Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-704/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-556/2018-33 od 18. siječnja 2021. u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se u većem dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća te se u pobijanom dijelu (dio točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi neimovinsku štetu u iznosu od 1.146,06 EUR sa zateznom kamatom koja teće od 19. listopada 2018. pa do isplate i dio točke I. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn- 556/2018-33 od 18. siječnja 2021.

a) preinačava:

- u pobijanom dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 1.146,06 EUR zakonske zatezne kamate za razdoblje od 19. listopada 2018. do 8. srpnja 2020., tako da se u tom dijelu zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata odbija kao neosnovan.

b) potvrđuje:

- u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi neimovinsku štetu u iznosu od 1.146,06 EUR sa zateznom kamatom koja teće od 9. srpnja 2020. pa do isplate.

- u dijelu točke I. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naknaditi tužitelju HJ trošak revizijskog postupka u iznosu od 862,50 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-556/2018-33 od 18. siječnja 2021. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje da isplati tužitelju HJ iznos od 17.419,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 14.955,00 kn od 19. listopada 2018. do isplate, a na iznos od 2.464,00 kn od 18. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.886,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20.2.2018. do isplate, zakonske zatezne kamate na iznos od 14.955,00 kn od 20.2.2018. do 18.10.2018., zakonske zatezne kamate na iznos od 2.464,00 kn od 20.2.2018. do 17.1.2021. te naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.927,12 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.775,00 kn, kao neosnovan."

2. Pravodobnom i dopuštenom žalbom tuženik pobija točku I. i III izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 ,114/2022 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud u pobijanom dijelu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3.. Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba je u većem dijelu neosnovana, a u manjem dijelu djelomično osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja kao i neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koju je pretrpio kao posljedicu prometne nesreće. Prometna nesreća se dogodila 26. kolovoza 2016., a tužitelj je kao suvozač u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] zadobio tjelesne ozljede kada je vozilo reg oznake [registarska oznaka]/[registarska oznaka]/ prešlo iz suprotnog kolničkog traka te udarilo u vozilo u kojem se nalazio tužitelj.

6. Tužitelju je na ime pretrpljene štete bio isplaćen iznos od 13.950,00 kn, prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao iznos od 7.270,00 kn od čega na ime neimovinske štete 5.550,00 kn, a na ime imovinske štete 1.720,00 kn i to na ime tuđe pomoći i njege 1.500,00 kn, a za troškove liječenja iznos od 220 kn.

6.1 Nakon primitka tužbe tužitelju je na ime troškova liječenja isplaćen iznos od 220 kn pa je tužitelj za taj iznos povukao tužbu čemu se tuženik nije protivio tako da je tužbenim zahtjevom od 11. travnja 2018. potraživao ukupno iznos od 7.050,00 kn i to 5.550,00 kuna na ime neimovinske štete, a 1.500,00 kn na ime imovinske štete, tuđe pomoći i njege.

6.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 28. svibnja 2020. godine preinačio tužbeni zahtjev na način da je povećao tužbeni zahtjev za 1.510,00 kn te potražuje ukupno iznos od 8.560,00 kuna, (prema specifikaciji iz podneska), a od toga na ime neimovinske štete iznos od 6.320,00 kn, (što je za 770 kn više na ime neimovinske štete od zahtjeva postavljenog po toj osnovi u tužbi), a na ime tuđe pomoći i njege 2.240,00 kn (što je više za 740 kn od prvotnog zahtjeva).

6.3 Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim medicinskim vještačenjem utvrđene nove činjenice, a što je u konkretnom slučaju preinaka tužitelja od 28. svibnja 2020. je po shvaćanju ovog suda iznimka predviđena u članku 190. stavak 2. ZPP-a te je ista dopuštena.

6.4 Podneskom od 9. srpnja 2020. godine tužitelj je pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade ponovno povećao tužbeni zahtjev za 10.359,00 kn tako da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 18.919,00 kn. Prema specifikaciji proizlazi da na ime neimovinske štete potražuje iznos od 16.455,00 kn, što je za 10.135,00 kn više od zahtjeva postavljenog podneskom od 28. svibnja 2020. a na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 2.464,00 kn što je 224 kn više od ranijeg potraživanja po toj osnovi.

6.5. Potrebno je istaknuti kako je u odluci ovog suda broj Gž 7141/2021-2 od 11. listopada 2023., odlučeno na način da je tuženikova žalba djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana te je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-556/2018-33 od 18. siječnja 2018. potvrđena u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 838,81 EUR/6.320,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 736,61 EUR/5.550,00 kn teku od 19. listopada 2018., a na iznos od 102,20 EUR/770,00 kuna od 28. svibnja 2020. do isplate, te u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime imovinske štete iznos od 297,30 EUR/2.224,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2021. do isplate kao i u točki III. izreke kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. Istom odlukom preinačena je točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 102,20 EUR/770,00 kn zakonske zatezne kamate za razdoblje od 19. listopada 2018. do 27. svibnja 2020. tako da se u tom dijelu zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata odbio kao neosnovan, a preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka postupka. Istom odlukom nije dopuštena preinaka tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 9. srpnja 2020. te je pobijana presuda ukinuta u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 1.146,06 EUR/8.635,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2018. do isplate, kao i u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju na ime imovinske štete iznos od 29,73 EUR/224,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2021. do isplate.

6.6. Tužitelj je protiv odluke broj Gž 141/2021-2 od 11. listopada 20223. u dijelu kojem nije dopuštena preinaka tužbe podneskom od 9. srpnja 2020., u dijelu kojim je ukinuta prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 1.146,06 EUR/8.635,00 kn te u pogledu troškova postupka podnio prijedlog za dopuštenje revizije te naknadno reviziju, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev 687/2024-2 od 28. svibnja 2024. u navedenom djelu ukinuo drugostupanjsku odluku i predmet u tom dijelu vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odluci VSRH izražen je stav da tužitelj može preinačiti tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske održane 5. svibnja 2020 i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu članka 190. stavka 2. ZPP, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke u tijeku.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja, dok je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva,

- da je radi utvrđenja opsega i visine štete proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Predragu Paviću,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj prilikom pada zadobio tjelesne ozljede natučenja glave i istegnuće paravertebralnih mišića vratne i slabinske kralježnice, a trpio je primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja tužitelj je trpio tzv. sekundarni strah i to strah jačeg intenziteta koji je trajao 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, a kasni strah koji se odnosi na zabrinutost za ishod liječenja je trajao 2 mjeseca te da je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna i manjeg intenziteta u trajanju od 6 tjedana,

- da kod tužitelja postoji trajno smanjenje životne aktivnosti za 5% u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morat ulagat pojačane napore u svakodnevnom životu,

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno prva 4 tjedna po ozljeđivanju, a potom 2 sata dnevno sljedeća 2 tjedna odnosno ukupno 112 sat.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je tužitelju na temelju članaka 1045. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO), na ime pretrpljene štete dosudio novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 17.419,00 kn od čega na ime imovinske iznos od 2.464.00 kn, a na ime naknade za povredu prava osobnosti kao neimovinske štete iznos od 14.955,00 kn.

9. U konkretnom slučaju, u pogledu glavne stvari, preostalo je za odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatom iznosa od 1.146,06 EUR/8.635,00 kn, koji je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen na ime naknade neimovinske štete.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti, pa niti onu iz točke 6. na koju posebno ukazuje tuženik.

11. Time što tuženiku nije dostavljen tužiteljev podnesak od 9. srpnja 2020., isti nije onemogućen u raspravljanju jer se suštinski radi o istom zahtjevu kao u onom postavljenom u tužbi, odnosno taj, sad povećani zahtjev, temelji se na istoj, suštinski neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one o kojoj se do tada u postupku raspravljalo. Štoviše tužitelj je na ročištu glavne rasprave održane 3. prosinca 2020. izjavio kako ostaje kao u tužbi i tužbenom zahtjevu specificiranom podneskom od 9. srpnja 2020., a tuženik se očitovao kao u tužbi, nakon čega je ročište na kojem je saslušan vještak uredno nastavljeno.

12. Iako je prešutno dopustio preinaku tužbe od 9. srpnja 2020., prvostupanjski sud je pravilno postupio jer je zbog promjene Orijentacijskih kriterija nakon zaključenja prethodnog postupka na temelju članka 190. stavka 2. ZPP dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

13. Ispravan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada i pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 1.984,87 EUR/14.955,00 kn, koja je odmjerena u skladu s Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a uzimajući u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i dobi tužitelja, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1110. stavak 2. ZOO-a).

14. Međutim, na iznos od 1.146,06 EUR/8.635,00 kn, a za taj iznos je tužitelj podneskom od 9. srpnja 2020. povećao tužbeni zahtjev, zakonske zatezne kamate tužitelju pripadaju na temelju članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., i 152/14.- dalje u tekstu: ZOOP) koji se primjenjuje u ovoj stvari kao lex specialis odnosno od dana kada je za taj iznos uvećan tužbeni zahtjev, pa je u tom dijelu, u odnosu na dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata, potrebno preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.146,06 EUR/8.635,00 kn za razdoblje od 19. listopada 2018. do 8. srpnja 2020.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita i pravilno donesena radi čega je u tom dijelu žalbu valjalo odbiti na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. Tuženik je u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporedne tražbine-zateznih kamata, pa mu ne pripadaju troškovi sastava žalbe, na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

17. Na temelju članka 161. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavka 1. ZPP tužitelju je dosuđen trošak revizijskog postupka koji se sastoji od troška za sastav prijedloga za reviziju i revizije u ukupnom iznosu od 562,50 EUR te troška sudske pristojbe na prijedlog za reviziju i reviziju u zatraženom iznosu od 300,00 EUR, što ukupno iznosi 862,50 EUR koliko je i dosuđenom pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude.

Dubrovnik, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi