Poslovni broj: Us I-1036/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ČŽ, [adresa], 141. Brigade 20., Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ilica 335., radi izdavanja odobrenja za stalni boravak, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Klasa: UP/I-216-02/22-04/1364, Urbroj: 511-01-204-24-4 od 26. veljače 2024.
II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-02/22-04/1364, Urbroj: 511-01-204- 24-4 od 26. veljače 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj.
2.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu tužitelj navodi da osporavano rješenje tuženika nije na zakonu osnovano. Naime, u tužbi se navodi da je nesporno da je članku 156. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima propisano da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva. Nadalje, da je nesporno da je uvidom u Izvadak iz matice vjenčanih razvidno da su TŽ i SŽ, a sada UŽ, a koja je hrvatska državljanka, sklopili brak 01. travnja 2017. i da od tada neprekidno traje njihova bračna zajednica te da imaju zajedno i djecu, a što da bi značilo da podnositelj zahtjeva zakonito boravi na teritoriju Republike Hrvatske već skoro 7 godina. Podnositelj zahtjeva da je upoznat sa činjenicom da mu je privremeni boravak bio odobren do 07. travnja 2022., a razlog zbog čega je podnio zahtjev dana 11. travnja 2022. je da mu je **.**.2022. preminuo otac GŽ, te kao dokaz dostavlja Propratnica mrtvaca izdana od strane Kliničkog centra Crne Gore. S obzirom da je isti pokopan u Republici Srbiji to da je podnositelj zahtjeva kao njegov sin bio primoran organizirati kako prijevoz do Republike Srbije tako i organizirati sprovod, te da je u tom vremenskom periodu od 27. ožujka 2022. pa dok nije podnio predmetni zahtjev dana 11. travnja 2022., a kada se vratio u Republiku Hrvatsku, nije bio u mogućnosti podnijeti predmetni zahtjev, a što da je sasvim razumna činjenica i okolnost te da bi to trebalo uzeti u obzir. U Republiku Srbiju da je išao 27. ožujka 2022. jer mu je otac već tog dana bio u vrlo lošem zdravstvenom stanju. Ističe se da je prema odredbama Zakona o upravnom postupku razvidno da navedeno može biti opravdanje ukoliko se dođe do zakašnjenja podnošenja zahtjeva i to za nepuna 4 dana. Nadalje se ističe da je u navedenom periodu još uvijek bilo na snazi proglašeno stanje pandemije virusa Covid-19 pa da je i zbog tog razloga tužitelj bio mišljenja da ne mora produljivati trajanje dokumenata s obzirom da se i medijski tada još uvijek upozoravalo ljude da se ne okupljaju i da nisu dužní produljivati dokumente koji su im bili valjani prije nego što je stupila na snagu odluka o pandemiji. Ističe se da se ne radi o tome da je tužitelj u ijednom trenutku prestao boraviti u [adresa] nego da mu se u kritičnom trenutku, kada je trebao predati predmetni zahtjev, dogodio smrtni slučaj u bliskoj obitelji te da je zbog toga došlo do kašnjenja prilikom predaje navedenog zahtjeva. U obrazloženju pobijanog rješenja da se navodi da je očitovanje tužitelj podnio putem punomoćnika Bepa Marulića, odvjetnika u Splitu, ali tuženik navodi da nije poklonio vjeru dostavljenoj izjavi s obzirom da ju je dostavio odvjetnik Bepo Marušić, a koji da u navedenoj izjavi navodi da je punomoćnik tužitelja, ali da tuženiku nije dostavljena punomoć, a što da bi bio apsurdan razlog zbog čega nije poklonjena vjera izjavi očitovanju tužitelja. Bepo Marušić da je dostavio punomoć za zastupanje tužitelja u predmetnoj upravnoj pravnoj stvari, a navodi tuženika da to nije istina da su netočni i neistiniti, a uostalom, da odvjetnik Bepo Marušić nije dostavio punomoć, a dostavio je, upravno tijelo bilo bi ga dužno pozvati da to učini u zakonskom roku od 8 dana, a što da nije učinilo i stoga da nema nikakve zakonske osnove da se zbog samo tog razloga ne pokloni vjera očitovanju izjavi tužitelja. Navodi se i da je nesporno da je uz izjavu - očitovanje odvjetnik Bepo Marušić dostavio svu potrebnu dokumentaciju kao i dokaze kojima potkrjepljuje sve svoje navode kako iz predmetne Izjave - očitovanja tako i iz ove tužbe. Ističe se da tuženik nije uzeo u obzir i da ne obrazlaže u rješenju zašto i zbog čega se, a sve imajući u vidu nesporno činjenicu da je tužitelj podnio predmetni zahtjev još dana 11. travnja 2022., prvostupanjsko tijelo upravnom postupku uopće nije očitovalo u zakonskom roku od 60 dana nego da rješenje donosi tek dana 26. veljače 2024., dakle skoro dvije godine nakon podnošenja predmetnog zahtjeva, iako je zakonska odredba jasna te da je zauzet pravni stav Visokog upravnog suda RH da je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti rješenje u roku od 60 dana koje podnese bilo koja osoba i ukoliko prvostupanjsko tijelo ne donese nikakvo rješenje i ne poduzme nikakvu radnju u tih 60 dana, a što je u ovom upravnom postupku bio slučaj, tada da se smatra da je nastupila "šutnja administracije" odnosno da je prijedlog koji je podnesen prvostupanjskom upravnom tijelu odobren. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog spora sa pripadajućim kamatama.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbom osporavanim aktom tužitelju odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki propisanih odredbom članka 156. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22, 151/22) zbog prekida u kontinuitetu privremenih boravaka. Prilikom donošenja odluke o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za stalni boravak da je utvrđeno da je tužitelj imao odobren privremeni boravak od 24. svibnja 2017. do 07. travnja 2022., a sljedeći zahtjev za privremeni boravak da je podnijet 11. travnja 2022., koji da mu je odobren od 27. rujna 2022. do 27. rujna 2024., pa da je razvidno da je zahtjev za odobrenje stalnog boravka podnijet nepravovremeno. Slijedom navedenog, da je utvrđeno da tužitelj nije imao reguliran status putem instituta privremenog boravka od 07. travnja 2022. do 27. rujna 2022. Nadalje se navodi da je tijekom provođenja upravnog postupka, tužitelj zaključkom od 14. prosinca 2023. pozvan da dostavi svoju izjavu o nepravovremenom podnošenju zahtjeva. Kod tuženika da je zaprimljena tražena izjava 22. siječnja 2024. od strane odvjetnika Bepa Marušića, za kojeg da nije zaprimljena punomoć. U izjavi da nije osporeno nepravovremeno podnošenje zahtjeva ni činjenica da je tužitelj imao neregulirani privremeni boravak u navedenom razdoblju. Uvidom u spis predmeta da je utvrđeno da nije dostavljena punomoć odvjetnika Bepa Marušića, kako je i navedeno u pobijanom rješenju. Vezano za činjenicu zaključenja braka tuženik ističe da sama činjenica zaključenja braka s državljaninom Republike Hrvatske nije dovoljna za reguliranje statusa stalog boravka u Republici Hrvatskoj bez kontinuiranog i pravovremenog reguliranja privremenog boravka, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, čega da je svjestan i sam opunomoćeni odvjetnik. U odnosu na tužbene navode koji se odnose na COVID-19 tuženik ističe da je Zakonom o dopuni Zakona o strancima (Narodne novine" broj: 53/20), bilo propisano da državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola boravka za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19 ne mora podnijeti zahtjev za izdavanje nove biometrijske dozvole boravka, imajući u vidu tadašnje epidemiološke mjere (zbog izbjegavanja susreta stranaka u policijskim upravama i postajama), a koji da se nije odnosio na podnošenje zahtjeva za produljenje privremenog boravka, jer da se zahtjev mogao dostaviti policijskoj upravi/postaji poštom ili elektroničkom poštom. Budući da je navedeni zakon stavljen van snage Zakonom o strancima koji je stupio na snagu dana 01. siječnja 2021., to da je neosnovani navodi tužitelja. Tuženik također napominje da tužitelj i nadalje može nesmetano boraviti i raditi u Republici Hrvatskoj temeljem odobrenog privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s državljankom Republike Hrvatske te da uvijek može novim zahtjevom pokrenuti novi postupak u istoj upravnoj stvarni, jer da negativna rješenja ne stječu materijalnu pravomoćnost. Zaključno se navodi da je u provedenom upravnom postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje te da je pravilno primijenjena materijalno pravna norma te se predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4.U sporu je održavanjem rasprave 28. veljače 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
5.Tužitelj odnosno opunomoćenik istoga na raspravu nije pristupio već je opunomoćenik opravdao izostanak zbog svoje bolesti, te je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu. Rasprava je stoga održana u odsutnosti tužitelja odnosno opunomoćenika istog.
6.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao kod osporavanog rješenja te navodima iz odgovora na tužbu.
7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te istom priležećih isprava dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem njegova opunomoćenika iz upravnog postupka Bepa Marušića a vezano za dostavu punomoći u upravnom postupku, kao suvišan jer sud ocijenio da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.
8.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet ovoga spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
12.Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za stalni boravak pravilnom primjenom odredbe članka 156. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22).
13.Odredbom članka 1. st. 1. Zakona o strancima propisano je da se ovim Zakonom propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja (u daljnjem tekstu: državljani trećih zemalja) u Republici Hrvatskoj.
14.Odredbom članka 156. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva.
15.Iz navoda tužbe, odgovora na tužbu te iz obrazloženja osporavanog rješenja odnosno podataka spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi nespornim da je tužitelj imao odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj od 24. svibnja 2017. do 07. travnja 2022. te da je slijedeći zahtjev za privremeni boravak podnio dana 11. travnja 2022. Tužitelj izrijekom ne osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu da je tužitelju po navedenom zahtjevu privremeni boravak odobren od 27. rujna 2022. do 27. rujna 2024. Nadalje, proizlazi nespornim i da je tužitelj dana 19. travnja 2022. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak a koji zahtjev mu je osporavanim rješenjem odbijen.
16.Ovdje je ukazati na odredbu članka 62. stavkom 1. Zakona o strancima kojom je propisano da se zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka podnosi najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.
17.Kod nesporne činjenice da je tužitelj izbivao iz Republike Hrvatske, kako se to navodi i u tužbi, kroz razdoblje od 27. ožujka 2022. do 11. travnja 2022., kada je podnio zahtjev za produženje privremenog boravka (koji mu je, kako je to gore navedeno, odobren od 27. rujna 2022. do 27. rujna 2024., a što tužitelj nije izrijekom osporio), te da je predmetni zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj podnio dana 19. travnja 2022., to je jasno da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje stalnog boravka iz citirane odredbe članka 156. stavak 1. točka 1. Zakona o strancima.
18.Naime, institut stalnog boravka reguliran je kogentnim zakonskim odredbama Zakona o strancima i podrazumijeva jasne i nedvojbene te kumulativno određene pretpostavke za pozitivno odlučivanje o zahtjevu za stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj. Stoga tužiteljevo nesporno izbivanje iz Republike Hrvatske, kako je to gore navedeno, iz razloga koje navodi tužitelj, nisu od utjecaja za drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Ovo stoga što Zakon o strancima ne poznaje, niti propisuje mogućnost opravdanog razloga izbivanja.
19.Iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno da je tužitelj zaključkom tuženika od 14. prosinca 2023. pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave tog zaključka dostavi Izjavu o nepravovremenom podnošenju zahtjeva. Tuženik osobno takvu izjavu nije dostavio već je izjavu dostavio Bepo Marušić, odvjetnik u Splitu. Pregledom spisa je utvrđeno, a suprotno navodima u tužbi, da spisu tuženog tijela ne prileži punomoć koju bi tužitelj izdao odvjetniku Bepu Marušiću da ga zastupa u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu. No, činjenica je da se i u tom podnesku, kao i u predmetnoj tužbi, ne spori nepravovremeno podnošenje zahtjeva ni činjenica da je tužitelj imao neregulirani privremeni boravak u navedenom razdoblju odnosno da je došlo do prekida u kontinuitetu privremenog boravka. Slijedom navedenog ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati navedenog odvjetnika na okolnosti dostave punomoći za zastupanje tužitelja u upravnom postupku pa je taj dokazni prijedlog tužitelja odbijen.
20.Obzirom na sva prednja nesporna utvrđenja ovaj sud smatra da su bez osnova i tužbeni navodi koji se odnose na COVID 19 te, da bi se izbjeglo suvišno ponavljanje, ovaj sud upućuje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, a posebno na to da je tužitelj zahtjev mogao dostaviti policijskoj upravi/postaji poštom ili elektroničkom poštom, a što isti nije učinio.
21.Iz podataka spisa proizlazi nespornim da je tužitelj dana 01. travnja 2017. zasnovao brak sa SŽ. No, obzirom na citirane zakonske odredbe te sva prednja utvrđenja, a posebno činjenicu da u konkretnom slučaju nije kontinuirano i pravovremeno reguliran privremeni boravak, činjenica zaključenja braka sa državljankom Republike Hrvatske nije dovoljna za reguliranje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, kako to pravilno navodi i tuženik u odgovoru na tužbu.
22.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe te sva prednja utvrđenja, osporavano rješenje je zakonito. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te sačinjeno sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21). Tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
23.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
24.Budući tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga i za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 26. ožujka 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju putem opunomoćenika,
-tuženiku,
-u spis.
