REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1020/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Parlov, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice LM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Udiljak, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 637/2024-3 od 30. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2002/2022-22 od 23. veljače 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su joj, prema njenu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje i na pristup sudu zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila četiri pravna pitanja koja glase:

- „Je li sud, propuštanjem da se očituje na ključne prigovore tužene istaknute tijekom postupka i u žalbi, povrijedio pravo tužene na obrazloženu sudsku odluku, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka prema članku 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku?“,

- „Je li sud povrijedio načelo kontradiktornosti i pravilo o teretu dokazivanja kada je utvrdio da tužiteljica nije postupala protivno interesima tužene a istovremeno je odbio prijedlog tužene za izvođenje dokaza predloženih na tu okolnost?“,

- „Predstavlja li izostanak obrazloženja sa ozbiljnim i dostatnim razlozima za odbijanje saslušanja svjedoka, koji su predloženi radi utvrđivanja odlučnih činjenica, povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na to da je tužena učinila vjerojatnim da bi ti svjedoci mogli imati saznanja o činjenicama presudnim za donošenje pravilne i zakonite presude?“ i

- „Mora li obrazloženje sudske odluke biti jasno, razumljivo i potpuno i smije li obrazloženje odluke biti proturječno izreci odluke i/ili samom sebi i ispravama odnosno dokazima u spisima predmeta odnosno ima li stranka u parničnom postupku pravo da njezini navodi budu pažljivo ispitani, uključivo i u postupku prije donošenja odluke o potvrđivanju prvostupanjske odluke?“.

4.2. Naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer to, prema tome članku, mogu biti samo ona pitanja koja su nižestupanjski sudovi u postupku razmatrali. Drugostupanjski sud nije u pobijanoj presudi izrazio shvaćanje da nije dužan izjasniti se o odlučnim žalbenim navodima, odnosno, niti jedan od nižestupanjskih sudova nije izrazio shvaćanje da ne čini bitnu povredu odredaba postupka ako odluka koju je donio nije obrazložena, odnosno, ako se ne da ispitati iz bilo kojega od razloga navedenih u članku 354. stavku 2. točki 11. ZPP. Zato, iako je jasno, jer to proizlazi iz zakonskih odredaba i već postojeće sudske prakse, na što se i tuženica pozvala, da na sva naznačena pitanja valja odgovoriti potvrdno, nema potrebe da u vezi s tim pitanjima ovaj sud izražava pravna shvaćanja radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoja prava u sudskoj praksi. Dakle, naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, već tvrdnje o povredi postupka o kojima je u tim pitanjima riječ, kao i one koje se tiču ukazivanja na navodne propuste u vezi s odbijanjem dokaznih prijedloga, a koje su također sadržane u pitanjima, mogu biti razmotreni povodom dijela prijedloga koji se poziva na stavak 2. toga članka.

4.3. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Glede navoda tuženice u vezi s povredom prava na pravično suđenje odnosno na pristup sudu, valja ukazati na to da je drugostupanjski sud valjano obrazložio zašto se, u predmetnim okolnostima, odbijanje određenih dokaznih prijedloga tuženice ne može smatrati povredom tih prava, naime, pored utvrđenja da je prvostupanjski sud iz drugih izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice. Što se pak tiče tvrdnji tuženice da drugostupanjski sud nije odgovorio na njene odlučne žalbene navode, to ne proizlazi iz drugostupanjske presude prema onome što je drugostupanjski sud naveo da su žalbeni navodi tuženice, a je li pritom drugostupanjski sud obuhvatio doista sve odlučne žalbene navode to ovaj sud ne može utvrditi, jer je tuženica, što je bila dužna na temelju prve rečenice članka 387. stavka 3. ZPP, propustila uz prijedlog za dopuštenje revizije dostaviti žalbu. Kako, dakle, ništa ne upućuje na povredu Ustavnih i Konvencijskih prava tuženice odlučeno je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek