REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4687/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž R-55/24-2 od 28. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena (u dijelu odluke o troškovima postupka) presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-715/18-43 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž R-55/24-2 od 28. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena (u dijelu odluke o troškovima postupka) presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-715/18-43 od 15. ožujka 2024.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.769,93 € bruto po osnovi razlike u plaćama za razdoblje od travnja 2013. do ožujka 2018. za prekovremene sate odrađene na blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći da je tužitelj nalazu i mišljenju vještaka samo paušalno prigovorio, odnosno da nije konkretizirao eventualne nedostatke ili proturječnosti u mišljenju vještaka, a nije niti predlagao njegovo saslušanje na konkretne sporne okolnosti, kao niti eventualno novo vještačenje, slijedom čega je u cijelosti prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, kao objektivan i dan u skladu s pravilima struke, a izrađen temeljem naloga suda, knjigovodstvene dokumentacije, evidencije o korištenju radnog vremena i isplatnih lista te sukladno relevantnim zakonskim propisima i odredbama Kolektivnog ugovora. Shodno navedenom, pravna pitanja tužitelja, a koja se u bitnom svode na tumačenje odredaba čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/08, 89/12, 104/13, 150/13, 153/13 – dalje: KU/08), odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17, 12/18 – dalje: KU/17), ne proizlaze iz razloga na kojima je donijeta pobijana odluka.

4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod t. I. izreke.

5. Tužitelj se pozvao i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije učinio vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a) da mu je u (prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa