Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-84/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Rozana Fabris, odvjetnica u Poreču, protiv tuženika HISTRIA FECUNDA d.o.o., OIB: 68628315872, Poreč, Istarskog razvoda 7, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Bilić Komparić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-658/2023-20 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika HISTRIA FECUNDA d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-658/2023-20 od 4. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 24.390,00 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 30. lipnja 2018. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.255,20 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 30. lipnja 2018. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 4.255,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3.207,90 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate (točka III. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom budući prvostupanjski sud nije saslušao zakonskog zastupnika tuženika te nije imao razumijevanje za njegovo zdravstveno stanje zbog kojeg nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da mu nije omogućeno da raspravlja pred sudom i da je time počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu održanom 15. veljače 2024. odredio koje će dokaze izvesti, pa tako i da će saslušati zakonskog zastupnika tuženika EA, ali taj dokaz nije izveo, budući zakonski zastupnik nije pristupio radi saslušanja.

6. Hoće li se u dokazne svrhe provesti i dokaz saslušanja zakonskog zastupnika tuženika, stvar je odluke suda u smislu primjene članka 220. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svakom slučaju neprovođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika ne može se smatrati da je stranka onemogućena u raspravljanju pred sudom pošto je takav iskaz dokazno sredstvo, a ne oblik stranačkog raspravljanja pred sudom. Naime, time što prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika ne znači da je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom, jer je pravo (i obveza) stranke da u parnici iznosi tvrdnje i predlaže dokaze (članak 219. stavak 1. ZPP) i na taj način ostvaruje pravo raspravljanja pred sudom. S druge strane prvostupanjski sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP), te prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revr-198/05 od 20. travnja 2005. i Rev-1905/13-2 od 11. srpnja 2017.).

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati dio kupoprodajne cijene i obračunatih kamata sa zateznim kamatama na temelju Ugovora o kupoprodaji i aneksa tog Ugovora kojeg je kao prodavateljica sklopila njezina prednica pok. ĆA.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud u bitnome utvrdio:

- da su ĆA (kao prodavateljica) i tuženik (kao kupac) 6. rujna 2013. sklopili Ugovor o kupoprodaji predmet kojeg je bila prodaja 2/6 dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 60.975,00 eura, te je ugovoreno plaćanje u obrocima i rokovima tako da prvi obrok iznosi 20% od ugovorene cijene, a što predstavlja iznos 12.195,00 eura. Drugi obrok iznosi 80% od ugovorene cijene, a što predstavlja iznos 48.780,00 eura i kupac se obvezao platiti drugi obrok u roku od 90 dana računajući od dana kada bude stupio na snagu urbanistički plan uređenja građevinskog područja golf igrališta [adresa] odgovarajućeg sadržaja,

- da su prodavateljica ĆA i tuženik **.**.2017., sklopili Aneks br. 5 Ugovora o kupoprodaji kojim se u članku 3. kupac tj. tuženik obvezao prodavateljici platiti ugovornu kamatu po stopi od 7% godišnje na preostali iznos kupoprodajne cijene iz članka 5.2. točke b) Ugovora i to za razdoblje od 01.01.2016. do isplate iznosa iz članka 5.2. točka b) Ugovora, te da ugovorna kamata dospijeva na naplatu na dan plaćanja iznosa iz članka 5.2. točka b) Ugovora. Nadalje, iz tog Aneksa broj 5. Ugovora o kupoprodaji proizlazi da su ugovorne strane i ranije napravile četiri Aneksa, a koji se odnose na rokove plaćanja, te deponiranja potvrda o isplati i dr.

- da su prodavateljica ĆA i tuženik **.**.2018. sklopili Aneks br. 6 Ugovora o kupoprodaji kojim je u članku 2. ugovoreno da će kupac tj. tuženik isplatiti drugi obrok kupoprodajne cijene do 29. lipnja 2018.,

- da je prodavateljica ĆA umrla **.**.2019. iza koje je provedena ostavinska rasprava te je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu ostaviteljice čini, između ostalog, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 4/12 dijela. Nasljednicima te imovine proglašeni su tužiteljica (kćerka) u 3/6 dijela, DA (unuk) u 1/6 dijela, OA (unuka) u 1/6 dijela i JA (unuka) u 1/6 dijela. Rješenje je postalo pravomoćno 14. veljače 2023.,

- da je zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kat. čest. [katastarska čestica] u suvlasništvu tužiteljice u 6/36 dijela te je na njezinom suvlasničkom dijelu upisana zabilježba prvenstvenog reda upisa Z-4091/2013, a koji se odnosi na predbilježbu prava vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji od 6. rujna 2013. u korist tuženika. Prvenstveni red upisa Z- 4091/2013 odnosi se i na suvlasničke dijelove ostalih suvlasnika koji su naslijedili ĆA,

- da se tužiteljica dopisom od 26. travnja 2023., putem punomoćnika, obraćala tuženiku sa zahtjevom za isplatom dijela kupoprodajne cijene i ugovorene kamate,

- da je zakonski zastupnik tuženika EA e-mailom od 17. svibnja 2023. odgovorio na zahtjev tužiteljice da je isplata zemljišta prema vlasnicima vezana s otkupom projekta [adresa] u [adresa] od strane investitora, a budući je investitor bankrotirao da su sa svim vlasnicima zemljišta ugovori produžavali sa aneksom, a da ovih dana sklapa ugovor s novim investitorom tako da se nakon potpisivanja ugovora isplata od strane investitora za dugovanje vlasnicima zemljišta očekuje otprilike do kraja 8 mjeseca (2023.) i da će novac biti proslijeđen prema dugovanjima za zemljište. Zaključuje s molbom za malo strpljenja i razumijevanja, te da će kod prvih plaćanja od novog investitora gledati podmiriti tu obvezu prema tužiteljici, a i prema drugim nasljednicima iza pok. ĆA.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica i cijeneći provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka CA i DA te tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio da su prednica tužiteljice pokojna ĆA i tuženik sklopili više Aneksa Ugovoru o kupoprodaji kojima su produžavali rok za isplatu drugog obroka kupoprodajne cijene te da je posljednjim Aneksom br. 6 ugovoren rok do 29. lipnja 2018., ali da tuženik do tog roka nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene niti kamate koje se obvezao platiti Aneksom br. 5. Pri tome prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da je između pravne prednice tužiteljice pok. ĆA i tuženika dogovoreno da će isplata ostatka kupoprodajne cijene biti izvršena nakon prodaje cjelokupnog projekta krajnjem investitoru, jer da je takva tvrdnja paušalna i nelogična s obzirom na činjenicu da su svi naknadni dogovori ugovoreni sklapanjem više aneksa, ali da nije sklopljen aneks prema kojem bi dospijeće plaćanja ostatka kupoprodajne cijene bilo tek po prodaji cjelokupnog projekta krajnjem investitoru. Zaključivši da je tražbina tužiteljice dospjela, prvostupanjski sud je naložio tuženiku da isplati tužiteljici dio ostatka kupoprodajne cijene i ugovorenih kamata u visini naslijeđenog dijela.

8. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, odnosno da je pokojna ĆA bila upućena u razloge zbog kojih ostatak kupoprodajne cijene nije isplaćen i da je ona takve razloge prihvatila.

9. Na ovakve žalbene navode tuženika valja odgovoriti da okolnost sklapanja šest aneksa ukazuje da je pokojna ĆA akceptirala razloge zbog kojih kupoprodajna cijena nije isplaćena do roka koji je ugovoren člankom 5. Ugovora o kupoprodaji, ali isto tako da su stranke pisanim putem – sklapanjem aneksa, ugovarale daljnje rokove plaćanja. Pri tome valja uputiti na članak 14.3. Ugovora o kupoprodaji kojim su prednica tužiteljice pok. ĆA i tuženik isključili mogućnost usmenih izmjena ili dopuna Ugovora. Upravo sklapanje čak šest Aneksa upućuje na to da su se ugovorne stranke pridržavale sadržaja članka 14.3. Ugovora prema kojem je izmjena ugovornih odredbi moguća samo u pisanom obliku, a što je ujedno suglasno s člankom 286. stavak 2. u vezi članka 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) kojim je propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku, te da sve kasnije izmjene i dopune ugovora moraju biti sklopljene u istom obliku.

10. Prema tome, saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika EA ne bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje u pogledu dospjelosti obveze tuženika budući su člankom 14.3. Ugovora o kupoprodaji ugovorne strane isključile mogućnost usmenih izmjena ugovornih odredbi, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije utvrđeno činjenično stanje u pogledu dospjelosti tražbine tužiteljice.

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku da isplati tužiteljici ostatak kupoprodajne cijene od 24.390,00 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 30. lipnja 2018. do isplate i obračunatih kamata od 4.255,20 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 30. lipnja 2018. do isplate, a koje iznose i tijek zateznih kamata tuženik niti ne osporava.

12. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

13. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak