Poslovni broj: Usž-28/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sara Bračković, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sara Bračković, DUM i HUM, [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu odobrenja privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1710/24-4 od 21. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1710/24-4 od 21. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda od 21. studenoga 2024. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijanog rješenja suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi upravnog spora. Navodi da su mu osporenim rješenjem tuženika i pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda povrijeđena ustavna i konvencijska prava i slobode - pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i člankom 8. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) te pravo na brak iz članka 12. Konvencije. Ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju prihvaća paušalne navode tuženika da može zakonito boraviti u [adresa] u trajanju od 90 dana u šest mjeseci, dakle da može biti na kratkotrajnom boravku sukladno Zakonu o strancima ("Narodne novine", 133/20., 114/22, i 151/22.) i Zakoniku o schengenskim granicama te da njegova supruga može odlaziti u Bosnu i Hercegovinu, ali da ne cijeni specifičnost konkretne situacije. Navodi da sud zanemaruje činjenicu da je jedino njegova supruga zaposlena i ostvaruje prihode zbog čega ne može često odlaziti u susjednu državu, a da ne trpe njezin posao i primanja. Nadalje navodi da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu kako obiteljsku zajednicu čini maloljetno dijete iz prethodnog braka njegove supruge, što joj otežava odlaske izvan Republike Hrvatske. Smatra da je olako donesen zaključak da se može zaposliti u matičnoj državi ako se uzme u obzir općepoznata činjenica da se brojni državljani Bosne i Hercegovine zbog ekonomske situacije i nemogućnosti pronalaska posla u toj državi zapošljavaju u Republici Hrvatskoj i drugim članicama Europske unije. Nadalje navodi da se nije vodilo računa da putovanja iz jedne države u drugu iziskuju troškove koji nisu zanemarivi, a ima i troškove smještaja u matičnoj državi. Smatra da je iz navedenih razloga razvidno da bi mu izvršenjem osporenog rješenja tuženika nastala teško popravljiva šteta i da odgodni učinak tužbe nije protivan javnom interesu. Ističe da ako njegov povremeni i privremeni boravak u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku nije protivan javnom interesu, nema mjesta zaključku da bi odluka kojom se određuje da predmetna tužba ima odgodni učinak bila protivna javnom interesu. Poziva se na rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-506/22-9 od 3. listopada 2022. kojim je određeno da tužba ima odgodni učinak u predmetu u kojem se stranka pozivala na povredu prava na dom zajamčenog Konvencijom i Ustavom. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijano prvostupanjsko rješenja i odredi odgodni učinak tužbe uz naknadu troška, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su navodi tužitelja neutemeljeni.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
6. Člankom 42. stavkom 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 5. ožujka 2024. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja s obitelji jer je 4. ožujka 2023. sklopio brak s RUM. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj te mu je određen rok od petnaest dana od dana izvršnosti tog rješenja za dragovoljni odlazak, uz prateće naloge.
8. Tužitelj je podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 17. srpnja 2024., a u tužbi je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe zbog razloga koje u bitnom ponavlja u ovoj žalbi.
9. Zahtjev tužitelja za privremeni boravak odbijen je na temelju članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima jer je utvrđeno da predstavlja opasnost za javni poredak jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci Kzd-136/2021 od 5. svibnja 2022. osuđen zbog kaznenog djela nasilja u obitelji - povrede djetetovih prava i prijetnje, iz čega slijedi da bi odgodni učinak tužbe bio protivan javnom interesu. Također je činjenica da tužitelju supruga može nastaviti financijski pomagati, neovisno o tome što on ne živi u [adresa], pa mu s te osnove ne može nastupiti šteta koja bi se teško mogla popraviti.
10. Imajući na umu predmet upravnog spora te članak 42. ZUS-a, kojeg u rješenju citira prvostupanjski sud, pravilno je u konkretnom predmetu odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Naime, prvostupanjski sud obrazlaže da je tužitelj trebao dokazati kumulativno postojanje uvjeta za odgodni učinak tužbe te je ne ispunjavanje jednog od kumulativno propisanih uvjeta dovoljno za odbijanje zahtjeva.
11. S obzirom na žalbene navode o povredi ustavnih i konvencijskih prava usmjerenih na zaštitu obitelji, valja reći da prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, Konvencija ne jamči strancu pravo ulaska ili boravka u određenoj državi te države ugovornice imaju pravo protjerati stranca osuđenog za kaznena djela, sukladno međunarodnom pravu i uz preuzete ugovorne obveze, uključujući Konvenciju, kontrolirati ulazak, boravak i protjerivanje. Mjere kojima se ograničava pravo boravka u nekoj zemlji mogu u određenim slučajevima podrazumijevati povredu članka 8. Konvencije ako dovedu do nerazmjernih posljedica za privatni ili obiteljski život dotičnih pojedinaca. Budući da tužitelj nije protjeran iz Republike Hrvatske niti mu je određena mjera zabrana ulaska i boravka u Republiku Hrvatsku, odnosno EGP, već mu je određena obveza dobrovoljnog napuštanja EGP-a, kraj činjenice da tužitelj može povremeno dolaziti u Republiku Hrvatsku, po ocjeni ovog Suda, postignuta je pravična ravnoteža između zaštite javnog interesa i interesa tužitelja na uživanje obiteljskog života, slijedom čega nije došlo do povrede prava iz članka 8. Konvencije.
12. Razlozima navedenima u žalbi nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila upravnog spora kao niti ustavnih i konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
14. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
U Zagrebu 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
