Poslovni broj: Usž-445/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Cvrković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvrković & partneri d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1128/2023-12 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1128/2023-12 od 22. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-01/OB, URBROJ: 341-99- 05/3-23-1814 od 13. srpnja 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 141-02/21-01/OB, URBROJ: 341-22-05/3-21-15056 od 1. prosinca 2021., kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da nije dovoljno stručna da bi se mogla očitovati na nalaz i mišljenje vještaka iz upravnog postupka, a posebice jer joj nije dostavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka. Smatra da je imala pravo sudjelovati u predmetnom postupku i isti joj je trebao biti dostavljen kako bi ga mogla proučiti i eventualno mu prigovoriti ili tražiti njegovu dopunu. Osim toga, smatra da je njezin zahtjev trebalo usvojiti s obzirom da njezino zdravstveno stanje u bitnome smanjuje mogućnost normalnog rada. Predlaže poništiti pobijanu presudu uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu i obrazloženju pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Predmetni upravni postupak pokrenut je na prijedlog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite od 10. lipnja 2020. radi ocjene radne sposobnosti tužiteljice.

8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti tužiteljice. Prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Područnog ureda Osijek, Izdvojenog mjesta rada Vukovar od 16. studenoga 2021., proizlazi da su vještaci uzeli u obzir godine života tužiteljice, njezinu stručnu spremu (SSS kuharica), ukupne godine mirovinskog staža, poslove koje je obavljala (pomoćna kuharica), činjenicu da je od 22. prosinca 2022. u radnom odnosu kao sezonski radnik, da joj je rješenjem od 10. listopada 2019. ozljeda koju je zadobila na radu (prijelom donjeg dijela palčane kosti – dijagnoza šifre prema MKB- 10 klasifikaciji: S52.5) priznata ozljedom na radu te svu dostupnu medicinsku dokumentaciju o liječenju.

9. Imajući na umu navedeno, institucionalizirana tijela vještačenja oba stupnja, Vijeće vještaka od 16. studenoga 2021. i Vijeće viših vještaka od 19. lipnja 2023. (doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI- 667/2022-7 od 4. travnja 2023.), su u nalazima i mišljenjima utvrdila da kod tužiteljice ne postoji smanjenje, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer je u fazama pogoršanja zdravstvenog stanja moguće koristiti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, što je uobičajeno kod povrede šake, pri čemu je napomenuto da je liječenje završeno jer će nastavna procedura fizikalne terapije biti održavajuća i vezana za osobni motiv i cilj funkcije šake. Navedeno je da je iz nalaza specijaliste fizijatra vidljiva razvidna ograničenost kretnji zgloba od 50% aktivno, a od 75% pasivno, što znači da se pružao otpor pri pregledu, dok konačno poboljšanje zdravstvenog stanja ovisi o motivu tužiteljice. U konačnici je navedeno da se prema nalazu specijaliste medicine rada ne može očekivati poboljšanje zdravstvenog stanja, ali se ne nalazi neurološki deficit ograničenja pokreta koji je u potpunosti dostatan za obavljanje poslova kuhara jer se ne radi o poslu na normu i za isti nije potrebna kontinuirana snaga jedne ruke, a preciznost nije na nivou za priznanje prava. Stoga je ocijenjeno da je u konkretnom slučaju preuranjeno cijeniti neko trajno pravo radi nastavka terapije, iako je liječenje završeno.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 19. lipnja 2023. potpun i dovoljno obrazložen, da je dan u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i 16/22.) te je mogao poslužiti tuženiku kao valjana činjenična osnova za donošenje zakonitog rješenja. Na podlozi tih činjenica utvrdio je da je osporeno rješenje zakonito te je odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a, a tužiteljica te razloge žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

11. Ovaj Sud u prosuđivanju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Ovo stoga jer iz samog predmeta tuženika i medicinske dokumentacije kojom su tijela raspolagala tijekom upravnog postupka ne proizlazi ništa što objektivno dovodi u sumnju da tijela vještačenja nisu bila neutralna u svojoj stručnoj ocjeni o oštećenju funkcionalnih sposobnosti tužiteljice, odnosno da nisu postupala objektivno ni nepristrano pri izradi nalaza i mišljenja ili da nisu uzela u obzir svu dokumentaciju kojom su raspolagala prilikom donošenja stručne medicinske ocjene zdravstvenog stanja tužiteljice.

12. Tužiteljica nije tijekom upravnog spora, u smislu članka 49. stavka 4. i članka 51. stavka 1. ZUS-a, predlagala provođenje sudskog medicinskog vještačenja radi osporavanja i dovođenja u sumnju ocjene Vijeća viših vještaka, pa stoga ovaj Sud cijeni da u skladu s navedenim odredbama ZUS-a, prigovori koje tužiteljica iznosi u žalbi protiv pobijane presude ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost. S obzirom na to da se činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđuju na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a medicinska dokumentacija predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještak daje nalaz i mišljenje, u kojem je iscrpno navedena cjelokupna kronologija liječenja tužiteljice te da sud nema potrebna stručna znanja za utvrđivanje relevantnih medicinskih činjenica i pravilnosti dane ocjene u upravnom postupku bez odgovarajućeg dokaznog prijedloga, zbog čega ovaj Sud ocjenjuje da je nalaz i mišljenje dan na temelju dostupne medicinske dokumentacije u upravnom postupku i u skladu s pravilima struke.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je rješenje tuženika zakonito jer izvedeni dokazi u upravnom postupku nisu potvrdili tvrdnje tužiteljice o trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a što bi bio razlog za priznavanje zatraženog prava u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 102/19. i 84/21.)

14. Navode žalbe u kojima tužiteljica ističe povrede pravila upravnog postupka ovaj Sud ne nalazi osnovanima. Tužiteljica je mogla tijekom upravnog postupka od javnopravnog tijela tražiti uvid u spis na koji je način mogla biti upoznata s utvrđenim činjeničnim stanjem.

15. Pored toga valja reći da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja (koje nije tijelo tuženika) u cijelosti citiran u osporenom rješenju tuženika te je tužiteljica, osim što je imala mogućnost obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta tuženika (članak 84. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, 47/09. i 110/21.), pa time i izvršiti uvid u priloženi nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, imala mogućnost na isti se očitovati i u upravnom sporu te iznijeti svoje primjedbe na danu ocjenu i izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su odlučne za rješavanje ove upravne stvari. Stoga time što joj nalaz i mišljenje nije dostavljen uz osporeno rješenje, prema ocjeni ovoga Suda, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

17. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

18. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan