REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-25/2024-10

[adresa] I 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja IZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Jedličko, odvjetnik u Zagrebu, Martićeva 67/4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2/I, radi uklanjanja građevine, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362- 02/23-02/970, URBROJ: 443-02-05-12-23-4 od 28. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/970, URBROJ: 443-02-05-12-23-4 od 28. studenoga 2023. tužitelju je, kao vlasniku, naloženo uklanjanje:

- izgrađene građevine metalne konstrukcije (građevina 1), tlocrtnih dimenzija 6,00 m x 4,80 m, visine prizemlja, zajedno s betonskom temeljnom pločom tlocrtnih dimenzija 7,75 m x 6,00 m, debljine 20 cm,

- izgrađene metalne građevine (građevina 2), tlocrtnih dimenzija 1,45 m x 2,75 m, iznad koje su na metalnoj konstrukciji postavljena dva plastična spremnika za vodu,

- drvene nadstrešnice (građevina 3), visine prizemlja, tlocrtne dimenzije 4,80 m x 4,00 m, na 6 drvenih stupova koji su temeljeni na betonskim temeljima samcima;

- drvene nadstrešnice (građevina 4), visine prizemlja, tlocrtnih dimenzija 3,25 m x 3,00 m, s jednostrešnim krovištem, zajedno s betonskom temeljnom pločom istih tlocrtnih dimenzija, debljine 10 cm,

- betonske ploče tlocrtnih dimenzija 1,35 m x 1,45 m, debljine 10 cm, na kojoj je namontirana čelična konstrukcija sa spremnikom za vodu,

- izgrađene metalne građevine (građevina 5), tlocrtnih dimenzija 2,50 m x 1,70 m, visine prizemlja, s dvostrešnim krovištem,

sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići, u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja. Tužitelj je ujedno upozoren na posljedice ukoliko ne postupi po navedenom rješenju.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, kako ne spori da je on suvlasnik u 1380/51380 dijela navedene čestice, ali navodi da on nije investitor navedenih građevina. Navodi da mu je dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru s fotografijama i da su na tim fotografijama uslikane građevine koje da nisu njegove, slijedom čega je on zaključio kao neuka osoba da se vjerojatno radi o pogrešno dostavljenom zapisniku. Pojašnjava da se na predmetnom području nalazi veliki broj čestica i građevina pa da je stoga moguća pogrešna identifikacija što može imati štetne posljedice po stranku ako ne postupi po rješenju o uklanjanju i da je stoga inspektor bio dužan radi utvrđenja pravog stanja stvari pozvati ga u trenutku provođenja inspekcijskog nadzora jer da je samo na takav način inspektor mogao utvrditi tko je vlasnik ili investitor građevina iz izreke osporavanog rješenja. Slijedom navedenoga, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

3. Tužitelj je još naknadno u tijeku spora dostavio podneske u kojima u bitnome navodi kako su vlasnici i investitori predmetnih građevina na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ĆZ i EZ te je o toj činjenici dostavio dokaze u sudski spis.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanoga rješenje s time da je dodao da su zapisnik s inspekcijskog nadzora, fotografije, izvadak iz zemljišne knjige i kopija katastarskog plana poslani tužitelju kao vlasniku predmetne čestice i da je od zatraženo od tužitelja da se očituje da li je kao vlasnik zemljišta, ujedno i investitor građenja predmetnih građevina, da je to očitovanje dostavljeno tužitelju 10. listopada 2023., ali se tužitelj u danom roku na to traženje nije očitovao. Tuženik je još u odgovoru na tužbu pojasnio da je na temelju skice izmjere za predmetno područje iz 2008., napravljene od strane Primorsko-goranske županije, utvrdio da je na predmetnoj čestici upisano ime tužitelja. Stoga je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 18. ožujka 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS, održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je dodatno naveo kako je upravo iz dopisa tuženika od 15. veljače 2024. kojeg je priložio uz svoj naknadno predan podnesak razvidno da je tuženik sada obavijestio stvarnog vlasnika predmetne čestice ĆZ. Time želi reći da je tuženik u biti priznao navode iz tužbe. Na upit Suda opunomoćenik tužitelja je pojasnio kako smatra da tužitelj ima pravo na naknadu troška ovog spora iz razloga što je tuženik prouzročio ovaj spor time što nije na pravilan način utvrdio tko je vlasnik predmetne čestice, a mogao je to utvrditi zato jer je raspolagao svom potrebnom dokumentacijom. Naveo je kako je u vrijeme inspekcijskog nadzora vlasništvo nad predmetnom parcelom već bilo evidentirano u zemljišnim knjigama, a tuženik se je rukovodio starim podacima iz skice koja je sastavljena 2008. Naveo je i da je tuženik mogao priznati tužbeni zahtjev i spriječiti trošak dolaska opunomoćenika na navedenu raspravu, a što tuženik nije učinio niti se je pojavio, već je samo poslao dopis drugom vlasniku. Stoga smatra da tužitelju pripada trošak koji mu je nastao zbog pokretanja ovog spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

8. U sporu je sporno je li građevinski inspektor pravilno obvezao tužitelja na uklanjanje predmetne građevine.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Čl. 103. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.

11. Čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je građevinski inspektor po službenoj dužnosti dana 29. rujna 2023. proveo inspekcijski nadzor nezakonite gradnje izvan građevinskog područja naselja, na zemljištu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je sačinio zapisnik o inspekcijskom nadzoru i fotografije građevine koju treba ukloniti. Iz navedenog zapisnika je vidljivo da je građevinski inspektor u zapisniku konstatirao da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrdio da je tužitelj upisan kao suvlasnik te čestice u 1380/51380.

13. Nadalje, slijedi da je građevinski inspektor dostavio tužitelju navedeni zapisnik uz dopis od 5. listopada 2023. radi izjašnjenja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ovog predmeta, da je tužitelj navedeni dopis zaprimio 10. listopada 2023., ali se nije izjasnio. U konačnici to ne spori niti tužitelj u tužbi, već potvrđuje da mu je dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru s fotografijama i da su na tim fotografijama uslikani objekti koji nisu njegovi, slijedom čega je on zaključio kao neuka osoba da se vjerojatno radi o pogrešno dostavljenom zapisniku.

14. Dakle, u upravnom inspekcijskom postupku omogućeno je tužitelju da se očituje, ali se tužitelj nije očitovao. Stoga je građevinski inspektor donio osporavano rješenje u odnosu na tužitelja.

15. Međutim, u upravnom sporu tužitelj se je očitovao te je dostavio dodatnu dokumentaciju iz koje slijedi da tužitelj u naravi nije vlasnik ili investitor predmetne građevine.

16. Naime, uvidom u kupoprodajni ugovor od 21. svibnja 2015., kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu, utvrđeno je da je tim ugovorom tužitelj prodao 586 m[2] ranije čestice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je potom parcelirana) ĆZ i EZ.

17. Nadalje, iz povijesnog vlasničkog lista za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je to prvotno bila jedna čestica površine 25690 m[2] , koja je potom parcelirana na više manjih čestica koje su dobile oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa tako redom sve do k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dakle ukupno je nastalo oko 36 novih čestica), a u vlastovnici (B listu) je upisano oko 58 suvlasnika svih tih čestica.

18. Nadalje, iz tog vlasničkog lista je razvidno da je u vlastovnici pod brojem 42. u suvlasničkom udjelu od 586/51380 upisan ĆZ, a pod brojem 43. u istom suvlasničkom udjelu EZ. Također je razvidno da je pod brojem 44. u suvlasničkom dijelu od 1380/51380 upisan tužitelj.

19. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u Sudu 20. ožujka 2024. obrazložio da je on prodao na temelju gore navedenog kupoprodajnog ugovora nekretninu površine 586 m[2] što da odgovara površini čestice oznake k. č. [katastarska čestica], a to da odgovara navedenim suvlasničkom udjelima ĆZ i EZ jer njihovi suvlasnički udjeli iznose svaki 586/51380 (586/51380*25690=293), odnosno po 293 m[2] , odnosno zajedno ukupno 586 m .

20. Iz dopisa građevinskog inspektora od 15. veljače 2024. kojeg je tužitelj dostavio u spis uz svoj naknadno predani podnesak, razvidno da je tuženik uputio navedeni zapisnik o inspekcijskom pregledu od 29. rujna 2023. uz taj dopis ĆZ radi izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ovog predmeta.

21. Dakle, iz vlasničkog lista za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedi da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 1380/51380 predmetne čestice, kako je to pravilno iščitao iz vlasničkog lista i građevinski inspektor. Međutim, tužitelj je kao upisani suvlasnik predmetne čestice u tijeku ovog spora dostavio dodatne isprave iz kojih se utvrđuje da su u naravi suvlasnici te čestice, a onda i investitori predmetne gradnje, ĆZ i EZ.

22. Ustavni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka, pa tako i u odluci broj: U-III-2526/2021, od 19. listopada 2022., napomenuo da je obveza sudova da, u cilju osiguranja načela pravičnog suđenja, svakoj stranci u postupku omoguće da iznese dokaze kojima potkrjepljuje odnosno utvrđuje svoje navode, a pogotovo one od kojih ovisi meritorno rješavanje spora. Stoga je ovaj Sud, iako ocjenjuje zakonitost upravnog akta prema činjenicama i okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja tog akta, prihvatio očitovanje tužitelja i dokumentaciju dostavljenu u ovom sporu, budući da su te novoutvrđene okolnosti u ovom slučaju odlučne za zaštitu prava tužitelja.

23. Pri tome je bitno navesti, a vezano za trošak ovog spora, da je tuženik svoju odluku temeljio na dokumentaciji kojom je raspolagao u upravnom postupku, a tužitelj činjenice koje je tuženik utvrdio na temelju te dokumentacije nije osporio u upravnom postupku iako mu je dana mogućnost da se o njima izjasni, pa je tužitelj svojim ne činjenjem prouzročio predmetni spor.

24. Naime, Sud cijeni neuvjerljivim navod tužitelja iz tužbe da je on kao neuka osoba smatrao da mu je navedeni zapisnik pogrešno dostavljen jer se na fotografijama ne nalaze njegove građevine. To stoga što je iz spomenutog dopisa od 5. listopada 2023. (kojim je tužitelju dostavljen navedeni zapisnik i kojim je tužitelj ujedno pozvan da se izjasni) razvidno da je taj dopis naslovljen upravo na tužitelja, dok je iz navedenog zapisnika vidljivo da je građevinski inspektor u tom zapisniku konstatirao da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu česticu utvrdio da je tužitelj upisan kao suvlasnik. Dakle, iz tih činjenica je očito da se ne radi o pogrešno dostavljenom zapisniku, već da je zapisnik ispravno dostavljen tužitelju. I sam tužitelj u tužbi navodi da se na predmetnom području nalazi veliki broj čestica i građevina pa da je stoga moguća pogrešna identifikacija. Upravo zato je bilo potrebno da se tužitelj očituje u inspekcijskom postupku na činjenice utvrđene navedenim zapisnikom, odnosno da se izjasni da on nije investitor ili vlasnik predmetne gradnje. Tim više što je tužitelj bio prvotni vlasnik te čestice koju je dalje prodao, te je stoga bio upoznat sa situacijom na terenu.

25. Slijedom svega navedenoga, Sud je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio osporavano rješenje tuženika bez vraćanja predmeta na ponovni upravni postupak, čime je ovaj predmet meritorno riješen, a tuženik će ovisno očitovanju ĆZ donijeti novo rješenje o uklanjanju na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

26. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 2. ZUS jer je tužitelj svojim ponašanjem (dakle time što se nije očitovao u upravnom postupku po pozivu građevinskog inspektora i u tom očitovanju iznio ove navode koje iznosi u tužbi) sam pridonio nastanku ovog spora. Stoga ne može tužitelj sada trošak koji je sam izazvao svojim propuštanjem prevaliti na teret tuženika. Pri tome, Sud cijeni da nema osnova ni da se tužitelju prizna naknada troška za pristup na raspravu održanu u ovom sporu (jer da do tog troška ne bi došlo da je tuženik priznao tužbeni zahtjev). To stoga što u sporu nema dokaza da je inspekcijski postupak nezakonite gradnje na predmetnoj čestici u odnosu na ĆZ pravomoćno okončan. Tuženik je stoga mogao, ali i nije morao priznati tužbeni zahtjev. Priznanje tužbenog zahtjeva je radnja kojom tuženik može slobodno disponirati. Stoga Sud cijeni da nije opravdano trošak dolaska na raspravu stavljati na teret tuženiku.

27. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Goranu Jedličku, odvjetniku u Zagrebu, Martićeva 67/4

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2/I