REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1166/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Čurković i drugi odvjetnici u Odvjetničkom uredu Čurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3215/2023-2 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-102/2021-11 od 24. travnja 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3215/2023-2 od 6. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-102/2021-11 od 24. travnja 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik ga je predložio odbiti kao neosnovanog uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja:

„1. Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete protiv osiguravajućeg društva, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini, stvarnu štetu predstavljaju stvarno isplaćeni iznosi mirovine u skladu sa člankom 161. ZOMO-a (NN 157/13) ili stvarna šteta za HZMO može biti nepostojeća razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu po čl. 27. st. 3. ZOOP-a (NN 151/05) jer je opće poznata činjenica da u slučaju kada je već priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu da razlike ne može biti?

2. Ako se temeljem čl. 27. st. 3. ZOOP-a u potpunosti otklanja odgovornost osiguravajućeg društva na nadoknadu stvarne štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zbog rizika obuhvaćenih ugovorom o osiguranju od odgovornosti za štetu, da li je prebacivanje odgovornosti za štetu na vlasnika/korisnika vozila po čl. 161. ZOMO-a iz 2013. slabije osobe iz ugovornog odnosa u skladu s čl. 22. i čl. 26. ZOOP- a i sa pravnim stečevinama Europske unije?

3. Ako stvarne štete nema po gramatičkom tumačenju čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a ima po čl. 27. st. 1. u vezi s čl. 26. ZOOP-a i ugovora o osiguranju, da li je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje stavljen u neravnopravni položaj prema ostalim trećim osobama koje imaju pravo na naknadu štete u cijelosti odnosno u razmjeru do limita osigurane svote?“.

4. Na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Tužbeni zahtjev za isplatu štete odbijen je primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP). Među strankama je sporno pitanje zakona koji se u konkretnom slučaju primjenjuje te je ujedno sporna visina štete koja bi tužitelju nastala uslijed isplata invalidske mirovine. Međutim, tijekom postupka tužitelj nije predložio dokaze kojima bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva, pri čemu pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-90/2023-2 od 4. travnja 2023. Stoga se postavljena pravna pitanja ne mogu smatrati važnima za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Zbog navedenog u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja u postupku nije bila potrebna.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina