REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-8/2023-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 uz sudjelovanje zainteresirane osobe UVĆ, iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 16/2023-2 od 18. svibnja 2023. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3395/22-2 od 2. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-33/2022-11 od 15. lipnja 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev protiv rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske Klasa: UP/II-942-01/21-01/82, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-21-04 od 9. prosinca 2021., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti i ukidaju se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3395/22-2 od 2. prosinca 2022. i presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-33/2022-11 od 15. lipnja 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/21-01/82, Urbroj: 514-04- 02-01-01/08-21-04 od 9. prosinca 2021. U točki II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 663,61 EUR-a/5.000,00 kn. U točki III. naloženo je tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi UVĆ trošak upravnog spora u iznosu od 829,52 EUR-a/6.250,00 kn i to u roku od 60 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-33/2022-11 od 15. lipnja 2022. U točki II. odbijeni su zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je na temelju čl. 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Predlaže prihvatiti zahtjev, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje tuženiku.

4. Zainteresirana osoba je predložila odbiti zahtjev. Traži trošak za sastav odgovora na zahtjev.

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je osnovan.

6. Na temelju čl. 78. st. 6. ZUS Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje u okviru granica zahtjeva.

7. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u zahtjevu u bitnome navodi da je za nekretnine, koje su predmet povrata u ovoj stvari, Kraljevina Jugoslavija donijela pravomoćno rješenje o eksproprijaciji na temelju koji su eksproprirane predmetne nekretnine grofu UV. Ta rješenja nisu provedena u zemljišnoj knjizi, najvjerojatnije zbog ratnih zbivanja, a bivša FNRJ samo je formalno izvršila prijenos prava vlasništva na tim nekretninama temeljem generalne odluke kojom je konfiscirana cjelokupna imovina grofa UV. Do gubitka vlasništva nad predmetnom nekretninom došlo je samom pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji kojim su oduzete predmetne nekretnine, a ne formalnim brisanjem vlasništva iz zemljišnih knjiga, izvršenim od strane tijela FNRJ. Pored navedenog, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske poziva se na primjenu čl.10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02; dalje: ZN). S obzirom da je grof UV bio mađarski državljanin, to je pitanje obeštećenja njemu oduzete imovine riješeno Ugovorom o miru s Mađarskom, zaključenim u Parizu 10. veljače 1947. i Uredbom o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ prema Ugovoru o miru s Mađarskom (Službeni list FNRJ broj 91/48). Pri tome je, prema navodima podnositelja zahtjeva, irelevantno je li imovina grofa UV oduzeta po ranijem propisu, odnosno konfiskacijom, jer nije mjerodavno po kojem je propisu imovina oduzeta i je li imovina oduzeta prije ili nakon njegova stupanja na snagu, već je mjerodavno radi li se o imovini koja podliježe pod odredbe tog zakona.

8. U ovoj fazi postupka nije sporno da su predmet povrata nekretnine, pobliže navedene u izreci prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u Virovitičko- podravskoj županiji Klasa: UP/I-942-01/20-01/29, Urbroj: 2189/1-08/16-20-11 od 28. prosinca 2020., a koje nekretnine se nalaze u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina].

8.1. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da su eskproprijacijom predmetne nekretnine prvo prenesene u društveno vlasništvo, a da su potom jugoslavenske komunističke vlasti u naknadno provedenim postupcima utvrdile da su u trenutku konfiskacije imovine grofu UV već bile dodijeljene drugim fizičkim osobama od strane nadležnih tijela Kraljevine Jugoslavije, pa iste nisu niti trebale biti upisane na društveno vlasništvo, već je trebalo pravo vlasništva priznati fizičkim osobama kojima je to zemljište dodijeljeno od strane Kraljevine Jugoslavije. Stoga je zaključak prvostupanjskog upravnog tijela da čestice o kojima je odlučeno pobijanim rješenjem nisu prenesene u društveno vlasništvo na način propisan kao uvjet za ostvarivanje prava na naknadu prema odredbama Zakona o naknadi te da stoga grof UV nema pravo na naknadu za predmetne čestice. Tome u prilog ide i odredba čl.11. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske o tome da zemljište koje je oduzeto prijašnjim vlasnicima po prijašnjim propisima o agrarnoj reformi se ne uračunava u površinu posjeda prijašnjem vlasniku velikog posjeda, već se smatra vlasništvom agrarnog subjekta.

8.2. Drugostupanjsko upravno tijelo nije prihvatilo takav zaključak prvostupanjskog upravnog tijela, već smatra da su predmetna zemljišta oduzeta zemljišnoknjižnom vlasniku izravnim zahvatima jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno da je uknjižba prava vlasništva nadjeljnika vršena na temelju odluka donesenih za vrijeme FNRJ koje su donesene temeljem tada važećih zakonskih propisa, kojim odlukama je ujedno mijenjana i dopunjena prethodno navedena odluka od 8. ožujka 1941. Pri tome se pozivaju na odredbu čl. 2. st. 1. Zakona o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. travnja 1941. da se uknjižba prava vlasništva zemljišta na ime osoba vrši u zemljišnim knjigama na temelju pravomoćnih eksproprijacijskih odluka, a da u nedostatku eksproprijacijske odluke odnosno ugovora uknjižba se vrši na temelju odluke o dodjeljivanju zemljišta, koju donosi nadležna kotarska (gradska) komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju. Drugostupanjsko upravno tijelo radi upotpunjenja dokazanog postupka, u svrhu utvrđenja pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja poništava prvostupanjsko rješenje upravnog tijela.

8.3. Upravni sudovi polaze od činjenica da nije došlo do realizacije promjene vlasnika u zemljišnim knjigama niti do prijenosa posjeda na agrarne subjekte, niti je isplaćena naknada za predmetne nekretnine, pa zaključuju da su predmetne nekretnine oduzete grofu UV za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno da pravnu osnovu za oduzimanje predmetnih nekretnina čine presuda Okružnog narodnog suda u Daruvaru od 21. studenog 1945. kojom je grof UV proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela te je kažnjen konfiskacjiom imovine koja se sastoji od veleposjeda između ostalog i predmetnih nekretnina (određen je popis i procjena te je podredno određena uknjižba prava vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška]. i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te je osuđen na trajni izgon iz čitavog područja FNRJ.

9. Imajući na umu, tako utvrđeno činjenično stanje, odlučno je pitanje jesu li predmetne nekretnine grofu OV oduzete za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ili za vrijeme jugoslavenskih komunističkih vlasti.

9.1. Pri tome upravni sudovi nisu cijenili postojanje Eksproprijacijske odluke Komisije za likvidaciju agrarne reforme Banovine Hrvatske u Osijeku broj 1027-1941 od 8. ožujka 1941., na način da je tom odlukom zemljište u k. o. [katastarska općina] dodijeljeno agrarnim subjektima, te im je određena i naknada koju trebaju platiti, iako je drugostupanjskim upravnim rješenjem problematizirana činjenica je li predmetna eksproprijacijska odluka postala pravomoćna ili ne. Nadalje, da se 1960. provodila komasacija te su u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku velikom broju osoba kojima je Eksproprijacijskom odlukom Komisije za likvidaciju agrarne reforme dodijeljeno zemljište koje nije provedeno u zemljišnim knjigama te su temeljem čl. 2. Zakona o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. travnja 1941. donosila rješenja kojima su im priznavali pravo vlasništva koje im je dodijeljeno još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Jesu li doista u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za upis predmetnih nekretnina u društveno vlasništvo, sve imajući u vidu odredbu čl.11. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske kojom odredbom je propisano da zemljište koje je oduzeto prijašnjim propisima o agrarnoj reformi ne uračunava se u površinu posjeda prijašnjem vlasniku velikog posjeda, već smatra vlasništvom agrarnog subjekta, ma i ne bilo upisano u zemljišnoj knjizi na njegovo ime.

10. Stoga su navodi zahtjeva o pravnim učincima eksproprijacije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i kasnijim aktima FNRJ se ukazuju relevantnim i odlučnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer se ne može zanemariti postojanje te odluke. Stoga se za sada ne može prihvatiti pravilnim zaključak upravnih sudova o tome da su predmetne nekretnine koje su predmetom povrata u ovoj stvari, konfiscirane isključivo na osnovi presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj Kz-295/45 od 21. studenog 1945. uz naknadni prijenos vlasništva u koristi FNRJ, odnosno Zemljišni fond agrarne reforme i kolonizacije, unatoč postojanju pravnih osnova za eksproprijaciju i prije presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru.

11. Potrebno je uzeti u obzir sve ranije navedeno, ako je doista na predmetnim nekretninama izvršen upis prava vlasništva agrarnim interesentima koji odgovaraju subjektima navedenim u Odluci iz 1941. radi li o postupku novog dodjeljivanja čestica agrarnim subjektima ili se radi o usklađivanju zemljišnoknjižnog stanja na temelju Odluke iz 1941.

12. U svezi daljnjih navoda iz zahtjeva, pitanje primjene čl. 10. ZN-a i Ugovora o miru s Mađarskom, valja reći da ti navodi ovise o činjenici postojanja imovine na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Mađarskom, što čini jednu od pretpostavki njezinog podvrgavanja pod odredbe tog Ugovora. Podredno se napominje da navodi zahtjeva polaze od pogrešne pretpostavke da je u postupku nesporno utvrđeno mađarsko državljanstvo grofa UV, što nije slučaj u ovom predmetu, niti se u ovaj fazi postupka mogu preispitivati te činjenice (tako i U-zpz-8/2016).

13. Zbog izloženih razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS-a ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

14. U ponovnom postupku, nižestupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnoj tužbi tužitelja.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek