REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1605/2023-14
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja OŽ, [adresa], 7505001 Rishon LeZion, kojeg zastupa opunomoćenica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 106, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 20. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/20-01/1877, URBROJ: 511-01-203- 23-5 od 4. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. svibnja 2023. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-224-02/20-01/1877, URBROJ: 511-01-203- 23-5 od 4. travnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod toga suda osnovan spis pod brojem Us I-1955/2023.
2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. navedeni predmet ustupljen je Upravnom sudu u Osijeku, kao manje opterećenom sudu.
3. Slijedom toga, kod ovoga suda je osnovan spis pod brojem Us I-1605/2023.
4. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja (rođenog **.**.1964.) za primitak u hrvatsko državljanstvo.
5. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je njegov otac primljen u hrvatsko državljanstvo na temelju rješenja tuženika od 22. studenoga 2012., ali i to tek nakon presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 30. ožujka 2007. Tužitelj ističe da su svi njegovi preci, otac, djed, pradjed, šukundjed i sva rodbina po očevoj strani živjeli i rođeni u [adresa], odnosno tada bivšim državnim zajednicama kojih je sljednik današnja Republika Hrvatska. To se ne odnosi samo na muške, nego i na ženske prednike tužitelja s očeve strane. Svi su oni zbog židovske vjeroispovijesti izloženi velikom progonu i represijama u razdoblju od 1941. -1945., pa je tako cijeloj obitelji oduzeta cjelokupna imovina i oni su poslije 1945. odselili u Izrael. Dakle, ako je tužitelj zbog tih okolnosti rođen u [adresa], to ne može biti razlog da mu bude osporeno pravo na hrvatsko državljanstvo. Naime, tužitelj kao potomak iseljenika prema članku 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15. i 102/19. - dalje: ZHD) ispunjava sve uvjete da mu bude priznato hrvatsko državljanstvo, jer on ne samo da poštuje hrvatske propise, već u znatnoj mjeri poznaje hrvatski jezik i kulturu. Dakle, ne samo da tužitelj ispunjava sve uvjete za priznavanje hrvatskog državljanstva, već se on smatra O i takav njegov stav neće se promijeniti. Ističe da nije jasno kakav bi to dokaz trebao dostaviti da se smatra O te u tom smislu ističe da je specifičan odnos poimanja židovstva kao nacije i kao vjerske zajednice, a u odnosu na izraelsko državljanstvo, jer je židovstvo vjerska zajednica, dok je izraelsko državljanstvo nešto sasvim drugo. Napominje da je njegova namjera da se pod određenim uvjetima preseli u Republiku Hrvatsku i u tom kontekstu njegov zahtjev treba biti ocijenjen, to više što nije materijalno ovisan o nekakvim proračunskim davanjima Republike Hrvatske. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti pobijano rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u spis upravnog predmeta. Ujedno je dana 20. veljače 2025. održana rasprava. Na raspravi su opunomoćenice stranaka u bitnome ostale kod svih navoda iznesenih tijekom spora.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Tel Avivu, u skladu s člankom 11. ZHD-a. Zahtjevu je priložio životopis, popunjen upitnik u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak ''izraelska'', rodni list u kojem je u rubrici nacionalnost upisan podatak ''židovska'', vjenčani list, potvrdu o nekažnjavanju, presliku putne isprave te presliku očeve putovnice i očeva rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo. Nadalje je tijekom postupka tužitelj isticao da je njegov otac odselio u Izrael kao dijete i nikada se nije odrekao niti je izgubio hrvatsko državljanstvo. Smatra da ne postoje zapreke da mu se odobri hrvatsko državljanstvo jer je pripadnik hrvatskog naroda, premda mu je hrvatski jezik djelomično stran kao i hrvatska kultura, pa smatra da mu pripada hrvatsko državljanstvo podrijetlom i prirođenjem.
10. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljevom ocu ĐŽ (rođenom **.**.1939.) prestalo državljanstvo FNRJ i NR Hrvatske odricanjem, na temelju rješenja MUP-a NRH broj 1388/50 od 20. svibnja 1950., i to na temelju izjave o odricanju njegove majke ŽŽ. Prema tome, tužiteljevom ocu je 1950. prestalo jugoslavensko, a time i hrvatsko republičko državljanstvo, jer je člankom 21. Zakona o državljanstvu FNRJ (''Službeni listi FNRJ'' broj 54/46. i 105/48.) propisano kako maloljetna djeca gube državljanstvo FNRJ na zahtjev roditelja, što se odnosi na otpust i odricanje od državljanstva.
11. ĐŽ je ponovno primljen u hrvatsko državljanstvo rješenjem od 22. studenoga 2012., ali na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (''Narodne novine'', broj 53/91., 70/91., 28/92., 113/93. i 4/94.).
12. Prema članku 11. ZHD-a iseljenik i njegovi potomci mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 2. - 4. ovoga Zakona (stavak 1.). Stranac koji je u braku s osobom iz stavka 1. ovoga članka može steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 2. - 4. ovoga Zakona (stavak 2.). Iseljenik iz stavka 1. ovoga članka je osoba koja se prije 8. listopada 1991. godine iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi (stavak 3.). Iznimno, iseljenik iz stavka 1. ovoga članka je i pripadnik hrvatskog naroda koji se iselio s prostora u sastavu bivših država u kojima se, u vrijeme iseljenja, nalazilo i područje današnje Republike Hrvatske (stavak 4.). Iseljenikom se ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva, osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska te osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske (stavak 5.).
13. Kako je ocu tužitelja hrvatsko (republičko) državljanstvo prestalo na temelju odricanja 1950., to se tužitelj ne može smatrati potomkom iseljenika u smislu citirane odredbe članka 11. stavka 5. ZHD-a, kako je to i tuženik pravilno zaključio.
14. Nadalje, prema članku 16. ZHD-a pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa], može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona (stavak 1.). Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu ne mora priložiti osoba za čije je roditelje nesporno utvrđena pripadnost hrvatskom narodu (stavak 3.).
15. Polazeći od činjenice da tužitelj tijekom upravnog postupka nije dostavio niti jedan dokaz da se bilo kada u pravnom prometu osobno izjašnjavao kao pripadnik hrvatskog naroda, niti je dokazao svoje sudjelovanje i aktivnosti u nekom od hrvatskih društava u sredini u kojoj živi, a koja promiču i njeguju hrvatske običaje i kulturu, što nije ni sporno, pravilno je i zakonito tuženik postupio kada je u skladu s citiranim člankom 16. stavkom 2. ZHD-a zaključio da nema uvjeta za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem citirane odredbe.
16. Kraj takvog stanja stvari, neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni tužbeni navodi. Pravno relevantne okolnosti za odluku o predmetnom zahtjevu dogodile su se nakon završetka Drugog svjetskog rata, za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, pa su u tom smislu neodlučni navodi tužitelja u kojima se opisuju okolnosti prije toga rata.
17. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24.) odlučiti kao u izreci.
U Osijeku 20. ožujka 2025.
Sudac:
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju – po opun.,
2. Tuženiku.
