REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3579/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. „[obrt]“, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ražnjević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. iz Zadra, Ulica Mihovila Pavlinovića 9, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnica Ana Mileta, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d., Zagreb, Medulićeva ulica 24, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3069/2023-5 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-527/2019-57 od 20. srpnja 2023., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3069/2023-5 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-527/2019-57 od 20. srpnja 2023.
2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku o predmetnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. da li član obiteljskog kućanstva, u smislu odredbe čl. 30 Zakona o obrtu (NN br. 143/13, 127/19 i 41/20), koji je ovlašten pomagati obrtniku u obavljanju obrta bez obveze zasnivanja radnog odnosa, može biti osoba koja ne stanuje zajedno s vlasnikom obrta u istom obiteljskom kućanstvu, niti ima prijavljeno prebivalište na prijavljenoj adresi prebivališta vlasnika obrta,
2. da li se radi o neovlaštenom korištenju (neovlaštenoj posluzi) vozilom ukoliko je osobno vozilo koje je ostavljeno u autolimarskom obrtu zbog popravka na pokusnu vožnju izvela osoba koja nije u radnom odnosu u autolimarskom obrtu, niti je član obiteljskog kućanstva u smislu odredbe čl. 30 Zakona o obrtu (NN br. 143/13, 127/19 i 41/20),
3. da li je popravak vozila (u konkretnom slučaju začepljenje DPF filtera na dizelskom motoru osobnog automobila) u registriranom obrtu registriranom za održavanje i popravak motornih vozila, ovlašten obavljati djelatnik koji je po struci autolimar, a ne automehaničar ili autoelektričar, imajući u vidu odredbe Pravilnika o vezanim i povlaštenim obrtima i načinu izdavanja povlastica (NN br. 42/2008),
4. da li je vlasništvo osobnog vozila prešlo na kupca kojem je vozilo predano u samostalan posjed, u smislu odredbe čl. 116 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), imajući u vidu odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao lex specialis, i to odredbe čl. 2 st. 1 t. 91 Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 250 st. 3 i st. 2 istog zakona, imajući u vidu i daljnje okolnosti - da ugovorena kupoprodajna cijena nije nikada plaćena, da je vozilo vraćeno u posjed prodavatelju, te da se kupac nikada/niti naknadno nije upisao kao vlasnik osobnog vozila u prometnu dozvolu.".
3. Nadalje, tuženik u reviziji još navodi da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/29, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u odnosu na prvo pitanje treba reći da odgovor na isto, u smislu odredbe čl. 30. Zakona o obrtu, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja, dok u odnosu na drugo pitanje treba odgovoriti da tuženik sadržajem istog u stvari polazi od činjeničnih tvrdnji suprotnih utvrđenju nižestupanjskih sudova u predmetnom sporu. Nadalje, u odnosu na treće pitanje izostali su razlozi važnosti istog u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, a jednako tako i u odnosu na četvrto pitanje. K tomu, pitanjima koje je postavio, tuženik zapravo se još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanim odlukama.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke.
7. U odnosu na u prijedlogu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, koje uključuje i pravo na obrazloženu sudsku odluku zajamčenu odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ocjena je ovoga suda, da tuženik u prijedlogu i prilozima dostavljenim uz prijedlog za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima navedena prava povrijeđena. Tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi odgovoreno je na sve odlučne žalbene navode tuženika, nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnim. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
