Poslovni broj: 71 P-1365/2014-107

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Dariu Joziću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po Ivi Farčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen dana 03.03.2008. između tužiteljice kao prodavatelja i tužena kao kupca nekretnine upisane u zk. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška], poduložak broj: 7030 k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 5680/3, u naravi stan br. 32 na trećem katu u [adresa] koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om, predsoblja, hodnika, lođe i balkona ukupne površine 53,99 m2, ovjeren od strane javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, pod brojem ovjere Ov-9087/08.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje zk. stanja u [broj poduloška]/ zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 03.03.2008., ovjerenog od strane javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, pod brojem ovjere Ov-9087/08 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa tužene kao vlasnika."

II. Nalaže se tužiteljici TM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], FM [adresa], naknaditi tuženoj ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.312,50 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.03.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica u tužbi navodi da je kao založni dužnik dopustila da se na nekretnini u njezinom vlasništvu zasnuje založno pravo (hipoteka) radi osiguranja tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu od 20. rujna 2007. u korist Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg, Austrija, koji je bio kreditor po Ugovoru o kreditu GM. GM nije uredno ispunjavala obveze po kreditu, pa je tužiteljica kako ne bi ostala bez stana na kojem je zasnovano založno pravo i sa željom da podmiri tražbinu kreditora zatražila pomoć od tužene kao svoje dugogodišnje prijateljice. Dogovorile su se da će ĆM tužiteljici pozajmiti iznos od 210.000,00 kn, kako bi tužiteljica iskupila svoje obveze kao založni dužnik po predmetnom Ugovoru o kreditu, te je u tu svrhu tražila od tužene da zaključe fiktivan (prividan) Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je trebao biti instrument osiguranja tuženoj da će joj tužiteljica vratiti pozajmljeni novčani iznos, te je rekla da neće predmetni Kupoprodajni ugovor provoditi u zemljišnim knjigama ukoliko joj tužiteljica vrati pozajmljeni novčani iznos.

2.

Sukladno dogovoru tužiteljica i tuženica su sklopile fiktivni Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim Ugovorom tužiteljica kao prodavatelj prodaje, a tužena kao kupac kupuje nekretninu upisanu u zemljišne knjige u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] u naravi stan u [adresa] u [adresa].

3.

Nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji tužiteljica je u nekoliko navrata pozivala tuženu da joj pozajmi iznos od 210.000,00 kn zbog kojeg je i došlo do sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina, međutim tužena predmetni novčani iznos nikada nije pozajmila tužiteljici. Obzirom da tužena nije nikada pozajmila predmetni novčani iznos tužiteljici to je tužiteljica zahtijevala da se raskine Ugovor o kupoprodaji nekretnina, a iz razloga što između stranaka nije došlo do sklapanja Ugovora o zajmu prema odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO).

4.

Suprotno dogovoru stranaka tužena je predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina provela u zemljišnim knjigama te se upisala kao vlasnica stana, a bez da je tužiteljici isplatila kupoprodajnu cijenu odnosno da joj nije predala iznos zajma. Tužiteljica navodi da je u konkretnom slučaju svjesni nesklad između volje i očitovanja, koja vrsta nesklada postoji onda kad ugovorna strana svjesno očituje (izjavi nešto što zapravo neće). Najvažniji oblik svjesnog nesklada između unutarnje volje i očitovanja volje postoji upravo pri simulaciji (prividan Ugovor).

5.

Odredbom čl. 285. st. 1. ZOO-a je propisano da prividan Ugovor nema učinka među ugovornim stranama. S obzirom na navedeno, te da prividan Ugovor nema učinka među ugovornim stranama, takav prividan Ugovor je ništetan jer ne postoji volja suugovaratelja glede valjanosti Ugovora, a sve s obzirom da se radi o fiktivnom pravnom poslu. Pri tome je ponuda za sklapanje Kupoprodajnog ugovora bio Ugovor o zajmu, a ne stvarno sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnina.

6.

Stoga tužiteljica predlaže da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je zaključen između stranaka dana 03.03.2008. uz istodobno nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu OGSZ brisanje zk. stanja u [broj poduloška]/ zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena navodi da se tužiteljica prekomjerno zaduživala zbog čega nije bila kreditno sposobna. Zbog toga je iskoristila GM da podigne kredit za račun i korist tužiteljice zbog čega je ista dopustila zasnivanje hipoteke na stanu u [adresa] koji stan je u to vrijeme 2007. bio u vlasništvu tužiteljice.

8.

Tužiteljica nije bila u mogućnosti otplaćivati kredit kojeg je podignula kod Austrijske kreditne zadruge pa se stoga dogovorila sa tuženom da će tuženica kupiti od tužiteljice predmetni stan u [adresa] na način da će tužiteljici isplatiti iznos od 210.000,00 kn i da će preuzeti i otplatu kredita koji je dignut u glavnici od 55.000,00 €.

9.

Tuženica ističe da je tužiteljica mogla dignuti takav kredit isključivo uz dobre veze jer niti GM niti KM ne zadovoljavaju minimalne uvjete da bi bili zajmoprimatelji kredita u iznosu od 55.000,00 € s aktivnom kamatnom stopom od 8,75 % godišnje. Tuženica je pristala kupiti stan pod ponuđenim uvjetima od strane tužiteljice, a to je u naravi predstavljalo kupoprodajnu cijenu od 92.000,00 €. Tuženica navodi da je upravo tužiteljica kupila formular Kupoprodajnog ugovora i da je Kupoprodajni ugovor napisala vlastoručno, te ga je i sama dala na provedbu u zemljišne knjige. Na tom Kupoprodajnom ugovoru je i ovjeren potpis TM.

10.

Tužena dodaje da je ovu tužbu primila nakon što zatražila da se ovdje tužiteljica TM iseli iz stana u [adresa] i da tuženoj preda u posjed predmetni stan.

11.

Nadalje tuženica navodi da je tužiteljica po sklapanju Kupoprodajnog ugovora sa njome na nju prenijela i sve režije koje se odnose na taj stan u [adresa], te nakon što je prenijela sve režije, iste je prestala plaćati, nastavila živjeti u stanu [adresa] i trošiti sve režije, a da nije plaćala ništa. Tuženica nije znala za neplaćanje režije, a niti za brojna pravomoćna rješenja o ovrsi, koja su se samo gomilala, a radi se o ovršnim prijedlozima za naplatu troškova, pričuve, čistoće, vode itd.

12.

Također tuženica je uz svoj odgovor na tužbu i dostavila dokaz da je ona osobno plaćala i anuitete kredita i to dvomjesečno u iznosu od 1.250,00 € i to u mjesecu ožujku, travnju, lipnju, rujnu, listopadu i prosincu 2008. (list 35-46 spisa).

13.

Tuženica navodi da su stranke doista sklopile Kupoprodajni ugovor, da je ona predmetnu nekretninu platila u iznosu od 92.000,00 €, te da se nije radilo ni o kakvom simuliranom pravnom poslu odnosno o zajmu.

14.

Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

15.

U dokaznom postupku sud je pročitao vlastoručno pisani Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 6-8 spisa), na kojem Ugovoru je ovjeren potpis TM, zk. izvadak sa stanjem na dan 12.02.2014. (list 9-12 spisa), pročitana je potvrda da tuženica ima status HRVI treće skupine (list 19-20 spisa), potom ovršni prijedlozi i rješenja o ovrsi za neplaćene utroške režija i naknada za stan u [adresa] i to pričuva, čistoća i voda, pročitane su izjave GM (list 33 spisa), da je bila fiktivni nositelj Ugovora o kreditu, izjava KM (list 34 spisa), da je bio fiktivni nositelj kredita, pročitane su uplate po kreditu učinjene od strane ĆM (list 35-46 spisa), pročitan je Ugovor o asignaciji sklopljen između TM, GM, KM i Splitske banke d.d. od 07.11.2007. (list 48 spisa), prijedlog za zemljišnoknjižnu provedbu Kupoprodajnog ugovora kojeg je predala na Zk. OGSZ TM (list 48 spisa), rješenje o upućivanju na parnicu (list 50 spisa), rješenje o uknjižbi prava vlasništva na nekretnini TM (list 60 spisa), pročitan je zk. izvadak za predmetnu nekretninu sa stanjem na dan 09.11.2015. (list 61-62 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 109-113 spisa), pročitana je optužnica protiv ĆM kao prvookrivljenog i ČM kao drugookrivljenog (list 114- 124 spisa), pročitan je Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljenog sa Austrijskom kreditnom zadrugom od dana 20.09.2007. (list 126-128 spisa), pročitana je dokumentacija u svezi prodaje predmetnog stana na [adresa] u siječnju 2017., a koji se odnosi na Zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine (list 157-159 spisa), porezno rješenje (list 160-164 spisa), pročitana specijalna punomoć izdana od GM (list 147 spisa), pročitano je rješenje OGSZ da je TM smetala ĆM u posljednjem posjedu stana, rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim je potvrđeno rješenje o smetanju posjeda, pročitan je Zaključak OGSZ o provedbi ovrhe radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja (list 176-178), rješenje o dosudi nekretnine kupcu SM (list 179-180 spisa), saslušani su svjedoci PM (list 250), GM (list 250-252 spisa), NM (list 280-281 spisa), LM (list 288 spisa), svjedokinja TML (list 291-293 spisa), te tuženica kao stranka (list 310-313 spisa), te je pročitan Zapisnik o objavi presude u kaznenom predmetu K-715/15 kojim je optužena UM oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo pribave protupravne imovinske koristi lažnim prikazivanjem činjenica i to tako da bi tuženica ĆM prema unaprijed stvorenoj nakani da se znatno okoristi zatražila od TM sklapanje Kupoprodajnog ugovora o kupoprodaji stana u [adresa] na način da je za stan koji vrijedi najmanje 400.000,00 kn tužiteljici TM neistinito predočila da će joj pozajmiti 200.000,00 kn kako bi joj pomogla u otplati ovog kredita, te joj neistinito predočila da kupoprodajni Ugovor stvarno predstavlja njihov sporazum o osiguranju zajma i da neće od tužiteljice zahtijevati da se iseli iz stana i da je predmetni Kupoprodajni ugovor u zk. provela na svoje ime, a pri tomu nikakav novac nije predala TM, te je TM nasilno iselila iz stana (list 314-316 spisa).

16.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

17.

Među strankama je neprijeporno da su tužiteljica i tužena bivše prijateljice, da su međusobno poduzimale više pravnih poslova, da je tužiteljica vlastoručno napisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg su potpisale obje stranke da je taj Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika i proveden u zemljišnim knjigama. Neprijeporno je da je protiv tužiteljice vođeno više ovršnih postupaka, a isto tako i da je protiv tužene vođeno više ovršnih postupaka, da je vođen kazneni postupak, da je tuženica nepravomoćno oslobođena od optužbe, da je predmetni stan u [adresa] prodan, te da je kao vlasnica toga stana upisana tuženica ĆM.

18.

Prijeporno je, jesu li stranke doista sklopile Kupoprodajni ugovor, je li prava volja prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora bila prestanak vlasništva na tom stanu u odnosu na TM, te stjecanje prava vlasništva ĆM kao i je li ĆM, tužiteljici isplatila kupoprodajnu cijenu za taj stan u visini od 92.000,00 € na način da je preuzela kredit od tužiteljice tako što je isti otplatila i to glavnicu od 55.000,00 €, a radi se o kreditu podignutom 2007. kod Austrijske kreditne zadruge Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, Austrija, te pored toga tužiteljici na ruke isplatila i daljnji iznos od 210.000,00 kn.

19.

Prijeporno je, je li taj Kupoprodajni ugovor od 03.03.2008. bio prividan Ugovor i je li taj Ugovor prikrivao neki drugi Ugovor, primjerice Ugovor o zajmu, te je li pobuda za sklapanje Kupoprodajnog ugovora doista bila prijenos prava vlasništva ili neki drugi pravni posao.

20.

Radi utvrđivanja ovih prijepornih činjenica sud je saslušao stranke i svjedoke.

21.

U svom iskazu svjedokinja PM koja je tajnica u Sindikatu ZET-a, iskazala je da pozna TM i da joj je poznato da su tuženica ĆM i tužiteljica bile prijateljice. Kao tajnici Sindikata joj je poznato da je tužiteljica članica Sindikata ZET-a i da je tužiteljica kao članica Sindikata kupovala neke stvari u robnoj kući za račun ĆM. Koliko je svjedokinji poznato tužiteljica je htjela prodati svoj stan.

22.

Svjedokinja GM koja je nominalna nositeljica kredita kod Austrijske kreditne zadruge Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, Austrija, zajedno sa KM iskazala je da su tužiteljica TM i ona zaposleni u ZET-u. Poznato joj je da je TM trebala novac i da je zamolila nju i KM da podignu kredit za nju kod Austrijske kreditne zadruge. KM i ona su bili nominalni nositelji kredita, a stvarni obveznik po tom kreditu je bila tužiteljica i ona je vraćala kredit ali su prilikom vraćanja kredita nastale poteškoće jer joj je banka uzela stan. Tuženu ne pozna i čini joj je se da ju je vidjela jedanput ili dvaput. Koliko je svjedokinji poznato tužiteljica nije imala namjeru prodavati svoj stan. Iskazuje da je u ime i za račun tužiteljice podigla kredit kod Austrijske kreditne zadruge zato jer tužiteljica više nije bila kreditno sposobna .Sjeća se da je zajedno s tužiteljicom otputovala u Austriju radi potpisivanja Ugovora o kreditu i sjeća se da je s njima tada putovao i KM.

23.

Svjedokinji je dovoljna garancija bila što je tužiteljica Austrijskoj kreditnoj zadruzi dala svoj stan pod hipoteku jer joj je to bilo potrebno da bude sigurna da otplata tog kredita neće pasti njoj na teret. Svjedokinji je predočena specijalna punomoć iz koje proizlazi da je ona opunomoćila TM da ju zastupa u svezi kredita, te svjedokinja potvrđuje da je upravo ona izdala takvu specijalnu punomoć, da je ta punomoć ovjerena od strane javnog bilježnika. Detaljnije nije čitala tu punomoć, pa naknadno pregledom te specijalne punomoći (list 31 spisa) vidi da opunomoćuje ĆM da može poduzeti različite radnje kod Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg, Austrija, vezane za podignuti kredit ali po njezinom sjećanju ona je za to opunomoćila TM, a ne ĆM.

24.

Iskazala je da od tužiteljice nije dobila nikakvu posebnu nagradu zbog dizanja kredita.

25.

Svjedokinja NM po zanmanju prodavač karata u ZET-u iskazala je da se ubrzo nakon što se zaposlila u ZET-u zbližila i sprijateljila s tužiteljicom pa je tako od tužiteljice saznala da je ona bliska prijateljica s tuženicom i da su njih dvije međusobno jedna drugoj posuđivale novac. Nije joj poznato je li se radilo o većim ili manjim svotama i jesu li se pisale kakve potvrde ili nešto slično. Svjedokinji je poznato da tužiteljica nije imala namjeru prodavati stan, niti se iseliti iz njega, a tužiteljica pri tome nije imala nikakvu drugu nekretninu osim ovoga stana. Koliko joj je poznato tužiteljica je iz stana u [adresa], FM nasilno iseljena – deložirana i sada negdje stanuje kao podstanar.

26.

Svjedok LM iskazao je da mu je tuženica ĆM iznajmila stan u [adresa] i on je došao stanovati u taj stan kao podstanar. Nedugo nakon što se prijavio u stan u [adresa] javila mu se TM i rekla mu da je u stanu bio policajac zbog sigurnosne provjere kako bi provjerio da li doista svjedok stanuje u tome stanu. Stoga su se dogovorili da on dođe u taj stan kada i policajac, da u njegovoj nazočnosti otključa taj stan kako bi bilo posve jasno da LM stanuje u tom stanu kao podstanar. Sjeća se je zajedno sa TM čekao da dođe policajac kada mu je ona rekla da je predmetni stan prodala ĆM ali da njen tada to ne zna, a do toga trenutka je mislio da je TM klasični podstanar u tom stanu kao što je i on trebao biti. Kroz razgovor sa TM je vidio da tu ima dosta problema između nje i tuženice ĆM i njemu se te okolnosti nisu posebno svidjele radi čega je odustao od podstanarstva u tom stanu. On o samoj kupoprodaji stana ne zna ništa, nego je samo naknadno od ĆM čuo da je s tim stanom bilo dosta problema zbog učestalih ovrha i neplaćenih režija. Svjedok je u predmetnom stanu stanovao negdje od veljače 2012. pa do kraja 2013. i tada je tamo bio prijavljen i imao je svoj poštanski sandučić na kojem je pisalo LM, a nakon 2013. je otišao raditi u Sloveniju. Negdje 2014. ili 2015. ga je nazvala TM i rekla mu da je za njega stigla neka pošta, koju je 2014. i poslije 2015. došao pokupiti i tu poštu mu je predala TM i tada je vidio da ona stanuje u tom stanu.

27.

Sjeća se da je te 2014., 2015. su u zgradi postojala dva poštanska sandučića, na jednom je pisalo prezime LM, a na drugom HM, kasnije je taj njegov poštanski sandučić uklonjen. O samom sklapanju Kupoprodajnog ugovora između tužiteljice i tužene nema nikakvih posebnih saznanja, ni je li to bio pravi Kupoprodajni ugovor ili je taj Ugovor prikrivao neki drugi Ugovor. Iskazao je samo ono što mu je poznato, a to je da je viđao i tužiteljicu i tuženu zajedno i da je kroz te susrete stekao dojam da su njih dvije velike prijateljice jer su odlazile skupa na misu, na kavu, u soping itd.

28.

Svjedokinja TML iskazala je da poznaje i tužiteljicu i tuženu i da ih je upoznala zajedno negdje 2009. Naime svjedokinja je krojačica te je bila više puta od ĆM angažirana radi suženja ili proširenja odjeće. To suženje ili proširenje odjeće je ĆM je trebalo češće jer ona koristi lijekove koji izobličuju tijelo pa se tako situacija znala mijenjati. U tom stanu u [adresa] u [adresa] je bila svega jednog jer je tužena ĆM u tom stanu imala jednu posebnu sobu s velikim ormarom u kojem je držala sezonsku odjeću. Dala joj je i ključeve od toga stana da može doći uzeti robu kako bi je mogla suziti ili proširiti. Sjeća se da je jednom prigodom došla u taj stan i da nije imala priliku otključavati taj stan jer joj je vrata otvorila TM i koja je svjedokinji tada rekla da ona u stanu u [adresa] živi zajedno s ocem i da je ona taj stan potajno od oca prodala tuženoj ĆM ali da njezin otac to ne smije saznati, te je molila svjedokinju da njezinom ocu ništa ne spominje u svezi promjene vlasništva stana i da ne spomene ocu TM da TM ĆM plaća najamninu za stanovanje u tom stanu. 29.

Svjedokinji je poznato da su kasnije nastali veliki problemi sa tim stanom i da je banka taj stan prodala na javnoj dražbi. Svjedokinja je iskazala da kada je upoznala i tužiteljicu i tuženu, a to je bilo te 2009. da je tada stekla dojam da stan u koji odlazi pripada ĆM, a to je još sve dodatno pojačano dojmom kada joj je TM rekla da ništa ne spominje o vlasništvu tog stana pred njezinim ocem koji je tada živio u tom stanu na adresi [adresa]. Svjedokinji nije ništa poznato u svezi otplaćivanja kredita za taj stan, osim što joj je poznato da je ĆM onako usput spomenula da plaća kredit za taj stan kao i druge troškove stanovanja.

30.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su iskazivali logično i uvjerljivo, a svaki je iskazao o situaciji na tom stanu prema onome što im je bilo poznato iz vlastitih saznanja. Tako su svjedoci PM, NM i GM naveli da tužiteljica nije imala namjeru prodavati stan ali su znali da je tužiteljica dignula kredit i da je na ime tog kredita predmetni stan stavila pod hipoteku.

31.

Nasuprot toga svjedok VM koji je stanovao u predmetnom stanu kao podstanar i krojačica TML su stekli čvrsti dojam da je vlasnica toga stana ĆM. Ono što su iskazali svi svjedoci suglasno, a to je da je tužiteljica TM bila poprilično zadužena, da nije bila kreditno sposobna i da su tužiteljica i tužena se međusobno družile i jedna drugoj posuđivale novce.

32.

Niti jedan od svjedoka nije spominjao sklapanje Kupoprodajnog ugovora u smislu da bi taj Kupoprodajni ugovor prikrivao neki drugi Ugovor o zajmu, a niti je itko čuo da bi ĆM TM dala nekakav zajam i da bi TM ĆM neki zajam vraćala.

33.

Tužiteljica saslušana kao stranka je iskazala da je doista podignula kredit u Austrijskoj kreditnog zadruzi Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, Austrija i da je kredit podignut u iznosu od 55.000,00 € i da kada je podignula taj kredit da joj je na plaću sjela kreditna obveza druge osobe kojoj je ona bila jamac. Tvrdi da je s tuženom bila prijateljica i da su bile u izuzetno dobrim odnosima te da joj je tuženica ponudila da će umjesto nje otplatiti glavnicu kredita od 55.000,00 € s pripadajućim kamatama i da će joj još uz to dati iznos od 210.000,00 kn. Međutim tužena tužiteljici taj iznos od 210.000,00 kn nije predala. Iskazuje da je sklopila formalno Kupoprodajni ugovor ali da je to u stvarnosti bio samo zalog za sigurnost tuženici da ukoliko bi se njoj nešto dogodilo da ima vrijednost iz koje će se moći naplatiti. Pri tome se u stvarnosti radilo o Ugovoru o zajmu kojeg je tužiteljica trebala vratiti tuženoj i zato je nastavila stanovati u stanu zajedno sa svojim ocem, jer se smatrala vlasnicom stana.

34.

Tvrdi da nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora od tuženice nije nikada primila nikakvu gotovinsku pozajmicu.

35.

U svezi dizanja kredita kod Austrijske zadruge Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg, Austrija, iskazuje da ona doista u tom trenutku nije bila kreditno sposobna pa je zato zamolila GM i KM da na svoje ime dignu kredit, a ona je u tu svrhu dala upisati zalog na nekretnini. Tužiteljica navodi da je kredit od 55.000,00 € otplaćivan zajedničko i po tužiteljici i po tuženoj da su naizmjence odlazile u Dobovu svaka 2 mjeseca platiti rate kredita, a u jednom trenutku je došlo do potpune financijske zagušenosti tužiteljice i ona više nije mogla servisirati niti jednu svoju obvezu pa je zato otplatu tog kredita preuzela tužena, ali je i tu došlo do određenih problema tako da je njezin stan prodan na dražbi negdje u siječnju 2017. Tužiteljica potvrđuje da je zaista ona vlastoručno na formularu ispunila Kupoprodajni ugovor i da je taj Kupoprodajni ugovor u stvari prikrivao Ugovor o zajmu i da je dogovor između nje i tužene bio da tužena nikada neće taj Ugovor dati na zemljišnoknjižnu provedbu. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su ona i tužena bile u jako dobrim odnosima sve dok ona nije potpisala Kupoprodajni ugovor, a onda je tužena promijenila svoje ponašanje prema njoj, počela je tužiteljici izdavati naredbe, tražila je da joj plaća podstanarinu, potom je tražila od nje da joj predaje dodatne novce, potom je tražila od tužiteljice sve više toga i da joj ona kupuje i namještaj i nabavlja određenu robu.

36.

U svom iskazu tužiteljica potvrđuje da je po nalogu tužene morala krasti pa je tako odgovarala za kazneno djelo krađe jer je krala u Konzumu, DM-u, C&A, a isto tako je evidentirana i u Austriji za krađu. Prilikom iskaza sudu je predočen izvadak iz kaznene evidencije za tužiteljicu pa tako iz te kaznene evidencije proizlazi da tužiteljica ima 7 kaznenih djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, dva kaznena djela krivotvorenja isprava, jedno kazneno djelo krađe i jedno kazneno djelo prijevare.

37.

U svom iskazu tužena saslušana kao stranka je iskazala da se tijekom ovog parničnog postupka vodio kazneni postupak pod brojem K-715/15, te je u tom predmetu tuženica nepravomoćno oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo pribave protupravne imovinske koristi.

38.

U odnosu na sam predmet spora iskazuje da su TM i ona doista sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnina i taj Ugovor je potpisala i ovjerila svoj potpis TM kao prodavateljica. U trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora tužena je tužiteljici isplatila na ruke iznos od 30.000,00 €, a u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora taj stan je imao upisan teret – hipoteku za iznos od 55.000,00 € za otplatu, pa je tuženica na ime tog stana isplatila ukupnu svotu od 85.000,00 €.

39.

Tom kupoprodajom nije prikrivan niti jedan drugi pravni posao, već je ona doista htjela, željela i namjerava kupiti stan u [adresa], pa kako ju je tužiteljica molila da kupi njezin stan, ona je to i učinila pa se tako i dogovorila s tužiteljicom da će joj dati 30.000,00 € na ruke, da će preuzeti otplatu njezinog kredita u svoti glavnice od 55.000,00 €, a da će tužiteljica i njezin otac nastaviti stanovati u tom stanu i dalje time da će joj tužiteljica plaćati najamninu i režije jer je tuženoj taj sta trebao u nekoj budućnosti kada njezin sin dođe studirati u Zagreb. Tužiteljica je inzistirala da baš tužena kupi taj stan iz razloga što bi svaki drugi kupac tražio da se ona iseli iz stana, a s tuženom se mogla dogovoriti da ostane stanovati i dalje u tom stanu jer je tužena od Ministarstva branitelja kao T dobila stan za svoje stanovanje.

40.

Unatoč dogovara da će tužiteljica plaćati režije i da će joj plaćati najamninu tužiteljica je prestala plaćati režije i odjednom su sva ta rješenja o ovrsi za neplaćene režije, a obzirom da je tužiteljica prenijela sve režije na nju, sjela na njezin račun, bila su joj blokirana sva sredstva i zbog toga je došlo do aktivacije hipoteke od strane Austrijske kreditne zadruge Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, Austrija, pa je ta kreditna zadruga pokrenula ovršni postupak i aktivirana je hipoteka za iznos od 105.000,00 €, da bi taj stan na dražbi neposrednom pogodbom bio prodan za 26.500,00 €.

41.

Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke na okolnost da su zapravo tužiteljica i tužena sklapale Ugovor o zajmu, jer tužiteljica tijekom cijelog postupka ništa ne govori o tom zajmu, niti na koji rok je on bio podignut, niti je li bila ugovorena neka kamata ili nije, ne govori na koji način bi ona išta poduzimala za predaju 210.000,00 kn koliko je tužena trebala predati tužiteljici temeljem tog navodnog Ugovora o zajmu, a i sama tužiteljica ne spori da je ona vlastoručno ispunila i sastavila Ugovor o kupoprodaji nekretnina i da je taj Ugovor predan u zemljišne knjige.

42.

Također tužiteljica je potvrdila da je dobila rješenje sa Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu i da je u tom rješenju bilo jasno navedeno da je izvršena provedba Kupoprodajnog ugovora, a na to rješenje se nije žalila niti je išta poduzimala, a bilo bi logično da osoba koja nije prodavala svoju nekretninu i koja ju nije željela prodati, da kada dobije rješenje sa suda da nije više vlasnica te nekretnine da nešto u svezi toga poduzme ili barem da upita, a tužiteljica nije doista poduzela ništa čime je evidentno da su tužiteljica i tuženica doista sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je u potpunosti perfektan jer u Ugovoru su sadržani svi elementi da bi Ugovor bio valjan, postoje podaci o prodavatelju i kupcu, o nekretnini, Ugovor je potpisan, potpis je ovjeren, predan je na uknjižbu, uknjižba je provedena, pa slijedom toga nije taj Ugovor o kupoprodaji nekretnine prikrivao Ugovor o zajmu, niti je postojala bilo kakva druga pobuda za sklapanje Kupoprodajnog ugovora od 03.03.2008. pod brojem Ov-9087/08 osim namjere da doista vlasništvo stana sa tužiteljice prijeđe na tuženu.

43.

S druge strane sud je u cijelosti prihvatio iskaz tuženice jer je isti dan logično i uvjerljivo, a njezin iskaz su potvrdili i svjedoci LM i ĆML, koji su i od tužiteljice i od tuženice čuli da je tužiteljica prodala stan tuženoj i da dalje stanuje u stanu i da to ne smije znati njezin otac, a isto tako su iskazali da je tuženica kupila stan od tužiteljice i da je tuženica postala vlasnica toga stana temeljem Kupoprodajnog ugovora i nisu bili spomenuti između stranaka nikakvi drugi pravni poslovi u svezi tog stana, osim činjenice da je stan pod hipotekom.

44.

Radi toga je sud našao da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te je slijedom toga odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u toč. I. izreke.

45.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

46.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, troška zastupanja na 12 ročišta (10.11.2015., 16.11.2016., 06.06.2017., 15.02.2018., 21.05.2018., 15.10.2019., 20.01.2021., 07.09.2021., 11.05.2022., 10.01.2023., 03.10.2023. i 26.03.2025.), svako po 100 bodova, troška sastava 1 podneska od 31.01.2017. u iznosu od 25 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

47.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 1325 bodova / 2.650,00 €. 48.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 662,50 €, čime je tuženici sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.312,50 €.

49.

Sud je tuženici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

50.

Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 26. ožujka 2025. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika