Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-159/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog HE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetne ZE, oboje iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa zakonska zastupnica, majka SE iz [adresa] i SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Tatjana Figač-Gregurić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, protiv tuženika BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada na adresi [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rajić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, radi izmjene odluke o uzdržavanju i o održavanju susreta i druženja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-400/2022-21 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika BE iz [adresa], sada na adresi [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob- 400/2022-21 od 19. veljače 2024. pod točkom I. izreke, pod točkom III. izreke u dijelu koji se odnosi na vrijeme blagdana i pod točkom IV. izreke te se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude izmijenja je presuda Općinskog suda u Križevcima, poslovni broj P-424/13-22 od 25. srpnja 2014., u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje za maloljetnog HE u iznosu od 650,00 kn mjesečno i za maloljetnu ZE u iznosu od 800,00 mjesečno počevši od 15. studenog 2013. na dalje na tekući račun SE, najkasnije do 10-og u mjesecu na način da je određeno da:

tuženik za uzdržavanje maloljetnog HE plaća:

- 165,64 eura mjesečno od podnošenja tužbe (26. lipnja 2019.) do 31. ožujka 2020.,

- 171,35 eura od 1. travnja 2020. do 20. siječnja 2021.,

- 137,08 eura od 21. siječnja 2021. do 31. ožujk2021.,

- 143,62 eura od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022.,

- 151,31 eura od 1. travnja 2022. do 3. studenoga 2022.,

- 166,53 eura od 4. studenoga 2022. do 4. svibnja 2023,.

- 178,40 eura od 5. svibnja 2023. pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, a

za uzdržavanje mlljt. ZE:

- 165,64 eura mjesečno od podnošenja tužbe (26. lipnja 2019.) do 31. ožujka 2020.,

- 171,35 eura od 1. travnja 2020. do 20. siječnja 2021.,

- 137,08 eura od 21. siječnja 2021. do 21. veljače 2021.,

- 150,77 eura od 22. veljače 2021. do 31. ožujka 2021.,

- 157,98 eura od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022.,

- 166,53 eura od 1. travnja 2022. do 4. svibnja 2023.,

- 178,40 eura od 5. svibnja 2023. pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, sve to najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da je dospjele a neplaćene obroke dužan platiti odjednom, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

Točkom II. izreke te presude odbijen je zahtjev tužitelja preko dosuđenog točkom I. izreke do zahtjevnog iznosa uzdržavanja od 238,90 eura mjesečno za maloljetnog HE i do iznosa od 212,36 eura mjesečno, za periode do 4. svibnja 2023., za maloljetnu ZE, sve s pripadajućim kamatama.

Točkom III. izreke izmijenja je ista prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je bio određen način i vrijeme održavanje osobnih odnosa tuženika i djece u vidu susreta i druženja te su susreti i druženja određeni na način da se odvijaju tri tjedna tijekom ljetnih školskih praznika i dva tjedna tijekom zimskih školskih praznika kada otac boravi [adresa], a određeno je i da će maloljetna djeca s ocem u neparnim godinama provoditi Uskršnje blagdane, a u parnim godinama Božićne blagdane, te da će, u slučaju kada u vrijeme koje tijekom školskih praznika djeca provode s ocem, pada neki od navedenih blagdana ili praznika, koji djeca trebaju provesti s majkom vrijeme osobnih odnosa s ocem biti za te dane kraće. Odlučeno je da će radi održavanja osobnih odnosa otac dolaziti po djecu u domaćinstvo majke i po završetku da će ih vratiti u domaćinstvo majke, time da je otac dužan svoj dolazak najaviti majci telefonom ili SMS porukom najkasnije 3 dana prije dolaska u Hrvatsku.

Točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv te odluke pod točkom I. izreke, pod točkom III. izreke u dijelu koji se odnosi na vrijeme blagdana i pod točkom IV. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbe tuženika i predlažu da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja je, pozivom na odredbe sadržane u 285. i 426. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ) u vezi s odredbama sadržanim u čl. 291., čl. 306., čl. 307. st. 2., čl. 311. st. 2., čl. 313. st. 1., 2. i 4., čl. 314. st. 3. i 4., čl. 317. tog Zakona, odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

5.1. U bitnom obrazlaže da činjenica da su maloljetni tužitelji sada 10 godina stariji od vremena kada je donesena ranija odluka, uz općepoznatu činjenicu velike inflacije i poskupljenja, govori da su potrebe djece veće po svim segmentima (prehrana, odjeća, obuća, higijena, školski pribor i udžbenici, džeparac i dr.) u odnosu na vrijeme kada je donesena ranija odluka, kojom je uzdržavanje bilo određeno u mjesečnom iznosu od 650,00 kn/ 86,27 eura[1] za maloljetnog HE i 800,00 kn/ 106,19 eura za maloljetnu ZE. Također, obrazlaže da tuženik ima mogućnosti plaćati veći iznos uzdržavanja po djetetu i to neovisno od činjenice da je, u međuvremenu, zasnovao novu obitelj i dobio još jedno maloljetno dijete i da ima velike kreditne obveze (1.700,00 eura za dva kredita podignuta radi kupnje kuće za stanovanje s novom obitelji). Ovo jer je tužitelj zdrava, mlada i radno sposobna osoba, koja, uz redovni prihod od 2.300,00 eura mjesečno, može ostvariti dodatnu zaradu, kako bi i tužiteljima s kojima ne živi, osigurao standard života koji je osigurao sebi i novoj obitelji kupnjom kuće i novog auta. Sud prvog stupnja obrazlaže, da kreditna obveza, iako visoka, nije osnov za umanjenje obveze tuženika određene ranijom odlukom i to jer je umjesto kupnje kuće tuženik smještaj potreban za nužno zadovoljenje osnovnih životnih potreba mogao osigurati i na način da je ostao živjeti u iznajmljenoj nekretnini, za koju je izdvajao bitno manje novaca (900 eura mjesečno, naspram sadašnjih 1.700,00 eura za dva kredita), čime ne bi doveo u pitanje visinu obveze uzdržavanja prema tužiteljima. Također smatra da njegovo obveza uzdržavanja ne može biti manja niti s obzirom na činjenicu da se isplaćuje dječji doplatak. Iz navedenih razloga sud mijenja iznos uzdržavanja određen ranijom odlukom na način da maloljetnim tužiteljima dosuđuje iznose uzdržavanja sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama Maloljetnog djeteta (Nar. nov. broj. 48/23., 37/22., 30/21., 39/20., 32/19.), kako je precizno navedeno pod točkom I. izreke pobijane presude.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ovaj je sud ocijenio da u postupku pred tim sudom nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Točno se, međutim, navodima žalbe ističe da sud nije utvrdio koliko iznose ukupne mjesečne potrebe maloljetne djece stranaka (čl. 311. ObZ-a), već sud samo navodi

1 1 euro = 7,53450 kn

zbog kojih činjenica su se promijenile potrebe maloljetnih tužitelja (točke 29. obrazloženja). Međutim, kako u žalbenoj fazi postupka nije sporno da maloljetni HE sada ima 15 godina, a maloljetna ZE 16 godina, da djeca te dobi zahtijevaju pojačanu prehranu, da su odjeća i obuća za djecu te dobi, kao i trošak higijenskih potrepština, veći od troškova koji su za te potrebe bili izdvajani u vrijeme donošenja ranije odluke, da je potrebno podmiriti i troškove sve školske opreme, izleta, sportskih aktivnosti i da djeca te dobi trebaju veći džeparac jer je radi socijalizacije potrebno omogućiti im da odlaze u kinu, na druženje u kafiće i sl. to je ovaj sud stava da ukupne mjesečne potrebe maloljetnih tužitelja iznose 300,00 eura mjesečno po svakom djetetu ili ukupno 600,00 eura (čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a).

8. Takve potrebe djece opravdavaju povećanje iznosa uzdržavanja kako je određeno odlukom suda prvog stupnja, pa i više od toga, ali je žalbeni sud bio dužan voditi računa da se žali samo tuženik te da nema mjesta donošenju odluke na njegovu štetu (čl. 374. ZPP-a).

8.1. Mogućnosti oca glede obveze uzdržavanja nesporno su se promijenile, jer je dobio još jedno dijete koje mora uzdržavati, ali su isto tako porasla njegova primanja (2.300,00 eura mjesečno), kao i zaduženja (ima dva kredita u iznosu od 1.700,00 eura ukupno na ime kupnje kuće, a ranije je plaćao najam životnog prostora 900,00 eura mjesečno). Međutim, iako je nesporno pravo tuženika riješiti stambeno pitanje za novu obitelj s kojom živi, to pravo, koje zapravo podiže kvalitetu života tužitelja i njegove nove obitelji, niti po shvaćanju ovoga suda ne može ići na štetu maloljetnih tužitelja. Takva odluka nameće obvezu tuženiku da kao mlada, zdrava i radno sposobna osoba, potraži dodatne izvore zarade kako bi i djeci s kojom ne živi mogao plaćati iznos uzdržavanja koji je minimalno potreban za zadovoljenje njihovih osnovnih životnih potreba. U tom smislu, povećanje iznosa uzdržavanja, koje po djetetu, u odnosu na ranije iznose uzdržavanja, ide do najviše nekih 80 eura mjesečno, a u određenim periodima i bitno je manje (iznosi navedeni pod točkom I. izreke), nije takvo povećanje obveze uzdržavanja koje bi utjecalo na egzistenciju tužitelja. Naprotiv, radi se o povećanju koje tuženika kao fizički radnik, s obzirom na traženost takvog zanimanja danas, može sigurno ostvariti kroz neki povremeni dodatni posao, koji do sada nije ni pokušao pronaći.

8.2. Time, suprotno navodima žalbe, utvrđene činjenice ne upućuju na zaključak da je iznos uzdržavanja određen ranijom presudom trebalo smanjiti. Tuženik koji si je sam nametnuo dodatna financijska opterećenja, kako bi na taj način poboljšao životne uvjete sebe i nove obitelj s kojom živi, ne smije takvom odlukom utjecati na svoju obvezu prema maloljetnoj djeci s kojom ne živi, na način da mu se obveza uzdržavanja prema njima umanji i da se na taj način uvjeti života djece s kojom ne živi dovedu u još lošiju poziciju, unatoč tome što su njihove potrebe porasle. Tuženik, koji je odlučio podići dva kredita kako bi riješio stambeno pitanje sebe i nove obitelji, jednako tako mora voditi računa i o djeci s kojom ne živi, te ne smije dozvoliti da njegove odluke usmjerene ka poboljšanju kvalitete njegova trenutnog života na bilo koji način umanje kvalitetu života djece s kojom ne živi. Naprotiv, njegova je dužnost kao roditelja pronaći dodatne izvore zarade kako bi i djeci s kojom ne živi omogućio, kroz plaćanje uzdržavanje, minimalnu kvalitetu života kakvu ima i sam.

9. Zaključno, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da maloljetni tužitelji primaju dječji doplatak u iznosu od 420,64 eura mjesečno, a pravilno je i obrazloženje suda prvog stupnja da se taj prihod ne uračunava u doprinos roditelja njihovom uzdržavanju.

9.1. Odredbom sadržanom u čl. 1. Zakona o doplatku za djecu (Nar. nov. broj 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12., 82/15., 58/18., 156/23., 156/23.) propisano da je doplatak za djecu "novčano primanje koje koristi roditelj ili druga osoba određena ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja i odgoja djece" - a odredbom čl. 3. stavka 2. da je doplatak za djecu "osobno pravo korisnika određenog ovim Zakonom koje se ne može prenositi na drugu osobu". Stoga doplatak za djecu ne predstavlja prihod djeteta i ne može ga se tretirati prihodom s kojim bi dijete trebalo sudjelovati vlastitom uzdržavanju, zbog čega bi valjalo umanjiti obvezu uzdržavanja onog roditelja koji s djetetom ne živi i koji je dužan novčano sudjelovati u njegovom uzdržavanju.

10. Što se tiče odluke o održavanju susreta i druženja oca s djecom ovaj sud odluku suda prvog stupnja i u tom dijelu ocjenjuje pravilnom.

10.1. Odlukom kakva je u ovom dijelu donesena zaštićena su prava oba roditelja da s djecom provode vrijeme tijekom blagdana, ali takva odluka nije prepreka da roditelji postignu i drugačiji dogovor, na način kako se navodi u žalbi. Prepreke za takav dogovor dodatno nema jer majka (točka 12 obrazloženja) nesporno želi da djeca budu s ocem koliko žele kad je u Republici Hrvatskoj, ali želi da se pravilno rasporedi vrijeme koje će svaki od roditelja imati s djecom za vrijeme Uskrsa i Božića, jer smatra da nije u interesu djece da baš svaki taj blagdan provode samo s ocem. Osim toga, činjenica da tuženik do sada nije dolazio u Republiku Hrvatsku za vrijeme Uskrsa, nije činjenica koja se u nekom trenutku ne bi mogla promijeniti. Stoga je i iz ovog razloga u najboljem interesu djece, ali i postojanja formalne zaštite prava svakog roditelja da blagdane provodi s djecom, da odluka u ovom dijelu ostane neizmijenjena.

11. Odluka o troškovima nije pobijana obrazloženo pa je stoga potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

12. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević