduka, kao i mnogi igrači koji danas ili igraju za reprezentaciju ili u nekom velikom europskom klubu kao i niz drugih igrača. Gore navedeno naravno nije predmet ovoga spora, ali zdravorazumski i logično objašnjava zašto utuženi članak ima podnaslov "KRIVA PROCJENA", a naslov "TADA JEDAN OD KLJUČNIH LJUDI U KLUBU MI JE REKAO: TI NISI IGRAČ ZA HAJDUK Još jedno "Hajdukovo dite" pravu je karijeru napravilo izvan Hrvatske". Nadalje, sve što je g. LŠ rekao autoru utuženog članka potvrdio mu je i g. AŠ koji je zastupnik, odnosno menadžera g. LŠ. Nadalje, utužena informacija nije takvog opsega i obujma da tužitelju nanese štetu, na ime koje isti ima pravo potraživati ikakvu novčanu satisfakciju, a pogotovo ne u visini od 20.000,00 kuna. Također, životno je nelogično da zbog takve informacije tužitelj trpi strah i stres, pogotovo ako se uzme u obzir da tužitelj živi, odnosno ima prebivalište u [adresa] (što je razvidno iz samog zaglavlja tužbe). Nije potrebno posebno naglašavati kako u sporovima za isplatu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete nije dovoljno da tužitelj subjektivno smatra kako mu je nanesena šteta objavom predmetnog članka. Da bi dosuđivanje pravične novčane naknade bilo osnovano šteta koja je počinjena tužitelju mora biti objektivna. Šteta počinjena objavom informacije u mediju mora biti takvog opsega da kod trećih osoba stvara dojam o tužitelju kao osobi od koje se treba kloniti. Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao kako mu je objavom predmetnog članka nanesena šteta, što priznaje i sam tužitelj u historijatu tužbe jer ne navodi apsolutno ništa što bi iole upućivano da mu je ista nastala. Nadalje, tuženik skreće pozornost na odredbu čl. 22. st. 1. ZM-a, a koja glasi: ”nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava”. Dakle, iz gore navedenog prije svega valja primijetiti da objava ispravka ili isprike u smislu navedenog čl. 22. ZM-a predstavlja jedan od načina naknade pretrpljene štete koja je nastala objavom informacije. Naknada štete isplatom u novcu sukladno općim propisima obveznog prava dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ne bi predstavljala dovoljnu naknadu odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti koja je nastala objavom informacija. Iz navedenog očito proizlazi smisao čl. 22. st. 1. ZM-a, a on se sastoji u tome da se u sporovima koji proizlaze zbog objave informacije u medijima najprije pokuša objavom ispravka otkloniti pretrpljena šteta u cilju izbjegavanja daljnjeg nepotrebnog angažiranja sudova. Gore iznesen stav tuženika između ostalog zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Rev 2255/2010-2 od dana 03.10.2012. godine. Tuženik primjećuje kako tužitelj u tužbi navodi da mu je navodna neimovinska šteta prouzročena objavom informacije u mediju kojem je ovdje tuženik nakladnik. Nadalje, tužitelj navodi kako osjeća stres i strah od okoline nakon objave utuženih članaka. Nastavno na navedeno, nameće se pitanje zašto tužitelj smatra (da će čak i ako uspije u ovom postupku) treće osobe promijeniti mišljenje o samom tužitelju, samo zbog toga što će se isti eventualno obogatiti vođenjem ove parnice protiv ovdje tuženika?! Naime, a ukoliko je istina što u tužbi navodi tužitelj, da isti nakon objave utuženog članka doživljava neugodnosti u svakodnevnom životu u susretima sa trećim osobama, logično i zdravorazumsko postupanje tužitelja bi u predmetnom slučaju bilo da isti ustraje na objavi ispravka, odnosno isprike nakladnika ili objavi ovopredmetne buduće presude. Potonje navedena teza tuženika proizlazi i iz same odredbe čl. 1099. ZOO-a, a koja glasi: "U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom". Postavljanjem zahtjeva za objavu ispravka, odnosno isprike ili presude tužitelj bi omogućio najširoj javnosti da se upozna sa svime onim što smatra da nije istina, a navodno je neistinito objavljeno u utuženom članku. Upravo suprotno od navedenog, tužitelj na ime navodne štete potražuje iznos od 20.000,00 kuna, (bez ikakvog obrazloženja ili navođenja parametra po kojima je odredio VPS) što upućuje na zaključak kako je ovdje tužitelj predmetni postupak pokrenuo isključivo iz lukrativnih razloga, a ne iz razloga da što je isti pretrpio ikakvu neimovinsku štetu. U prilog činjenici da tužitelju nije u interesu popravak ikakve navodne štete govori i okolnost da se isti nakon dopisa gl. urednika utuženih medija od dana 20.12.2019. nije povratno javio vezano za objavu revidiranog ispravka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te da obveže tužitelja da naknadi parnični trošak tuženiku zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz internetskog izdanja, saslušanje tužitelja, presliku novinskog članka od 20.11.2019., presliku zahtjeva za objavom ispravka informacije s povratnicom, presliku zahtjeva za objavom ispravka informacija s povratnicom, iskaz svjedoka UŠ, iskaz svjedoka LŠ, iskaz svjedoka AŠ, iskaz svjedoka DŠ, iskaz svjedoka KŠ, zapisnici s ročišta te priležeći podnesci.
4. Među strankama je nesporno da je tuženik dana 20.11.2019. u svom digitalnom izdanju sportskih novosti objavio članak pod naslovom "Tada jedan od ključnih ljudi u klubu mi je rekao: Ti nisi igrač za Hajduk, još jedno hajdučkovo dite pravu je karijeru napravilo izvan Hrvatske". Nesporno je da je u navedenom članku navedeno "Nazvao me na telefon JŠ i rekao da ja nisam igrač za Hajduk i da od mog dolaska na Poljud nema ništa." Nesporno je da je novinar dao i svoj zaključak citirano "Nakon svega nemoguće se ne zapitati po kojim je to kriterijima Mariboru koji dolazi u posljednje Europsko pretkolo LŠ dobar, a Hajduku koji ispada od Malteških hotelijera ili konobara više vrijedi J i njemu slični". Nesporno je da je u uvodu teksta autor naveo " LŠ koji je u slovenskom velikanu pokazao kvalitetu koju na Poljudu nije dobio prigodu pokazati no izgleda da je to bila još jedna pogrešna procjena splitskog kluba." Nesporno je da je tužitelj od tuženika i glavnog urednika zatražio objavljivanje ispravaka i naveo sve činjenice, a koje tuženik nije objavio kao zatraženi ispravak. Nesporno je da je tuženik dana 20.11.2019. u tiskanom izdanju Sportskih novosti na stranici 11 objavio članak pod naslovom " JŠ me je nazvao i rekao da ja nisam igrač za Hajduk, a s Mariborom ću biti prvak" s istim sadržajem članka. Sporno je da li je objavom spornih članaka tužitelju nanesena neimovinska šteta odnosno povrijeđeno mu pravo osobnosti i da li tužitelj još uvijek trpi duševne boli velikog intenziteta.
5. Prema odredbi čl. 22 st. 2 Zakona o medijima određeno je kako pravo na tužbu radi naknade neimovinske štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Odredbom čl. 40. Zakona o medijima propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljenje informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi te da pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi, dok je svrha ispravka ispravljanje netočne ili nepotpune informacije. Pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu. Sud je stava da su se ispunili procesni uvjeti, a prema navedenom članku da tužitelj ima pravo podnijeti tužbu radi neimovinske štete.
6. Iz iskaza svjedoka UŠ autora članka proizlazi da je navedeni članak objavljen na portalu Sportskih novosti te u tiskanom izdanju Sportskih novosti. Članak je napisao prema telefonskom intervjuu sa LŠ, a prisutan je bio u z njega AŠ, čovjek koji se brine o njegovoj karijeri. Nije stupio u kontakt s tužiteljem prije objave članka iz razloga smatrajući da to nije potrebno i iz razloga jer on nije bio bitan za navedeni članak, jer je ustvari naveo u članku izjavu LŠ, a i o pisanju Hajduku. Što se tiče naslova teksta na portalu je stavio glavni urednik koji je bio DŠ, a u sportskim novostima NŠ. Sve dok se bavi novinarstvom od 1999. i zna da u to vrijeme je tužitelj bio šef akademije koji se bavio razvojem mladih igrača. Po izjavi svjedoka LŠ iako je bio u dobi od 26 godina, bio je prije mlađi nego stari igrač. Tužitelj je imao utjecaja prilikom dovođenja seniorskih i juniorskih igrača u Hajduk. Zna da je LŠ u NK Maribor doveo sportski direktor Maribora M. Tužitelj nije sam odlučivao tko će doći od igrača u Hajduk ali je bio jedan od ljudi od uprave koji su imali utjecaja. Misli da je u to vrijeme sportski direktor bio TŠ.
7. Iz iskaza svjedoka AŠ proizlazi da se u to vrijeme brinuo za LŠ i sjeća se da ga je tada zvao trener KŠ koji je tada bio trener Hajduka i rekao da bi bilo dobro da se pridruži Hajduku druge momčadi, da ga vidi kao kapetana i vođu i ako dobro igra da bi brzo pokucao na vrata prve momčadi Hajduka. To se događalo kada su bili prijelazni rokovi, nakon toga mu je rekao LŠ da ga je nazvao tužitelj i rekao da nije on igrač za Hajduk da je to bila greška. Svjedok je rekao LŠ da to sve iznese u intervjuu koji je dao za sportske novosti koje je dao na portalu. Ne može se sjetiti kada je navedeni članak izdan ali misli da je to bilo prije 3-4 godine. Nije bio nazočan kada se vodio taj intervju ali je to sve čuo od LŠ. Kasnije se JŠN ispričavao da nije znao relacije koje su u Hajduku i rekao mu da će on uspjeti kao igrač, da nastavi dalje igrati. Siguran je da je tužitelj u to vrijeme obavljao mjesto šefa omladinske škole Hajduka.
8. Iz iskaza svjedoka DŠ proizlazi da nije imao kontakta s novinarom koji je objavio navedeni članak u sportskim novostima, oni su ga samo prenijeli na portal onako kako je bilo napisano u novinama. U to vrijeme nije bio dežuran urednik ali koliko se sjeća da je naslov iz novina bio sličan onom na portalu.
9. Iz iskaza svjedoka KŠ proizlazi da je u to vrijeme tužitelj bio glavnu u akademiji direktor akademije ĐŠ i tužitelj je bio neposredno nadređen njemu koji je tada vodio B ekipu. Što se tiče da li je tužitelj razgovarao sa LŠ, misli da nije s njim razgovarao iz razloga jer je on bio zadužen za mlade igrače. Jedino tko je mogao razgovarati i pregovarati sa LŠ koji je bio stariji igrač, mogao je razgovarati sa sportskim direktorom. Moguće je da je svjedok razgovarao sa LŠ o mogućem njegovom dolasku, ali nisu o tome odlučivali, da li može doći igrati za Hajduk. Navedeni članak nije nikada pročitao, razgovarao je sa tužiteljem oko LŠ. Nije sportskom direktoru predložio da dovedu LŠ jer su mislili da bolje da igraju mlađi igrači iz akademije. Svjedok i tužitelj su razgovarali o LŠ ali nije bila njihova ingerencija da li on može doći u HNK Hajduk.
10. Iz iskaza svjedoka LŠ proizlazi da se ne može točno sjetiti ali kada mu je sudac pročitao izjavu navodi da je istina da je dao izjavu novinaru UŠ, da ga je nazvao na telefon JŠ i rekao da on nije igrač za Hajduk i da od mog dolaska na Poljud nema ništa. Ne poznaje tužitelja ali misli da je u to vrijeme bio sportski direktor u Hajduku. Ne sjeća se koje je to bilo godine. Kada je pogledao u mobitel fotografije sjetio se da mu je to rekao u lipnju 2017 u to vrijeme je imao 24 godine. U navedenom članku nije ništa rekao osim onoga što je već naveo. Ne zna da li je to tad bio intervju jer dosta je godina prošlo, a dao je puno intervjua. Vjerojatno je dao dozvolu UŠ da objavi ono što je rekao. Ni danas nema problem s tim člankom jer je to što je rekao istina.
11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je trener i u drugim funkcijama u nogometu već 27 godina i kada je pročitao navedeni članak nije mu bilo ugodno jer to nije bila istina, a nije bilo ni obitelji ugodno i okolina ga je znala napadati verbalno. U to vrijem je bio direktor nogometne škole Hajduka, a dotični igrač je imao 24 godine i bio je praktički seniorski igrač 5 godina tako da nije istina da je dotični uopće razgovarao sa njim i da je on iznio ono što je navedeno u članku. Radi navedenog članka uprava Hajduka ga je zvala na razgovor. Struktura Hajduka je bila da se sve sportske stvari oko donošenja odluka bila u domeni sportske komisije i nadzornog odbora, on nije mogao o tome odlučivati jer je bio direktor omladinske škole koja je bila zadužena za djecu od 8-19 godina.
12. Iskazom LŠ i UŠ sud je utvrdio da je LŠ telefonskim putem novinaru UŠ dao intervju u dijelu u kojem je naveo "Nazvao me na telefon JŠ i rekao da ja nisam igrač za Hajduk i da od mog dolaska na Poljud nema ništa". Navedena utužena informacija predstavlja vjerno prenesenu izjavu svjedoka LŠ datu unutar intervjua između njega i autora utuženog članka. U odnosu na navedenu utuženu informaciju ispunjen je ekskulpacijski razlog propisan odredbom članka 21. st. 4 toč. 2 Zakona o medijima jer je navedena informacija objavljena unutar autoriziranog intervjua stoga nakladnik ne odgovara za štetu.
13. U odnosu na dijelove članka koji se odnose na "Nakon svega nemoguće se ne zapitati po kojim je to kriterijima Mariboru koji dolazi u posljednje Europsko pretkolo LŠ dobar, a Hajduku koji ispada od Malteških hotelijera ili konobara više vrijedi J i njemu slični" i " LŠ koji je u slovenskom velikanu pokazao kvalitetu koju na Poljudu nije dobio prigodu pokazati no izgleda da je to bila još jedna pogrešna procjena splitskog kluba", sud je stava da navedeni dio članka predstavlja vrijednosni sud autora utuženog članka te j u odnosu na iste ispunjen ekskulpacijski razlog propisan odredbom čl. 21. st. 4 toč. 6 Zakona o medijima, a u kojem je naznačeno nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Informacije koje sadrže vrijednosne sudove po naravi stvari nisu podobne za objektivno utvrđivanje jer predstavljaju subjektivno stajalište autora teksta stoga vrijednosni sudovi ne podliježu dokazu istinitosti niti je o njima uopće moguće raspravljati sa stajališta njihove istinitosti ili neistinitosti. Sud je stava da je autor teksta postupio u dobroj vjeri, a prema datom intervjuu te nakon date izjave LŠ novinar se osvrnuo i dao vrijednosni sud o stanju o nogometnom klubu Hajduka, a koji je utemeljen na njegovim intelektualnim saznanjima i zdravorazumskom zaključivanju. Sud je stava da autor utuženog članka nije trebao provjeravati i kontaktirati tužitelja prije objave utuženih informacija jer je autor članka objavio vjerno prenesenu autoriziranu izjavu LŠ jer se radi o autoriziranom intervjuu i isti nije dužan provjeravati navode dane u okviru intervjua. Navedeni autorizirani intervju ne sadrži uvrede ili klevete, stoga je valjalo tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom u cijelosti jer prema čl. 21 st. 4 toč. 2 i čl. 21 st. 4. toč. 6. Zakona o medijima je ispunjen ekskulpacijski razlog da nakladnik ne odgovara za štetu.
14. Sud nije uzeo u obzir iskaze svjedoka AŠ, DŠ i KŠ jer nisu imali neposrednog saznanja o navedenom intervjuu.
15. Sud je dosudio parnični trošak tuženiku temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a u iznosu od 2.250,00 eur, a koji se odnosi na: odgovor na tužbu 100 bodova, podnesak 1.10.2020. 100 bodova, ročište 1.10.2020. 50 bodova, ročište 19.1.2021. 100 bodova, ročište 8.6.2021. 100 bodova, ročište 3.12.2021. 100 bodova, ročište 1.2.2024. 100 bodova, ročište 3.7.2024. 25 bodova, ročište 10.9.2024. 25 bodova, ročište 6.12.2024. 100 bodova, ročište 4.2.2025. 100 bodova, a što ukupno iznosi 1.800,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 450,00 eur .
U Zagrebu, 26. ožujka 2025.
Sudac:
Saša Bušić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
