Poslovni broj: Usž-28/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Gramatinvest d.o.o., Zagreb, Frane Petrića 4, kojeg zastupa odvjetnica Jasminka Trubelja, Zagreb, Trnjanska cesta 11, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-363-03/20-03/160, urbroj: 531-07-01-02/03-22-3 od 17. siječnja 2022., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-969/2023-7 od 18. listopada 2023. na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-969/2023-7 od 18. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II- 363-03/20-03/160, urbroj: 531-07-01-02/03-22-3 od 17. siječnja 2022. (pogrešno navedeno od 17. siječnja 2023.) te predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 165,90 € / 1.250,00 kn u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, klasa: UP/I-363-03/16-002/1366, urbroj: 251-13-31-1/007-20-4 od 4. rujna 2020. kojim je utvrđeno da je trgovačko društvo Gramatinvest d.o.o. dužno na ime komunalne naknade za poslovni prostor površine 79,67 m[2] u Zagrebu, [adresa], plaćati 623,82 kn mjesečno, time da je iznos komunalne naknade utvrđen za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. prosinca 2012.

2. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da je ovaj upravni postupak započeo još 8. rujna 2008. te da su sva dotadašnja rješenja bila poništavana. Ističe da se zastara prekida podnošenjem tužbe te svakom drugom vjerovnikovom radnjom. Obveza je nastala 2008. godine te je trebalo primijeniti odredbe "starog" Zakona o komunalnom gospodarstvu u kojem slučaju je trebalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, a ne Općeg poreznog zakona. S tim u svezi upire na shvaćanja ovog suda izražena u odlukama poslovni broj: Usž-264/2021, Usž-119/2018 kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1071/16. Stoga predlaže presudu poništiti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, budući je komunalna naknada pravilno izračunata u prethodnim postupcima.

3. Tužitelj i tuženik nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Predmet ove stvari je utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade koja je utvrđena rješenjem tijela prvog stupnja od 4. rujna 2020. na način da je tužitelj obvezan plaćati utvrđeni iznos komunalne naknade za poslovni prostor površine 79,67 m[2] , u Zagrebu, [adresa], u iznosu od 7,83 kn/m[2] , a što iznosi 623,82 kn mjesečno, odnosno 7.485,84 kn godišnje i to za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. prosinca 2012.

7. Točno je da je u dosadašnjoj upravnosudskoj praksi, na koju zainteresirana osoba u žalbi upućuje, bilo izraženo shvaćanje, u primjeni odredbe članka 23. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03. - proč. tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) da propisani rok nije prekluzivni, već instruktivni rok te kako odredbama navedenog Zakona nije bila propisana izravna odredba koja upućuje na pitanje zastarnog roka za donošenje rješenja o utvrđivanju obveze komunalne naknade kao i da se o pitanju zastare izvršenja rješenja o komunalnoj naknadi treba raspraviti primjenom odredbe članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 76/12., 133/13.). Međutim, naprijed navedeno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je pogrešnim te u rješenju broj: U-zpz-3/23 od 18. srpnja 2023. zauzeo shvaćanje da se o prigovoru zastare treba odlučiti temeljem relevantnih odredaba Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16.) jer po shvaćanju tog suda odredbama članka 23. stavka 5. ranije važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu i članka 100. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 2018. godine, primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već i na odredbe o zastarijevanju te tražbine kao javnog davanja (tako i taj sud u presudi broj: Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020.).

8. Slijedom navedenog imajući u vidu naprijed izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji sud sukladno odredbi članka 20. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13., 35/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24.) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, presuda prvostupanjskog suda, kojom je poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak, ne može se ocijeniti nezakonitom.

9. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić