REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-339/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ iz [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Radojica Vučković, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 5263423857, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-651/24-3 od 28. studenoga 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-309/17-50 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-651/24-3 od 28. studenoga 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-309/17-50 od 3. lipnja 2024.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, prvo pitanje tužitelja iscrpljuje se dijelom u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ujedno valja istaknuti kako pitanje visine odštete za naknadu neimovinske štete ovisi o okolnostima svakog slučaja i jedinstvenim i samo za oštećenog važećim okolnostima koje utječu na visinu novčane satisfakcije. Iz obrazloženja pobijane odluke nadalje proizlazi da je drugostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio uzimajući u obzir uspjeh stranaka pa drugo i treće pitanje tužitelja (kojima se problematizira odluka o troškovima parničnog postupka) ne proizlazi iz razloga na kojima je donijeta pobijana odluka.
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
