Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Gž-233/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku u Osijeku, Gornjodravska obala 90d, protiv tuženice NM, [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 308/2023-12 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice NM, Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-308/2023-12 od 28. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Utvrđuju se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 528-50-4439521 sklopljenog dana 03.10.2007.g. između tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika NM iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] koja u t.1. glasi; kunska protuvrijednost CHF 17.262,45 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.”; koja u t. 2.glasi:…promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.”; koja u t.7. glasi: “Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anutitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kredita za CHF, važećem na dan dospijeća,a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.”
II. Nalaže se tuženiku NM, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih iznosa na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK- tečajne razlike isplati iznos od 3.528,20 eura zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je predhodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 01.01.2023.g. zajedno sa zateznim kamatama u smislu od.čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, tekućom od 08.04.2023.g., pa do isplate, a koje teku:
- na iznos od 1,47 eura od 30.11.2007.g. do isplate
- na iznos od 0,68 eura od 31.12.2007.g. do isplate,
- na iznos od 3,43 eura od 31.01.2008.g. do isplate
- na iznos od 4,94 eura od 28.02.2008.g. do isplate
- na iznos od 7,53 eura od 31.03.2008.g do isplate
- na iznos od 3,64 eura od 30.04.2008.g. do isplate
- na iznos od 2,12 eura od 31.05.2008.g. do isplate
- na iznos od 4,03 eura od 30.06.2008.g. do isplate
- na iznos od 1,22 eura od 31.07.2008.g. do isplate
- na iznos od 1,36 eura od 31.08.2008.g. do isplate
- na iznos od 3,03 eura od 30.09.2008.g. do isplate,
- na iznos od 15,63 eura od 31.10.2008.g. do isplate
- na iznos od 7,19 eura od 30.11.2008.g. do isplate
- na iznos od 17,92 eura od 31.12.2008.g. do isplate,
- na iznos od 19,57 eura od 31.01.2009.g. do isplate
- na iznos od 20,31 eura od 28.02.2009.g. do isplate
- na iznos od 18,63 eura od 31.03.2009.g do isplate
- na iznos od 19,03 eura od 30.04.2009.g. do isplate
- na iznos od 15,82 eura od 31.05.2009.g. do isplate
- na iznos od 13,46 eura od 30.06.2009.g. do isplate
- na iznos od 14,09 eura od 31.07.2009.g. do isplate
- na iznos od 15,33 eura od 31.08.2009.g. do isplate
- na iznos od 15,23 eura od 30.09.2009.g. do isplate,
- na iznos od 13,97 eura od 31.10.2009.g. do isplate
- na iznos od 16,33 eura od 30.11.2009.g. do isplate
- na iznos od 18,22 eura od 31.12.2009.g. do isplate,
- na iznos od 20,91 eura od 31.01.2010.g. do isplate
- na iznos od 20,29 eura od 28.02.2010.g. do isplate
- na iznos od 23,95 eura od 31.03.2010.g do isplate
- na iznos od 23,25 eura od 30.04.2010.g. do isplate
- na iznos od 24,60 eura od 31.05.2010.g. do isplate
- na iznos od 36,90 eura od 30.06.2010.g. do isplate
- na iznos od 33,89 eura od 31.07.2010.g. do isplate
- na iznos od 41,24 eura od 31.08.2010.g. do isplate
- na iznos od 38,70 eura od 30.09.2010.g. do isplate,
- na iznos od 34,61 eura od 31.10.2010.g. do isplate
- na iznos od 43,23 eura od 30.11.2010.g. do isplate
- na iznos od 54,20 eura od 31.12.2010.g. do isplate
- na iznos od 46,43 eura od 31.01.2011.g. do isplate
- na iznos od 49,16 eura od 28.02.2011.g. do isplate
- na iznos od 45,69 eura od 31.03.2011.g do isplate
- na iznos od 46,31 eura od 30.04.2011.g. do isplate
- na iznos od 61,02 eura od 31.05.2011.g. do isplate
- na iznos od 62,45 eura od 30.06.2011.g. do isplate
- na iznos od 74,43 eura od 31.07.2011.g. do isplate
- na iznos od 68,15 eura od 31.08.2011.g. do isplate
- na iznos od 61,27 eura od 30.09.2011.g. do isplate,
- na iznos od 59,84 eura od 31.10.2011.g. do isplate
- na iznos od 59,32 eura od 30.11.2011.g. do isplate
- na iznos od 62,57 eura od 31.12.2011.g. do isplate,
- na iznos od 65,39 eura od 31.01.2012.g. do isplate
- na iznos od 65,77 eura od 28.02.2012.g. do isplate
- na iznos od 63,82 eura od 31.03.2012.g do isplate
- na iznos od 65,14 eura od 30.04.2012.g. do isplate
- na iznos od 66,04 eura od 31.05.2012.g. do isplate
- na iznos od 64,52 eura od 30.06.2012.g. do isplate
- na iznos od 64,92 eura od 31.07.2012.g. do isplate
- na iznos od 63,78 eura od 31.08.2012.g. do isplate
- na iznos od 61,32 eura od 30.09.2012.g. do isplate,
- na iznos od 63,94 eura od 31.10.2012.g. do isplate
- na iznos od 65,20 eura od 30.11.2012.g. do isplate
- na iznos od 64,32 eura od 31.12.2012.g. do isplate,
- na iznos od 59,37 eura od 31.01.2013.g. do isplate
- na iznos od 63,57 eura od 28.02.2013.g. do isplate
- na iznos od 63,94 eura od 31.03.2013.g do isplate
- na iznos od 62,29 eura od 30.04.2013.g. do isplate
- na iznos od 57,16 eura od 31.05.2013.g. do isplate
- na iznos od 57,03 eura od 30.06.2013.g. do isplate
- na iznos od 58,29 eura od 31.07.2013.g. do isplate
- na iznos od 60,31 eura od 31.08.2013.g. do isplate
- na iznos od 63,11 eura od 30.09.2013.g. do isplate,
- na iznos od 61,67 eura od 31.10.2013.g. do isplate
- na iznos od 62,69 eura od 30.11.2013.g. do isplate
- na iznos od 63,85 eura od 31.12.2013.g. do isplate,
- na iznos od 64,57 eura od 31.01.2014.g. do isplate
- na iznos od 66,09 eura od 28.02.2014.g. do isplate
- na iznos od 65,59 eura od 31.03.2014.g do isplate
- na iznos od 63,91 eura od 30.04.2014.g. do isplate
- na iznos od 63,37 eura od 31.05.2014.g. do isplate
- na iznos od 63,61 eura od 30.06.2014.g. do isplate
- na iznos od 65,52 eura od 31.07.2014.g. do isplate
- na iznos od 67,13 eura od 31.08.2014.g. do isplate
- na iznos od 66,80 euraod 30.09.2014.g. do isplate,
- na iznos od 68,19 eura od 31.10.2014.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 940,87 EUR zajedno sa zateznim kamatama u smislu od.čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, tekućom od presuđenja, odnosno od 28. siječnja 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju da naknadi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i trošak ove žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, dok podredno predlaže da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.
5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 528-50-4439521 sklopljenog dana 3. listopada 2007. između tužitelja i tuženice, koje odredbe se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF i na jednostrano ovlaštenje tuženice mijenjati kamatnu stopu te zahtjev za isplatu iznosa od 3.528,20 eura s pripadajućom zateznom kamatom uslijed ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli.
7. Opravdano je prvostupanjski sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio kako se s tužiteljem koji ima svojstvo potrošača prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, što znači da je odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora utvrđena ništetnom, odnosno nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO).
8. Isto tako, ništetne i nepoštene su i ugovorne odredbe predmetnog Ugovora kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF) koji stav i utvrđenja proizlaze iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., jer se zapravo radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženica i koji predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c ZPP.
9. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora pa je tuženica trebala, jer je teret dokaza bio na njoj, na sporne okolnosti odredaba navedenog ugovora predložiti saslušanje osobnog bankara tužitelja, odnosno svjedoka koji je zaposlenik banke koji je u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijesti potrošaču - tužitelju (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022.), dok iz spisa predmeta proizlazi da je ovaj odustao od izvođenja tog dokaza.
10. Pored toga, valja reći, odredba o valutnoj klauzuli koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu o tome da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjene tečajnog odnosa (čl. 23. toč. ZOO), a takve odredbe nema u čl. 22. st. 1. ZOO niti je nužno odraz te zakonske odredbe kojom je propisano: „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti". Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
11. Prema tome, tužitelj je dokazao djelomičnu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženicom, odnosno bankom sklopio predmetni Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14., 110/15. i 14/19.) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi.
12. Dakle, prvostupanjska odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, što je ovdje slučaj.
13. Stoga, prvostupanjski sud time što se pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, nije u dijelu odluke koja se odnosi na utvrđenja iz navedenog spora počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.a i c ZPP, na koju tuženica ukazuje u žalbi.
14. Nadalje, prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, slijedom čega tužitelj ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženice kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO kao opće pravilo i čl. 1115. ZOO kao pravilo o opsegu vraćanja), budući je tuženica na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatila više od onoga što je stvarno mogla naplatiti te je tuženica nepošteni stjecatelj, s obzirom na odredbu čl. 87. ZZP/03, jer je već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogla znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, posljedično ništetne i da joj, sve ono što na temelju tako ugovorenih odredbi bude primila, ne pripada.
15. Što se tiče pitanja je li u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dopušteno za cijelo vrijeme trajanja ugovorne obveze primijeniti tečaj koji je važio da dan isplate kredita, valja ukazati na stav koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svoj odluci Revt 249/14-2. od 9. travnja 2015., a koji glasi: "Kako su dakle odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod 1-7. tuženika banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojima je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 102 ZZP te ugovorne ništetne, a kako je pravilno ocijenjeno od strane nižestupanjskih sudova. U preostalom dijelu tih ugovornih odredbi, a kojima je određeno naznačena visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu iste nisu nepoštene a time ni ništetne, a zbog čega njihova valjanost, primjena a time i učinak nije doveden u pitanje ovom odlukom.", pa istom logikom treba primijeniti i tečaj CHF koji je vrijedio na dan puštanja kredita, u konkretnom slučaju 4,776468 kuna za 1 CHF.
16. Što se tiče prigovora zastare, sud je opravdano utvrdio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite pa budući u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 30. studenog 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 11. travnja 2023. da prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO.
17. Stoga, pravilno sud prvog stupnja smatra kako utuženi iznosi s osnove preplaćene valute nisu u zastari.
18. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
19. Odluka o trošku pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP.
Zadar, 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
