REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4658/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R V d.o.o., OIB: 50912664252, Križevci, Zagrebačka 24, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Kapilović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Nivogradnja d.o.o., OIB: 89521783329, Zagreb, Medvedgradska 19, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1218/2023-7 od 22. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-716/2022 od 25. siječnja 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1218/2023-7 od 22. svibnja 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Treba li sud ispitati i utvrditi doprinos tuženika (naručitelja radova) nastanku i ukupnoj visini troškova otklanjanja nedostataka radova, uzimajući pri tome u obzir činjenicu da tuženik (naručitelj radova) nije dopustio tužitelju (izvođaču radova) da sam otkloni nedostatke, na što izvođač ima pravo temeljem članka 610. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da u postupku nije utvrđeno da se radi o nedostacima koje stvar čine neupotrebljivim?
2. Treba li sud, prilikom donošenja odluke o osnovanosti i visini prigovora radi prijeboja i utvrđivanja njegove visine, ispitati koristio li se tuženik pravom na odbitak pretporeza po osnovi PDV-a za račune na kojima temelji visinu svog prigovora radi prijeboja, imajući u vidu činjenicu da je tuženik poduzetnik koji može koristiti pravo na odbitak pretporeza po osnovi PDV-a?“.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, jer predlagatelj smatra da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer je u postupku utvrđeno da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 610. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) dopustivši tužitelju kao izvođaču da otkloni nedostatke procurivanja stolarije, a budući da ih tužitelj nije uspio otkloniti po prvobitnim reklamacija stanara, tuženik je kao naručitelj, koristeći se pravom iz odredbe čl. 610. st. 3. ZOO-a, ne samo nedostatke koje tužitelj nije uspio otkloniti nego i kasnije prijavljivane nedostatke procurivanja, povjerio trećoj osobi, odnosno otklonio ih je na račun tužitelja.
5. Drugim postavljenim pitanjem tužitelj problematizira dužnost suda da ispita je li tuženik za tražbinu koju je stavio u prijeboj koristio pravo na odbitak pretporeza zanemarujući da okolnosti koje tužitelj navodi u reviziji i o kojima drugostupanjska presuda nema razloga nisu u tom obliku i na taj način istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude pa te okolnosti drugostupanjski sud nije ni ispitivao, niti ih bio dužan uzeti u obzir prilikom odlučivanja o žalbi. Ovo stoga jer drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
5.1. U odnosu na pozivanje tužitelja na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2442/2021 od 3. listopada 2022. valja ukazati da je u toj odluci jasno navedeno da je u tom sporu, između ostalog, bilo sporno upravo pitanje prava na naknadu poreza na dodanu vrijednost o čemu su sudovi, s obzirom na žalbene navodi i istaknute prigovore, tijekom postupka raspravljali i utvrđivali pravo na odbitak pretporeza.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom odlukom kojom je potvrđena prvostupanjska odluka.
8. Naime, činjenica da predlagatelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, jer to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od predlagatelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP- a i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki I. i II. izreke.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
