REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4275/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice CD, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Frane Bazine i punomoćnika tuženika TD, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.986,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 3,32 eura od 11. ožujka 2009.,

- 3,47 eura od 11. travnja 2010.,

- 5,75 eura od 11. svibnja 2010.,

- 12,62 eura od 11. lipnja 2010.,

- 17,48 eura od 11. srpnja 2010.,

- 11,19 eura od 11. kolovoza 2010.,

- 29,54 eura od 11. rujna 2010.,

- 21,58 eura od 11. listopada 2010.,

- 22,86 eura od 11. studenog 2010.,

- 30,23 eura od 11. prosinca 2010.,

- 42,00 eura od 11. siječnja 2011.,

- 29,22 eura od 11. veljače 2011.,

- 33,04 eura od 11. ožujka 2011.,

- 28,17 eura od 11. travnja 2011.,

- 38,77 eura od 11. svibnja 2011.,

- 48,64 eura od 11. lipnja 2011.,

- 51,24 eura od 11. srpnja 2011.,

- 93,76 eura od 11. kolovoza 2011.,

- 53,83 eura od 11. rujna 2011.,

- 48,88 eura od 11. listopada 2011.,

- 49,20 eura od 11. studenog 2011.,

- 49,22 eura od 11. prosinca 2011.,

- 54,74 eura od 11. siječnja 2012.,

- 57,98 eura od 11. veljače 2012.,

- 58,38 eura od 11. ožujka 2012.,

- 56,20 eura od 11. travnja 2012.,

- 57,31 eura od 11. svibnja 2012.,

- 59,70 eura od 11. lipnja 2012.,

- 56,92 eura od 11. srpnja 2012.,

- 57,15 eura od 11. kolovoza 2012.,

- 52,38 eura od 11. rujna 2012.,

- 53,95 eura od 11. listopada 2012.,

- 57,36 eura od 11. studenog 2012.,

- 56,31 eura od 11. prosinca 2012. ,

- 58,01 eura od 11. siječnja 2013.,

- 53,60 eura od 11. veljače 2013.,

- 52,34 eura od 11. ožujka 2013.,

- 56,89 eura od 11. travnja 2013.,

- 53,23 eura od 11. svibnja 2013.,

- 51,43 eura od 11. lipnja 2013.,

- 49,84 eura od 16. srpnja 2013.,

- 49,09 eura od 16. kolovoza 2013.,

- 51,77 eura od 16. rujna 2013.,

- 53,50 eura od 16. listopada 2013.,

- 54,28 eura od 16. studenog 2013. ,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, radi prijeboja tražbine u iznosu od 96,07 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 17,13 eura od 02. prosinca 2008.,

- 4,65 eura od 02. siječnja 2009.,

- 2,79 eura od 02. veljače 2009.,

- 5,57 eura od 02. travnja 2009.,

- 5,72 eura od 02. svibnja 2009.,

- 7,29 eura od 02. lipnja 2009.,

- 6,39 eura od 02. srpnja 2009.,

- 8,82 eura od 02. kolovoza 2009.,

- 7,23 eura od 02. rujna 2009.,

- 9,77 eura od 02. listopada 2009.,

- 8,23 eura od 02. studenog 2009.,

- 7,95 eura od 02. prosinca 2009.,

- 3,21 eura od 02. siječnja 2010.,

- 0,05 eura od 02. veljače 2010.,

- 1,25 eura od 02. ožujka 2010.,

do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, naknaditi tužiteljici ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 27. svibnja 2023. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 3214672326/08 od dana 24. listopada 2008. u iznosu od 16.436,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu od 8,90% godišnje. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog, tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.986,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tužiteljici sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužiteljice od 22. srpnja 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, ističući prigovor zastare te navodeći da tuženik nije mogao znati za rast tečaja CHF, a tužiteljica je bila upoznata s valutnim rizikom te je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Također navodi da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora pružio tužiteljici sve potrebne informacije. Također osporava potrošački status tužiteljice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2.1. Tuženik ističe i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 96,07 eura (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) sve s pripadajućim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate, kako je to specificirano podneskom tuženika od 29. srpnja 2024.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku prometa po kreditu/specifikacija uplata (list 7-8, 27-30, 32-37), presliku povratnice i dostavnice (list 9-11, 89), presliku Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3214672326/08 od 24. listopada 2008. (list 12-15, 23-26), presliku dopisa tužitelja (list 16-17), presliku pregleda promjena kamatnih stopa (list 31, 48), presliku izračuna tečajne razlike za kredit tuženika (list 38-41). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branki Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. (list 178-184), te dokaz saslušanjem tužiteljice (list 213-214).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka s obzirom da je tuženik od istog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 16. listopada 2024.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj: 3214672326/08 od 24. listopada 2008. na iznos od 16.436,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 60 mjeseci (članak 3. Ugovora), pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF te potrošačko svojstvo tužiteljice.

8. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

9. Sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

11. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 11. ožujka 2025. navodi da se sjeća kada je sklapala predmetni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Ponuđen joj je isključivo ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te su joj djelatnici tuženika rekli da je to najstabilniji i najsigurniji ugovor i nisu ju upozorili da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, te nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Sredstva iz kredita je iskoristila za renovaciju obiteljske kuće u kojoj je i živjela te ju nije koristila u poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a shodno tome i rata kredita. Kredit je u cijelosti osobno otplatila.

12. Dakle i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da ju djelatnici tuženika nisu upozorili da bi moglo doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, te da nije mogla pregovarati s djelatnicima tuženika o niti jednoj odredbi kredita, već joj je ponuđen gotov formirani ugovor.

13. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužitelj nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti iskoristila za renovaciju obiteljske kuće u kojoj je živjela, te koju nije koristila u poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

14. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice, Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. svibnja 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

15. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

16. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Branki Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 28. lipnja 2024. proizlazi da tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK (pozitivne tečajne razlike), između iznosa anuiteta obračunatih po tečaju na dan plaćanja i iznosa anuiteta obračunatih po tečaju na dan isplate kredita (27.10.2008.g.), u razdoblju od početka otplate kredita (10.12.2008.g.) do konačne otplate kredita (15.11.2013.g.), iznose ukupno 1.986,36 EUR / 14.966,25 HRK i predstavljaju potraživanje tužiteljice. Tečajne razlike nastale uslijed smanjenja tečaja CHF u odnosu na HRK (negativne tečajne razlike), između iznosa anuiteta obračunatih po tečaju na dan plaćanja i iznosa anuiteta obračunatih po tečaju na dan isplate kredita (27.10.2008.g.), u razdoblju od početka otplate kredita (10.12.2008.g.) do prijevremene konačne otplate kredita (15.11.2013.g.), iznose ukupno 96,07 EUR / 723,81 HRK. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

17. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Branki Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužiteljica nije imala nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

18. U odnosu na prigovor tuženika radi prebijanja tražbine tuženika s tražbinom tužiteljice valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Niži tečaj od onog koji je bio početan nisu doveli do povrede interesa potrošača, uz napomenu da tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka, pa kako tužitelj plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju, nije ništa primio/stekao, to nema niti obveze vraćanja, slijedom čega nema tražbine tuženika prema tužiteljici. Stoga je sud odbio tuženikov prigovor radi prebijanja kao neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

19. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

20. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 1.986,36 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 27. svibnja 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 31. kolovoza 2023. te 27. veljače i 22. srpnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 03. travnja 2024. i 11. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 200,00 eura, pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.700,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

22. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.