Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ob-12/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: 1) mlt. IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 5, protiv tuženika SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić Pirš, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Branimira 5, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-606/2024-25 od 14. siječnja 2025., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika SA i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-606/2024-25 od 14. siječnja 2025. u dijelu pod toč. I i III izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I Mijenja se visina uzdržavanja određena ovosudnim rješenjem poslovni broj R1 Ob- 2305/2022-2 od dana 19. prosinca 2022. godine te se nalaže tuženiku SA da za uzdržavanje mlt. IA plaća mjesečno iznos od 300,00 EUR te za uzdržavanje mlt. ČA plaća iznos od 280,00 EUR mjesečno, sve počevši od 15. ožujka 2024. godine pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na tekući račun majke CA otvoren kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, IBAN: [broj bankovnog računa].

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva mlt. tužiteljica preko dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 423,00 EUR mjesečno za mlt. IA i 385,00 EUR mjesečno za mlt. ČA, kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavio tuženik zbog povrede odredaba čl. 6. st. 1., čl. 8. i čl. 16. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u svezi s povredom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Sud je potpuno pogrešno utvrdio iznos mjesečnih primanja tuženika te je na temelju tako pogrešno utvrđenog iznosa istome naložio plaćanje uzdržavanja za tužiteljice u previsokom iznosu. Podaci Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trešnjevka od 5. studenoga 2024. ne odgovaraju trenutnom stanju dohotka i primitaka tuženika te je u prilog istom tuženik dostavio obračunske liste za isplatu plaće za razdoblje lipanj 2024. – listopad 2024. Tuženik redovito prima plaću od 2.000,00 eura neto pa je računanje prosjeka plaće tuženika temeljem obračuna za nekoliko mjeseci početkom 2024. u potpunosti promašeno. Pogrešno sud navodi da tuženik ostvaruje dodatne mjesečne prihode oko 500,00 eura mjesečno. Upućuje na sadržaj Ugovora o djelu sklopljenog sa ... te dodaje da je iz sadržaja istog jasno kako tuženik od tog ugovora mjesečno zaradi iznos od 74,58 eura pa je utvrđenje suda u svezi s tim neutemeljeno i protivno spisu priloženih dokazima. Sud je povjerovao neistinitim navodima majke tužiteljica radi čega nije potpuno i pravilno utvrdio ukupne mjesečne potrebe tužiteljica, a koje majka tužiteljica iste prikazuje što višim. Također upućuje na Odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 11. ožujka 2024. tako da bi sukladno istoj minimalni mjesečni iznos uzdržavanja za obje tužiteljice iznosio ukupno 482,16 eura pri čemu je navedeni iznos propisan pod pretpostavkom da roditelj obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje za jedno dijete. Također navodi kako tuženik svakodnevno sudjeluje u životima svoje djece, pomaže koliko god može te se odlučuje o njegovu protutužbenom zahtjevu (razdvojen postupak) da djeca provode jedan tjedan kod oca, a jedan tjedan kod majke. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da tuženik plaćanjem povišenog iznosa uzdržavanja neće ugroziti svoju vlastitu egzistenciju u svezi s čime ukazuje na kreditne obveze, stanovanje u podstanarskom stanu. Najam stana je 400,00 eura, režijski troškovi 200,00 eura, rata leasinga za automobil 270,00 eura pa da je evidentno kako mjesečne obveze tuženika bez plaćanja uzdržavanja za tužiteljice i bez zadovoljenja vlastitih prehrambenih i ostalih životnih potreba – iznose 1.949,00 eura, dok mjesečna netto primanja tuženika iznose ukupno 2.000,00 eura. Prvostupanjski sud nije utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta na adekvatan i pravno relevantan način stoga prigovara načinu utvrđivanja visine iznosa koju je tuženik u stanju podmirivati. Smatra da je iznos od 400,00 eura koji uredno plaća dovoljan za podmirivanje životnih potreba tužiteljica. Utvrđenje prvostupanjskog suda da bi već u trenutku podnošenja tužbe postojale okolnosti koje bi opravdavale povišenje uzdržavanja u cijelosti je neutemeljeno. Tuženik smatra da mu je pogrešnim pravnim pristupom povrijeđeno pravo na sud i pravo na pristup sudu koja načela i prava predstavljaju temeljne i sastavne odrednice poštenog i pravičnog suđenja. Naime, učinci osporavane presude dovode do povrede tuženikovog prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života budući da bi istom presudom tuženik doveden u poziciju da mu odjednom dospijeva na naplatu iznos od 6.280,00 eura što će nedvojbeno ugroziti egzistenciju tuženika. U svezi s time se poziva na čl. 8. Europske konvencije. Također izjavljuje žalbu i protiv dijela pobijane odluke koji se odnosi na troškove postupka obzirom da je trebalo zahtjev tužiteljica u cijelosti odbiti. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz obvezu da tužiteljice naknade trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Ne može se prihvatiti prigovor tuženika da nije imao pravo na pošteno i pravično suđenje, te osigurano pravo na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatska ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.; dalje Ustav), čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine- Međunarodni ugovori", broj 13-69/17; dalje Konvencija) te čl. 13. Konvencije. Naime, činjenica da tuženik nije u cijelosti uspio u predmetnom sudskom sporu ne znači da su mu ujedno povrijeđena navedena prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Prema shvaćanju ovog suda tuženik je imao omogućen pristup sudu te je o svim zahtjevima i navodima stranaka raspravljeno u sudskom kontradiktornom postupku, a osim toga tuženik je u konkretnom slučaju ostvario i ustavno pravo na žalbu, podnošenjem iste protiv prvostupanjske presude (čl. 18. Ustava), a time i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčen čl. 13. Konvencije.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev malodobnih tužiteljica da se izmijeni visina uzdržavanja određena ranijom odlukom prvostupanjskog suda od 19. prosinca 2022. i naloži tuženiku, njihovom ocu, da za uzdržavanje malodobne tužiteljice pod 1) plaća mjesečno iznos od 300,00 eura, a za uzdržavanje malodobne tužiteljice pod 2) mjesečni iznos od 280,00 eura sve počevši od 15. ožujka 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

9. Prvostupanjski sud je presudom u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke prihvatio navedeni zahtjev malodobnih tužiteljica, dok je za više zatražen iznos i to za malodobnu tužiteljicu pod 1) odbio zahtjev za iznos od 123,00 eura, a 105,00 eura za malodobnu tužiteljicu pod 2). Tako donesenu odluku obrazlaže time da su malodobne tužiteljice danas starije nego u trenutku donošenja prethodne odluke o uzdržavanju, da je opće poznata činjenica porasta svih troškova života kroz prethodno razdoblje i da su sukladno odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15. i 103/15.; dalje ObZ) ispunjene pretpostavke za povišenje određenog iznosa uzdržavanja. S druge strane utvrđenim nalazi da je tuženik u životnoj dobi od 57 godina, po zanimanju doktor društvenih znanosti, zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na mjestu višeg savjetnika specijaliste, da mu je plaća 2.000,00 eura uvećano za prijevoz 30,00 eura, da ostvaruje dodatne prihode na ... odnosno dodatno zaradi oko 500,00 eura mjesečno. Njegove obveze da se odnose na plaćanje rate leasinga za automobil Škoda Karoq od 270,00 eura, najam stana 400,00 eura i režijske troškove 200,00 eura, zatim vraćanja kredita realiziranih radi adaptacije stana u koji se preselio i kupnju namještaja u iznosu od 340,00 eura, kao i podmirivanja troškova života u visini rate od 310,00 eura. Prvostupanjski sud smatra da je uzdržavanje malodobne djece u redoslijedu naplate prije bilo kakvih kreditnih obveza i da slijedom utvrđenih potreba za uzdržavanje malodobne djece i mogućnosti roditelja smatra da tuženik može osigurati potrebna financijska sredstva za uzdržavanje malodobnih tužiteljica, a bez da time ugrozi vlastiti egzistenciju i to od dana podnošenja tužbe kada su već postojale sve okolnosti temeljem kojih je iznos uzdržavanja povišen.

10. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pod toč. I i III.

11. Žalbeni navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje u svezi mjesečnih primanja tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu pod toč. I izreke budući da ukoliko se i uzme kao točna tvrdnja tuženika u pogledu njegovih primanja slijedi da tuženik, kao obveznik uzdržavanja, ima primanja koja su u razredu od 2.001,00-2.200,00 eura ovo kada se uzme u obzir Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024, dalje: Odluka).

11.1. Ovdje je ukazati na činjenicu koja, dakle, nije sporna da tuženik prima mjesečnu neto plaću u iznosu od 2.000,00 eura te da je isti podneskom od 11. studenoga 2024. ispravio sadržaj zapisnika od 1. listopada 2024. (l.s. 261-264) da na ime honorara dodatno zaradi oko 200,00 eura mjesečno.

12. Nastavno na gornju Odluku reći je da mjesečni iznosi uzdržavanja prema dobi djeteta tj. dobi malodobne IA koja je učenica 1. razreda srednje škole i ima 14 godina – iznose 462,00 eura, a za malodobnu ČA u dobi od 12 godina 420,00 eura.

13. Dakle, kada se pođe od navedenog i okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika da počev od 15. ožujka 2024. pa ubuduće doprinosi za uzdržavanje malodobne ...,00 eura, a malodobne ...,00 eura mjesečno. Ukazati je da se radi o razlici od cca 90,00 eura u odnosu na raniju odluku prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob- 2305/2022-2 od 19. prosinca 2022. koju razliku opravdava opće poznata činjenica porasta troškova života (posebno troškova hrane) u protekle dvije godine.

14. Niti žalbeni navodi kojima se ukazuje na Odluku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (dalje: Odluka Ministarstva rada) ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda budući da tuženik ukazuje na prosječnu mjesečno isplaćenu neto plaću po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2023. koja iznosi 1.148,00 eura prema objavi Državnog zavoda za statistiku ("Narodne novine" broj 21/24). Međutim, predmet spora u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od 15. ožujka 2024., a prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2024. tj. za period od siječnja do kolovoza 2024. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća za zaposlenike u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosi 1.302,00 eura i ne stoji žalbeni navod da je iznos koji je sud utvrdio više nego pretjeran u odnosu na minimalni novčani iznos u skladu sa Odlukom Ministarstva rada.

15. Neosnovani su navodi žalitelja da bi isti bio doveden u poziciju da mu odjednom dospijeva na naplatu iznos od 6.380,00 eura budući da istom na naplatu ne dospijeva 580,00 eura već razlika koja u odnosu na prethodnu odluku poslovni broj R1 Ob- 2305/2022-2 od 19. prosinca 2022. iznosi 180,00 eura mjesečno.

16. Žalbeni navodi tuženika u svezi njegovih mjesečnih potreba također nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude budući da ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda kako je obveza uzdržavanja malodobne djece u redoslijedu naplate prije bilo kakvih kreditnih obveza pri čemu je prvostupanjski sud pravilno za više zatraženi iznos odbio tužbeni zahtjev tužiteljica sa jasnim obrazloženjem da u potrebe malodobne djece nije uzeo u obzir troškove privatnih liječničkih pregleda smatrajući da navedene preglede mogu obaviti preko zdravstvenog osiguranja, kao što nije uzeo u obzir troškove instrukcija budući majka malodobnih tužiteljica nije dostavila u spis nikakav dokaz o visini troškova istih niti osporila navode oca da se sve instrukcije u predmetima koje je navela mogu dobiti bez naknade u „...“ kojoj malodobna djeca pripadaju. Slijedom toga nisu osnovani žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud nekritički prihvatio iskaz majke malodobnih tužiteljica.

17. Slijedom svega navedenog, a posebno polazeći od navedene Odluke prosječnih potreba malodobne djece u odnosu na primanja tuženika kao obveznika uzdržavanja koje za malodobnu IA iznose 462,00 eura ovaj sud ocjenjuje da je pravilno sud prvog stupnja obvezao tuženika da doprinosi za istu 300,00 eura mjesečno odnosno za malodobnu ČA 280,00 eura mjesečno jer su prosječne potrebe za istu 420,00 eura.

18. Odluka o trošku pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno pravilno je sud odlučio da svaka stranka, a s obzirom na postignuti uspjeh u sporu, snosi svoje troškove.

19. Zbog svega navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci presude.

20. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica