Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-160/2022

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja RV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Maja Krstović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika: 1. ČV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, Bana Josipa Jelačića 29 i 2. IV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju pomoćnici Maro Mihočević, Denis Bajs i Toni Orest Drašković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja prava vlasništva i naplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Miha Perovića, odvjetnika u Dubrovniku, tužene ad/1, punomoćnice tuženika ad/1 Suzane Zubović, odvjetnice u Dubrovniku i pun. tuženika ad/2 KV, dana 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Nalaže se tuženoj ad/I tužitelju na uvid dati podatke o stanju i prometu sa deviznog računa otvorenog na ime VV OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb IBAN: [broj bankovnog računa] u razdoblju od dana 12. siječnja 2018. u 21:00 pa do dana podnošenja ove tužbe.

2. Utvrđuje se da je u cijelosti ništav ugovor o doživotnom uzdržavanju potpisan između tuženika kao davatelja uzdržavanja i llije VV kao primatelja uzdržavanja dana 27. listopada 2016. pred javnim bilježnikom Nikšom Mozara br. OU-266/16.

3. Zabranjuje se tuženima raspolagati pravima sadržanim u ugovoru iz toč. l ove presude

4. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 48/192 dijela prava vlasništva novčanog iznosa koji se dana 12. siječnja 2018. u 21:00 nalazio na deviznom računu otvorenom na ime VV OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb IBAN:

[broj bankovnog računa] čiju će visinu tužitelj odrediti tek nakon što tužena adi ispuni obvezu iz toč I ove presude.

5. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 48/192 dijela prava vlasništva nekretnina uknjiženih na ime R pok. Č OIB: [osobni identifikacijski broj] u zk. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to 48/192 dijela prava vlasništva od

- 2/24 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina]:

- 2/192 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 2/280 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina];

- 1/5 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 224/2240 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 2/12 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], zgr. 29/2, zgr. 29/4, zgr. 29/6, K. Č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 2/48 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 2/108 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 672/30240 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 2/48 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina].

6. Dužan je tuženi ad/2 priznati utvrđenja iz toč II, IV i V ove presude te trpjeti da se tužitelj u zemljišnoj knjizi uknjiži kao vlasnik:

- 96/4608 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 96/36864 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 96/53760 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina];

- 48/960 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 10752/10752 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 96/2304 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], zgr. 29/2, zgr. 29/4, zgr. 29/6, K. Č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 96/9216 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 96/20736 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

- 33256/5806080 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina];

[katastarska općina]

uz istovremeno brisanje tog prava sa imena VV pok. Č OIB: [osobni identifikacijski broj].

7. Nalaže se tuženoj ad/1 isplatiti tužitelju iznos koji će čiju će visinu tužitelj odrediti tek nakon što tužena ad/1 ispuni obvezu iz toč I ove presude sve to zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana koji će tužitelj odrediti tek nakon što tužena adi ispuni obvezu iz toč I ove presude pa do plaćanja prema prosječnoj

kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. "

r i j e š i o j e

II. Odbija se prijedlog za osiguranje tražbine određivanjem privremene mjere zabrane isplate iznosa sa računa.

III. Dužni su tužitelj tuženiku pod 1 naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu 5250.00 eura a tuženiku pod 2. parnični trošak ovog postupka u iznosu 5387,50 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od presuđenja pa do plaćanja pa do dana plaćanja prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su parnične stranke zakonski nasljednici sada pok. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj] preminulog dana **.**.2018. u 21,00 h. VV je dana 15. studenog 2007. u Sjedinjenim Američkim Državama Kalifornija, okrug Los Angeles pred nadležnim javnim bilježnikom osnovao Trust, valjan po tamošnjim propisima, čime je raspolagao čitavom svojom imovinom, a koja se zatekne na njegovom imenu u trenutku njegove smrti. VV nije za života na propisani način opozvao predmetni Trust, odnosno nije Povjerenicima Trusta za života poslao pisanu izjavu o tome te je njegovom smrću Tust postao neopoziv. Tijekom ostavinskog postupka iza VV, a koji se vodi pred javnim bilježnikom Nikšom Mozara kao povjerenikom suda pod posl. br. O-229/2018, tuženi su prezentirali ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su potpisali sa VV dana 27. listopada 2016. pred javnim bilježnikom Nikšom Mozara br. OU-266/16. S obzirom da je imovina koja bi u trenutku smrti VV po odredbama predmetnog ugovora trebala pripasti tuženima već ranije raspoređena odredbama neopozivog Trusta, to je sam predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav iz razloga što VV nije mogao na taj način raspolagati imovinom koja je obuhvaćena osnovanim Trustom. Osim toga, predmetni ugovor je ništav i iz razloga što protučinidba na koju su se obvezali tuženi po predmetnom ugovoru je već po odredbama samog Trusta bila njihova obveza, pa se predmetnim ugovorom VV nisu obvezali na ništa na što već ranije nisu bili obvezani. Pored svega navedenoga, ovaj ugovor je ništav i iz razloga što se njime protuzakonito zaobilazi korisnike uvodno naznačenog Trusta te bitna pobuda za zaključenje ovog ugovora nije izvršenje preuzetih obveza nego oštećenje ostalih korisnika Trusta. Prema odredbama Trusta llija Pinčević je prije svoje smrti raspolagao čitavom svojom imovinom koja se u njegovom vlasništvu zatekne u trenutku njegove smrti na način da imenovanim korisnicima trusta (odnosno njihovim nasljednicima) pripada: OV 1/4, HV 1/4, ŽV, ŠV, ĐV i FV zajedno 1/4, CV, GV, PV i EV zajedno 1/4. Naknadno su preminuli neki od korisnika Trusta te se imovina koja bi imala pripasti njima ima rasporediti na njihove zakonske nasljednike. Slijedom navedenoga ostavinska imovina VV ima biti raspodijeljena na način da ŽV pripada 12/192 dijela prava vlasništva, ŠV pripada 12/192 dijela prava vlasništva, BV pripada 12/192 dijela prava vlasništva, I

ŽV pripada 4/192 dijela prava vlasništva, DV pripada 4/192 dijela prava vlasništva, SV pripada 4/192 dijela prava vlasništva, ĆV

pripada 12/192 dijela prava vlasništva, ZV pripada 12/192 dijela prava vlasništva, MV pripada 12/192 dijela prava vlasništva, LV pripada 12/192 dijela prava vlasništva, UV pripada 24/192 dijela prava vlasništva, NV pripada 6/192 dijela prava vlasništva, RVĆ pripada 6/192 dijela prava vlasništva, TV pripada 6/192 dijela prava vlasništva, AV pripada 6/192 dijela prava vlasništva, HV pripada 48/192 dijela prava vlasništva. Prema odredbama Trusta, ukoliko se ovoj raspodjeli kao neopozvanoj volji VV usprotivi itko od korisnika Trusta, tada tome korisniku ne pripada ništa iz Trusta i on biva isključen iz raspodjele imovine, a njegov udio se pripaja ostalima kao da ovaj nije niti bio rođen. Tužitelj ne raspolaže originalom isprave o Trustu iz razloga što je VV ovaj original u trenutku smrti imao kod sebe te je isti ostao u obiteljskoj kući tuženika gdje je VV živio, pa tužitelj predlaže da sud tuženima naloži dostavu ove isprave sukladno odredbi čl. 233 Zakona o parničnom postupku. U trenutku smrti VV je imao: nekretnine uknjižene u zk. ul. [broj ZK uloška] sve K.0. Zabrđe, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to: 2/24 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], 2/192 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], 2/280 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], 1/5 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], 224/2240 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], 2/12 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], zgr. 29/2, zgr. 29/4, zgr. 29/6, K. Č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], 2/48 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], 2/108 dijela prava vlasništva k. č. ZGR. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], 672/30240 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] i 2/48 dijela prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], vanknjižno vlasništvo nekretnina uknjiženo na ime njegove majke JV ud. Č u zk. ul. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u onom dijelu u kojem je on nasljednik iza svoje majke, neutvrđeni iznos na deviznom računu otvorenom na Ime VV kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb IBAN: [broj bankovnog računa].

Prema odredbama Trusta, a u trenutku smrti VV, tužitelj je postao vlasnikom 48/192 dijela prava vlasništva ove imovine. Obzirom na sve navedeno te obzirom na činjenicu da u trenutku podnošenja ove tužbe tuženi raspolažu ispravom ugovora o doživotnom uzdržavanju te da tužitelj opravdano sumnja da tuženi protuzakonito raspolažu imovinom koja se nalazi na deviznom računu otvorenom na ime VV OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Zagrebačke banke d. d. Zagreb IBAN: [broj bankovnog računa], odnosno da tužitelj ne raspolaže podacima o iznosu o stanju i prometu sa tog računa u razdoblju od dana 12. siječnja 2018. u 21:00 (trenutak smrti VV) pa do danas to predlaže da naslovni sud naloži Zagrebačkoj banci d.d. kao trećoj osobi sukladno čl. 234 Zakona o parničnom postupku dostaviti ove podatke. Slijedom navedenog, predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu istakli prigovor nadležnosti s obzirom na to da je kao prvo prebivalište tuženika na području mjesne nadležnosti suda u Dubrovniku potom da su i nekretnine za koje se vodi postupak u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] dakle na području ZK odjela suda u Dubrovniku. Stoga, radi efikasnosti i ekonomičnosti postupanja i činjenice da je za raspravljanje o nekretninama nadležan sud gdje se nekretnina nalazi dok punomoćnici stranaka imaju svoja sjedišta također u Dubrovniku,

Tuženici predlažu da se Sud u Metkoviću proglasi mjesno nenadležnim te predmet ustupi mjesno nadležnom sudu u Dubrovniku. Tužitelj u prvom stavku tužbe navodi su

parnične stranke zakonski nasljednici. To nije točno. Nitko od stranaka nije nasljednik niti proglašen nasljednikom niti je bilo ostavinskog postupka i ostavine iza pokojnika o kojoj se raspravljalo. Tužitelj sam u tužbi navodi da je VV pred nadležnim notarom osnovao Trust. To je napravio 2007. godine i to u SAD, Što bi Trust predstavljao prema RH propisima: oporučno raspolaganje?! Svakako jednostrana je to izjava jednostrani pravni posao. Zašto raspravljamo o zakonskim nasljednicima. Ugovor o doživotnom uzdržavanju pokojni VV sklopio je s tuženicima 2016. godine. Očito je za to imao valjani razlog i htijenje. Punih 11 godina kasnije nakon što je svojom voljom osnovao Trust tako je i očito 2016. godine, jer je tad bio u dobi od 87 godina, tražio da se netko o njemu brine. Tako je potpuno poslovno sposoban odlučio sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kao poslovno sposobna osoba pok. VV - kao uostalom i svaka poslovno sposobna osoba - može iskazivati i očitovati svoju volju kad želi i kako želi sve dok to nije u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva. U trenutku zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju **.**.2016. pok. VV je jedino htio da se o njemu kao samcu netko brine, htio je imati siguran dom, zdravstvenu skrb njegu i brigu, htio je da ga se vodi kod liječnika kad je bolestan, da ima spremljene obroke, da ga se kupa i sl. Očito mu je bila potrebna odgovarajuća pomoć i skrb zbog starosne dobi i zdravstvenog stanja zbog čega se sam o sebi nije mogao brinuti. Tuženici kao davatelji uzdržavanja su mu pomoć i skrb mogli pružiti, pružili su mu je pa im je primatelj zauzvrat prepustio u vlasništvo svoje nekretnine i pokretnine. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostrano obvezni ugovor i u samoj svojoj biti predstavlja pravni odnos i pravni posao u kojem jedna strana ima obvezu nešto uraditi, a druga strana zauzvrat nešto dati. Zašto i po kojim materijalno pravnim propisima tužitelj smatra da pokojnik nije naknadno nakon K više smio raspolagati svojom imovinom. Štoviše, proizlazi prema navodima iz tužbe, da je pokojnom VV kao poslovno sposobnoj osobi nakon jednostrane izjave jednog pravnog posla osnivanja Trusta u kojem je bio Notta bene sam bio upravitelj i povjerenik -zabranjeno ikada više očitovati svoju volju i ići u nove pravne odnose? To je pravni i životni nonsens. Po čemu je Trust neopoziv. Štoviše odmah u članku I Trusta piše da Povjerenik (a to je bio pok. VV) može povući ukupan ili bilo koji dio fonda trusta. Tužitelj navodi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav jer se njime protuzakonito zaobilazi korisnike Trusta. Zanimljivo tumačenje ništavosti ugovora ali tuženicima nerazumljivo. Pored svega pok. VV je inače pred dva svjedoka potpisao da više ne priznaje Trust iz 2007. i da ga opoziva. Činjenica da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 11 godina nakon sastava Trusta, govori u prilog tome da je pok. VV kao primatelj uzdržavanja raspolagao stvarima koje su bile predmet Trusta pa u smislu Zakona o nasljeđivanju, svako kasnije raspolaganje od strane „oporučitelja" određenom stvari koju je bio nekome namijenio ima za posljedicu opoziv namjere te stvari. Predložene i priložene isprave uz Tužbu navode na zaključak da je tužitelj iznenađen sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa time i činjenicom što nema prava na imovini koja je nekada pripadala pok VV. Pok. VV svoju imovinu temeljem valjanog pravnog posla, dvostrano obveznog Ugovora, prepustio tuženicima, a za života nije pokrenuo postupak raskida tog ugovora niti se ikada ikome očitovao da je nezadovoljan izvršavanjem obveza iz tog ugovora. Ugovorne strane inače kod doživotnog uzdržavanja mogu sporazumno raskinuti Ugovor i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje nadalje sam raskid je moguć i jednostrano kod osoba- ugovaratelja koje prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete život postane nepodnošljiv odnosima (dalje: ZOO) jedna strana

može raskinuti ugovor kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora potom ugovor se može raskinuti i zbog izmijenjenih okolnosti... No do ničeg nije došlo.

Obveze po Ugovoru su uredno ispunjene. Nadalje i dodatno: iz sadržaja odredbe ZOO- a proizlazi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju takav ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje uzdržavati drugog, a drugi izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu dakle radi se o ugovoru o otuđenju uz naknadu. Navedena odredba ne predviđa mogućnost da se ugovori da imovina primatelja uzdržavanja prelazi u vlasništvo neke treće osobe koja nije ugovorna strana. Tuženici smatraju da je pogrešno postavljena tužba i da prethodno treba utvrditi i nedostatak aktivne legitimacije i odbiti Tužbu kao neosnovanu. Tužitelj naime nije ni stranka Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a nije ni predmnijevani vlasnik nekretnina - suvlasničkih dijelova za koje želi utvrditi svoje pravo vlasništva u određenom dijelu!? Tužitelj traži da mu tuženici dostave izvod s deviznog računa. Tuženici se protive takvog dokazu i takvom traženju. Pokojni VV je imao svoj račun koji je trenutkom njegovi smrti blokiran. Račun je zatvoren odavno pa tako ni tuženici nemaju kod sebe podatke o tom računu. Ako sud smatra takvo što bitnim za raspravljanje u ovoj predmetnoj pravnoj stvari predlaže se Sudu naložiti Zagrebačkoj banci dostavu podatka koji zahtijeva Tužitelj. Tužba je podnesena nakon što tužitelj nije uspio s prigovorom u ostavinskom postupku, a to se i navodi u historijatu tužbe. Iz toga zaključujemo da tužitelj smatra kako mu automatizmom postojanja Trusta - za kojeg je očito jedino znao do trenutka smrti VV pripada pravo na dio imovine koja bi mu pripala da pok. VV nije sklopio dvostrano obvezni ugovor?! Tužitelj se ustvari poziva na svoje nasljedno pravo i želi ostvariti pravo vlasništva na dijelu imovine pok. VV izvan ostavinskog postupka (koji se nije vodio jer nema ostavine za raspravljanje i u kojem nisu ni utvrđeni zakonski nasljednici). Ipak, ostavine za raspravljanje nije bilo jer pok. VV za svog života sklopio Ugovor kojim se obvezao, a nije na ništa bio prisiljen. Postoji i potvrda nadležnog liječnika sudskog vještaka specijaliste da je pok. VV prije zaključenja Ugovora doživotnom uzdržavanju bio potpuno poslovno sposoban, svjestan svojih postupaka, sposoban za odlučivanje i raspolaganje svojim pravima i ispunjavanje svojih obveza. Tuženici su uknjiženi vlasnici nekretnina i pokretnina za koje tužitelj traži da sud utvrdi da mu pripadaju u određenom dijelu. To što bi u određenom dijelu da je Trust na snazi to možda u nekom dijelu pripalo tužitelju ne može se sada potraživati od tuženih jer pravni sustav ne funkcionira po principu što bi bilo kad bi bilo. odnosno pokretninama Tuženih. Tuženici su ih stekli na zakonit način dok je vlasništvo istih. Iz okolnosti konkretnog slučaja očito je da tužitelj nema prava niti ovlaštenja na nekretninama sukladno materijalnopravnoj regulativi, na njih prešlo u času smrti pok. VV. Sama bit Ugovora o doživotnom uzdržavanju da se prijenos prava vlasništva odgađa do smrti primatelja uzdržavanja te da časom smrti primatelja uzdržavanja pravo vlasništva na imovini koja je predmet ugovora prelazi na davatelja uzdržavanja - to znači da u času smrti pok. VV kao primatelj uzdržavanja više nije vlasnik nekretnina kojih je bio vlasnik do svoje smrti. Nastavno na prednje i konačno u ovoj pravnoj situaciji nužno je parnični predmet sagledavati i u odnosu na pravni interes tužitelja. Dakle, postoji kasniji dokument i to dvostrano obvezni ugovor u kojem je svaka ugovorna strana ispunila svoje obveze; Ugovor je sastavljen sukladno propisima u obliku javnobilježničkog akta. Prilikom potvrde i ovjere Ugovora o doživotnom uzdržavanju Javni bilježnik Nikša Mozara je ugovarateljima pročitao ugovor i upozorio ih na posljedice tog Ugovora. Kod Ugovora o doživotnom uzdržavanju obveza na strani tuženih kao davatelja uzdržavanja nastupila je odmah nakon sklapanja i o ispunjenju te obveze ovisilo je ispunjenje obveze pok. VV kao primatelja uzdržavanja. Kako su tuženici kao davatelji uzdržavanja ispunili svoju obvezu na način određen ugovorom to su nakon smrti VV kao primatelja uzdržavanja stekli vlasništvo imovine koja je bila predmetom ugovora. Tužitelj nije bio ugovorna strana u tom Ugovoru. Slijedom navedenog,

predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan iz razloga navedenih u ovom Odgovoru na tužbu te obavezati tužitelja na snošenje troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledavanjem dokumentacije u spisu: tužbe, Trusta, smrtovnice iza pok. VV, Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27.10.2016., psihijatrijskog nalaza i mišljenja, izjave o dopuni Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 03.02.2017., podneska. Sud je prešao preko provođenja ostalih predloženih dokaza s obzirom da je prema pravnom stavu ovog suda, izvođenje daljnjih dokaza nije bilo potrebno.

4. Na temelju ocjene izvedenih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22– dalje: ZPP) sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništav ugovor o doživotnom uzdržavanju potpisan između tuženika kao davatelja uzdržavanja i R kao primatelja uzdržavanja dana 27. listopada 2016. pred javnim bilježnikom Nikšom Mozara br. OU-266/16, kao i da se utvrdi vlasnikom nekretninama opisanim u tužbi te da mu pripadaju sredstva deviznog računa otvorenog na ime VV OIB: [osobni identifikacijski broj] kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb IBAN: [broj bankovnog računa] u razdoblju od dana 12. siječnja 2018. u 21:00 pa do dana podnošenja ove tužbe.

6. Iz smrtovnice ( list 42-43 spisa) za VV je vidljivo da je isti umro **.**.2018. u [adresa], te da se njegova imovina sastoji od nekretnine u k. o. [katastarska općina], mirovina 1/2018, devizni račun zagrebačke banke te da umrli ima ugovor o doživotnom uzdržavanju s ČV i RU.

7 Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 44 do 50 spisa) posl. br. OU-266/16- 1 vidljivo je da je dana 27.10.2016. u Dubrovniku pred javnim bilježnikom Nikšom Mozara sklopljen isti ugovor između VV kao primatelja uzdržavanja te ČV i IV kao davatelja uzdržavanja.

8. Iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja prim. Hrvoje Markovića, dr. med., stalnog sudskog vještaka za psihijatriju, od 25.10.2016., a koji se izdaje na osobni zahtjev radi utvrđivanja sposobnosti za rasuđivanje, proizlazi da je VV sposoban u potpunosti shvatiti vlastito postupanje i upravljati svojom voljom, odnosno da je sposoban za rasuđivanje.

9. Iz izjave o dopuni Ugovora o doživotnom uzdržavanju VV (list 72 spisa) proizlazi da je isti u prisustvu svjedoka ČU i IU izjavio da pod zdravim i potpunim razumom oporuku koju je napravio u Sjedinjenim Američkim Državama od 15.11.2007. godine, stavlja izvan snage, odnosno da istu smatra nevažećom, te kako je razlog istog čina to što je u Republici Hrvatskoj napravio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjerenog kod javnog bilježnika Nikše Mozare dana 27.10.2016. godine, a koji će se o njemu brinuti do njegove smrti te kako samo taj ugovor smatra valjanim i želi da se samo on poštuje.

10. Po mišljenu ovog suda, prvenstveno je za navesti da tužitelj nije bio stranka predmetnog ugovora, nije pravni sljednik temeljem zakona ni oporuke, niti je ovlašten pozivati se na pravne učinke Trusta koji nije priznat u hrvatskom pravu. Tužitelj stoga nema aktivnu legitimaciju, niti je dokazao postojanje pravnog interesa u smislu čl. 186. st. 1. ZPP-a za postavljanje utvrđujućeg zahtjeva

11. Naime, u konkretnom slučaju, riječ je o pravnim odnosima koji se odnose na nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske. Sukladno načelu lex rei sitae, koje je sadržano u članku 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, isključivo se primjenjuje pravo Republike Hrvatske na sve imovinskopravne odnose glede nekretnina koje se nalaze na njezinom području. Strani pravni institut, u ovom slučaju Trust osnovan u [adresa], ne proizvodi pravne učinke u pogledu vlasništva nad nekretninama u Republici Hrvatskoj, ako nije konvalidiran u skladu s hrvatskim pravom.

12. Nadalje, ovaj sud je mišljenja da pravna priroda Trusta kao jednostranog raspolaganja ne može nadjačati učinke dvostrano obveznog pravnog posla — ugovora o doživotnom uzdržavanju — koji je sklopljen 2016. godine u formi javnobilježničkog akta pok. VV bio je, prema medicinskom nalazu, u trenutku sklapanja ugovora poslovno sposoban, te je ugovor sklopljen svjesno i slobodno.

13. Ovaj sud također nalazi utvrđenim da su tuženici, kao davatelji uzdržavanja, ispunjavali svoje ugovorne obveze, te da je pokojnik sve do smrti uživao njihovu skrb i pomoć, te davatelja uzdržavanja smrću primatelja, pod uvjetom urednog ispunjenja obveza, što ovdje nije isticano kao sporno stekli pravnu osnovu za upis prava vlasništva na imovini koja je bila predmet ugovora.

14. S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev te da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere zabrane isplate iznosa na računu odbijen je i prijedlog za osiguranje.

15. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012 od 19. prosinca 2012. , NN 103/2014 od 27. kolovoza 2014., NN 118/2014. od 3. listopada 2014. i NN 107/2015 od 7. listopada 2015. - dalje: Tarifa). Tuženicima su priznati troškovi: - tuženiku ad/1: odgovor na tužbu u iznosu od 1.100,00 €, ročište od 18.01.2024. u iznosu od 1.100,00 €, podnesak od 16.02.2024. u iznosu od 1.000,00 €, ročište od 12.02.2024. u iznosu od 1.000,00 €, u ukupnom iznosu od 4.200,00 €, +PDV 25%; a tuženiku ad/2: odgovor na tužbu u iznosu od 1.100,00 €, podnesak od 03.05.2022. u iznosu od 55,00 €, podnesak od 11.09.2023. u iznosu od 55,00 €, ročište od 18.01.2024. u iznosu od 1.100,00 €, podnesak od 06.02.2024. u iznosu od 50,00 €, podnesak od 10.04.2024. u iznosu od 1.000,00 €, ročište od 12.02.2025. u iznosu od 1.000,00 €, u ukupnom iznosu od 4.360,00 plus PDV 25% sa pripadajućim zakonskim zatezni kamatama temeljem članka 29.ZOO.

16. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci .

Metković, 26. ožujka 2025.

S u d a c:

Damir Ujdur

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Maja Krstović, odvjetnica u Dubrovniku, Vukovarska 26/IV, Dubrovnik

2. Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, Bana Josipa Jelačića 29, Dubrovnik

3. Maro Mihočević, odvjetnik u Zagrebu, Smičiklasova 18, Zagreb

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte