REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-603/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika: 1. AMIŽIĆ I & S AUTO d.o.o. u stečaju, OIB: 7902456992, kojeg zastupa stečajni upravitelj Marko Bitanga, Podstrana i 2. VN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Toni Kurtović, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1897/24-2 od 17. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P- 387/22-14 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1897/24-2 od 17. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-387/22-14 od 5. veljače 2024.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužitelj kroz postavljena pitanja u bitnom problematizira pravno shvaćanje iz pobijane odluke po kojem je on svoje potraživanje iz ovoga postupka morao kao stečajni vjerovnik prijaviti u stečajnom postupku, a što nije učinio. Naime, ovaj postupak započeo je prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom pod 1. pa s obzirom na to da tužitelj svoje potraživanje nije prijavio stečajnom upravitelju, nižestupanjski sudovi su, pozivom na odredbe čl. 137. st. 1. i čl. 167. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 71/15, 104/17 i 36/22 - dalje: SZ) te čl. 282. ZPP-a odbacili tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika pod 1. Navedeno pravno shvaćanje je u skladu s ustaljenom praksom ovoga suda izraženom u odlukama broj Revr-578/15-2 od 20. svibnja 2015. i Rev-x-991/15-3 od 5. studenoga 2020.

3.1. Tužitelj ujedno problematizira ne donošenje presude zbog ogluhe prije otvaranja stečajnog postupka, smatrajući da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti iz čl. 331. b. ZPP-a. Međutim, iz razloga pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da se nisu ispunile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe i stoga takva presuda nije donesena, a iz stanja u spisu proizlazi da tužitelj nije predlagao donošenje takve presude. Drugostupanjski sud nadalje zaključuje da i u slučaju da je donesena presuda zbog ogluhe i da je postala pravomoćna, tužitelj bi novčanu tražbinu iz te presude morao prijaviti stečajnom upravitelju i ona bi bila predmet ispitivanja u stečajnom postupku. Shodno navedenom, a kako postavljena pravna pitanja nisu od značaja niti u tom dijelu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke.

4. Tužitelj se sadržajem određenih pitanja pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a) da mu je u (prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa