Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-262/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice maloljetne ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice maloljetne ĆG OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja maloljetnog ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po majci i zakonskoj zastupnici UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. tuženika NG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku mr. sc. Kosti Lacmanoviću, odvjetniku iz Virovitice, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-85/2023-28 od 9. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženika NG, iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-85/2023-28 od 9. veljače 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku NG za uzdržavanje svakog maloljetnog tužitelja doprinositi 50,00 eura mjesečno, počevši od 9. veljače 2024. na dalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti i to do svakog 15. u mjesecu za mjesec za koji uzdržavanje treba platiti, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to uplatom na račun majke tužitelja koji se vodi kod Hrvatske poštanske banke d.d. (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev 1. do 3. tužitelja u odnosu na 2. tuženicu GG, odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, za iznos od ukupno 210,00 eura mjesečno u odnosu na 1. tuženika te je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata dospjelih iznosa uzdržavanja od podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate (točka II. izreke) i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom I. izreke, žali se 1. tuženik pozivom na sve žalbene razlog iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka UsRH, 84/08., 96/08.

- Odluka UsRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka UsRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja je, pozivom na čl. 288. st. 2., čl. 307., čl. 311. st. 1. i 2., čl. 313. st. 1., 2., 4. i 5. i čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23., dalje: ObZ) te čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Nar. nov. Međunarodni ugovori broj 12/93. i 20/97.), djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika uz obrazloženje:

- da otac maloljetnih tužitelja (sin 1. tuženika) ne plaća uzdržavanje određeno pravomoćnom sudskom odlukom, da isti nema imovine, niti redovna primanja iz kojih bi se moglo naplatiti dospjelo i buduće uzdržavanja,

- da je maloljetni ŽG u dobi od 10 godina, maloljetna ČG u dobi od nepunih 17 i pol godina, a maloljetna ĆG u dobi od 14 godina,

- da je za njihovo stanovanje, prehranu, odijevanje i druge potrebe, potreban mjesečno minimalan iznos od 380,00 eura,

- da je 1. tuženik NG (djed tužitelja) u mirovini koja mjesečno iznosi 1.300,00 eura,

- da 1. tuženik ima obvezu uzdržavati suprugu, ovdje 2. tuženicu, koja nema nikakvih primanja i bolesna je,

- da je i on narušenog zdravlja,

- da oboje imaju pomoć svojeg mlađeg sina s kojim stanuju,

- da se iz mirovine 1. tuženika plaća kredit za kuću u kojoj stanuju, zatim kredit koji su podigli roditelji tužitelja koji isti ne otplaćuju (1. tuženik je bio sudužnik), potrebni lijekovi za oba tuženika, dijelom i režije, kao i svi ostali redovni troškovi života,

- da su tuženici do sada tužiteljima od mirovine NG davali po 20,00 eura za taxi i da su im dali novac za kupnju mobitela i tableta

- zbog čega zaključuje da je 1. tuženik u mogućnosti za uzdržavanje svakog tužitelja doprinositi 50,00 eura mjesečno, bez da time bude ugrožena njegova egzistencija, kao i egzistencija supruge koju uzdržava.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost takve odluke ovaj sud je ocijenio da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajno ukazuje navodim žalbe. Uz to je ocijenjeno da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni druge apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Neosnovanim je ocijenjeno i pozivanje 1. tuženika i na ostale žalbene razloge.

7. Sukladno čl. 288. st. 2. ObZ-a obveza djeda (ovdje 1. tuženika) uzdržavati maloljetnu djecu (ovdje tužitelje) nastaje u koliko obvezu uzdržavanja ne ispunjava primarni obveznik uzdržavanja (ovdje sin tuženih i otac tužitelja).

8. Kako odgovorom na tužbu, a ni tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, što sve i sud prvog stupnja utvrđuje, nije bilo sporno da sin žalitelja ne plaća uzdržavanje određeno sudskom odlukom, to je ispunjena pretpostavka propisana citiranom odredbom da se uzdržavanje zatraži od žalitelja. Pri tome, jer navodima tijekom postupka (prije zaključenja prethodno postupka), nije osporavano da se tražbina s osnova uzdržavanja prema ocu nije mogla ostvariti niti u ovrsi, iznošenje takvih navoda u žalbi predstavlja iznošenje novih činjenica, koje ovaj sud nije uzo u obzir s obzirom na propisano odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a. Stoga navodima žalbe u ovom dijelu zakonitost pobijane odluke nije dovedena u sumnju.

9. Dalje žalitelju valja odgovoriti da činjenica da tužitelji ne komuniciraju s njim i bakom od podnošenja ove tužbe nije činjenica koja bi bila od utjecaja na zakonitost odluke kakva je donesena. Obiteljski zakon ne propisuje da obveza uzdržavanja po djedu ovisi o tome ima li on ili ne kontakte s maloljetnom djecom za koju je nastala njegova obveza uzdržavanja.

10. Isto tako, ni nesporna činjenica da majka ne želi raditi, nije činjenica koja bi bila od utjecaja na zakonitost odluke kakva je donesen. Majka s kojom djeca žive, strogo formalno nije obveznik plaćanja uzdržavanja, već je to otac djece, a supsidijarno, umjesto njega, žalitelj. Njezin udio u obvezi uzdržavanja, kao roditelja s kojim djeca stanuju, ispunjava se kroz svakodnevnu skrb o djeci, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom (kao i supsidijarni obveznik – djed) obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (čl. 310. st. 1. ObZ-a). Svakodnevna skrb o djeci smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja (st. 2. te odredbe).

11. Dalje valja odgovoriti da je točno da majka ima mogućnost zatraži privremeno uzdržavanje u skladu sa Zakonom o privremenom uzdržavanju (Nar. nov. broj 92/14.). Međutim, činjenica da to nije napravila ne isključuje pravo tužitelja da zbog toga tužitelji zatraže uzdržavanje u skladu s čl. 288. st. 2. ObZ-a. Ovo jer je za podnošenje takvog zahtjeva i prihvaćanje istog potrebno prethodno ispuniti uvjete/ pretpostavke propisane čl. 7. st. 1. tog Zakona, između kojih je i obveza učiniti vjerojatnim da baka i djed po roditelju koji je obveznik uzdržavanja, a tu obvezu ne izvršava, ne pridonose djetetovu uzdržavanju najmanje u visini koja je ovim Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja, što tuženik niti ne tvrdi da čini. U tom smislu pravilno je i obrazloženje suda prvog stupnja u pogledu ovog prigovora iznesenog tijekom postupka pred sudom prvog stupnja.

12. Dalje valja reći da iz iskaza tuženih (točke 16.1. do 17.2. obrazloženja pobijane odluke) proizlazi, da tuženik ostvaruje mirovinu u iznosu od 1.300,00 eura, da njegova supruga ne prima nikakvu mirovinu, a da imaju troškove lijekova (40,00 eura lijekovi tuženika, 64,00 eura lijekovi tuženice), režija (oko 130 eura, koje zbog grijanja tijekom godine narastu i do 200,00 eura), prehrane te dva kredita (500,00 eura vlastitog kredita i 200,00 eura kredita koji otplaćuju umjesto roditelja tužitelja što tužitelji nisu osporili).

13. Iz navedenog dakle proizlazi da tuženiku, nakon podmirenja svih ovih obveza, od novca koji kao mirovinu prima na mjesečnoj bazi ostaje doista malen iznos novca za redovan život. Međutim, istovremeno nije sporno, jer tuženici tako iskazuju, da imaju još dva sina (ne samo jednog kako to utvrđuje sud), koji im pomažu kada zatreba (jedan od njih sudjeluje i u plaćanju režija).

14. S obzirom na takve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj se sud slaže s ocjenom suda prvog stupnja da u takvoj situaciji plaćanjem uzdržavanja u iznosu od 50,00 eura po djetetu egzistencija 1. tuženika i njegove supruge neće biti dovedena u pitanje. Ovo tim više što je tuženik i do sada tužiteljima davao manje novčane iznose te njegova egzistencija zbog toga nije bila upitna, a tuženici imaju i dva sina, koji su zaposleni i koji im pomažu kad god zatreba (što je i njihova dužnost u skladu s čl. 292. st. 1. ObZ-a).

15. Zbog navedenog je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u pobijanom dijelu izreke prvostupanjske presude, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević