Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-12/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1998/2021-20 od 23. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. odbija se kao neosnovana dok se žalba tužitelja GK uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1998/2021-20 od 23. listopada 2023.:

- potvrđuje pod točkom I., II. i IV. izreke presude u dosuđujućem dijelu

- preinačava pod točkom IV. izreke presude u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova postupka te se nalaže tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 398,01 eura sa zateznim kamatama počevši od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, naknaditi tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,18 eura u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu tj. za iznos od 115,34 odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1998/2021-20 od 23. listopada 2023. presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.2. st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3210287069, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 18.07.2007., a potvrđenog dana 19.07.2007. godine po javnom bilježniku Renati Kutiji Kušpilić iz Zagreba pod brojem:

Ov-19861/2007, u dijelu odredbe koji glasi:

„…a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d….“

- iz čl.6. st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3210287069, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 18.07.2007., a potvrđenog dana 19.07.2007. godine po javnom bilježniku Renati Kutiji Kušpilić iz Zagreba pod brojem:

Ov-19861/2007, u dijelu odredbe koji glasi:

„…obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

“II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka dioničko društvo, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju GK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.949,40 EUR (14.687,72 kn) sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1,88 EUR (14,20 kn) tekućom od 16.12.2007. do plateža,

- na iznos od 2,14 EUR (16,13 kn) tekućom od 16.01.2008. do plateža,

- na iznos od 6,37 EUR (48,01 kn) tekućom od 16.02.2008. do plateža,

- na iznos od 10,29 EUR (77,55 kn) tekućom od 16.03.2008. do plateža,

- na iznos od 13,82 EUR (104,10 kn) tekućom od 16.04.2008. do plateža,

- na iznos od 6,15 EUR (46,33 kn) tekućom od 16.05.2008. do plateža,

- na iznos od 3,59 EUR (27,03 kn) tekućom od 16.06.2008. do plateža,

- na iznos od 7,05 EUR (53,13 kn) tekućom od 16.07.2008. do plateža,

- na iznos od 1,53 EUR (11,50 kn) tekućom od 16.08.2008. do plateža,

- na iznos od 2,34 EUR (17,66 kn) tekućom od 16.09.2008. do plateža,

- na iznos od 6,07 EUR (45,73 kn) tekućom od 16.10.2008. do plateža,

- na iznos od 28,08 EUR (211,57 kn) tekućom od 16.11.2008. do plateža,

- na iznos od 10,32 EUR (77,79 kn) tekućom od 16.12.2008. do plateža,

- na iznos od 32,92 EUR (248,04 kn) tekućom od 16.01.2009. do plateža,

- na iznos od 33,15 EUR (249,80 kn) tekućom od 16.02.2009. do plateža,

- na iznos od 25,57 EUR (192,62 kn) tekućom od 16.03.2009. do plateža,

- na iznos od 27,31 EUR (205,74 kn) tekućom od 16.04.2009. do plateža,

- na iznos od 27,65 EUR (208,36 kn) tekućom od 16.05.2009. do plateža,

- na iznos od 24,66 EUR (185,77 kn) tekućom od 16.06.2009. do plateža,

- na iznos od 24,94 EUR (187,89 kn) tekućom od 16.07.2009. do plateža,

- na iznos od 22,69 EUR (170,93 kn) tekućom od 16.08.2009. do plateža,

- na iznos od 25,87 EUR (194,88 kn) tekućom od 16.09.2009. do plateža,

- na iznos od 22,33 EUR (168,28 kn) tekućom od 16.10.2009. do plateža,

- na iznos od 24,61 EUR (185,46 kn) tekućom od 16.11.2009. do plateža,

- na iznos od 24,25 EUR (182,72 kn) tekućom od 16.12.2009. do plateža,

- na iznos od 30,41 EUR (229,13 kn) tekućom od 16.01.2010. do plateža,

- na iznos od 34,37 EUR (258,93 kn) tekućom od 16.02.2010. do plateža,

- na iznos od 33,51 EUR (252,48 kn) tekućom od 16.03.2010. do plateža,

- na iznos od 37,44 EUR (282,08 kn) tekućom od 16.04.2010. do plateža,

- na iznos od 44,64 EUR (336,33 kn) tekućom od 16.05.2010. do plateža,

- na iznos od 46,18 EUR (347,96 kn) tekućom od 16.06.2010. do plateža,

- na iznos od 54,65 EUR (411,73 kn) tekućom od 16.07.2010. do plateža,

- na iznos od 54,36 EUR (409,58 kn) tekućom od 16.08.2010. do plateža,

- na iznos od 71,91 EUR (541,77 kn) tekućom od 18.09.2010. do plateža,

- na iznos od 61,69 EUR (464,77 kn) tekućom od 16.10.2010. do plateža,

- na iznos od 64,05 EUR (482,57 kn) tekućom od 16.11.2010. do plateža,

- na iznos od 75,15 EUR (566,20 kn) tekućom od 16.12.2010. do plateža,

- na iznos od 76,14 EUR (573,66 kn) tekućom od 16.01.2011. do plateža,

- na iznos od 72,19 EUR (543,90 kn) tekućom od 17.02.2011. do plateža,

- na iznos od 74,58 EUR (561,92 kn) tekućom od 16.03.2011. do plateža,

- na iznos od 74,71 EUR (562,87 kn) tekućom od 16.04.2011. do plateža,

- na iznos od 82,00 EUR (617,82 kn) tekućom od 16.05.2011. do plateža,

- na iznos od 97,50 EUR (734,63 kn) tekućom od 16.06.2011. do plateža,

- na iznos od 115,14 EUR (867,56 kn) tekućom od 16.07.2011. do plateža,

- na iznos od 134,40 EUR (1.012,64 kn) tekućom od 16.08.2011. do plateža,

- na iznos od 104,00 EUR (783,56 kn) tekućom od 16.09.2011. do plateža,

- na iznos od 94,82 EUR (714,41 kn) tekućom od 16.10.2011. do plateža i to od 16.12.2007. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 904,58 EUR (6.815,55 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15.8.2007. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.148,68 EUR (8.654,73 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 23. listopada 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana".

2. Protiv naprijed navedene presude i to samo u odnosu na točku I., II. i IV. izreke pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odnosu na točku IV. izreke presude tj. u dijelu u kojem mu nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka pravovremeno žalbu podnosi i tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i obveže tuženika na naknadu daljnjeg parničnog troška tužitelju u iznosu od 474,34 eura.

3. Žalba tuženika dostavljena je na očitovanje tužitelju, a tužitelj nije dostavio očitovanje na žalbu tuženika.

3.1. Žalba tužitelja dostavljena je na očitovanje tuženiku, a tuženik nije dostavio očitovanje na žalbu tužitelja.

4. Žalba tuženika nije osnovan, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane odluke sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, a na koji upućuju i žalba tužitelja i žalba tuženika. No u pogledu troškova postupka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2. stavak 1. Ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope, članka 6. stavak 1. Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, te zahtjev za isplatom iznosa više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužitelja i tuženika zaključen Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210287069 od 18. srpnja 2007. (nastavno: Ugovor);

- da je Ugovor o kreditu zaključen na iznos od 18.524,49 CHF u protuvrijednosti u kunama;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,20% godišnje, te je ista promjenjiva;

- da je kamatna stopa tijekom trajanja kredita mijenjana na način da je povećavana;

- da je tužitelj tužbu podnio 18. ožujka 2021.;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te tužitelj ima status potrošača;

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 1.949,40 eura temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli;

- da su sredstva kredita korištena za kupnju osobnog automobila;

- da se presuda donesena u kolektivnom sporu primjenjuje i u ovom konkretnom slučaju;

- da su ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nepoštene, obzirom su iste suprotne načelu savjesnosti i poštenja te su stoga ništetne;

- da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača;

- da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika;

- da je tuženik nesavjestan stjecatelj.

7.1. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetnima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga se navedene presude primjenjuju na ovaj konkretan slučaj.

10. Prvostupanjski sud je u potpunosti omogućio tuženiku raspravljanje o svakom dokaznom prijedlogu, za svoja utvrđenja je dao sigurna i uvjerljiva obrazloženja te niti u jednom dijelu nije povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje.

11. Visinu tražbine tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja. Na provedeno vještačenje tuženik nije imao prigovor na matematički izračun vještaka.

12. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio tuženikov prigovor zastare. Naime, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Obzirom je tužba podnijeta 18. ožujka 2021., to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. – u nastavku teksta: ZOO). Navedeni stav prvostupanjskog suda u pogledu pitanja zastare potraživanja tužitelja sukladan je s pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga je i u navedenom dijelu neosnovan žalbeni navod tuženika prema kojem je potraživanje tužitelja obuhvaćeno zastarom.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o mogućnosti promjene kamatne stope i o valuti uz koju će se vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nisu prouzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju bila razumljiva. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

13.1. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Na navedene okolnosti prvostupanjski sud je saslušao tužitelja, a iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi kako isti nije imao mogućnost utjecaja na odredbe ugovora o kreditu već je bio u situaciji da navedeni ugovor o kreditu kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te kada je tužitelj došao u banku ugovor ga je već čekao i sadržajno je bio već pripremljen. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Obzirom tužitelj nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Iz iskaza tužitelja je razvidno kako smisao i sadržaj spornih ugovornih odredbi njemu nije bio jasan i da isti ne zna o čemu ovisi promjena kamatne stope i promjena tečaja niti je za navedeno u banci dobio bilo kakvo objašnjenje ili pak upozorenje. Naime, u banci mu nitko nije pojasnio odredbe ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu niti je bio upozoren na valutne rizike, a od banke nije primio nikakve brošure niti letke. Činjenica da tužitelj nije imao primjedbi na ugovorne odredbe ne ukazuje na to da su odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu tužitelju bile jasne i razumljive obzirom tužitelju nije pojašnjeno i obrazloženo o kojim parametrima ovisi promjena kamatne stope i tečaja valute. Također i brošure odnosno leci koje je dostavio tuženik ne sadrže u sebi okolnosti o čemu ovisi promjena kamatne stope i tečaja valute.

15. Odredbom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – nastavno ZZP), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu tj. na dan 18. srpnja 2007., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud zaključuje kako se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da se takva odredba smatra nepoštenom te ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te su stoga iste ništetne.

16. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Stoga je i u navedenom dijelu prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio zatezne kamate od svakog pojedinog mjesečnog iznosa sve sukladno članku 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/08.), a žalba tuženika je i u ovom dijelu neosnovana.

16.1. Prvostupanjski sud je tijekom postupka nesporno utvrdio da tužitelj ima status potrošača, da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sporne odredbe, da je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika te da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja, da sporne odredbe iako jasno i lako uočljive, tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu bile razumljive, što je sve prvostupanjski sud obrazložio.

16.2. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužitelj nema status potrošača. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu naveo kako je sredstva iz kredita koristio za kupnju automobila. U navedenom dijelu iskaz tužitelja u suglasnosti je s člankom 5. Ugovora, a iz kojeg proizlazi da je namjena kredita upravo kupnja vozila.

16.3. Člankom 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju, a što je razvidno iz Ugovora te iskaza tužitelja, Ugovor je zaključen od strane tužitelja kao fizičke osobe, a sredstva nisu korištena za njegovu poslovnu ili poduzetničku aktivnost. Također se napominje da tuženik nije dokazao da bi sredstva iz kredita bila korištena u neku drugu svrhu, a ne za kupnju osobnog automobila. Točno je da se status potrošača ne presumira ali po zaključku ovog suda tužitelj je dokazao svoj status potrošača.

17. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je potraživanje tužitelja bilo potrebno umanjiti za razdoblje kada je tečaj CHF-a bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit. Naime, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF-a bio niži od tečaja CHF-a na dan isplate obzirom tuženik nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev (stav iskazan i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-254/2024 od 23. travnja 2024).

18. Neosnovano se žalitelj poziva na odredbu čl. 7. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (''Narodne novine", br. 53/20 i 93/20, dalje: Zakon) sugerirajući da u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 18. listopada 2020. ne teku zatezne kamate. Ovo stoga što su čl. 1. istog Zakona propisane posebne interventne mjere (samo) u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Budući da se navedena odredba o zastoju tijeka zateznih kamata ne odnosi na parnični postupak, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava odlučio o tijeku zatezne kamate.

19. Neosnovan je žalbeni navod tuženika i u odnosu na troškove parničnog postupka. Naime, obzirom je tužitelj u postupku uspio to je prvostupanjski sud istom dosudio trošak parničnog postupka.

20. Stoga imajući u vidu navedeno žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda kako je to navedeno u izreci ove presude sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

21. U odnosu na žalbu tužitelja: osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ukupan iznos parničnih troškova umanjio za uspjeh tužitelja u parnici. Naime, u konkretnom slučaju pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka, obzirom se radi o sporu iz potrošačkog ugovora koji u sebi sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje su dovele do znatne neravnoteže, mora se uvažiti pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u spojenim predmetima C-224/2019. i C-259/2019. (odluka od 16. srpnja 2020.), prema kojem se članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.

22. Pravna shvaćanja izražena u odlukama Suda EU obvezuju nacionalne sudove država članica EU u primjeni domaćeg nacionalnog prava, slijedom čega je valjalo prihvatiti naprijed navedeno shvaćanje prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka. Naime, budući da je tužitelj u predmetnoj parnici uspio sa svojim tvrdnjama i zahtjevom za utvrđenje nepoštenima te ništetnima odredbi ugovora o kreditu u odnosu na dio tužbenog zahtijeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te sa zahtjevom kojim je tražio isplatu preplaćenih iznosa temeljem ugovorene valutne klauzule to tužitelju u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem, pripada i pravo na cjelokupan parnični trošak neovisno o tome što nije u cijelosti uspio sa zahtjevom za isplatu preplaćenih iznosa temeljem valutne klauzule i sa zahtjevom za isplatom preplaćenih iznosa temeljem promjenjive kamatne stope.

23. Slijedom naprijed izloženog valjalo je prihvatit žalbu tužitelja u odnosu na troškove postupka i preinačiti pobijanu odluku o troškovima, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, na način da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi sve potrebne i opravdane troškove postupka, a koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u iznosu od 1.243,75 EUR uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,49 eura te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnoj visini od 1.546,69 eura, a kako mu je prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 1.148,68 eura to je tuženik obvezan tužitelju naknaditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 398,01 eura (1.546,69 – 1.148,68).

24. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata zatezna kamata sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO).

25. Neosnovana je žalba tužitelja da mu je prvostupanjski sud propustio dosuditi trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 66,36 eura. Naime, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.) potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni su od plaćanja pristojbe. Stoga, pravilno prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu.

26. Sud je odbio zahtjev tuženika u postupku za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 1. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

27. Sud je tužitelju, sukladno članku 154. stavak 5. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a dosudio trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,18 eura, a u preostalom dijelu odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka. Naime, obzirom tužitelj žalbom nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu to je tužitelju za sastav žalbe priznata naknada troškova postupka u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. – nastavno Tarifa u svezi s Tbr. 7. točka 1. obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 1,99 eura, a kako je to troškovnikom tužitelj i potraživao te obračunat PDV sukladno Tbr. 46. Tarife, Naime, odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari sve sukladno odredbi članka 167. stavak 1. ZPP-a. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio žalbu samo na odluku o trošku. Stoga se žalba tužitelja smatra kao žalba izjavljena protiv rješenja sukladno Tbr. 10. točka 4. Tarife.

27.1. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom tužitelj nije dostavio dokaz da je pristojbu i platio, a obveza plaćanja pristojbe na žalbu, sukladno članku 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama, nastaje primitkom predaje žalbe.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak