REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-567/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2020/2024-59 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2020/2024-59 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2020/2024-59 od 7. siječnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21.796,11 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.068,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu umjesto pravilno Zakon o mirovinskom osiguranju. Ističe da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kada je tuženiku dosudio i trošak ranije vođenog, pravomoćno okončanog postupka te da tuženiku eventualno pripada trošak koji je nastao nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-635/2021 od 2. srpnja 2024.

3. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 21.796,11 EUR s osnove invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 27. rujna 2008. do 28. veljače 2017. tužiteljevom osiguraniku stradalom u prometnoj nezgodi 2. studenog 2007., a koju nezgodu je skrivio tuženikov osiguranik.

5. Sporna je i primjena materijalnog prava – odnosno koji zakon je mjerodavan za pitanje visine štete čiju naknadu je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika.

6. U ovoj pravnoj stvari rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-635/2021-3 od 2. srpnja 2024. prihvaćena je tužiteljeva revizija, ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj Pž-284/2018-4 od 14. listopada 2019. i presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-100/2015 od 24. studenog 2017., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pritom, odgovarajući na postavljeno pitanje revizijski sud je izrazio stajalište da uzročno – posljedična veza između protupravne štetne radnje za koju postoji odgovornost osobe štetnika i ozljede prouzročene tom štetnom radnjom nije prekinuta zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa kao protupravnog postupanja na strani oštećenika (tužiteljevog osiguranika). Ne radi se o isključivoj odgovornosti oštećenika za štetu koju trpi iz štetnog događaja (prometne nezgode), nego samo o njegovom doprinosu nastanku te štete u slučaju kada posljedice zbog kojih potražuje naknadu štete trpi samo od ozljeda zadobivenih u toj nezgodi, jer u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi nije bio vezan sigurnosnim pojasom te ako nije pridonio nastanku samog štetnog događaja.

7. U ponovnom postupku prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke utvrdio da je do prometne nezgode došlo jer je tuženikov osiguranik svojim vozilom prešao na suprotnu stranu kolnika po kojoj se kretao tužiteljev osiguranik, te je došlo do frontalnog sudara njihovih vozila pri čemu je stradao tužiteljev osiguranik.

8. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 151/04; dalje: ZSPC) vozač motornog vozila mora se kretati sredinom obilježene prometne trake, a prema odredbi čl. 47. st. 1. ZSPC-a vozilo se kreće desnom stranom kolnika.

9. Tuženikov osiguranik postupio je protivno navedenim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama kada je prešao na sebi lijevu stranu kolnika koja je bila namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera.

10. S druge strane, tužiteljev osiguranik postupio je protivno odredbi čl. 163. st. 1. ZSPC-a kojom je propisano da je vozač tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužan koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Budući da tužiteljev osiguranik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, takvo postupanje (nevezivanje sigurnosnim pojasom) bilo je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete, jer tužiteljev osiguranik, da je bio vezan sigurnosnim pojasom, ne bi zadobio ozljede (prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka – list. 124. – 125. spisa)

11. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski je sud, uzimajući u obzir postupanje tuženikovog osiguranika, tj. izuzetno opasnu radnju u prometu jer je svojim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, a što je dovelo do frontalnog sudara vozila tužiteljevog osiguranika i vozila tuženikovog osiguranika, kao i činjenicu da do ozljeda ne bi došlo u slučaju da je tužiteljev osiguranik koristio sigurnosni pojas, ocijenio da postoji odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štete u omjeru od 70%, dok je tužiteljev osiguranik pridonio šteti u omjeru od 30%.

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate.

13. Naime, u odluci EU suda poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014., izneseno je pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije od naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika, (područje koje je uglavnom uređeno nacionalnim pravom, presuda poslovni broj C-484/09 od **.**.2011. VCZ).

14. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju navedeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

15. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje“.

16. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

17. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari pravilno je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-u koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.“

18. Naime, odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

19. Stavkom 3. tog članka Zakona propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

20. Iz tužiteljevih obračuna razmjernog iznosa mirovine (koje je tužitelj kao dokaz dostavio u spis) ne može se utvrditi visina štete u smislu odredbe citirane čl. 27. ZOOP-a jer se taj razmjerni iznos mirovine odnosi na iznos mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu, kako to proizlazi iz tužiteljevih obračuna, a ne na visinu razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kako to određuje odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

21. Tužitelj nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a ni iznio činjenicu koliko iznosi razmjerni iznos mirovine određen u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, niti je predložio dokaze kojima bi se moglo utvrditi koliko iznosi takav razmjerni iznos mirovine (npr. financijsko vještačenje).

22. Slijedom svega navedenog, tužiteljevi žalbeni navodi nisu osnovani ni od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

23. Nije osnovan ni tužiteljev žalbeni navod da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kada je tuženiku dosudio i trošak ranije vođenog, pravomoćno okončanog postupka, jer su ranije pravomoćna odluka ovog suda poslovni broj Pž-284/2018-4 od 14. listopada 2019. kao i prvostupanjska odluka poslovni broj P-100/2015 od 24. studenog 2017. ukinute revizijskom odlukom poslovni broj Rev-635/2021-3 u kojoj je navedeno da će se o troškovima postupka odlučiti konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

24. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović