Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-12/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, Đorđićeva 19, protiv tuženice DR iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskoj zastupnici ravnateljici VO, dr. med., a ova po punomoćnici TO, dipl. iur. kod tuženice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7519/2021-45 od 17. prosinca 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice DR i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7519/2021-45 od 17. prosinca 2024. pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku DR, [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici LO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.149,48 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.2.2021. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice LO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu za iznos od 300,00 eura, te za tijek zakonske zatezne kamate koja na iznos od 4.149,48 eura teče od 28. 2. 2020. do 15. 2. 2021. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku DR, [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici LO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.572,65 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. 12. 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači, podredno, da se ista ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijeniti dokazni materijal pa da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Nadalje navodi da u pobijanom dijelu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama neobrazloženi i proturječni te o istima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika što znači da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženica smatra kako tužiteljica iznosi više različitih verzija predmetnog događaja pa tako u izjavi od 27. lipnja 2019. navodi kako je krenula provjeriti lijek koji se ordinira, da je netko pozvonio na vrata Odjela te pošto je otvorila vrata pri povratku se poskliznula na mokrom mjestu. U zapisniku s ročišta od 14. svibnja 2024. tužiteljica navodi kako ju je dr. L pozvao da donese lijek iz druge ambulante na drugom kraju Odjela te kada se vraćala da se poskliznula na hodniku jer je pored jednog ugradbenog ormara bila lokvica vode navodeći da je majka djeteta bila u ambulanti, kao i da se vraćala natrag istim putem kojim je pošla po lijek radi čega se postavlja pitanje kako je moguće da je tužiteljica pala tek pri povratku ukoliko je postojala lokvica na tom putu. Pritom da valja imati u vidu iskaz svjedokinje V, kao i činjenicu da je tužiteljica dugi niz godina zaposlena kod tuženice te da je upoznata s organizacijom i procesima rada i kao medicinska sestra nadređena spremačicama pa je morala biti upoznata s njihovim radom, a ovlaštena ih je i nadzirati. Upućuje na odredbu čl. 68. Zakona o zaštiti na radu. Svjedokinja PO je u svom iskazu od 9. veljače 2023. navela kako je zdravstvenim djelatnicima usmenom predajom rečeno kakvu bi obuću trebali imati pa se tužiteljica ne može ekskulpirati da joj to nije bilo poznato. Na ročištu 14. svibnja 2024. tužiteljica navodi kako je znak opasnosti bio na drugoj strani hodnika kad je krenula po lijek, dok na očevidu od 15. listopada 2024. navodi da se ne sjeća je li to bio znak da je sklisko, da ga nije vidjela iako je prethodno prošla hodnikom. Tuženica smatra da je tužiteljica bila dužna povećati oprez prilikom hodanja hodnikom pogotovo imajući u vidu da je kod tuženica radila preko 30 godina i da je upoznata kad spremačice peru pod. Nejasno je i neobrazloženo, s obzirom na iskaz tužiteljice, na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da znaka nije bilo. Osim toga, iz iskaza tužiteljice i svjedokinje V ne proizlazi da je u trenutku prolaska tužiteljice hodnikom i njezina pada u tijeku bilo čišćenje hodnika. Osim toga, iz iskaza svjedoka PO, V i UO jasno proizlazi da su se prilikom čišćenja stavljali znakovi opasnosti te da bi čistačice krenule čistiti oko 6,00 sati, a tužiteljica je i sama u svom iskazu navela da je vidjela znak opasnosti prilikom prolaska hodnikom. Osim toga, u pogledu mjesta gdje se nalazila žuta tabla prvostupanjski sud prilagođava iskaz svjedokinje V obrazloženju pobijane presude premda je ta svjedokinja na očevidu od 15. listopada 2024. pojasnila na koji način se odvija čišćenje navodeći da znak nije trebala odnijeti dok se pod ne posuši. Pritom treba imati u vidu i činjenicu da hodnici moraju biti prohodni za kolica, pomične krevete i eventualno premještanje uređaja te da svakako nije poželjno da budu zakrčeni prekomjernom količinom znakova opasnosti. Nadalje, ukazuje na iskaz svjedokinje PO u pogledu postojanja lokve jer ukoliko je lokva doista postojala, kako to tvrdi tužiteljica, postavlja se pitanje tko je istu prebrisao radi čega se postavlja i pitanje što je to tuženica kao poslodavac mogla drugačije napraviti imajući u vidu da je javna ustanova koja radi 24 sata te da je bitno održavanje higijene prostora, a u vrijeme kada je tužiteljica pala preko navodne lokve je vrijeme kada je kretanje ljudi na odjelima znatno smanjeno. Na spornom hodniku nalazi se lijevana pvc podloga a tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način te kako kod tuženice radi od 1980. morala joj je biti poznata organizacija rada pa tako i vrijeme kad se obavlja čišćenje. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka. Predlaže da joj se obistini trošak žalbe u visini sudske pristojbe za istu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnoj uvjerenju te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima za koje se može provjeriti da imaju pravnu i činjeničnu osnovu što znači da je ocjena dokaza izvršena upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

6. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je izreka presude razumljiva, ne proturječni sama sebi ili razlozima presude te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Stoga, žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

9. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi neimovinsku i imovinsku štetu u visini od 4.149,48 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. veljače 2021. pa do isplate zbog ozljede na radnom mjestu 26. lipnja 2019. kada se tužiteljica prilikom obavljanja redovnog posla poskliznula na mokrom podu te pretrpjela ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji.

10. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio da je za nastanak štetnog događaja odgovorna tuženica koja je dužna osigurati da su prostori kojima se kreću njeni djelatnici sigurni za korištenje, a postavljanje znaka upozorenja u jednom dijelu hodnika (koji je u obliku slova L) dok je čišćenje u tijeku nije dovoljno da bi tuženica tu svoju obvezu ispunila u cijelosti pa kako nakon čišćenja i pranja hodnika isti još neko vrijeme ostaje mokar da je poslodavac trebao osigurati dovoljan broj znakova upozorenja što tuženica nije učinila. Pored toga, premda je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način pa je time bila upoznata da se mora pridržavati znakova upozorenja te kako tuženica nije dokazala da je u konkretnom slučaju znak upozorenja da je hodnik još uvijek mokar stajao u hodniku u trenutku prolaska tužiteljice istim, da na taj način tuženica nije dokazala da bi tužiteljica bila odgovorna za nastanak štetnog događaja ili da postoji njezin doprinos nastanku istom. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženica kao poslodavac svojim djelatnicima nije osigurala odgovarajuću obuću premda je svjedok UO (djelatnik zaštite na radu) naveo da je medicinskim sestrama osigurana propisana protuklizna obuća kojem dijelu iskaza sud prvog stupnja s razlogom nije poklonio vjeru jer nije potkrepljen drugim dokazima te je suprotan iskazima tužiteljice i svjedokinje PO. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještacima dr. Predragu Paliću i dr. OO sud prvog stupnja je utvrdio da je liječenje tužiteljice završeno 28. veljače 2020. te joj je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) dosudio neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnoj visini 4.149,48 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2021. (dan podnošenja tužbe) u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO u svezi s odredbom čl. 1103. istog Zakona.

11. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo što tuženica svojim žalbenim navodima nije dovela u pitanje.

12. U žalbi tuženica analizira iskaze saslušanih svjedoka premda je ocjena iskaza rezervirana isključivo za sud, a ne i za druge sudionike u postupku, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 8. ZPP.

13. U svezi primjene odredbe čl. 68. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje ZZR) ukazati je žaliteljici da se ovaj drugostupanjski sud u cijelosti suglasan sa stajalištem prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nema doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja.

14. Pri tome valja istaći da je prilikom očevida od 15. listopada 2024. (l.s. 275-279) svjedokinja AO pokazala mjesto gdje je bio postavljen znak upozorenja, kao i da nakon čišćenja zna ostati vlažno te da za lokvicu vode ne zna, znak da je sklisko da nije uzela sa sobom nego da ga je ostavila gdje je pokazala.

15. Prilikom sudskog očevida prvostupanjski sud je sačinio skicu (l.s. 279) iz koje proizlazi gdje se nalazio znak upozorenja te gdje je mjesto pada tužiteljice, kao i da sporni hodnik ima oblik slova L te da tužiteljica s mjesta pada zbog oblika hodnika nije mogla uočiti znak upozorenja koji se nalazio na drugom dijelu hodnika.

16. U takvoj situaciji, te imajući u vidu činjenicu da tužiteljica, kao i svjedokinja PO pobijaju dio iskaza svjedoka UO da bi medicinsko osoblje imalo osigurano protukliznu obuću, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je u takvim okolnostima konkretnog slučaja tuženica isključivo odgovorna za nastalu štetu.

17. Što se tiče navoda tuženice da je prvostupanjski sud prilikom održavanja očevida od 15. listopada 2024. bio dužan postaviti pitanje svjedokinji AO radi razjašnjenja količine znakova opasnosti a ne presudu temeljiti na pretpostavkama, ukazati je žaliteljici na odredbu čl. 244. ZPP koja zakonska odredba propisuje tijek saslušanja svjedok tj. da se poslije općih pitanja postavljaju pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja te da će se svjedok uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

18. S obzirom da odredba čl. 244. ZPP ne upućuje na to da je isključivo sud ovlašten postavljati pitanja u skladu s odredbom čl. 244. st. 1. ZPP to tumačenjem navedene zakonske odredbe proizlazi kako i stranke mogu postavljati pitanja svjedocima, a što je tuženica, kako proizlazi iz sadržaja zapisnika od 15. listopada 2024., propustila napraviti.

19. U odnosu na žalbeni prigovor da bolnički hodnici moraju biti prohodni za kolica, pomične krevet i eventualnu potrebe selidbe uređaja iz različitih soba pa da svakako nije poželjno da isti budu zakrčeni s prekomjernom količinom znakova opasnosti, navesti je da u konkretnom slučaju nije bilo ukazano na činjenicu da hodnici nisu bili prohodni, a niti je postavljanje znakova za sigurno kretanje djelatnika tuženice na način da ne dođe do pokliznuća u ovoj situaciji predstavljalo prekomjernu količinu znakova jer je pri tome valjalo imati u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja tj. da je oblik spornog hodnika u obliku slova L i da tužiteljica prilikom izlaska na hodnik nije mogla uočiti znak upozorenja jer se on nalazio u drugom dijelu.

20. Glede iskaza svjedokinje PO od 9. veljače 2023. (kada navodi da je tog dana došla na posao nešto prije 7,00 sati te da u trenutku prolaska predvorjem pod nije bio mokar) navesti je kako iz stranačkog iskaza tužiteljice razvidno da je do štetnog događaja došlo pri završetku noćne smjene u jutarnjim satima i u ljetnom periodu (26. lipnja 2019.) pa bi proizlazilo da je logično kako se do dolaska svjedokinje PO na posao nešto prije 7,00 sati pod osušio.

21. Činjenica da se na predmetnom hodniku nalazi lijevana PVC podloga koja je protuklizna nema u konkretnom slučaju utjecaja na odgovornost tuženice budući da je i u takvoj situaciji došlo do pada tužiteljice i to zato što se radilo o mokrom podu koji predstavlja opasnu stvar. U toj situaciji nije bitno da li se radilo samo o mokrom podu ili je na istom postojala lokvica vode jer je neprijeporno da je tužiteljica pala upravo zbog toga što se u to vrijeme prao hodnik, a ne zbog nečeg drugog.

22. Okolnost da bi tužiteljica u konkretnom slučaju bila dužna primijeniti povećani oprez prilikom hodanja hodnikom treba razmatrati u kontekstu činjenice da je riječ o situaciji kada je tužiteljicu dr. L pozvao da mu donese lijek iz ambulante dok je ordinirao pacijenta u dnevnoj bolnici, pa u takvoj situaciji ovaj drugostupanjski sud nalazi da je tužiteljica primijenila dužnu pažnju te da je za štetni događaj isključivo odgovorna tuženica a nikako tužiteljica.

23. Tuženica u žalbi ne ističe žalbene navode glede visine dosuđene štete pa ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP, na pravilnu primjenu materijalnog prava nalazi da je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. u svezi s čl. 1095. st. 1. ZOO kada je obvezao tuženicu da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti isplati naknadu štete u ukupnom iznosu od 4.149,48 eura tj. za neimovinsku štetu 3.792,00 eura te za imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege iznos od 357,48 eura, pri čemu je prvostupanjski sud imao u vidu sve pravno relevantne okolnosti konkretnog slučaja tj. duljinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova, lokalitet povrede, pretrpljeni strah, stupanj smanjenja životne aktivnosti, dob tužiteljice te da joj je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su joj pružali ukućani.

24. U odnosu na paušalne navode tuženice glede odluke o troškovima postupka ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP kada je obvezao tuženicu da tužiteljici naknadi parnični trošak u visini od 3.572,65 eura zajedno s pripadajućom, zakonskom zateznim kamatom u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP od 18. prosinca 2024. pa do isplate.

25. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona), odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I. i III. izreke.

26. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović