Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-335/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu-Zvonimiru Jeliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelić, Čavlina, Zrinšćak i Sardelić u Zagrebu, protiv tuženika GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Karačiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2719/2021-37-48 od 10. travnja 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2719/2021-37-48, od 10. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da ugovor o zajmu i zalogu nekretnine sklopljen 27. prosinca 2016. godine između parničnih stranaka i ovjeren po javnom bilježniku nije nastao te je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 88/01, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. U bitnom tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno ocijenio provedene dokaze u postupku napose imajući u vidu iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka pri čemu bez valjanih razloga prihvaća iskaz tuženika i svjedoka ŽŠ.

2.2. Naime tužiteljica je u svom iskazu je životno i logično iskazala okolnosti i razloge sklapanja ugovora o zajmu što prvostupanjski sud dovoljno ne cijeni a mjesec dana nakon potpisivanja ugovora je potpisala i prijedlog za uknjižbu prava zaloga jer je vjerovala tuženikovom bratu koji je dugogodišnji prijatelj i odvjetnik njezine kćeri.

2.3. U pogledu dijela obrazloženja pobijane presude u kojem se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO) tužiteljica ističe da nije zaprimila pozajmljeni iznos od tuženika što je od odlučnog značaja bez obzira što ispunjenje činidbe ne spada u akt sklapanja ugovora.

2.4. Naime da je tužiteljica zaista dobila navedeni iznos koji je naveden u spornom ugovoru tada bi već u vrijeme sklapanja saznala da među strankama postoji nesporazum u pogledu iznosa zajma.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da ugovor o zajmu između parničnih stranaka nije nastao zbog nesporazuma.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o zajmu i zalogu nekretnine 27. prosinca 2015. godine ovjeren kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba poslovni broj Ovr- 39431/16 prema kojem je tuženik pozajmio tužiteljici iznos od 37.500,00 eura s rokom povrata do 30. lipnja 2017. godine a kao osiguranje povrata zajma je tužiteljica bila u obvezi dopustiti uknjižbu založnog prava na svojoj nekretnini odnosno da u slučaju neplaćanja zajma po dospijeću tuženik ostvaruje pravo na namirenje svoje tražbine iz vrijednosti založene nekretnine.

Tužiteljica je 30. siječnja 2017. godine postupajući po preuzetoj obvezi iz članka 6. ugovora potpisala prijedlog za uknjižbu založnog prava a iz dopisa od 17. svibnja 2018. je razvidno da je tuženik po punomoćniku pozvao tužiteljicu na povrat pozajmljenog iznosa.

7.1. Među strankama je sporno da li je ugovor uopće nastao zbog tvrdnje tužiteljice da se radi o nesporazumu odnosno da je tužiteljica pristala na pozajmicu od 37.00,00 kuna a ne 37.500,00 eura kao i to da li je primila pozajmljeni iznos od tuženika.

7.2. Radi utvrđenja ovih spornih činjenica prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka JŠ (unuka tužiteljice) i ŽŠ (brat tuženika) te je pravilnom ocjenom dokaza utvrdio neosnovanost tužbenog zahtjeva pozivom na odredbe članka 499. stavak 1. , 247. i 166. ZOO.

7.3. Cjenjeći iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bez obzira na svoju dob (72 godine) bila sposobna za rasuđivanje; da je iznos zajma zapravo bio potreban njezinoj kćeri (koja je trenutno na izdržavanju kazne zatvora), da tužiteljica nije uspjela dokazati svoju tvrdnju da je predmet ugovora o zajmu bio iznos u kunama a ne u eurima jer nije, između ostalog, čak niti dostavila rješenje porezne uprave na koje se poziva na činjeničnim navodima tužbe pri čemu smatra neuvjerljivim njezin navod iz iskaza kako ugovor nije niti pročitala prije potpisivanja.

Naime iz iskaza svjedoka ŽŠ koji je donio novac u kuću tužiteljice proizlazi da su u tom trenutku s njom bile njezina kći i unuka te zajednički prijatelj HŠ slijedom čega je nelogično i neuvjerljivo da nitko od navedenih osoba ne bi zajedno s njom pročitao ugovor i eventualno ju upozorio na valutu zajma. Prvostupanjski sud nadalje navodi da je tužiteljica nakon više od mjesec dana od potpisivanja ugovora potpisala i prijedlog za uknjižbu prava zaloga te tada nije problematizirala pozajmljeni isti iznos kao uostalom niti nakon zaprimanja opomene za povrat zajma od 17. svibnja 2018. godine.

Tužiteljica je podnijela tužbu u ovom predmetu tek nakon što je tuženik protiv nje podnio tužbu kod istoga suda radi naplate tražbine iz založene nekretnine.

7.4. Zaključno prvostupanjski sud ne prihvaća tvrdnje tužiteljice iz tužbe i njezin iskaz kao niti iskaz svjedokinje JŠ smatrajući neuvjerljivim i nelogičnim.

Pri tome pozivom na odredbe članka 247. i 166. ZOO navodi da do sklapanja ugovora sukladno načelu konsenzualnosti dolazi suglasnošću volja ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora pri čemu ispunjene ne ulazi u akt sklapanja slijedom čega tvrdnja tužiteljice da nije primila pozajmljeni iznos ne može biti razlog za utvrđenje kako ugovor nije niti nastao.

8. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8.1. Iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi kako tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da među strankama ugovor nije niti nastao zbog nesporazuma u pogledu valute pozajmljenog iznosa a tek naknadno u svom iskazu navodi kako novac od zajma nije niti primila u argumentaciji svoje tvrdnje.

8.2. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom dokaza iskaz tužiteljice cijenio kao neuvjerljiv i neživotan imajući u vidu druge provedene dokaze u postupku a napose priloženu dokumentaciju u spisu.

Po ocjeni i ovoga suda prilikom sklapanja ugovora među strankama nije došlo do nesporazuma u pogledu valute zajma jer je nelogično da tužiteljica nije pročitala ugovor čiji primjerak je svjedok ŽŠ donio tužiteljici u kuću (zajedno sa iznosom zajma), nadalje da isti ugovor nije pročitala niti prilikom ovjere kod javnog bilježnika a niti je reagirala pozivajući se na nesporazum prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu založnog prava u korist tuženika odnosno zaprimanjem opomene na vraćanje.

8.3. Sama činjenica dobi tužiteljice pri tome nije odlučna kao niti svrha zajma (za potrebe kćeri) obzirom na odredbu članka 10. stavak 1. ZOO prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa. Dakle sukladno navedenoj odredbi tužiteljica kao prosječna osoba a imajući u vidu vrstu ugovora i iznos zajma je bila dužna primijeniti barem minimalnu pažnju prilikom sklapanja ugovora odnosno u konkretnom slučaju ugovor barem pročitati pri čemu se napominje kako iz provedenih dokaza po ocjeni ovoga suda proizlazi da je tužiteljica ugovor zaista i pročitala.

8.4. Kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud isplata iznosa zajma od strane tuženika kao zajmodavatelja u konkretnom slučaju nije odlučna jer ispunjenje ne predstavlja akt sklapanja konkretnog ugovora te imajući u vidu da su se parnične stranke prilikom sklapanja ugovora dogovorile o iznosu zajma neosnovan je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da ugovor nije niti nastao.

Naime eventualna neisplata iznosa zajma je razlog za raskid ugovora a ne za utvrđenje kako ugovor nije niti nastao.

8.5. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora te uspjeh stranaka u postupku uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

9. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.

Vukovar, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin