REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1225/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Monji Matić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Maša Gluhinić i Monja Matić u Zagrebu, protiv tuženika MEŠIĆ COM d.o.o., OIB 16308837296, Zagreb, Strojarska cesta 22, zastupan po punomoćniku Jurici Reberskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-829/2024-2 od 5. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1899/2019-73 od 1. kolovoza 2024, u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu 51.500,51 EUR/388.185,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose dok se pod točkom II. nalaže tužitelju GF naknaditi tuženiku MEŠIĆ COM d.o.o. parnični trošak u iznosu od 2.625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01 kolovoza 2024. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„Da li je poslodavac, u slučaju kada radnik pretrpi ozljedu na radu te zbog te ozljede više nije u mogućnosti obavljati posao koji je obavljao prije ozljede na radu, nudeći mu Dodatkom Ugovora o radu novo radno mjesto, dužan dokazati da je to radno mjesto ponuđeno sukladno čl. 41 Zakona o radu odnosno da je prije odabira novog radnog mjesta za radnika zatražio/izvršio uvid u nalaz i mišljenje ovlaštenog tijela?
Da li postoji obveza radnika, ukoliko mu Ugovor o radu prestaje zbog odlaska radnika u invalidsku mirovinu, postavljati zahtjev za zaštitu interesa radnika protiv te Odluke o prestanku Ugovora o radu kako bi ostvario svoja daljnja zakonska prava prema poslodavcu te da li takva Odluka ima deklaratoran značaj?
Da li je radnik, ukoliko je isključiv razlog odlaska radnika u invalidsku mirovinu prema rješenju HZMO-a - ozljeda na radu - zbog koje mu je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, dužan dokazivati da se pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću kako bi od poslodavca imao pravo na naknadu štete koju trpi na ime izgubljene zarade kao razlike između plaće koju bi primao da do ozljede na radu nije došlo i invalidske mirovine koju prima?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Predmet ovog postupka je odštetni zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu izvan redovnog radnog odnosa za vrijeme od 31. kolovoza 2017. kao dana odlaska u invalidsku mirovinu pa nadalje, u obliku rente, jer tvrdi kako bi isti ostvarivao pravo na redovan radni odnos do starosne mirovine a navodi da njegova stručna sprema (SSS, profesionalni vozač) u tom trenutku kod tuženika ostvaruje i veći iznos od njegove redovne plaće, pri čemu je tužitelj oštećen za razliku između mirovine i pune plaće a nakon stradanja tužitelj se nalazi u invalidskoj mirovini, te više nije u mogućnosti redovno priređivati, pa je na taj način materijalno oštećen, radi čega potražuje naknadu štete u vidu rente zbog izgubljene zarade koja se odnosi na razliku između plaće koju bi ostvarivao da radi i iznosa invalidske mirovine. Tužitelj je u buduće oštećen do stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu.
7. Po ocjeni ovog suda, s obzirom na prirodu postupka gdje je na tužitelju teret dokaza o postojanju elemenata za postojanje odštetne odgovornosti tuženika, gdje sudovi utvrđuju da u postupanju tuženika ne postoji element protupravnosti, to odgovori na pitanja leže u specifičnim i jedinstvenim okolnostima ovog konkretnog spora, pa stoga odgovori ne mogu dovesti do jedinstvene primjene zakona, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
