Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-946/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužiteljice DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stjepan Misbrener, odvjetnik u Zagrebu, Zelengaj 69, protiv tuženice ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danko Jurišić, odvjetnik u Zagrebu, Radoslava Cimermana 20B, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1091/2022-26 od 23. svibnja 2024., 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženice ER, ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1091/2022-26 od 23. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-132/2023 ili kada prestanu razlozi da se čeka pravomoćno okončanje tog postupka.".

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila tuženica, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga, a posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. U žalbi ističe kako se ovršenica u ovoj strogo formalnoj parnici ne može pozivati na razloge koje nije iznijela u žalbi protiv rješenja o ovrsi i zbog kojih nije upućena na parnicu te da ishod postupka posl. broj P- 132/2023 ne može utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari, a o predmetnom pitanju svoje pravno stajalište je ponovio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u najnovijoj praksi, rješenju posl. broj Rev-610/2023 od 19. prosinca 2023., navodeći kako ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen. Ističe kako je pobijano rješenje nepravilno i nezakonito, jer sud nije izložio stavove tuženice o ovom pitanju niti je iznio svoje pravne stavove o razlozima neprihvaćanja tvrdnji tuženice i stajališta revizijskog suda i drugih drugostupanjskih sudova na čije se odluke poziva. Tužiteljica je zaključkom prvostupanjskog suda od 8. veljače 2021. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, te je pokrenula predmetni postupak u kojem traži da se ovrha određena rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-1386/19 od 12. prosinca 2019. proglasi nedopuštenom, međutim, osim visine, iznosi i čitav niz drugih dodatnih razloga navodne nedopuštenosti ovrhe, pa se tako poziva i na ništetnost ugovora na temelju kojih je određena predmetna ovrha. Tuženica je osporila pravo tužiteljice da kroz tužbu ističe nove razloge koje nije isticala u žalbi protiv rješenja o ovrsi te se određeno pozvala na stajališta sudske prakse, odnosno pravna stajališta revizijskog suda po predmetnom pitanju. Tužiteljica je izričito odustala od provođenja financijskog vještačenja na okolnost paušalno osporene visine, sud je proveo postupak, izveo sve dokaze i na ročištu 23. travnja 2024. zaključio glavnu raspravu te zakazao objavu, međutim, nakon toga je odgodio objavu, preotvorio glavnu raspravu i prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da rješenje spora koji se vodi pred istim sudom pod posl. brojem P-132/2023, radi utvrđenja ništetnosti ugovora na temelju kojih je određena ovrha, može predstavljati prethodno pitanje u kontekstu rješenja ove pravne stvari, a sve u smislu odredbe članka 12. Zakona o parničnom postupku. Ističe kako odluka u predmetnom postupku ni na koji način ne može utjecati na ishod ovog spora, već iz razloga što se u ovom postupku ne može raspravljati o tim razlozima jer ih tužiteljica nije niti iznijela u žalbi. Tužiteljica, tamo ovršenica, upućena je u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samo zbog osporavanja visine, pa slijedom toga sud može u ovom postupku raspravljati samo o visini i ne može uopće raspravljati o ništetnosti predmetnog Ugovora o jednokratnom kreditu te Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a tužiteljici su omogućeni drugi mehanizmi zaštite njezinih prava u slučaju da uspije s tim zahtjevom. Čak i kad bi tužiteljica uspjela u sporu i dokazala ništetnost predmetnih poslova, isto ne bi dovelo do nedopuštenosti ovrhe po osnovi sporne visine dugovanja, radi čega se vodi postupa, već bi mogla po toj osnovi tražiti obustavu ovrhe u samom ovršnom postupku i/ili podnijeti žalbu nakon proteka roka. Dalje navodi da je određivanje prekida u ovoj pravnoj stvari protivno načelu ekonomičnosti, tim više se ima primijeniti u parnici koja je proizašla iz ovršnog postupka koji je hitan. U konkretnom slučaju ovršni se postupak vodi od 2019., a tužiteljica, tamo ovršenica, tek 2023. po prvi puta iznosi razloge navodne ništetnosti pravnog posla, i to temeljeno na neistinitom predočenju činjenica da bi bila potrošač, iako je ugovor zaključila kao obrtnik, za poslovne svrhe. U tom smislu, izolirani stav revizijskog suda u pojedinom predmetu (koji se ne podudara s ovim predmetom) ne može predstavljati izvor prava. Osim toga, nedvojbeno je da je konkretna odluka Rev- 3357/18 donesena u fazi ispitivanja značenja i dosega pravomoćnih utvrđenja iz kolektivnog spora „Franak“, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ, jer je nedvojbeno da tužiteljica nije potrošač i da je već pokrenula zasebnu parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora. Prvostupanjski sud je, ako je već odlučio da neće sam riješiti o ovom pitanju, jer ga eventualno smatra prethodnim pitanjem, morao iznijeti razloge zašto je tako odlučio tek u ovoj fazi postupka, odnosno zašto je odredio prekid nakon što je proveo cijeli postupak. Očito je da bi postupak lakše, brže i kvalitetnije proveo i okončao da je u presudi naprosto zauzeo stav o onom što smatra prethodnim pitanjem, umjesto da čeka pravomoćno okončanje kasnije pokrenutog postupka u kojem tužiteljica raznim procesnim manevrima odugovlači postupak. Sud je, vodeći se osobitim okolnostima predmeta, trebao iskoristiti mogućnost da sam riješi o ovom pitanju, ako ga uopće smatra prethodnim, umjesto da prekine postupak, što nužno produljuje njegovo trajanje za daljnjih nekoliko godina. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi;

- da je sud prvog stupnja, na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretninama solemniziranog 20. lipnja 2007. od strane javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba pod posl. brojem OV-10502/07- 1, s potvrdom ovršnosti, radi naplate novčane tražbine prednika ovrhovoditeljice u iznosu od 86.466,33 eura, zajedno sa zateznom kamatom, rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-1386/19-3 od 12. prosinca 2019. odredio predloženu ovrhu na nekretnini ovršenice, ovdje tužiteljice, upisanoj u [broj poduloška] KPU Zaprudski otok, u naravi stan br. 22 na V katu stambene zgrade u [adresa] u [adresa], površine 63,26 čm, sagrađene na k. č. [katastarska čestica], i to zabilježbom ovrhe na nekretnini u knjizi položenih ugovora, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom,

- da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. broj Gž Ovr-191/2020-6 od 16. ožujka 2021. odbio žalbu ovršenice protiv navedenog rješenja o ovrsi, kao neosnovanu, osim u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17. – u daljnjem tekstu: OZ), obzirom da je ovršenica prigovorila visini tražbine, posebno obračunate zatezne kamate,

- da je prvostupanjski sud zaključkom od 8. veljače 2021. ovršenicu uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ,

-da je tužiteljica 9. prosinca 2022. podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj navodi da je Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen 20. lipnja 2007. sklopljen između prednika tuženice RAIFFEISENLANDESBANK KARNTEN- RECHENZENTRUM UND REVISIONSVERBAND reg Gen.m.b.H., tužiteljice, kao vlasnice obrta [obrt], kao dužnika, jamca i založnog dužnika, te PR, kao jamca, ništetan, jer je sklopljen protivno hrvatskim zakonima, a da je ništetan i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama jer ga je u ime pravnog prednika tuženice potpisala neovlaštena osoba. Osim razloga ništetnosti, u tužbi ističe da prednik tuženice nije priložio obračun kamata koje potražuje, ili bilo kakav obračun iz kojeg bi bilo vidljivo koliko je tužiteljica otplatila na ime kredita pravnom predniku tuženice, koliko je pri tome pravni prednik uračunao na ime troška, i kojeg, na ime kamata i kojih, a koliko na ime glavnice, pa predlaže službenim putem od pravnog prednika tuženice zatražiti obračun potraživanja, te knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnost visine tražbine.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odredio prekid ovog postupka u kojem tužiteljica traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, smatrajući da rješenje spora koji se vodi pod posl. brojem P-132/2023 može predstavljati prethodno pitanje u kontekstu rješenja ove pravne stvari, pozivom na odredbu čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.), posebno kada se uzme u obzir i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci pod posl. brojem Rev- 3357/18 u kontekstu razloga nedopuštenosti ovrhe koji se mogu isticati u parnicama radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Prema odredbi čl. 213. st. 1. ZPP sud će prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12.).

8. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

9. Pobijanim rješenjem, po ocjeni ovoga suda, povrijeđene su procesnopravne odredbe iz čl. 213. st. 1. i čl. 12. st. 1. ZPP.

10. Naime, parnični sud, kada je za to ovlašten, nije dužan sam rješavati o prethodnom pitanju. Kad nađe da je to svrsishodno, ovlašten je prekinuti postupak dok se pravomoćno ne završi postupak pred tijelom pred kojim se o prethodnom pitanju rješava kao o glavnom, ili dok ne ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak postupka pred nadležnim tijelom.

10.1. Postupak u ovom predmetu vodi se radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, jer je ovdje tužiteljica izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Ovr-1386/19 ističući da nije vidljivo na koji je način ovrhovoditelj zaračunao zatezne kamate koje potražuje, niti je uz ovršni prijedlog priložio obračun zateznih kamata iz kojeg bi bilo vidljivo da je iste obračunao sukladno Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava. Upravo iz tog razloga ista je upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.

10.2. Međutim, po ocjeni ovog suda, pravomoćno okončanje postupka koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava sklopljenih između istih stranaka, obzirom na razlog upućivanja na parnicu na utvrđenje nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, ne predstavlja prethodno pitanje za rješenje spora u ovoj pravnoj stvari jer se u ovom postupku može raspravljati samo o onim razlozima zbog kojih je stranka upućena da pokrene parnicu, a što je u konkretnom slučaju problematiziranje načina obračuna zateznih kamata odnosno visine potraživanja od strane tužiteljice.

10.3. Naime, prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu.

10.4. Dakle, kada se iz ovršnog postupka ovršenika uputi na parnicu radi proglašenja da je ovrha nedopuštena, tužba se može utemeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a sud je u tako pokrenutoj parnici ograničen na raspravljanje upravo razloga zbog kojeg je ovršenik upućen u parnicu. U takvim parničnim postupcima nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti, a koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno zbog kojih ovršni sud ovršenika nije uputio na pokretanje parnice.

10.5. U tom smislu svakako treba ukazati na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Revd-5483/2021-2 od 6. srpnja 2022. dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke u odnosu na pitanje: "Da li je dopušteno ovršeniku, kada je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga kojeg je u žalbi činjenično obrazložio, u tužbi iznositi druge činjenice koje nije naveo u žalbi, a zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena?", te je odgovarajući na postavljeno pitanje, u revizijskoj odluci posl. broj Rev-610/2023-2 od 19. prosinca 2023., zauzeo slijedeći stav: "Sukladno odredbi čl. 52. st. 5. OZ u vezi sa čl. 53. st. 3. i 4. OZ, ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (u tom smislu i Rev 1901/2017- 3 od 17. rujna 2019.). Na izloženi način odgovoreno je na postavljeno pitanje.".

11. Slijedom navedenog, valjalo je pravilnom primjenom odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP i na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženice, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak,

12. U nastavku postupka prvostupanjski će sud odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, cijeneći razloge zbog kojih je ista upućena da pokrene parnicu protiv tuženika.

13. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. u svezi čl. 381. ZPP.

Zadar, 26. ožujka 2025.

Sudac

Eugen Škunca