REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1158/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dora Rešetar, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice OTP Banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3064/2024-2 od 3. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-507/2023-23 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice OTP banke d.d. u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice OTP banke d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3064/2024-2 od 3. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 507/2023-23 od 26. travnja 2024.
1.1. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pravnog pitanja kako slijedi:
„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem: P-1401/2012 i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske vodio pod posl. brojem: Pž-6632/2017, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika da je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike) odbiti tužbeni zahtjev za iznos koji predstavlja negativne razlike, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, kao i je li sud pogrešno primijenio institut stjecanja bez osnove kada je zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezao da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao?“.
2. Kao razloge važnosti postavljenog pitanja tuženica navodi da glede postavljenog pravnog pitanja sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, kao i da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na postavljeno pitanje nije jedinstvena. Pri tom se pozvala na revizijske odluke broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. i Rev-549/2023- 4 od 18. prosinca 2023. Također se pozvala i na više odluka drugostupanjskih sudova.
2.1. Tuženica podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da joj je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99.- pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu odredbe čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci Revd 3586/2023-2 od 25. siječnja 2024., Revd 3120/2023-2 od 25. siječnja 2024., Revd 2670/2023-3 od 1. veljače 2024. i dr.).
5. Osim toga, u vezi navoda tuženice koji se tiče povrede prava na pravično suđenje (u vidu povrede povrede prava na obrazloženu sudsku odluku), tuženici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva.
5.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, a s obzirom da je ocijenjeno da postavljeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, s obzirom da tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
