REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1011/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1206/18 od 18. siječnja 2019., 26. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1206/18 od 18. siječnja 2019. u točkama I. i II. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.245,79 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kako slijedi:
- na iznos od 5.003,50 EUR od 22. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 2.438,60 EUR od 6. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 1.803,69 EUR od 20. srpnja 2018. do isplate.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2019. do isplate.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u Zagrebu poslovni broj P-1206/18 od 18. siječnja 2019. odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.245,79 EUR (69.662,38 kn) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR (6.250,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 82,95 EUR (625,00 kn – točka III. izreke).
2. Protiv točaka I. i II. izreke presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da je u prethodno provedenom upravnom postupku, na temelju nalaza i mišljenja vještaka HZMO-a, utvrđeno da je uzrok invalidnosti tužiteljevog osiguranika 100% ozljeda izvan rada odnosno prometna nezgoda koja se dogodila 2009. godine. Stoga, smatra da je u navedenom upravnom postupku dokazana uzročno- posljedična veza između štetne radnje i štetne posljedice i da je takvim utvrđenjem vezan parnični sud, sve u smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 9.245,79 EUR s osnove invalidske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. svibnja 2018., tužiteljevom osiguraniku stradalom u prometnoj nezgodi 19. ožujka 2009., a koju nezgodu je skrivila tuženikova osiguranica.
7. Sporno je i postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda i umirovljenja tužiteljevog osiguranika, doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku štete, te shodno tome, visina tužbenog zahtjeva.
8. Presudom poslovni broj Pž-925/2019-2 od 23. srpnja 2020., ovaj sud je preinačio u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu od 18. siječnja 2019.
9. U konkretnoj stvari, a na navedenu presudu ovog suda od 23. srpnja 2020., tužitelj je podnio reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-996/2022-2 od 5. prosinca 2023. prihvatio tužiteljevu reviziju, ukinuo presudu ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-925/2019-2 od 23. srpnja 2020., te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Pritom, odgovarajući na postavljeno pitanje revizijski sud je izrazio stajalište da odluka o visini tužbenog zahtjeva ovisi o osnovanosti tuženikovog prigovora doprinosa tužiteljevog osiguranika za nastanak štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom i pristanka na vožnju s vozačicom u alkoholiziranom stanju, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud bio dužan navesti razloge o tome je li taj prigovor osnovan ili ne, a budući da to nije učinio, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
10. U ovom ponovnom postupku ističe se da je nepravilno prvostupanjski sud ocijenio, a s obzirom na činjenicu da je tuženik osporio postojanje uzročno- posljedične veze između ozljeda i umirovljenja tužiteljevog osiguranika, da je teret dokaza prešao na tužitelja. Naime, tužitelj je u konkretnom slučaju dostavio dokaze u prilog odgovornosti tuženika za štetu (nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 5. srpnja 2010., u kojem se izričito navodi da je predmetna prometna nezgoda od 19. ožujka 2009. uzrok invalidnosti i opće nesposobnosti za rad tužiteljevog osiguranika), a tuženik je odustao od dokaznog prijedloga kojim pobija navode tužitelja, pa je ocjena ovog suda da je teret dokaza na tuženiku.
11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da sudovi u parničnom postupku, nisu vezani za pravomoćnu odluku upravnog tijela u pogledu postojanja uzročno- posljedične veze između ozljede i priznavanja prava na invalidsku mirovinu tužiteljevom osiguraniku i da parnični sud sam utvrđuje, na temelju priloženih dokaza, postoji li uzročno-posljedična veza ili ne. Međutim, navedeno ne znači da nalaz i mišljenje vještaka provedeno u upravnom postupku radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu tužiteljevom osiguraniku nemaju dokaznu vrijednost; radi se o dokazu (ispravi) koji sud treba cijeniti kao svaki drugi dokaz te ga uzeti u obzir prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica
12. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik odustao od predloženog medicinskog vještačenja po ovlaštenom vještaku medicine rada i nije pristao da se koristi nalaz i mišljenje vještaka iz drugog postupka (koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom).
13. Naime, nije sporno da je za nastanak prometne nezgode odgovorna tuženikova osiguranica. Međutim, tuženik je još u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor doprinosa tužiteljevog osiguranika (putnik u vozilu tuženikove osiguranice) za nastanak štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom te pristanka na vožnju s vozačicom koja je bila pod utjecajem alkohola. Time što tužiteljev osiguranik nije koristio sigurnosni pojas, a i time što je pristao na vožnju s vozačicom (tuženikovom osiguranicom) koja je upravljala vozilom u alkoholiziranom stanju, tužiteljev osiguranik je doprinio nastanku štete.
14. Tužiteljev osiguranik postupio je protivno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 151/04) kojom je propisano da je vozač tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužan koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. Budući da tužiteljev osiguranik nije bio vezan sigurnosnim pojasom, takvo postupanje (nevezivanje sigurnosnim pojasom), bilo je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete.
15. U konkretnom slučaju nije prekinuta uzročno – posljedična veza između protupravne štetne radnje za koju postoji odgovornost osobe štetnika (tuženikovog osiguranika) i ozljede prouzročene tom štetnom radnjom, a zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom kao protupravnim postupanjem na strani oštećenika (tužiteljevog osiguranika). Oštećenik (tužiteljev osiguranik) nije isključivo odgovoran za štetu koju trpi iz štetnog događaja (prometne nezgode), nego postoji njegov doprinos nastanku te štete u slučaju kao što je ovaj, kada posljedice zbog kojih potražuje naknadu štete trpi od ozljeda zadobivenih u toj nezgodi, jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi. Pri tom treba napomenuti da do njegovih ozljeda ne bi ni došlo da nije ušao u vozilo kojim je upravljala osoba pod utjecajem alkohola.
16. Dakle, iako je tuženikova osiguranica odgovorna za nastalu štetu, može se zaključiti da je tužiteljev osiguranik djelomično doprinio nastanku štete, jer je nevezivanjem sigurnosnim pojasom, vjerojatno prouzročio da njegove ozljede budu teže od onih koje bi zadobio da je bio vezan. Međutim, budući da u konkretnom slučaju nije izveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost ozljeda dobivenih u prometnoj nezgodi, nije moguće utvrditi ni konkretan doprinos tužiteljevog osiguranika nastanku štete, pa prvostupanjski sud nije mogao ocijeniti suodgovornost tužiteljevog osiguranika i tuženikove osiguranice za predmetni štetni događaj.
17. Slijedom svega navedenog, budući da je tuženik na kojem je teret dokaza odustao od medicinskog vještačenja kojim bi se utvrdio doprinos tužiteljevog osiguranika, a koji prema podacima u spisu nesumnjivo postoji, trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i II. izreke presude te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, sve na temelju odredaba čl. 373. t. 3. i čl. 373.a ZPP-a.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Dubravka Zubović
