REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-405/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić, odvjetnicima u Osijeku protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalne službe u Našicama, radi raskida ugovora o zakupu, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-923/2024-2 od 29. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-163/2022-13 od 20. svibnja 2024., na sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da im se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-923/2024-2 od 29. listopada 2024. zbog pravnih pitanja kojeg smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:
"1. Može li zakupodavac raskinuti sa zakupoprimateljem Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u slučaju kada zakupoprimac nije ispunio samo neznatni dio sklopljenog Ugovora o zakupu?
2. Mogu li se odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu primjenjivati kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima?
3. Može li se u potpunosti isključiti primjena odredbi Zakona o obveznim odnosima u ugovornom odnosu između zakupodavca i zakupoprimca?
4. Može li zakupodavac raskinuti sa zakupoprimcem Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta bez prethodnog pozivanja zakupoprimca na ispunjenje dijela sklopljenog Ugovora o zakupu i bez ostavljanja naknadnog roka za njegovo ispunjenje sukladno čl. 362. ZOO-a?
5. Može li zakupodavac raskinuti sa zakupoprimcem Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta ako zakupoprimac nije ispunio obvezu iz sklopljenog Ugovora o neznatnom dijelu, pozivajući se na ispunjenje u roku koji nije utvrđen niti sklopljenim Ugovorom o zakupu, a niti Zakonom o poljoprivrednom zemljištu?"
1.2. Smatra da je riječ o pitanju u pogledu kojeg odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-1041/2008-2 od 26. listopada 2010. i Rev- 2722/1994 od 11. listopada 1995.).
1.3. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.
2. U odgovoru na prijedlog tuženica predlaže tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbiti.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, pitanja postavljena pod 1. i 5. sadržajno problematiziraju mogućnost raskida ugovora zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze te se tužitelj poziva na odluke ovog suda utemeljene na općim propisima obveznog prava u slučajevima kada ugovor nije izvršen u neznatnom dijelu. Međutim, u ovom predmetu pobijana odluka je zasnovana na primjeni Zakona o poljoprivrednom zemljištu i utvrđenju da tužitelj nije u cijelosti ispoštovao Gospodarski program u odnosu na stočarski dio proizvodnje, ali ne u neznatnom dijelu kako se to pitanjima sugerira. Uz navedeno, samim ugovorom zaključenim među strankama je izrijekom predviđena mogućnost raskida ugovora iz navedenog razloga pa odgovor na istaknuta pitanja koja polaze od zaključka tužitelja, a ne u postupku utvrđene činjenice, ne može biti važan za odluku u sporu. Što se pak tiče pitanja 2. - 4., valja ukazati da tužitelj nije za ista, osim paušalnog navoda da je ista opravdano postavio, iznio razloge u smislu citiranih propisa, zbog kojih bi ta pitanja bila važna ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što opširno obrazlaže), već, kumulativno, i za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne navode te posebno obrazložio zbog čega smatra, za razliku od prvostupanjskog suda, da su ispunjene propisane pretpostavke za raskid ugovora u konkretnom slučaju. Donesena presuda je dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6.1. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6.2. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
