REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VH, radi prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojeg brani Stjepan Gomerčić, odvjetnik iz Čazme, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Čazma broj: 511-02-06/05-5-90-1/2021. od 11.9.2021., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i branitelja te podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i R, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, ostali podaci nepoznati, prekršajno osuđivan,

k r i v j e

I što je dana 10. rujna 2021., u 23:30 sati, u ulici Franje Vidovića 77. u Čazmi, upravljao osobnim automobilom registarske oznake i broja [registarska oznaka], te se odbio podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava radi provjere prisutnosti alkohola u organizmu,

dakle, kao vozač motornog vozila u prometu na cesti odbio se podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti,

pa je time počinio prekršaj iz članka 282. stavka 4. u vezi stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA OD 1.100,00 EURA (tisuću sto eura).

II

Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom zadržavanja u policiji u trajanju od 2 dana, koje se izjednačuje sa iznosom od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa), tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 1.020,36 eura (tisuću dvadeset eura i trideset šest centi).

III Na temelju članka 33. stavka 1o. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se temeljem članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.

Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 680,24 eura (šesto osamdeset eura i dvadeset četiri centa), u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

IV Na temelju članka 58. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, u vezi članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljeniku se izriče zaštitna mjera ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM « B « KATEGORIJE U TRAJANJU OD 3 (tri) MJESECA, time da zaštitna mjera počinje teći od dana izvršnosti presude.

V Na temelju članka 298. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. 105/04), u trajanje izrečene zaštitne mjere uračunat će privremeno oduzimanje vozačke dozvole u trajanju od 1 dan, a na temelju pravomoćne naredbe o određivanju mjere opreza.

VI Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Čazma podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog broj: 511-02-06/05-5-90-1/2021. od 11.9.2021., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Nakon provedenog postupka donesena je prvostupanjska presuda kojom je okrivljenik oglašen krivim za inkriminirani prekršaj, ali je povodom žalbe okrivljenika, Visoki Prekršajni sud u Zagrebu ukinuo navedenu presudu, u vezi čega je proveden ponovni postupak.

3. Iako je spomenutim ukidnim rješenjem utvrđena bitna povreda postupka u smislu povrede prava na obranu okrivljenika zbog činjenice da je na glavnoj raspravi ispitan svjedok bez prisutnosti okrivljenika i njegovog branitelja koji su za isto ročište zatražili odgodu radi spriječenosti pristupa na to ročište te time nije poštovano načelo kontradiktornosti, sud je u ponovljenom postupku ponovno proveo glavnu raspravu također bez prisutnosti okrivljenika i njegovog branitelja bez obzira na činjenicu da je samo jedan dan prije glavne rasprave branitelj zatražio novu odgodu tog ročišta zbog svoje spriječenosti te činjenice kako je okrivljenik privremeno nesposoban za rad te se nalazi na bolovanju. Naime, bez obzira na priloženu potvrdu Doma zdravlja Bjelovarsko-Bilogorske Županije na ime okrivljenika iz koje proizlazi da se nalazi na bolovanju prema preporuci liječnika počevši sa danom 24.3.2025., sadržaj navedene potvrde nije dostatan za zaključak da je okrivljenik zbog zdravstvenog statusa onemogućen pristupiti na glavnu raspravu, posebno kada se iz spomenute potvrde ne razabire uslijed kakvih zdravstvenih problema je okrivljenik nesposoban za rad da bi se moglo zaključiti kako je on fizički onemogućen pristupiti na glavnu raspravu kod suda. Isto tako, paušalno je i neprihvatljivo opravdanje branitelja za izostanak sa glavne rasprave zbog poslovnih obaveza, jer na taj način uvijek i u pravilu može ispričati svoj izostanak, kod čega treba napomenuti da branitelj u prethodnom prvostupanjskom postupku nije pružio nikakav razlog za svojim izostankom sa glavne rasprave na koju je očito mogao pristupiti, bez obzira na eventualnu spriječenost samog okrivljenika. S druge strane i prethodni zahtjev za odgodom glavne rasprave podnesen je sudu samo jedan dan prije njezinog održavanja opravdan poslovnim obavezama i organizacijom posla u tvrtki gdje je okrivljenik zaposlen. Time je krajnje indikativno da okrivljenik u oba navrata upravo jedan dan prije rasprave postaje onemogućen pristupiti sudu, kod čega je sasvim jasno i notorno da na taj način nebrojeno puta može tražiti ispriku i opravdanje za ne pristup sudu sa iznošenjem provizornih razloga koji opravdavaju njegov izostanak. Zbog svega iznesenog sud smatra da na opisani način okrivljenik svakako pokušava nepotrebno odugovlačiti sudski postupak i opstruirati ga, tim više što djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret datira iz rujna 2021.

4. Okrivljeni VH je isključivo u prethodnom prvostupanjskom postupku iznio pisanu obranu u kojoj navodi da je točno da je kritične zgode upravljao osobnim vozilom te su prilikom kontrole policijski službenici zatražili od njega ispitivanje na prisutnost alkohola, ali ih je on upozorio da je pod virozom i da nije konzumirao alkohol. Predlagao im je još da se podvrgne ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi i urinu, ali su odbili.

5. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao na glavnoj raspravi u svojstvu svjedoka RH, kao policijskog službenika koji je utvrđivao prekršaj na strani okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti za okrivljenika te izvješće.

6. Ispitani RH iskazuje da je kritične zgode u kasnim večernjim satima bio u smjeni sa kolegicom ĆH te su bili stacionirani u blizini benzinske crpke u ulici Franje Vidovića Čazmi. Prema njima nailazilo je nepoznato osobno vozilo od pravca centra Čazme i vozilo se nije pravilno kretalo sredinom desne prometne trake već je povremeno izlazilo iz trake kojom se moralo kretati, što je ukazivalo na nedopuštenu vožnju vozača. Radilo se o osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka], marke BMW 3 sive boje, kako je naznačeno u njegovim bilješkama, te je to vozilo zbog naprijed navedenog razloga zaustavio u kontroli prometa, nakon čega je iz vozačke dozvole utvrdio identitet vozača i radilo se o okrivljeniku VH. Tokom komunikacije s njim jasno je zaključio da otežano govori i osjetio se zadah na alkohol, zbog čega je vozaču ponudio provođenje alkotestiranja radi utvrđenja stupnja opijenosti. Okrivljenik je takav zahtjev izrijekom odbio bez pružanja obrazloženja, posebno da bi se izjašnjavao o ikakvim zdravstvenim problemima zbog kojih ne bi mogao koristiti mjerni uređaj odnosno alkometar. Kod toga ističe da je okrivljeniku dao uputu o tome kako je potrebno koristiti mjerni uređaj te da odbijanje alkotestiranja predstavlja težak prekršaj u prometu. Usprkos tome nakon primljenih upozorenja okrivljeni nije promijenio svoju odluku. Također je siguran da okrivljenik nije tražio niti inzistirao na vađenju krvi i urina kao drugoj metodi kojim bi se utvrdio stupanj njegove etiliziranosti, jer bi to svakako naznačio u samom zapisniku o provedenom testiranju. Osim toga, prilikom neopravdanog odbijanja alkotestiranja niti ne postoji obaveza službene osobe da vozača uputi na analizu krvi i urina čak i za slučaj da on to zatraži, što se ovdje ipak nije dogodilo. U tom smislu je zbog neopravdanog odbijanja alkotestiranja sačinio zapisnik u kojem je to jasno naznačio, nakon čega je okrivljenik bez stavljanja primjedbi sadržaj takvog zapisnika potpisao.

7. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode u naznačeno vrijeme i na opisanoj lokaciji upravljao spomenutim osobnim vozilom.

8. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je okrivljenik tom prilikom bez razloga i izričito odbio podvrgnuti se ispitivanju na prisutnost alkohola u organizmu.

9. Na temelju svih provedenih dokaza sud je na nesumnjiv način utvrdio da je okrivljenik postupao protupravno u prometu na način kako mu se to inkriminira optužnim aktom.

10. Okrivljenik se o činjeničnim navodima izjasnio na način da se ne smatra krivim za predmetni prekršaj time da je u jedinoj pisanoj obrani naznačio kako su predmetne zgode nakon zaustavljanja u kontroli prometa službene osobe od njega zatražili ispitivanje na prisutnost alkohola u organizmu, kada ih je on upozorio da ima zdravstvenih problema zbog viroze i da nije stoga konzumirao alkohol već voćne sokove, a ujedno zbog virusa Covid-19 nije želio provoditi takvo testiranje obzirom na trenutne simptome bolesti. Zbog toga je službenim osobama predložio drugu metodu u smislu analize krvi i urina, što su službene osobe odbile.

11. O predmetnom događaju i protupravnom ponašanju okrivljenika krajnje se relevantno izjašnjavao ispitani svjedok RH kao policijski službenik koji je obavljao kontrolu prometa nad okrivljenikom. Prema njegovim izričitim tvrdnjama nalazimo da je on doista kritične zgode postupao prema okrivljeniku u prometu i zaustavio ga kao vozača motornog vozila u ulici F. Vidovića Čazmi gdje je uočio osobno vozilo [registarska oznaka] koje se neprimjereno kretalo po kolniku na način da je povremeno djelomično prelazio na lijevu stranu kolnika te se vraćalo na desnu prometnu traku, pa je zaključio da vozač krajnje nesigurno upravlja automobilom, što je predstavljalo razlog za kontrolu prometa. Po zaustavljanju vozila utvrdio je identitet vozača, a posebno je indikativna tvrdnja svjedoka o tome da je u komunikaciji sa vozačem iz blizine osjetio već zadah na alkohol i subjektivno zaključio da otežano govori, što je predstavljalo povod da mu se ponudi provođenje alkotestiranja. Dalje su posebno važne tvrdnje svjedoka o tome da je okrivljenik izrijekom odbio takav njegov zahtjev i to bez ikakvog obrazloženja, posebno koje bi se odnosilo na navodne njegove zdravstvene probleme uslijed kojih ne bi mogao ili trebao koristiti mjerni uređaj upuhavanjem zraka u alkometar. Na kraju svjedok dodaje jasnu tvrdnju o tome da okrivljenik niti u jednom trenutku nije tražio niti inzistirao na vađenju krvi i urina kao drugoj metodi za utvrđivanje stupnja etiliziranosti, a svakako nije postojao razlog da se takvom eventualnom zahtjevu udovolji, obzirom da nije provedeno preliminarno ispitivanje na licu mjesta putem alkometra.

12. Time je iskaz predmetnog iskaza krajnje smislen, realan i uvjerljiv, obzirom da je sporne činjenice unosio u svoje službene bilješke prilikom vršenja kontrole prometa, tako da se svjedok prisjeća i detalja o marki i boji vozila kojim je upravljao okrivljenik te ključnom povodu zbog kojeg je vozilo odlučio zaustaviti u kontroli prometa, a radilo se o neprimjerenoj i nesigurnoj vožnji na način da je vozilom povremeno izlazi iz prometne trake kojom se kretao.

13. Također, uvidom u sam zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti nalazimo da su u njemu naznačeni svi relevantni podaci o postupanju službene osobe, pa time i reakcija vozača kojem je ponuđeno testiranje na prisutnost alkohola u organizmu. Nakon što je službena osoba okrivljeniku kao vozaču uputila zahtjev za provođenjem alkotestiranja, okrivljenik se nije izjašnjavao o konzumaciji alkohola, ali nakon toga ipak stoji naznaka da je ispitanik upoznat sa načinom upotrebe uređaja, ali da odbija takvo ispitivanje, pri čemu se nigdje ne spominju eventualni razlozi opravdane naravi, posebno u zdravstvenom smislu, zbog kojih bi vozač imao dopuštenje odbiti takvu vrstu testiranja. Okrivljenik je upravo takav sadržaj zapisnika potpisao te nije stavljao primjedbe, do čega bi svakako došlo za slučaj da je on odmah na licu mjesta prigovarao objektivnoj nemogućnosti da koristi mjerni uređaj zbog zdravstvenog statusa, ali tada bi tu tvrdnju ipak morao dokazati službenim osobama, što ovdje nije bio slučaj.

14. I na kraju prema izvješću o prekršaju dodatno se uviđa vrijeme i lokacija kada je okrivljenik zaustavljen u kontroli prometa gdje su naznačeni svi njegovi osobni podaci i protupravna radnja koju je izvršio u prometu, s naznakom da je službena osoba zaključila kako se vozač nalazi pod vidnim utjecajem alkohola, ali da odbija testiranje na prisutnost alkohola u organizmu.

15. Kada je tome tako, onda doista treba napomenuti da prema pozitivnim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama službena osoba doista ne mora i ne treba upućivati vozača motornog vozila na provođenje analize vađenjem krvi i urina u zdravstvenu ustanovu, čak niti na njegov zahtjev, ako prethodno bez valjanog razloga odbije provođenje prvotnog testiranja alkometrom na mjestu događaja. Naime, to znači da je okrivljenik smio odbiti takvo testiranje samo za slučaj da ima teže zdravstvene probleme zbog kojih bi bio stvarno onemogućen da upuhuje zrak u mjerni instrument, koju tvrdnju nužno morao službenim osobama dokazati izvjesnom medicinskom dokumentacijom i tek bi tada na njegov zahtjev oni bili dužni uputiti ga na vađenje krvi i urina radi utvrđenja stupanj etiliziranosti. Ovako, postojanje eventualne viroze kao benignog poremećaja zdravstvenog stanja te trenutno egzistiranje pandemije Covid-19 svakako ne mogu predstavljati valjan i prihvatljiv razlog zbog kojeg bi okrivljenik imao zakonsko dopuštenje odbiti provođenje alkotestiranja. Kod toga treba naglasiti da okrivljenik niti tokom postupka kod suda nikakvom medicinskom dokumentacijom nije dokazivao svoj zdravstveni status, gdje bi proizlazio da doista ima dijagnosticiranu izvjesnu bolest ili stanje zbog kojeg u danom trenutku nije smio ili mogao koristiti mjerni instrument u trenutku obavljanja kontrole prometa.

16. Time se ujedno zaključuje da je svjedok RH kao policijski službenik krajnje smisleno i detaljno opisao cjelokupnu prometnu situaciju i postupanje okrivljenika te se jasno razabire da je on korektno i profesionalno obavio svoju dužnost i postupao u skladu sa odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama vezano za navedenu inkriminaciju. Sve su to razlozi zbog kojih upravo obrana okrivljenika nikako nije uvjerljiva i prihvatljiva, jer se njome bez sumnje želi samo otkloniti i izbjeći odgovornost za ovakvu vrstu protupravnog ponašanja.

17. Nakon ocijene tako provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, sud je u radnjama okrivljenika pronašao sve elemente bića djela prekršaja koji mu se inkriminira, pa je oglašen krivim i izrečena mu je blaža novčana kazna od zakonom propisanog minimuma.

18. Prilikom odmjeravanja kazne sud nije uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, obzirom da se tokom postupka o tome nije izjašnjavao, ali se kao olakotna okolnost cijeni činjenica da svojim načinom vožnje ipak nije direktno ugrožavao druge sudionike u prometu niti je došlo do nastupanja štetne posljedice, pri čemu je ipak indikativna činjenica da je u jednom navratu sankcioniran za prekršaj koji se odnosi na upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola. Međutim, uzevši u obzir propisani minimum novčane kazne za navedenu protupravnu radnju, sud je smatrao prihvatljivim u izvjesnoj mjeri ublažiti kaznu ispod minimuma, tako da je u skladu sa težinom prekršaja odnosno načinom počinjenja te stupnjem krivnje i njome će se bez sumnje utjecati na svijest vozača da nadalje ipak izbjegava takvo i slično protupravno ponašanje, što će dovesti do postizanja zakonske svrhe kažnjavanja i to ponajprije u smislu individualne prevencije.

19. U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana, time da se to vrijeme uhićenja izjednačava sa iznosom od 79,64 eura, pa se za taj iznos i umanjuje izrečena novčana kazna.

20. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

21. Za prekršaj opisan u izreci presude propisana je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima, jer je riječ o vrlo teškom prekršaju u prometu. Međutim, Zakonom se određuje da se takva vrsta zaštitne mjere može odrediti ovisno o vrsti i težini počinjenog prekršaja te objektivne mogućnosti daljnjeg ugrožavanja sigurnosti drugih sudionika u prometu i imovine. Ovdje je sud takvu mjeru odredio za počinjeno djelo prekršaja iz članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te smatra primjerenim i svrsishodnim primijeniti tu vrstu zaštitne mjere okrivljeniku, a u trajanje izrečene zaštitne mjere uračunat će se privremeno oduzimanje vozačke dozvole u trajanju od 1 dana prema nalogu Policijske postaje Čazma. Kako je prekršaj neupitno počinjen izravnom namjerom radi izbjegavanja utvrđenja prisutnosti opijata u organizmu, tada zbog načina ulaska sferu prekršaja i njegove težine, razlozi generalne te posebno specijalne prevencije nalažu potrebu i svrsishodnost izricanja takve zaštitne mjere, a sama dužina trajanja mjere odgovara osobnim svojstvima okrivljenika, odnosno činjenici da je već činio teži prekršaj u prometu kao što je vožnja pod utjecajem alkohola.

22. Navedena zaštitna mjera počinje teći danom izvršnosti ove presude.

23. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer se radi o radno sposobnoj osobi te može platiti naznačeni trošak bez da ugrožava vlastitu egzistenciju.

U Bjelovaru, 26. ožujka 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju

• Po pravomoćnosti

4. Referadi za promet