Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj Ps-4/2024.-15.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužiteljice 1. ZMS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GM iz TZ Oisterwijk 5061, Schaverij 55, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. GMS, MB Z, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. PMS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik u Zaboku, protiv tuženika PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon dana 20. veljače 2025. zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika tužitelja te 1., 2. i 5. tužitelja osobno i tuženika osobno, na ročištu za objavu odluke 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz kuće u [adresa], koja je upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Zemljišnoknjižnog odjela Zabok kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – dvorište površine 381 m2 te da tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužiteljima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatu za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj su naveli da su suvlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 381 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. Tužitelji imaju 5/7 ukupnih suvlasničkih udjela predmetne nekretnine, dok su suvlasnici preostalih udjela UMS i TMS. Tužitelji žive u inozemstvu, a predmetnu nekretninu su stekli nasljeđivanjem od pok. oca UM. Tuženik već dugi niz godina bez pravne osnove uživa predmetnu nekretninu koja u naravi predstavlja kuću i dvorište. Obzirom da tužitelje vlasništvo obvezuje i nekretninu bi željeli prodati, a tuženik je unatoč dopisu tužitelja kojim su ga pozvali na iseljenje, naveo da se nema namjeru iseliti, niti je postavio neki drugi prijedlog rješenja spora. Predložili su naložiti iseljenje tuženika iz kuće na predmetnoj nekretnini i istu nekretninu predati u posjed tužiteljima.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je predmeta kuća kupljena 1978. godine, da je on te godine izašao iz Jugoslavenske narodne armije i došao u Zagreb, gdje je i radio od 7 do 15 sati te je imao više vremena za kuću u [adresa] koja je bila kupljena, no to nije bila kuća, već više šupa. Predložio je sestri i šogoru da se uz malo više rada i truda sve napravi te su se primili posla. Kad se u toj kući moglo živjeti, šogor je zatražio nadogradnju te je tek onda počeo pravi posao. Imali su čovjeka koji je vodio taj posao – pokojni TM. Znao je uzeti 2-3 dana godišnjeg da bi pijesak s ceste u kantama donio do kuće i osigurao majstorima materijal za rad. Invalid je više od 15 godina zbog teške operacije kralježnice, sudionik je Domovinskog rata. Izgubio je zdravlje na ovaj kući i za voljenu Hrvatsku. Naknadno je naveo da mu je boravak na predmetnoj nekretnini dozvolio pok. UM još 2010. godine. Nekretninu mu nije darovao, ali je kod javnog bilježnika dao izjavu temeljem koje je tuženik dobio pravo na stalni boravak 10 godina 24. lipnja 2010., koji je produljen na daljnjih 5 godina. U predmetnom objektu živi i treća supruga pok. UM

– ĐM, koja ima još jedno prezime i koja je prijavljena na predmetnoj nekretnini. S imenovanom osobom se njegov šogor oženio 2017. jer je tuženikova sestra, a njegova bivša supruga, umrla 2012. godine. Tuženik nikad nije imao problema sa ĐM, koja nikad nije tražila da se tuženik iseli iz predmetnog objekta. Sada oboje žive u odvojenim kućanstvima u predmetnom objektu.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopis na str. 3 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige, u uvjerenje o prebivalištu za tuženika, u potvrdu statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za tuženika, saslušao svjedoke CM i VM te 1. tužiteljicu, 2. tužitelja i 5. tužiteljicu, kao i tuženika u svrhu dokazivanja.

3.1. Tužitelji su odustali od dokaza očevidom na licu mjesta kao nepotrebnim dokazom.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmetna tražbina temelji se na zahtjevu tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine (u 5/7 dijela), prema tuženiku kao suposjedniku za iseljenjem iz kuće na nekretnini koja je predmet ovog postupka i predajom iste nekretnine u posjed tužiteljima. Nije bila sporna činjenica da tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] te da se na predmetnoj adresi nalazi kuća tužitelja na kojoj su kao suvlasnice uz tužitelje još upisane UMS te ĐMS. Nije sporno ni da se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine uz ĐM, ali je bilo sporno posjeduje li tuženik tu nekretninu bez pravne osnove te imaju li tužitelji pravo tražiti njegovo iseljenje i predaju nekretnine u posjed označenim tužiteljima ili je predaja u posjed moguća samo u korist svih upisanih suvlasnika nekretnine.

5.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. [katastarska čestica] dvorište od 106 čhv ili 381 m2 upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su tužitelji upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine svako u 1/7 dijela (ukupno 5/7 dijela), dok su uz njih kao suvlasnice upisane i CMS te ĐMS, također svaka u 1/7 dijela.

6. Svjedok CM u svom je iskazu naveo da je prvi susjed tuženika. U pogledu osnove po kojoj se tuženik nalazi u predmetnoj kući naveo je da je kuća bila u vlasništvu tuženikove sestre i šogora ČM i UM. ČM je umrla prije 10 do 12 godina, a UM 4 godine poslije nje. Ne zna je li ih PM naslijedio. Tuženik je boravio povremeno u toj kući do prije 15-tak godina, a nakon toga se stalno doselio i tu ima boravište i adresu po osobnoj iskaznici što zna po tome što je na izborima izlazio na glasovanje na biračko mjesto koje im je zajedničko. Ne zna tko je vlasnik predmetne nekretnine sada, nije vidio ostavinsko rješenje, ali nasljednici su vjerojatno Martinova djeca iz Nizozemske gdje je i on živio prije nego je doselio u [adresa], zatim ĐMS koja je kći Martinove supruge ČM i koju on poznaje i stalno se viđaju, a postoji i posljednja supruga VMS koja živi u toj kući u odvojenom kućanstvu od tuženika. ĐMS nije dugo vidio da bi dolazila na tu adresu. Prisutne tužitelje poznaje iz viđenja kao djecu pok. UM. Nije vidio dokument po kojem bi predmetna nekretnina eventualno bila darovana tuženiku ili da bi on istu kupio ili da bi u vezi iste zaključio neki drugi ugovor.

7. Svjedok IM u svom je iskazu naveo da su predmetnu kuću počeli graditi njegovi roditelji 1968. godine, koji su bili vlasnici te nekretnine, a zvali su se G i P. Izgradio ju je do kraja odnosno dogradio i završio tuženik. To je bilo 70-tih, 80-tih ili 90-tih godina. Tuženik nije kupio predmetnu nekretninu od njegovih roditelja. Roditelji su to prodali, ali ne zna kome. Ne zna je li tuženik tamo cijelo vrijeme živio, ali unatrag 20 i više godina on tamo živi. Ne zna po kojem osnovu on tamo živi. Poznavao je tuženikovu sestru ČM koja je umrla, ne zna kad je umrla i ne zna tko ju je naslijedio, možda supruga, ali ne zna koja i ne poznaje ju. ČM je predstavljala predmetnu kuću kao svoju i došla je živjeti u tu kuću udajom, ali ne zna za koga. Svjedok je samo povremeno živio u kući gdje danas stanuje u [adresa], a zadnjih 6 godina tamo živi zbog bolesti supruge. U predmetnoj kući u kojoj živi PM danas živi također jedna gospođa koju ne poznaje. Ne zna tko je naslijedio ČM ili UM. PM je njegov dugogodišnji susjed, na predmetnoj nekretnini živi kontinuirano preko 20 godina pa i dan danas. Još je tamo bio i prije rata. Tuženik je njemu pomagao u dogradnji njegove kuće. Njegovi roditelji nisu kuću prodali PM, ali ne zna kome su joj prodali. Na posebno pitanje što je to tuženik dogradio naveo je da je napravio fasadu, krov, balkon, ograde balkona, okućnicu, stepenice na kat, zajedno sa svojim radnicima, a napravio je i šupu iza kuće čemu se on protivi jer je time došao preblizu njegove parcele. Ne zna tko je plaćao te radnike. Ne zna je li u to vrijeme tuženik negdje bio zaposlen. Ne zna je li se UM kojeg je spominjao prezivao UM.

8. Saslušana u svrhu dokazivanja 1. tužiteljica ZMS u svom iskazu je navela da je tuženik došao kod njihovog oca UM u kuću. Tamo su živjeli njihov otac i tuženikova sestra ČM koja je bila njezina maćeha. Primili su ga jer je bio invalid i došao je u [adresa] s namjerom da tamo ostane 5-6 godina pa da onda ide kod druge sestre i kad se oporavi nazad u Zagreb gdje je i živio. On nije ništa radio na kući, više je štete napravio nego da bi nešto izgradio. Šupu je izgradio još njihov otac, tamo je držao zečeve. ČM i UM su kupili predmetnu nekretninu od nekih starijih ljudi dok u oni još bili djeca, ali ne zna kada. Ona je u Nizozemskoj od 1981. Dolazili su na 6 tjedana na godišnji odmor te su gradili kuću. Tuženik je došao živjeti još dok je bila živa ČM, a ČM je umrla 2012. godine. Tuženik je trebao otići iz te kuće nakon Mirine smrti, ali je njihov otac molio da ga ostave još u toj kući, da ne bude otac sam u kući dok se ne oporavi. Otac je umro 2019., a tuženik i dalje živi u toj kući. Tamo živi i VMS koja je očeva treća žena. Ima saznanja da je ona tražila od tuženika plaćanje troškova struje i drva, ali ju je tuženik toliko maltretirao da mu je sve vratila i rekla da ništa od njega neće. Žive u odvojenom kućanstvu. Tuženik je isprva imao kupaonicu i sobu, ali kako se sa VMS svađao i tražio da mu se da i veći prostor odnosno ključevi te ga se ona bojala i dala mu te ključeve. Kad su ga pozvali na razgovor, tuženik nije htio s njima razgovarati ni doći k njima. ĐMS je rekla da ona nikog neće istjerivati, ali da ona hoće prodati tu kuću, a oni ne mogu prodati tu kuću dok je tuženik u kući. Izgradnju kuće financirali su njihov otac UM i maćeha ČM. Još dok su bili djeca tuženik je znao doći i npr. obojati zidove, kad se posvađao sa sestrom ČM otišao bi u Zagreb gdje je i radio, a tata bi mu platio ono što je za njih napravio.

9. Saslušan u svrhu dokazivanja 2. tužitelj ZM je u svom iskazu naveo da potvrđuje ono što je u svom iskazu navela njegova sestra ZMS i sve je to istina, a ovo što je rekao svjedok IM nije istina. Kuća je kupljena s jednom sobom i lošom kuhinjom i krovom, a na istoj nisu bili prozori te je sve ostalo njihov otac uredio uključujući i balkon, a ono što je tuženik napravio, sve mu je to otac dobro platio. Inače je kod radova pomagao on i još jedan prijatelj. Kuća je kupljena otprilike kad je on bio star 10 ili 11 godina. Jednom su otac i VMS došli k njemu u Sloveniju u posjet te je ocu sljedećeg dana bilo loše te ih je jedan njihov susjed odvezao u [adresa] i on je s njima išao kao i njegova supruga, a kad su stigli, PM je došao s kata i počeo galamiti u pijanom stanju te je govorio da je on gazda kuće. Jedva ga je smirio. Misli da je stepenište izgradio njegov otac, bilo je zabetonirano stepenište, a pok. susjed U i on su oblagali to stepenište.

10. Saslušana u svrhu dokazivanja 5. tužiteljica PMS u svom je iskazu iskazivala identično kao i 1. i 2. tužitelji te je navela da je sve to točno. Nije točno da je tuženik svoje zdravlje dao za tu kuću jer je on došao u [adresa] na rehabilitaciju nakon operacije kralježnice te ga je sestra ČM za to vrijeme primila k sebi. Nikad više nije otišao. Ta kuća mu nije prodana, ni darovana, niti ju je iznajmio, nije ju ni naslijedio. Šupu je izgradio njihov otac. Tuženik je došao na rehabilitaciju u [adresa] prije možda 15 godina, ali nije sigurna u to.

11. Saslušan u svrhu dokazivanja PM u svom je iskazu naveo da on već 48 godina živi u [adresa]. 20. lipnja 1978. je izašao iz bivše JNA i zaposlio se u Zagrebu u srpnju te godine. Bio je podstanar, najprije 12 godina kod jedne gospođe T, a potom je dosta mijenjao podstanarske sobe. Njegova sestra ČM i UM su kupili kuću 1978. te iste godine u [adresa]. On je bio sretan. Kičmu je operirao 17. ožujka 2009. te je išao na rehabilitaciju u [adresa] te su mu sestra i UM dozvolili da kod njih živi. Nisu mu prodali ni poklonili predmetnu kuću, već su mu dali odobrenje da tu živi doživotno. Izgubio je osobnu iskaznicu 2010. te mu je sestra rekla da se kod njih prijavi jer se tu i liječi. Kuća se još uvijek nadograđivala i to gornji kat i tavan, a UM je 1979. zatražio proširenje kuće jer je doista točno da je kuća bila kao šupa. On je vikendom dolazio iz Zagreba na tzv. "vikend akcije" jer su sestra i UM živjeli u [adresa] te bi njega pozvao voditelj tih radova JM i rekao mu npr. da treba istovariti pet kubika pijeska. Sestra ČM je dva puta operirala srce i umrla je 2012. godine. 2010. su zaključili ugovor kod javnog bilježnika da on kod njih može živjeti i da na njihovoj adresi ima adresu osobne iskaznice. Tražio je taj ugovor od bilježnika, ali mu je rečeno da je zastara i da toga više nema. Kad je isteklo važenje njegove osobne iskaznice od 10 godina, produžio je valjanost osobne iskaznice na daljnjih 5 godina. On se nema kuda iseliti iz predmetne kuće. Prima mirovinu, ali ga sramota reći koliko. U kući koja je predmet ovog postupka živi i VMS koja sada ima još neko drugo prezime. U tu kuću u zadnja dva - tri mjeseca dolazi i DM, kao i njezina djeca. VMS mu je znala reći da su u kući bili tužitelji iz Holandije. Da su oni pokušali s njim razgovarati, sigurno bi našli zajedničku riječ. Nije primio dopis od tužitelja kojim traže njegovo iseljenje. Da je on primio dopis od odvjetnika Ilije Boića, on bi se javio. Dolazio je na adresu odvjetnikovog ureda u Zaboku, ali ga nije zatekao u tom uredu, a jednom ga je s pošte nazvao i telefonom, ali je on bio na ročištu.

12. Tuženik doista nije ničim dokazao da bi imao bilo kakav pravni osnov, niti jači pravni osnov za stjecanje prava vlasništva odnosno suvlasništva predmetne nekretnine pa ni jače pravo na posjed. Isto nije potvrđeno iskazima saslušanih svjedoka ni stranaka. Eventualno pomaganje pri dogradnji kuće ne može biti osnov stjecanja prava vlasništva ili suvlasništva kuće.

12.1. Prema čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst), u daljnjem tekstu: ZV-a) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

13. Međutim, tužitelji kao suvlasnici predmetne nekretnine u određenom dijelu (ukupno 5/7 dijela) nisu ovlašteni zahtijevati predaju cijele nekretnine samo u svoju korist, već to mogu samo u korist svih suvlasnika zajedno, a u svoju korist samo ako su na to ovlašteni od svih ostalih suvlasnika, bez obzira koliki je suvlasnički dio onih suvlasnika koji nisu obuhvaćeni tužbom kao tužitelji.

13.1. Radi se o nedjeljivoj obvezi na predaju nekretnine u kojoj ima više vjerovnika (jer su vjerovnici svi suvlasnici) među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost pa u ovom slučaju valja primijeniti čl. 46. st. 2. ZV i čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) i odbiti tužbeni zahtjev zbog nedostatka legitimacije zahtijevati predaju u posjed samo dijelu suvlasnika (koji ukupno imaju 5/7 dijela nekretnine).

13.2. Prema čl. 46. st. 2. ZV-a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

13.3. Prema čl. 64. st. 2. ZOO-a kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

14. Kako tužbom kao tužitelji nisu obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine, niti je dokazano da bi preostale dvije suvlasnice ovlastile tužitelje da traže predaju u suposjed predmetne nekretnine i u njihovu korist, sud nije mogao prihvatiti takav tužbeni zahtjev tužitelja, bez obzira što se tuženik nedvojbeno nalazi u posjedu predmetne nekretnine bez pravne osnove, već je istog odbio kao neosnovanog.

15. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelji nisu uspjeli u parnici pa im ne pripada ni naknada parničnog troška, dok tuženik trošak nije zatražio.

16. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 26. ožujka 2025.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Ilija Boić, Zabok

2. PM, [adresa]

3. eOglasna ploča suda