Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3923/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dora Živković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-319/23-10 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-319/23-10 od 1. srpnja 2024. te se odbija zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašeni su nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 15. studenog 2022. FINA-i, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kml-260/09 od dana 22. travnja 2010. (točka I. izreke) i naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 206,18 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2024. (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka UsRH, 84/08., 96/08. - Odluka UsRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka UsRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan i da tužitelja obveže na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja obrazlaže:

- da je predmetnim zahtjevom za izravnu naplatu od 15. studenoga 2022. tuženica prvi puta pokrenula ovršni postupak radi naplate novčane tražbine u iznosu od 16.000,00 kn i troškova kaznenog postupka, koju tražbinu prema tužitelju ima na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kml-

260/09 od 22. travnja 2010.,

- da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu protekao zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126721., 114722., 156/22., 155/23., dalje: ZOO),

- slijedom čega da je osnovano isticanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112712., 25713., 93714., 125711., 78/15., 29/18., 126721., 114722., 156/22., 155/23., dalje: OZ) i

- i slijedom čega je tužbeni zahtjev, o kojem je odlučeno pod točkom I. izreke, osnovan.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost takve odluke ovaj sud je ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 2. tog Zakona.

6. Žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a žalitelj ne ističe. Stoga ovaj sud, jer na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), u ovom dijelu nije ulazio u ispitivanje pravilnosti pobijane presude, već polazi od činjenica kako su utvrđene pobijanom odlukom.

7. Time u žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da tražbina tuženice proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kml-260/09 od 22. travnja 2010. (iz ovršnog predmeta poslovni broj Ovr-1848/2020, koji se nalazi u prilogu ovog predmeta, u kojem se nalazi ta ovršna isprava, proizlazi da je ovršna isprava svojstvo ovršnosti stekla 10. studenog 2010., a pravomoćnosti 2. rujna 2010.)

- da je tom presudom odlučeno o više različitim imovinskih zahtjeva: o imovinskopravnom zahtjevu tuženice kao oštećene u iznosu od 16.000,00 kn, o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u vrijednosti od 68.000,00 kn, o obvezi plaćanja iznosa uzdržavanja i troškovima postupka,

- da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1848/2020 zatražena i određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 68.000,00 kn koja tražbina se odnosi na oduzimanje imovinske koristi,

- a da je tuženica prisilnu naplatu tražbine u iznosu od 16.000,00 kn i troškova kaznenog postupka priznatih joj tom presudom zatražila tek 15. studenoga 2022., podnošenjem predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu.

8. Sporno je je li bilo mjesta donošenju pobijane odluke pozivom na čl. 233. st. 1. ZOO-a. Tuženica smatra da nije i to jer da predmetna tražbina ne može zastarjeti s obzirom na propisano čl. 77. u vezi s čl. 85. st. 4. Kaznenog zakona (Nar. nov. broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/4., dalje: KZ).

9. U vezi ovog spornog pitanja valja reći da imovinskopravni zahtjev i mjera oduzimanja imovinske koristi imaju zajednički cilj – obeštećenje oštećenika, ali da je sve drugo u vezi tih zahtjeva različito (čl. 87. st. 22. u vezi s čl. 77. u 78. KZ-a i čl. 153. do do 162. Zakona o kaznenom postupku, Nar. nov. broj. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24.- dalje: ZKP).

9.1. Imovinsko pravni zahtjev je kategorija građanskog prava, a samo iz razloga ekonomičnosti o njemu se odlučuje u kaznenom postupku, po pravilima građanskog prava, a karakterizira je dispozicija stranaka. S druge strane, mjera oduzimanja imovinske koristi je kategorija kaznenog prava i na nju se primjenjuju propisi kaznenog prava, a pravila građanskog prava samo u mjeri u kojoj se ta pravila primjenjuju u kaznenom pravu, tj. kad se utvrđuje visina protupravno pribavljene imovinske koristi počinjenjem onih kaznenih djela kod kojih je to biće kaznenog djela. Ovdje nema dispozicije stranaka, jer sud po službenoj dužnosti mora izreći oduzimanje imovinske koristi, ako je ona ostvarena počinjenjem kaznenog djela i to bez obzira koliko ona iznosi i u čemu se sastoji, zatim bez obzira je li netko oštećen ili nije ili su oštećenici neodređeni ili nepoznati, bez obzira je li od nekog drugog oštećeniku nadoknađena šteta počinjena kaznenim djelom.

9.2. U vezi odnosa mjere oduzimanja imovinske koristi i imovinsko pravnog zahtjeva treba reći da je njima imovinska komponenta u znatnoj mjeri zajednička i što jedan i drugi, svaki na svoj način, u određenoj mjeri idu za uspostavljanjem narušenih imovinskih odnosa. Međutim, mjera oduzimanja imovinske koristi može se izreći samo onda kad je ostvarenjem kaznenog djela postignuta imovinska korist, dok se imovinskopravni zahtjev može dosuditi uvijek ako je počinjenjem kaznenog djela nekom nanijeta šteta, dakle i onda kad nije za nekog u odnosu s nastupanjem imovinske štete, nastupila i imovinska korist, što je znatno šire.

9.3. Osim toga, imovinskopravni zahtjev je institut građanskog prava, o kojem kazneni sud može i ne mora odlučiti unutar kaznenog postupka, odnosno može uputiti oštećenog da svoj imovinskopravni zahtjeva ostvaruje u parnici.

10. Slijedom rečenog pitanje zastare prava na prisilno ostvarenje tražbine priznate u kaznenom postupku kako je riješeno odredbom sadržanom u čl. 85. st. 4. KZ-a, koja propisuje da izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva, ne odnosi se na iznos koji je priznat oštećenom u okviru imovinskopravnog zahtjeva. Na pravo na prisilnu naplatu iznosa priznatom oštećenom kroz postavljeni imovinskopravni zahtjeva na temelju pravomoćne presude, jer se radi o građanskopravnom zahtjevu, neovisno što je radi ekonomičnosti postupak dosuđen u kazneno postupku, primjenjuje se zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a. Isto se odnosi i na zastarni rok vezano uz zahtjev za prisilnu naplatu troška kaznenog postupka priznatog tuženici.

11. Slijedom toga pravilno je sud prvoga stupnja, s obzirom na nesporne činjenice na koje je ukazano točkom 7. obrazloženja ove odluke, zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude pa je stoga prvostupanjska presuda potvrđena na temelju čl. 368. t. 1. ZPP-a.

12. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 165. st. 2. ZPP-a.

13. Tuženici trošak žalbe, koji po shvaćanju ovoga suda zahtjeva u okviru općenitog zahtjeva za naknadu troškova postupka, nije priznat jer niti je sa žalbom uspjela niti je taj trošak zatražila u određenom iznosu (čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević