REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-360/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, temeljem pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv prvotuženoga Lovačkog društva Kuna Oroslavje, Oroslavje, Milana Prpića 36, OIB 37270339013, zastupanog po punomoćniku Nini Šuku, odvjetniku u Oroslavju, Ulica Andrije Gredičaka 1, i drugotuženoga Lovačkog društva „Mokrice” Oroslavje, Krušljevo selo 230, OIB 78898327315, radi isplate 175,84 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja s danom objave 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženome Lovačkom društvu Kuna Oroslavje, Oroslavje, Milana Prpića 36, OIB 37270339013, i drugotuženome Lovačkom društvu „Mokrice” Oroslavje, Krušljevo selo 230, OIB 78898327315 da tužitelju Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, u roku od 15 (petnaest) dana, solidarno isplate iznos od 175,84 EUR sa zateznim kamatama od 29. rujna 2022. do isplate, pri čemu se za razdoblje do 31. prosinca 2022., kamatna stopa utvrđuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se prvotuženome Lovačkom društvu Kuna Oroslavje, Oroslavje, Milana Prpića 36, OIB 37270339013 i drugotuženome Lovačkom društvu „Mokrice” Oroslavje, Krušljevo selo 230, OIB 78898327315 da tužitelju Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849 solidarno naknade, u roku od 15 (petnaest) dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 258,56 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 200,77 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženoga Lovačkog društva „Mokrice” Oroslavje, Krušljevo selo 230, OIB 78898327315 da mu tužitelj Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi (list 1. – 3. spisa) i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da od dvaju tuženika solidarno potražuje iznos od 175,84 EUR kao iznos za naknadu ukupne štete koja je nastala povodom prometne nesreće od 18. rujna 2021. Tužitelj navodi da je do prometne nesreće došlo u mjestu Andraševec u Dolinskoj ulici kod kućnog broja 18 na način da je srneća divljač naletjela na vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao LD, pri čemu je nastala materijalna šteta, a divljač se nakon tog događaja udaljila u nepoznatom smjeru. Vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom broj [broj police]. Tužitelj je temeljem navedene police 28. rujna 2022. na ime imovinske štete nastale na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] isplatio osiguraniku iznos od 175,84 EUR. Temeljem svih dostupnih elemenata u spisu tužitelj smatra da su za štetni događaj u cijelosti odgovorni tuženici koji su u trenutku nastanka štetnog događaja gospodarili lovištem II/127, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja.

2. Prvotuženi lovačko društvo Kuna Oroslavje je pozvan rješenjem od 23. veljače 2024., koje mu je uručeno 27. veljače 2024., u roku od 30 dana od dostave tužbe odgovoriti na nju. Tužba mu je dostavljena 15. svibnja 2024. i prvotuženi u roku od 30 dana na nju nije dao odgovor.

3. Drugotuženi Lovačko društvo „Mokrice” Oroslavje u odgovoru na tužbu (list 156. spisa) i daljnjem tijeku postupka priznaje nastanak štetnog događaja te osporava svoju odgovornost i ističe prigovor nepostojanja pasivne legitimacije. Navodi da je točno to da su prvotuženi i drugotuženi bili lovozakupnici predmetnog lovišta, ali su isti izvršili njegovu podjelu i prema toj podjeli štetni događaj dogodio se na području lovačkog društva Oroslavje.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitane su sljedeće isprave: potvrda Policijske postaje Donja Stubica, klasa: 211-04/21-O/8810 (list 5. i 6. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za LD (list 7. spisa), odštetni zahtjev (list 8. i 9. spisa), kartografski prikaz lovišta (list 10. spisa), izvadak iz sustava e-Građani o predmetnom lovištu (list 11. – 15. spisa), polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 17. i 18. spisa), tužiteljevi Uvjete osiguranja motornih vozila i vodič kroz usluge (list 19. – 119. spisa), e-Mail korespondencija između LDŽ i OD (list 119. spisa), fotografije oštećenog vozila (list 120.- 126. spisa), prometna dozvola za vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] (list 127. i 128. spisa), izvid štete broj KA09046/22/1/1 (list 129. spisa), račun broj 426-AS-1/21 (list 130. spisa), račun broj 9-1-2 (list 131. spisa), nalog za isplatu KA09046/22-1 (list 132. spisa), prometni izvadak po uvjetima (list 133. spisa), potvrda o uplati (list 136. spisa), potvrdu o uplati (list 137. spisa), e-mail korespondencija od 5. listopada 2022.(list 138. spisa), regresni zahtjev R0310/22 (list 139. spisa), opomena zbog neplaćenog regresnog duga (list 140. spisa), dopis Euroherc osiguranja Allianz osiguranju (list 141. spisa), Ugovor o formiranju lovne površine u zajedničkom lovištu br. 27 I (list 157. – 164. spisa).

5. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka LD ni svjedoka MD, kao ni svjedoka policijskih službenika koji su obavili očevid, niti pribavljanjem fotoelaborata i skice mjesta događaja od Policijske postaje Donja Stubica, dokaz prometnim vještačenjem uz očevid i rekonstrukciju štetnog događaja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, postojanja uzročne veze i visine štete ni dokaz pribavom predmeta br. 210513422209 od Euroherc osiguranja jer te dokaze nije smatrao potrebnima za donošenje odluke u ovom predmetu.

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 175,85 EUR odnosno štete koja je nastala povodom prometne nesreće od 18. rujna 2021. a za koju smatra da su za nju solidarno odgovorni provtuženik i drugotuženik jer zajednički gospodare lovištem koje se nalazi uz cestu na kojoj je došlo do prometne nesreće.

8. Između tužitelj i prvotuženika nije sporna osnova ni visina tužbenog zahtjeva.

9. Između tužitelja i drugotuženika je sporna pasivna legitimacija odnosno je li drugotuženik uopće odgovoran za nastalu štetu s obzirom na to da isti tvrdi da je do prometne nesreće došlo na dijelu ceste uz koji se nalazi lovna površina za koju je, u skladu s Ugovorom o formiranju lovne površine u zajedničkom lovištu br. 27 I, odgovoran prvotuženik.

10. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/2018, 32/2019 i 32/2020, dalje: ZOL), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano je to da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: ֦- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.֞

11. Vrhovni sud, kao najviši sud u Republici Hrvatskoj, je u svojem rješenju poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. dao tumačenje odredbi ZOL-a u vezi s odgovornosti u slučaju naleta vozilom na divljač. U obrazloženju te odluke je navedeno da, među ostalim, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Ovaj sud navedeno tumačenje ZOL-a od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatra pravilnim te isti način tumačenja primjenjuje u ovom postupku.

12. S obzirom na naprijed navedene odredbe ZOL-a, prije svega valja istaknuti to da bi i prvotuženik i drugotuženik za štetu nastalu naletom na divljač (a koju okolnost nisu osporili) odgovarali po načelu objektive odgovornosti jer su isti, u smislu odredbi ZOL-a lovoovlaštenici za područje na kojem je došlo do štetnog događaja kao lovozakupnici iz odredbe čl. 7. st. 1. t. 12. i 13. ZOL-a.

13. Budući da prvotuženik nije ni na koji način osporio navode iz tužbe niti dokazao da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, isti je u smislu primjenjivih zakonskih odredbi po načelu objektivne odgovornosti odgovoran za štetu koja je nastala naletom vozila na divljač kako je opisano u tužbi i razvidno iz Potvrde policijske postaje Delnice (list 5. i 6. spisa). U toj je potvrdi, među ostalim, navedeno da vozač osobnog automobila nije bio pod utjecajem alkohola i da nisu utvrđeni elementi za postojanje njegove prekršajne odgovornosti te da na dijelu ceste gdje je došlo do prometne ne sreće nije bi postavljan znak upozorenja za divljač na cesti.

14. Drugotuženi Lovačko društvo „Mokrice” Oroslavje otklanja svoju (objektivnu) odgovornost navodeći da su prvotuženik i drugotuženik podijelili zajedničko lovište br. 27 na način da je do prometne nesreće došlo na području uz koje se nalazi lovna površina prvotuženika.

15. Iz čl. 1. Ugovora o formiranju lovne površine u zajedničkom lovištu br. 27 I (dalje: Ugovor) proizlazi da su ga sklopili prvotuženik i drugotuženik 2006. godine i da su njime te stranke utvrdile zasebne lovne površine u zajedničkom lovištu br. 27 kojeg su dobile u zakup od Krapinsko zagorske županije Ugovorom o zakupu zajedničkog lovišta br. 27. od 30. studenoga 2005. Odredbom čl. 4. Ugovora određeno je da su stranke suglasne da se od zakupljenog lovišta formiraju dvije zasebne lovne površine te da će po jednu od tih površina koristiti Lovačko društvo „Mokrice” a drugu Lovačko društvo Kuna, uz daljnje detaljno nabrajanje koja bi bila lovna površina kojeg društva prema različitim geografskim oznakama u vidu imena gradova, potoka i ulica. Naposljetku iz čl. 8. Ugovora proizlazi da su stranke suglasne da se neispunjavanje obveza preuzetih tim Ugovorom ili njihovo nepravovremeno ispunjavanje ima smatrati odustajanjem od Ugovora o zakupu zajedničkog lovišta br. 27. od 30. studenoga 2005. i da stranka koja redovno ispunjava obveze ima pravo zatražiti od nadležnih tijela Županije da pravo zakupa na čitavo lovište prenese na stranku koja uredno ispunjava obveze.

16. S tim u vezi sud, prije svega, ukazuje na to da se iz dostavljenog Ugovora, bez boljeg poznavanja predmetnog geografskog područja ili potencijalnog obilaska mjesta nesreće, ne može utvrditi uz čiju se lovnu površinu nalazi mjesto prometne nesreće, a drugotuženik nije predložio provođenje odgovarajućeg dokaza u tom smislu.

17. Kao drugo, čak i kada bi se samo na temelju dokumentacije moglo utvrditi uz čiju lovnu površinu se nalazi mjesto nesreće, Ugovor između prvotuženika i drugotuženika je njihov interni akt koji ne stvara učinke prema trećim osobama, pa tako ni u smislu ograničenja odgovornosti za štetu.

18. Naime, iz Ugovora proizlazi da njime stranke utvrđuju zasebne lovne površine u zajedničkom lovištu broj 27 koje su dobili u zakup od Krapinsko-Zagorske županije Ugovorom o zakupu lovišta broj 27. od 30. studenoga 2005. odnosno da prvotuženik i drugotuženik pravo lova na zajedničkom lovištu broj 27. imaju na temelju odredbe čl. 22., odredbe čl. 23. i odredbe čl. 24. ZOL-a.

19. Odredbom čl. 22. st. 1. ZOL-a propisano je to da se zakup prava lova može dati pravnoj ili fizičkoj osobi koja ispunjava zakonske uvjete u smislu toga da ima sjedište na području Republike Hrvatske, da je registrirana za obavljanje lova, da joj nije izrečena kazna za kazneno djelo protuzakonitog lova ili kazna zbog prekršaja navedenog u članku 92. ZOL-a dok traje sigurnosna mjera odnosno dok ne nastupi rehabilitacija po sili zakona i koja je podmirila sve obveze iz prijašnjih ugovora o pravu lova.

20. Iz odredbe čl. 23. st. 1. ZOL-a proizlazi da se zakup prava lova na državnom i zajedničkom lovištu daje na deset lovnih godina javnim natječajem. Odluku o davanju zakupa prava lova u državnom lovištu donosi Ministarstvo, a odluku o davanju zakupa prava lova u zajedničkom lovištu izvršno tijelo županije ili Grada Zagreba (dalje: nadležno tijelo) (čl. 23. st. 8. ZOL-a).

21. Odredbom čl. 24. st. 1. ZOL-a propisano je da na temelju odluke o davanju zakupa prava lova Ministarstvo odnosno nadležno tijelo (u daljnjem tekstu: davatelj prava lova) i ponuditelj sklapaju ugovor o zakupu prava lova na lovištu u pisanom obliku, a taj je Ugovor o zakupu prava lova upravni ugovor (čl. 24. st. 2. ZOL-a).

22. Iz svega naprijed navedenoga proizlazi da su prvotuženik i drugotuženik nakon provedenog javnog natječaja sklapanjem Ugovora o zakupu s Krapinsko-zagorskom županijom kao nadležnim tijelom dobili u zakup pravo lova na lovištu br. 27. Iz spisa predmeta ne proizlazi da je postojao bilo koji razlog za prestanak zakupa lova iz čl. 28. i 29. ZOL-a, a sklapanje ugovora kojim dva zakupnika lova uređuju međusobne odnose u vezi s lovištem nije prema zakonu razlog za prestanak zakupa lova jednog od njih u odnosu na cjelokupno lovište. Stoga valja zaključiti da sva prava i obveze koja proizlaze iz položaja zakupnika lovišta br. 27. pripadaju odnosno terete i prvotuženika i drugotuženika u skladu s obvezama koje su upravnim ugovorom preuzeli prema Krapinsko-zagorskoj županiji.

23. U tom kontekstu valja tumačiti i odredbu čl. 6. Ugovora kojom je ugovoreno da su stranke suglasne o obvezi naknade štete, koju prouzroči divljač, svaka na svom dijelu lovnih površina samostalno. Budući da treće osobe imaju pravo zahtijevati naknadu štete od lovoovlaštenika (zakupnika lova) na temelju odredbe čl. 80. st. 6. samog ZOL-a, stranke međusobnim raspolaganjima ne mogu ograničiti takvo pravo treće osobe, i u ovom slučaju prvotuženik i drugotuženik kao solidarni dužnici ostaju odgovorni trećima u smislu odredbe čl. 43. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) koja propisuje to da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

24. Stoga odredbu čl. 6. Ugovora valja smatrati dogovorom prvotuženika i drugotuženika o njihovom regresnom odnosu koji proizlazi iz odnosa solidarnosti u smislu odredbe čl. 52. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega. Stoga drugotuženi ne može otkloniti svoju objektivnu odgovornost prema oštećeniku - tužiteljevom osiguraniku, pozivajući se na internu podjelu izvršenu Ugovorom. Stoga oštećenikov osiguratelj, ovdje tužitelj, koji je navedenome isplatio iznos nastale štete, može u smislu članka 964. stavka 1. i 963. st. 1. ZOO-a ZOO-a potraživati taj iznos bilo od prvotuženika bilo od drugotuženiak ili od obojice istodobno.

25. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 7. st. 1. t. 12. i 13. ZOL-a, odredbe čl. 24. st. 1. ZOL-a i odredbe čl. 80. st. 6. ZOL-a, te odredbe čl. 43. ZOO-a, odredbe čl. 52. st. 1. ZOO-a i odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO-a te čl. 963. ZOO-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, dosudio zatraženi iznos, odnosno odlučio kao u točki I. izreke presude.

26. Visina nastale štete proizlazi iz računa Auto Štagara br. 426-AS-1/21 iz kojeg je razvidno da je ukupni trošak popravaka automobila iznosio 1.324,87 HRK odnosno 175,84 EUR.

27. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Tužitelj je zatražio zatezne kamate od 29. rujna 2022., a koji dan je kasniji i od dana prometne nesreće odnosno nastanka štete 18. rujna 2022. i 28. rujna 2022. kao dana kada je tužitelj svom osiguraniku isplatio ovdje utuženi iznos koji regresno potražuje od tuženika. S obzirom na to da je šteta na zatraženi 29. rujna 2022. već bila nastala, da je bila naknađena osiguraniku i da je bila poznata i njezina visina sud je odlučio kao u točki I. izreke i dosudio zateznu kamatu od 29. rujna 2022. do isplate.

28. Vezano za visinu zatezne kamate, sud je istu utvrdio temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja je bila na snazi za svako pojedino razdoblje u kojem je ta kamata nastajala. Tako je sud kamatu za razdoblje do 31. prosinca 2022. dosudio u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021), od 1. siječnja 2023. do 14. prosinca 2023. u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023) a od 30. prosinca 2023. do isplate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023). Sud je uzeo u obzir da je kod naknade štete riječ o kategoriji ostalih odnosa iz odgovarajuće odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima te je primijenio će uvećanje referente stope za tri postotna poena.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Tužitelj je zatražio naknadu troškova podneskom predanim na ročištu 11. veljače 2025.

30. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe od 19. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR u skladu s TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, dalje: Tarifa) i TBR. 46. navedene Tarife, trošak sudjelovanja na ročištu 4. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR, trošak sudjelovanja na ročištu 11. veljače 2025. i trošak ročišta za objavu presude u skladu s TBR. 9. t. 3. Tarife. Sud je na ime parničnih radnji tužitelju priznao ukupni trošak od 175,00 EUR i zatraženi PDV na taj iznos od ukupno 43,75 EUR u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife, što ukupno iznosi 218,75 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu i pristojbe na dodatno rješenje u iznosu od 26,54 EUR u skladu s Tar. broj 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/2019., 92/2021. i 37/2023), koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18. i 51/23.), i koje je tužitelj platio u ovom postupku. Naposljetku, priznat mu je i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR kao iznosa koji mu pripadaju prema TBR. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi i Zakonu o sudskim pristojbama. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke i tužitelju dosuđeno ukupno 258,56 EUR na ime troškova parničnog postupka. Trošak je dosuđen na teret tuženika solidarno budući da oni na isti način odgovaraju za glavnicu u ovom postupku.

31. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 28. veljače 2024. kojim se tužitelj sudu dostavio potvrdu o uplati sudske pristojbe i pristojbe na dodatno rješenje kojim ga se poziva na uplatu sudske pristojbe jer je obveza plaćanja pristojbe nastala za tužitelja već samim podnošenjem tužbe i on je i bez poziva suda tu svoju obvezu bio dužan izvršiti i dostaviti sudu potvrdu o istome. Nadalje, tužitelju se ne priznaje trošak sastava podneska od 11. ožujka 2024. jer tužitelj od suda nije zatražio dopuštenje u smislu odredbe 299.a st. 2. ZPP-a za podnošenje istoga, a navode iznesene u tom podnesku tužitelj je mogao iznijeti i u usmenom obliku na ročištu pa mu taj podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Naposljetku, sud tužitelju nije priznao ni trošak podneska od 6. svibnja 2024. koji je u naravi požurnica jer je sud i bez tog podneska pravovremeno poduzimao radnje u postupku. Tužitelj je za sve tri parnične radnje zatražio iznos od 50,00 EUR uvećano za PDV, dakle ukupno 187,50 EUR i za koji ga je iznos sud odbio u skladu s naprijed navedenim obrazloženjem.

32. Naposljetku sud je odbio i tužiteljev zahtjev za naknadom troška pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, a što predstavlja razliku između iznosa od 26,54 EUR koji je zatražio tužitelj i iznos od 13,27 EUR koji tužitelju na ime te pristojbe pripada u skladu sa zakonom. Sud je, dakle, odbio tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 200,77 EUR i riješio kao u točki III. izreke.

33. Sud je odbio drugotuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka postavljen podneskom od 11. veljače 2025. budući da je drugotuženik u cijelosti izgubio parnicu. Drugotuženik je zatražio naknadu troškova postupka u vrijednosti od 150 bodova, odnosno 300,00 EUR u skladu s odredbom 54. Tarife te je sud zahtjev za naknadom tog iznosa odbio kao neosnovan i riješio kao u točki IV. izreke

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

prijedlog odluke izradila:

viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku