Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-96/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku iz OD Krešimir Škarica i partneri, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik iz OD Grgić & partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj: Pn-63/2023-68 od 20. prosinca 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se u pobijanom dijelu (točka IV, V, VI i VII. Izreke) djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika u pobijanom dijelu (točka I, II, III i VII. izreke) odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj: Pn-63/2023-68 od 20. prosinca 2024.,

a) potvrđuje:

- u točki I, II, III, IV i VI izreke,

b) preinačava

- u točki V izreke tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljima s osnova neimovinske štete za svakog od tužitelja iznos od po 7.299,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2016. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

- u točki VII izreke u odluci o parničnim troškovima tako da ista glasi

" Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.295,63 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana".

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj: Pn-63/2023-68 od 20. prosinca 2024., suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, da 1. tužitelju PU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati daljnji iznos od 1.128,16 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika isplati:

-1. tužitelju PU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], daljnji iznos od 7.299,76 eura,

-2. tužiteljici OU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], daljnji iznos od 7.299,76 eura,

sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 15. travnja 2016. do 31. prosinca 2022. određenim po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, da s osnove imovinske štete na motociklu isplati 1. tužitelju PU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužiteljici OU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], daljnji iznos od 603,70 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev 1.tužitelja (s osnova imovinske štete) u djelu kojim potražuje iznos od 1.791,74 eura (5.176,19 eura- 3.384,45 eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. do isplate. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2 tužitelja (s osnova neimovinske štete) u djelu kojim svaki potražuje iznos od 7.299,75 eura (29.199,02 eura – 21.899,27 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. travnja 2016. do isplate, kao neosnovan.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2 tužitelja (s osnova imovinske štete) u djelu kojim potražuju iznos od 5.582,91 eura (14.638,33 eura-9.055,42 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 7.3.2015. do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev 1. i 2 tužitelja u djelu u kojem potražuju zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 5.582,91 eura od 7.3.2015. do 19. prosinca 2024., kao neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.992,15 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. pa do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji pobijajući je u dijelu s kojim nisu uspjeli u sporu (točka IV., V. i VI. izreke, te u odluci o troškovima postupka točka VII. izreke) i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke, te pod točkom VII. izreke žalbu je zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP izjavio tuženik s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od po 29.199,01 EUR za svakog od tužitelja, te zahtjev s osnova naknade imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.176,19 EUR, nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila 11. prosinca 2016. u kojoj je sudjelovao vozač teretnog vozila osiguran kod tuženika i sin tužitelja koji je smrtno stradao, sad pok. IU kao vozač motocikla.

6. Ranije donesenom prvostupanjskom presudom poslovni broj: Pn-200/2019-37 od 16. veljače 2023, točkom I izreke naloženo je tuženiku isplatiti prvotužitelju s osnova imovinske štete iznos od 3.158,80 EUR zajedno s pripadajućom kamatom, točkom II. izreke naloženo je s osnove neimovinske štete isplatiti svakom od tužitelja po 30.659,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke naloženo je isplatiti tužiteljima ad.1. i ad.2. s osnova imovinske štete na motociklu iznos od 8.451,72 EUR, dok je točkom IV., V. i VI. izreke odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu s osnova imovinske i neimovinske štete, a točkom VII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.571,51 EUR. Drugostupanjskim rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž 280/2023 od 07. lipnja 2023., preinačeno je prvostupanjsko rješenje kojim je sud raspravnim rješenjem od 15. rujna 2022., dozvolio preinaku tužbe, te je prijedlog za preinaku odbačen kao nepravodoban, pa je rješenjem presuda ukinuta u točki V. izreke i u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi štetu u iznosu od po 1.459,95 EUR za svakog od tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama. Odlučujući o žalbi tužitelja u pobijanom dijelu (točka IV., V. i VI. izreke), te o žalbi tuženika u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka II. i VII. izreke) presuda je ukinuta u dijelu točke I. izreke za dosuđeni iznos od 902,51 EUR (preko nežalbenog iznosa od 2.256,29 EUR), u dijelu točke II. izreke u odnosu na oboje tužitelja za dosuđeni iznos od po 14.599,51 EUR (preko nežalbenog iznosa od 14.599,51 EUR) u dijelu točke VII. izreke za dosuđeni iznos od 3.071,51 EUR (preko nežalbenog iznosa od 2.500,00 EUR), te u točki IV. i VI. izreke i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Sporna je suodgovornost vozača teretnog vozila osiguranog kod tuženika i prednika tužitelja nastanku štete s obzirom na istaknuti tuženikov prigovor suodgovornosti, te visina tužbenog zahtjeva.

8. U postupku je utvrđeno:

- da se osiguranik tuženika teretnim vozilom uključivao u promet na cestu s prednošću prolaza, te nije propustio motocikl kojim je upravljao prednik tužitelja,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašić proizlazi da je u trenutku nesreće prednik tužitelja na motociklu upravljao brzinom od oko 60 km/h, te da se u trenutku ulaska vozila osiguranika tuženika na kolnik, motocikl tužitelja nalazio udaljen od mjesta sudara u pravcu zapada za oko 46,8 m, na kojoj je razdaljini osiguranik tuženika mogao vidjeti tužitelja na motociklu. Vještak je na ročištu prilikom saslušanja naveo da na mjestu nesreće nisu pronađeni tragovi na temelju kojih bi se pouzdanim putem mogla utvrditi brzina kretnja motocikla i vozila osiguranika tuženika u trenutku nesreće, pa se u toj situaciji koriste katalogom EES dr. Melegh u kojem katalogu postoji fotografije oštećenih vozila sa utvrđenim brzinama u trenutku oštećenja, te da prema fotografiji motorkotača prednika tužitelja naletna brzina motorkotača nikako nije mogla biti oko 90 km/h već daleko manja, koju vještak procjenjuje na 60 km/h,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka Z. Perana u spisu K-DO-9/16 ODO Šibenik i T. Perića koji je vještačenje izradio za potrebe tuženika proizlazi da se prednik tužitelja kretao brzinom preko 90 km/h u naseljenom mjestu gdje je najveća brzina ograničenja na 50 km/h,

- da je u predmetu nakon odluke ovog suda poslovni broj: Gž-280/2023 od 07. lipnja 2023., provedeno novo vještačenje po vještaku Srećku Hlišć, jer je u međuvremenu preminuo prometni vještak dipl. ing. Zvonko Ivašić, pa ga nije bilo moguće suočiti s drugim prometnim vještacima sukladno članku 261. stavak 2. i 3. ZPP, te iz nalaza i mišljenja ovog vještaka proizlazi da se prednik tužitelja kretao na motociklu usponom desnog nepreglednog zavoja i prilazio s desne strane kolnom izlazu s benzinske postaje, s kojeg se skretanjem ulijevo u promet uključivao teretno vozilo osiguranika tuženika koje je presjeklo put motociklisti, zbog čega je došlo do sudara prednjeg dijela motocikla sa sredinom lijevog boka teretnog vozila, a brzina teretnog vozila kod sudara je iznosila oko 21 km/h, a motocikla oko 71 km/h. Prema mjestu sudara motociklist se kretao kroz desni zavoj brzinom od oko 82 km/h, pa je uz reagiranje izmicanjem ulijevo pred sudar mogao zakočiti na udaljenosti od oko 29,0 m ispred mjesta sudara ili oko 1,3 s prije sudara. Također se navodi da ako bi se teretno vozilo prije uključivanja u promet zaustavilo ispred zaustavne linije, što je na oko 8,5 m ispred mjesta sudara ili oko 1,3 m ispred ruba kolnika, onda je kod reagiranja prednika tužitelja kočenjem moglo biti oko 6,0 m ispred mjesta sudara, u položaju u kojem bi prešlo preko ruba kolnika u dubinu desne vozne trake za oko 1,2 m, odnosno od mjesta ispred zaustavne linije oko 2,5 m, te dostiglo brzinu od oko 12 km/h. Tog trenutka kočenjem vozača teretnog vozila nije sigurno da bi se uspio zaustaviti ispred putanje kretanja motocikla, a sudar se mogao izbjeći da se motociklist kretao brzinom do ograničenih 50 km/h. Ako je teretno vozilo prije nesreće bilo zaustavljeno, kada se 3,0 s prije sudara moglo kretati ispred zaustavne linije, motocikl bi bio udaljen najviše 67,4 m ispred mjesta sudara u području preglednosti zavoja, pa bi vozač teretnog vozila mogao pažljivom provjerom s lijeve strane vidjeti nailazak motocikla i sačekivanjem njegovog prolaska izbjeći sudar. Na ročištu prilikom saslušanja vještak je naveo da vještaci u kaznenom predmetu kako vještak Peran tako i vještak Perić pri sačinjavanju nalaza nisu uzeli točne podatke o vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nesreći pa su stoga oba njihova nalaza netočna, a zaključci vještaka Ivašić o mogućnosti izbjegavanja nesreće kako od strane teretnog vozila tako i motocikla približno su isti s njegovim zaključcima, jer se obojica slažu s načinom na koji je vozač teretnog vozila mogao izbjeći nesreću,

- da je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljima nakon donošenja prve prvostupanjske presude s obzirom na priznatu suodgovornost navedenu u žalbi od 50 % s osnova neimovinske štete iznos od po 14.599,51 EUR, te s osnova imovinske štete iznos od ukupno 2.256,29 EUR (izrada nadgrobnog spomenika iznos 1.327,23 EUR, na ime pogrebnih troškova 331,81 EUR, za troškove karmina 331,81 EUR, za troškove crnine 132,72 EUR, za troškove cvijeća i vijenaca 132,72 EUR).

- da je pravomoćnom toč. III. izreke prve presude naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima na ime naknade štete na motociklu iznos od 8.451,72 EUR, a tuženik je isplatio 2.414,77 EUR.

9. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da za nastanak prometne nezgode postoji podijeljena odgovornost, te da je doprinos osiguranika tuženika veći, jer je postupio protivno odredbama članka 57. stavak 4. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 - dalje: ZSPC). Naime iz nalaza vještaka S. Hlišć utvrđeno je da je osiguranik tuženika mogao uočiti prednika tužitelja s udaljenosti od 80-90 m, pa do nesreće ne bi došlo da je propustio prednika tužitelja, pa je njegova odgovornost za nastanak prometne nesreće 75%. Doprinos prednika tužitelja očituje se u činjenici da se nije kretao propisanom brzinom kroz naselje nego brzinom većom od dopuštene, jer da se kretao dopuštenom brzinom do nesreće ne bi došlo, pa sud cijeni njegov doprinos nastanku nesreće s 25%. Sud zaključuje da je doprinos osiguranika tuženika znatno veći jer je nepropisno postupanje osiguranika tuženika uključivanje na cestu s prednošću prolaska iako je mogao uočiti kretanje prednika tužitelja osnovni razlog nastanka nesreće.

9.1. Sukladno navedenom kod utvrđivanja visine štete prvostupanjski je sud primjenjujući orijentacijske kriterije kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio 29. studenog 2002., tužiteljima od zatraženog iznosa (po 29.199,01 EUR) odbio postotak odgovornosti njihovog prednika (25%) što iznosi 21.899,26 EUR, te umanjujući za iznos koji je tuženik u međuvremenu isplatio tužiteljima (po 14.599,51 EUR), presudio da je daljnji iznos koji je tuženik dužan isplatiti tužiteljima po 7.299,76 EUR (točka II. izreke).

10. U preostalom dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu prvotužitelju imovinske štete (za izgradnju grobnice, pogrebnih troškova i usluga, troškova crnine, troškova cvijeća i vijenca, postavljanje nadgrobnog spomenika) prvostupanjski je sud primjenom članka 223 ZPP dosudio prvotužitelju i to za troškove crnine 265,45 EUR, za troškove cvijeća i vijenaca 265,45 EUR, troškove karmina 663,61 EUR, pogrebnih troškova i usluga 663,61 EUR, izrada i postavljanje nadgrobnog spomenika te pokorovne ploče 2.654,46 EUR (dakle ukupno 4.512,58 EUR) te je navedene iznose umanjio za 25% s osnova suodgovornosti prednika tužitelja, te za iznos koji je tijekom postupka isplaćen od strane tuženika, te je točkom I izreke naložio tuženiku isplatu i daljnjeg iznosa od 1.128,16 EUR (točka I. izreke). U odnosu na imovinsku štetu koja se odnosi na štetu na motociklu prvostupanjski je sud nakon utvrđenja visine u iznosu od 12.073,89 EUR, i umanjenja za vrijednost ostatka motocikla od 38%, te umanjenja za 25% s osnova suodgovornosti njihova prednika nastanku štete utvrdio iznos štete od 9.055,42 EUR. Umanjujući navedeni iznos za dosuđeni iznos (toč. III. ranije presude) proizlazi da tužiteljima s te osnove pripada daljnji iznos od 603,70 EUR a sve temeljem čanka 1089.st.2 ZOO), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

11. Ispitujući pobijanu odluku na temelju članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

12. O preinačenju tužbe već je pravomoćno odlučio ovaj drugostupanjski sud u odluci poslovni broj: GŽ-280/2023-2 od 07. lipnja 2023., kada je prijedlog odbacio.

13. U žalbama tužitelja i tuženika samo se dovodi u pitanje činjenični zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu prednika tužitelja i osiguranika tuženika za prometnu nezgodu, ali bez uspjeha. Naime nakon drugostupanjske odluke ovog suda poslovni broj: Gž-280/2023-2 od 07. lipnja 2023., provođenjem novog vještačenja po vještaku Srećku Hlišć otklonjene su proturječnosti iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašić i nalaza Ž. Peran koji je vještačio po zahtjevu ODO, kao i nalaza T. Perić koji je nalaz izradio za potrebe tuženika. Vještak se očitovao o svim prigovorima stranaka, te je prvostupanjski sud pravilno prihvatio njegov nalaz kao stručan i objektivan. Stoga je i po ocjeni ovog suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je doprinos osiguranika tuženika nastanku nezgode 75% i veći je od doprinosa prednika tužitelja jer je zbog nepropisnog postupanja osiguranika tuženika koji se uključivao na cestu s prednošću prolaza iako je pažljivom provjerom s lijeve strane mogao uočiti prednika tužitelja i da je vjerojatno da se motociklist nije kretao uz desni rub kolnika, osiguranik tuženika mogao ga je uočiti s udaljenosti od 80-90 m pa do nesreće ne bi došlo. Doprinos prednika tužitelja od 25% ogleda se u nedopuštenoj brzini kojom se kretao kroz naseljeno mjesto (82km/h), te je nezgodu mogao izbjeći da se kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h, pa neosnovano tužitelji smatraju da nema suodgovornosti njihova prednika za nastanak štetnog događaja.

13.1. S obzirom na nesporno utvrđenu visinu imovinske štete i nakon umanjenja iste za nesporno isplaćene iznose pravilno je prvostupanjski sud utvrđeni iznos umanjio za 25% s osnova doprinosa prednika tužitelja i tužitelju ad 1. dosudio daljnji iznos imovinske štete pod toč. I. izreke, te tužiteljima ad.1. i ad.2.daljnji iznos imovinske štete pod toč. III. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka III izreke i toč. IV i toč.VI izreke), a sve temeljem članka 1093. stavak 1. i članka 1089. stavak 2. ZOO.

14. U konkretnom slučaju radi se o tužbi roditelja oca i majke zbog smrti sina, pa tužitelji imaju pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe prema članku 1101. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

15. U odnosu na odluku o visini naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ovaj sud smatra da tužiteljima pravična novčana naknada zbog duševnih boli koje trpe zbog smrti sina pripada u iznosu od po 43.798,52 EUR, pa kada se od tog iznosa odbije 25% s osnova suodgovornosti njihova prednika proizlazi da je tuženik dužan isplatiti tužiteljima svakome iznos od po 32.848,89 EUR. Nesporno je da je tuženik s te osnove isplatio u tijeku postupka svakom od tužitelja po 14.599,51 EUR, pa stoga preostala razlika koju bi još tuženik trebao isplatiti svakom od tužitelja iznosi po 18.249,38 EUR.

16. Kako je prvostupanjskom odlukom točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima na ime neimovinske štete i daljnji iznos od po 7.299,76 EUR povrh isplaćenog (dakle ukupno 21.899,27 EUR) proizlazi da tužiteljima do tužbenim zahtjevom zatraženog iznosa od po 29.199,02 EUR na ime naknade štete neimovinske štete pripada i daljnji iznos od po 7.299,75 EUR (29.199,02-21.899,27). Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti točku V. izreke presude i tužiteljima dosuditi i daljnji iznos od po 7.299,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, pa je stoga odlučeno kao u točki I. pod b) izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je konačan uspjeh stranaka u sporu, zbog čega je temeljem članka 154. stavak 2., 155. i 166. stavak 3. valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Konačan uspjeh tužitelja u postupku po osnovi 75% i visini je 58 %, dok je uspjeh tuženika 33 %. Kada od postotka uspjeha tužitelja odbijemo postotak uspjeha tuženika proizlazi da su tužitelji uspjeli u sporu s 34%. Stoga tužiteljima od ukupno dosuđenih troškova od 14.748,19 EUR prema postignutom uspjehu pripadaju troškovi u iznosu od 5.014,38 EUR. Kako je tužiteljima nakon donošenja ranije presude isplaćen iznos od 2.500,00 EUR tuženik im je dužan naknaditi daljnji trošak u iznosu od 2.514,38 EUR. Navedenom iznosu potrebno je dodati i troškove za sastav žalbe prema vrijednosti predmeta spora s kojom su tužitelji uspjeli u sporu (svaki od tužitelja po 7.299,75 EUR), koji sukladno Tbr.7. u vezi Tbr.10. Tarife iznosi 250 bodova, a pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR (500,00 EUR), uz uvećanje za 25% za sastav žalbe i PDV iznosi ukupno 781,25 EUR, odnosno sveukupno 3.295,63 EUR, pa je stoga valjalo preinačiti točku VII. izreke i odlučiti kao u točki I. pod b) izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.

U Dubrovniku, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi