REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4264/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, protiv tuženice TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Bažant, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-768/2024-2 od 20. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-1116/2019-82 od 20. ožujka 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-768/2024-2 od 20. svibnja 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Jesu li nižestupanjski sudovi, a poglavito drugostupanjski sud povrijedili tuženičino zajamčeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično i pošteno suđenje paušalnim odbijanjem prijedloga za provođenjem novog financijskog vještačenja zasnovanog na vjerodostojnim ispravama koje prileže spisu kao i saslušanjem svjedoka na odlučne sporne činjenice te neinterpretiranjem (prvostupanjski sud) odnosno pogrešnim interpretiranjem pojedinih isprava i/ili osobnih dokaza
(drugostupanjski sud) u obrazloženju odluke?
2. Je li pritom drugostupanjski sud postupio arbitrarno ignorirajući žalbene navode tuženice koji se odnose na sve žalbene razloge propuštanjem vlastite ocjene tih navoda koji su od odlučnog značaja za spor na jasan i potpun način, postupio suprotno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a i na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a?“.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, jer predlagateljica smatra da su joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava i to prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija) te čl. 48. Ustava RH i čl. 1. Protokola 1. Konvencije.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Iz sadržaja prvog postavljenog pitanja proizlazi da je sporno pitanje predmeta dokazivanja, koje je činjenične naravi, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. O tomu koje će dokaze sud izvesti u svakom pojedinom parničnom postupku ovisi od odluke suda imajući u vidu konkretne okolnosti svakog pojedinog predmeta, dok sam Zakon u čl. 220. st. 2. ZPP-a daje ovlaštenje sudu da odluči koje će od predloženih dokaza izvesti.
5. Kako odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, tako odgovor na to pitanje nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja zauzelo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
6. U odnosu na drugo pitanje u kojem predlagateljica polazi od tvrdnje da drugostupanjski sud nije obrazložio žalbene navode od odlučnog značaja (što da je dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka) valja ukazati da kada je riječ o odlukama suda drugog stupnja kojima se odlučuje u povodu pravnog lijeka, sud (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP) treba (i mora) ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, jer u protivnom čini povredu postupka (tako, primjerice, u presudi ovoga suda Revt 390/15- 3 od 8. lipnja 2016. - u vezi s odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U- III/2097/2007 od 12. siječnja 2011. i U-III/2494/2008 od 30. ožujka 2011., te praksom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučajevima Ruiz Torija protiv Španjolske i Hiro Balani protiv Španjolske). No, u konkretnom slučaju radi se o pitanju o odgovoru na koje ne ovisi odluka u sporu jer je sud u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a obrazložio žalbene navode koji su od odlučnog značaja, stoga naznačeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6.1. Iako već obzirom na navedeno nije odlučno, za napomenuti je da odluke na koje se kao razloge važnosti tuženica pozvala, nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda u predmetnom sporu.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, osim u izuzetno rijetkim slučajevima (a što ovaj slučaj nije).
9. Imajući na umu ono što je već izneseno u vezi u prijedlogu postavljenog pitanja, ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženice, a presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima niti je njima tuženici povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Naime, činjenica da tuženica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Konvencije, jer to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
