REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-381/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv protivnika osiguranja JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Čabrijan, odvjetnici iz Rijeke, radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr - 277/2024-3 od 23. svibnja 2024., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj 87 Ovr - 386/2023-2 od 23. ožujka 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelja osiguranja je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr - 277/2024-3 od 23. svibnja 2024., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj 87 Ovr - 386/2023-2 od 23. ožujka 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Pobijano rješenje temelji se na ocjeni vjerojatnosti činjeničnih navoda na kojima predlagatelj osiguranja temelji svoj prijedlog za određivanje privremene mjere, te razlozima: - „...da se tražbina čije osiguranje zahtjeva predlagatelj osiguranja odnosi na navodnu štetu koju je trpio predlagatelj osiguranja zbog vođenih pregovora sa protivnikom osiguranja prekinutih, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u smislu odredbe članka 251. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje- ZOO)...“,
- „...da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine prvu od kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere iz odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a zbog čega je njegov prijedlog za osiguranje neosnovan...“, - da se predlagatelj osiguranja „...činjenično poziva tek na povećanje tržne vrijednosti nekretnina, ali ni činjenično ne tvrdi da je kupio drugu nekretninu po višoj cijeni pa da je postao siromašniji u odnosu na vrijednost njegove imovine prije nastupanja štetnih posljedica ni da bi prema redovnom tijeku stvari ostvario dobitak čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom...“, te – da se predlagatelj „...činjenično pozvao tek na mogućnost povećanja imovine uslijed inflacije, a ne na namjeru stjecanja koristi...“. U navedenom, pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio predlagatelj osiguranja i odnosi se na ocjenu vjerojatnosti da će u konkretnom slučaju protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, kao i razlozi važnosti na kojima predlagatelj osiguranja temelji pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije, nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Shodno navedenom, pravno pitanje kako ga je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio predlagatelj osiguranja ne može se cijeniti kao pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je predlagatelj osiguranja dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, nižestupanjski sudovi su vjerojatnost postojanja tražbine u smislu odredbe čl. 344. st. 1 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20 i 114/22) cijenili prema svim činjeničnim navodima na kojima je predlagatelj osiguranja temeljio svoj prijedlog za određivanje privremene mjere. U svojim odlikama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode predlagatelja osiguranja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj osiguranja nije imao pravično suđenje, čime predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda postupovnih odredbi ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
