Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-45/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Mrčeliću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepanu Čaljkušiću, odvjetniku iz Podstrane, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3536/2017-49 od 30. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3536/2017-49 od 30. listopada 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljici preda u suposjed potkrovlje površine 53,93 m2 (stvarne površine 127,06 m2), te u točki II. izreke,

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je određen način na koji će tuženica predati tužiteljici suposjed tako da se sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva iz točke I. izreke prvostupanjske presude koji glasi: „…na način da ukloni drvena ulazna vrata označena na skici sudskog vještaka Srećka Zurića slovima A-B i markirana žutom bojom koja se nalaze na ulazu u predvorje prvog kata nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], dok je u protivnom tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude angažirati treće osobe da uklone navedena drvena ulazna vrata, a sve o trošku tuženice.“.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženici HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana preda u suposjed tužiteljici ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], potkrovlje površine 53,93 m2 (stvarne površine 127,06 m2) na način da ukloni drvena ulazna vrata označena na skici sudskog vještaka Srećka Zurića slovima A-B i markirana žutom bojom koja se nalaze na ulazu u predvorje prvog kata nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], dok je u protivnom tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude angažirati treće osobe da uklone navedena drvena ulazna vrata, a sve o trošku tuženice.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.626,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO- a, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 29. studenog 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te ju obveže na naknadu troškova tuženici ili da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da prvostupanjski sud nije ocijenio navode tuženice o stjecanju prava vlasništva na predprostoru ispred njezinog stana na prvom katu.

5.1. Točno je da prvostupanjski sud se nije osvrnuo na navode tuženice koji se odnose na stjecanje prava vlasništva na predprostoru ispred njezinog stana na pravom katu, ali time nije učinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pitanje vlasništva predprostora nije bilo predmet spora niti je od bilo kakvog utjecaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Prvostupanjska odluka je jasna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima, odnosno priloženim ispravama u spisu, te je pobijanu odluku moguće ispitati.

5.2. Druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a nisu učinjene.

6. Tužiteljica traži predaju u suposjed potkrovlja zgrade kao zajedničkog dijela zgrade u kojoj tužiteljica i tuženica imaju svoje stanove, jer da ju je tuženica postavljanjem vrata na dijelu hodnika ispred svojeg stana na prvom katu, a od kojih tužiteljica nema ključ, isključila iz posjeda zajedničkog dijela zgrade. Tužbenim zahtjevom traži i da se odredi točan način na koji će joj tuženica vratiti u suposjed potkrovlja.

6.1. Tuženica je osporila osnovu tužbenog zahtjeva smatrajući da su njezini prednici stekli vlasnički posjed na hodniku ispred stana tuženice na prvom katu, o čemu prilaže dokaze. Tvrdi da ona tužiteljici ne brani suposjed potkrovlja jer da tužiteljica samo mora zatražiti ključ od vrata.

6.2. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su tužiteljica i tuženica suvlasnice zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da zgrada nije etažirana, da tužiteljica i tuženica koriste fizički odijeljene dijelove nekretnine (tužiteljica stan u prizemlju, a tuženica stan na prvom katu), da je potkrovlje, odnosno tavanski prostor iznad stana tuženice, u suvlasništvu stranaka, odnosno zajednički dio zgrade.

6.3. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je zgrada ukupne površine 120 m2 i da su kao suvlasnici upisani MD u 20/100 dijelova, ovdje tuženica HD udova NDĆ u 25/100 dijelova, ŽD pok. NDĆ u 25/100 dijelova i ovdje tužiteljica ND u 30/100 dijelova.

6.4. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se u potkrovlje ulazi kroz otvor na stropu predvorja koji je dimenzija 70 x 70 cm, u koje se može ući jedino postavljanjem pokretnih ljestvi. Predvorje da je u naravi zatvoren prostor i u isto se ulazi sa završetka stepeništa gdje postoje drvena ulazna vrata sa bravom, a koja vrata se zaključavaju i na vratima se nalazi natpis „D.

6.5. Iz iskaza saslušanih svjedoka koji su navedeni u prvostupanjskoj odluci proizlazi da se ispred stana tuženice nalazi manja lođa koja je zatvorena, da su istu zatvorili prednici tuženice te da je navedena lođa sastavni dio stana ispred koje se nalazi.

6.6. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su njezini roditelji kupili stan u prizemlju oko 1966. i da je u to vrijeme bila slobodna komunikacija do potkrovlja. Kasnije da su prednici tuženice ogradili hodnik ispred svoga stana i zatvorili ulaz tako da se u tavanski prostor ne može ući bez ulaska u predprostor jer tužiteljica ne posjeduje ključ od vrata, čime joj je onemogućen ulaz u potkrovlje.

6.7. Iz iskaza tuženice i njezinog sina BD, koji je saslušan kao svjedok, proizlazi da tužiteljica može doći do potkrovlja iako nema razloga koristiti isti, ali da se prije toga mora obratiti tuženici ili njezinom sinu.

6.8. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je potkrovlje, odnosno tavanski prostor iznad stana tuženice zajednički dio zgrade, odnosno dio zgrade u pogledu kojeg suvlasnici nisu među sobom podijelili vlasničke ovlasti. Stoga u pogledu tog dijela nekretnine da svaki suvlasnik smije izvršavati sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Kako tužiteljica ima pravo na suposjed tavanskog prostora, to da je ovlaštena zahtijevati predaju tavanskog prostora u suposjed i uklanjanje svih prepreka.

6.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina troška utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj138/23.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za iznos predujma za provođenje očevida.

7. U svojoj žalbi tuženica navodi kako prvostupanjski sud nije ocijenio okolnost da je tuženica vlasnik ostakljene verande na prvom katu zgrade, odnosno prostora ispred njezinog stana, a o čemu da je priložena izjava javnog bilježnika Brune Katalinića iz Splita od 9. ožujka 1962. iz koje proizlazi da je prednica tuženice sklopila kupoprodajni ugovor 22. kolovoza 1936. temeljem kojeg je stekla pravo vlasništva stana na prvom katu, a dodatnim ugovorom od 26. kolovoza 1939. da je kupila i „počivalište“ ispred stana na prvom katu kojeg je također postala vlasnica jer je prodavatelju ŠD prednica tuženice isplatila 20.000,00 dinara. Ovo da proizlazi i iz potvrde javnog bilježnika Brune Katalinića broj 1315 o tome da je od prednice tuženice primio iznos od 20.000,00 dinara s naslova isplate ŠD. Navedeno da je bitno jer da je tuženica vlasnica predprostora ispred svoga stana, a sa čim je bila upoznata i tužiteljica prilikom sastavljanja elaborata o etažiranju iz 2013. gdje je navedeni predprostor označen kao dio stana u vlasništvu tuženice i ŽD. Nadalje, da nisu saslušani svi svjedoci koje je predložila tuženica, a upravo na okolnost da je ona vlasnica predprostora ispred svoga stana na prvom katu. Vrata na ulazu u predprostor da su stavljena najkasnije 1970-ih godina, te da im nitko od drugih vlasnika stanova u navedenoj zgradi nije osporavao pravo vlasništva na navedenom predprostoru. Ne spori da bi drugi suvlasnici nekretnine, dakle i tužiteljica, imali pravo služnosti prolaza na spornom predprostoru da bi ušli u potkrovlje, ali da bi sud morao voditi računa da ta služnost najmanje opterećuje vlasnika. Stoga da bi uklanjanje predmetnih vrata bilo nerazmjerno teretno za tuženu i njezinog sina i time se ne bi ostvarila svrha služnosti nego bi se u potpunosti lišilo tuženicu i njezinog sina posjeda i uporabe njihovog predprostora. Tužiteljici da nije onemogućen pristup u potkrovlje jer da će tuženica ili njezin sin na poziv tužiteljice otključati vrata na ulazu u predprostor kako bi tužiteljica mogla do tavanskog prostora. Također se inzistira na prigovoru pasivne legitimacije, odnosno tuženica smatra da kako ona nije jedini vlasnik i posjednik spornog predprostora, već je to i njezin sin ŽD, da je i on trebao biti obuhvaćen na tuženičkoj strani.

8. Predmet ovog postupka nije predaja u suposjed predprostora ispred stana tuženice, a koji predprostor je prije nego što je ograđen od strane prednika tuženice i prije nego što su stavljena vrata predstavljao dio hodnika ispred stana na prvom katu. Predmet postupka je predaja u suposjed potkrovlja, a do kojeg se može doći samo kroz otvor na stropu koji se nalazi unutar ograđenog predprostora ispred stana tuženice. Zbog toga, po ocjeni ovog suda, nisu bitni navodi žalbe kojima se želi dokazati kako su tuženica i njezin sin suvlasnici i suposjednici navedenog predprostora, a zbog čega su imali pravo isti ograditi i zaključati u odnosu na ostale suvlasnike.

8.1. Tuženica nadalje tvrdi da ona ne brani tužiteljici suposjed potkrovlja, ali nije voljna istoj omogućiti da dođe do tog prostora u bilo koje vrijeme, neovisno o njezinoj volji, s obzirom da izjavljuje kako je točno da je ulaz u predprostor zaključan, ali da po zahtjevu tužiteljice, ukoliko ista bude imala potrebu ući u potkrovlje, će joj ona ili njezin sin ŽD dati ključ, ali ne za stalno, nego samo kada to tužiteljica bude zatražila.

8.2. Na taj način tuženica je doista isključila tužiteljicu iz suposjeda potkrovlja, jer ono tužiteljici nije dostupno u svako vrijeme, jer ovisi o volji tuženice, odnosno o tome hoće li joj ona dati ključ ili ne.

8.3. Člankom 46. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. i 81/15. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasništva. Dakle, i zahtjev za suposjedovanje ukoliko bi drugi suvlasnik isključio suvlasnika iz posjedovanja nekretnine u suvlasništvu. Potkrovlje je zajednički prostor, odnosno predstavlja zajedničke dijelove zgrade na kojemu postoji suvlasništvo i tužiteljice i tuženice, te je zaključavanjem vrata na ulazu u predprostor iz kojeg se ulazi na prostor tavana, a bez davanja ključa od vrata tužiteljici, tuženica istu isključila iz suposjeda potkrovlja.

8.4. Zbog toga je njezin zahtjev osnovan u dijelu u kojem traži da se naloži tuženici da tužiteljici preda u suposjed potkrovlje u navedenoj zgradi.

8.5. Međutim, nije osnovan dio tužbenog zahtjeva, a kojeg je prvostupanjski sud usvojio i kojim je određen način na koji će se uspostaviti suposjed tužiteljice u odnosu na potkrovlje zgrade. Po ocjeni ovog suda, kada se radi o tužbi za predaju u suposjed ili za predaju u posjed, tada tužiteljica ne bi imala pravo određivati način na koji će se uspostaviti posjedovno stanje, odnosno na koji način će drugi suvlasnik omogućiti tužiteljici suposjedovanje. U konkretnom slučaju tužiteljica je tražila da se uklone drvena ulazna vrata koja odvajaju predprostor ispred stana tuženice od stepenica i koja se zaključavaju, a ključ ima samo tuženica. Suposjed se može uspostaviti ne samo uklanjanjem vrata nego i na način koji bi bio manje tegoban za samu tuženicu, a to je predajom ključa od navedenih vrata, a što tuženica sada odbija. Dakle, ocjena je ovog suda da se ovakvom tužbom ne bi mogao određivati način na koji će se uspostaviti posjedovno stanje. Zbog toga je u tom dijelu preinačena pobijana odluka i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

8.6. Tužiteljica je tvrdila da ju je tuženica kao suvlasnik zgrade onemogućila u suposjedovanju potkrovlja, te je tužbu podnijela samo protiv nje. Tužiteljica ne tvrdi da ju je u tome onemogućio bilo tko od drugih suvlasnika, pa niti sin tužiteljice ŽD, koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao jedan od suvlasnika, zbog čega ne stoji tvrdnja tuženice da bi tužbom trebao biti obuhvaćen i njezin sin.

8.7. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška, s tim što iako je povodom žalbe djelomično preinačena prvostupanjska presuda, to nije od utjecaja na odluku o parničnom trošku, a niti na odluku o zahtjevu za naknadu troškova žalbe. Ovo stoga što je temeljni tužbeni zahtjev predaja u suposjed s kojim je tužiteljica uspjela, dok nije uspjela u dijelu u kojem je određen način na koji će se uspostaviti suposjed, a ne radi se o dijelu tužbenog zahtjeva koji je samostalan i koji je na bilo koji način utjecao na uspjeh stranaka u postupku.

9. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je pobijana odluka preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković